Parkeljc - Zadnje poruke

Odlična ferata, koja ti kmalu po početnom dijelu daje razmisliti . Dodatno se je može začiniti blatnim đonom, posebno u vertikali. Zbog zadnjeg previsa (F), zapravo najteža ferata kod nas. Ako sam bio dovolj pažljiv, "bijeg" s ferate je samo jedan, za drugog nisam siguran, ali je bila lijepo vidljiva stazica. Dakle, ako nam ponestane snage, imat ćemo problema. I ponegdje gdje je ocjena "C", soplezalac je rekao da je to gornja granica te ocjene. No, to je naravno subjektivna ocjena.
Mi smo imali tu "sreću" da je padala kiša noću, uhvatila nas je i manja pljusk, što je sve dodatno začinilo . Jeba, kažem vam , čista jeba
Mi2 nismo žurili, nasuprot, kolegi su se na putu pojavili trbušni problemi pa smo bili na vrhu unatoč blatu i kiši u dobrim dva sata.
Sestop, to je bio rodeo , preporučujem 12-zubne dereze .
Zaključak: jednokratno!

Unatoč dvosatni vožnji od kuće isplatilo se posjetiti novootvorenu feratu Mučevo.
Kolega sa Štajerske, ja s Gorenjske, sastanemo se u Mežici, pa još par km do izhodišta. Već brzo po ulasku u sotesku, pogled na početni "E" daje misliti. Pogledali smo se i odmah znali da kombinacija vlage i zemlje ne donosi ništa dobrog pri nagibu preko 90 stupnjeva. Naoružamo se opremom i brzo bi se sumnje potvrdile. Ali podplate su ipak držali, jer je stijena lijepo razčlanjena i nije baš mnogo klizalo. Neću dosađivati, ali obojica smo bili na kraju impresionirani; za prste liznuti. Do sad, bar meni najteža ferata kod nas bila Sp. Plot, ali jer je dugo prošlo otkad sam je popeo zadnji put, teško bi sad rekao koja je teža. Prepuštam drugima, ali naginjem k Sp. Plotu. U stvari nema poređenja između dviju ferata, jer Sp. Plot više na glatkim pločama, stijena na ferati Mučevo malo razčlanjenija i čizme dobro drže. I nekoliko kuka na ključnim mjestima. Osobno mi Mučevo više paše. Vrijeme 1.5 sata mi se čini naduvano. Mi smo puno fotkali i nismo žurili pa smo do vrha došli znatno prije. Ostatak neka slike kažu.. Fajn je da u ferati nikad neće biti gužve
I još, u mokrom za silazak preporučujem barem 10-zašiljene dereze
Od mene - pohvalno!

Ovo danas je već prešlo granicu. Okupi se četa ferataša (samo cure) pod vodstvom vodiča i bukvalno okupiraju feratu na nekoliko sati. Već na ulazu vodič užetom osigurao "tečajnicu". U nekoj neopremljenoj stijenoj bi penjač preskočio cijelu smjer, a kamoli feratu s osiguranjem povrh. I nema ni toliko kulture (vodič), da pusti druge mimo na primjerenom i sigurnom mjestu. Ja sam napravio obilazak ulazne vertikale i tako izbjegao skoro dvosatni uspon po Jerm'nu. Ne znam zašto vodiči vuku nesposobne u tako tešku feratu, već sam početni dio izgledao kao rješavanje. Sve za novac, očito.

Ovo danas je već prešlo granicu. Okupi se mala grupa ferataša (samo cure) pod vodstvom vodiča i bukvalno okupiraju feratu na nekoliko sati. Već na ulazu vodič užetom osigurao "tečajnicu". U nekoj neopremljenoj stijenoj bi penjač preskočio cijelu smjer, a kamoli feratu s osiguranjem povrh. I nema ni toliko kulture (vodič), da pusti druge mimo na primjerenom i sigurnom mjestu. Ja sam napravio obilazak ulazne vertikale i tako izbjegao skoro dvosatni uspon po Jerm'nu. Ne znam zašto vodiči vuku nesposobne u takvu feratu, već sam početni dio izgledao kao rješavanje.

Jučer smo se konačno uhvatili u koštac s ovom feratom. Donji dio mi se činio nešto teži, jer se uglavnom treba vući za žice. Gornji tehnički dio već se osjeća umor ruku, ali je tehnički ljepši od donjeg. Pristup početku je malo drugačiji, jer u selu gdje je most preko Save potpuno renoviraju i treba skrenuti s glavne ceste jedno križište ranije i kroz cijelo selo do mosta koji ga novo postavljaju.
Čak i s dobrim rukavicama računajte na neki žulj

Suha, nula

Ovaj put su vremenski proroci pogodili u centar Ali jer nada umire zadnja i da tome ne bude tako, krenuli smo u četiri zore s divljeg parkinga prema Brinovej glavi. Još sreće, po povratku listića s kaznom na brisačima nije bilo .
Namjera je bila V. Rokav, ali nakon slabih tri sata, kad pogledamo tužan ulaz u ozebnik s sedla pod Šplevtom odlučujemo se za rezervni plan, D. Križ.
Ozebnik je izdaleka izgledao slabo, vremenska prognoza ništa ohrabrujuća. Dobrih pola sata do vrha potrošili smo, Rokav i Oltar već nakon 10 min obavila magla.
Budući da je u magli silazak s vrha malo problematičan, nakon kratkog predaha na vrhu, sišli smo do sedla pod Šplevtom gdje smo ranije ostavili svu plezaljku. Namjera je bila stati u bivaku II, ali nas prve kišne kapi odvratile od toga. Kiša se pojačavala i nakon kraja ekspresnih meliščika navlačimo nepropusnu odjeću. Nije mnogo pomoglo, jer do auta stižemo mokri kao cucki . I s ovom turom unatoč promjeni i odabiru nižeg lakšeg cilja zadovoljni smo i bogatiji za mokro iskustvo.

Jučer prilično kasno (09.45), ali ne prekasno, krenuli smo s Jermance prema Planjavi. Na putu sretnuli smo tri pohođača koji su se vraćali s prve polovice Zeleniških, mi prema Srebrnom sedlu. Usred smo prešli jedno zbijeno snežište gdje je cepin bio koristan, više kroz grmlje tražeći tragove staze kojih nije bilo do sedla. Nakon tri sata stigli smo na vrh, kojeg smo brzo napustili zbog hladnog vjetra. Zavlačili smo se, ali spustili smo se istim putem, ali prema Kamniškom, privukla nas je melište na kraju grebena Planjave malo prije Kamniškog sedla. Nažalost sumnje o neprohodnosti bez zimske opreme (čitaj: dereze,...) ostvarile su se, pa tik prije strmijeg dijela prema sedlu, zbog tvrdog snežišta okrenuli smo se i natrag gore prema Srebrnom sedlu. Mimoišli smo još na najviši vrh Zeleniških špica, zatim spustili istim putem do auta. Do auta na Jermanci stigli smo krepko prije mraka. Nabralo se je točno 1800vm.

Ispravljeno..hvala

Može se reći "na zapadu ništa novo". Samo Prešernovo na Malom Stolu sam propustio. Vrlo malo posjeta. Po dolasku na ram pod Malim Stolom jako neugodno puhalo, dalje po grebenu povremeno. Od betonskog bivaka u šumu već ljetni uvjeti.

Vjerujem. Po dolasku na vlak bez opisa spusta bila bi prva dilema, malo niže kod razdvoja tri puta druga . Već smo htjeli ravno, u zadnji čas smo ugledali plavu i crvenu točku na kandelabru, inače bi otišli ravno . Ta prava, dok nismo primijetile točke, činila nam se najmanje vjerojatna .

Parkiram kraj muzeja u Mojstrani, naoružam se opremom i krenem prema Grančišću. U oštrom zavoju me odlučno oslovi domaćin češ, zar ne vidim da je ferata zatvorena. Ogledam se i istina, na štangi na kojoj je smjerni znak za feratu, bilo je zalijepljeno obavještenje koje nisam primijetio, vjerojatno piše da je ferata zatvorena zbog čišćenja (kao što me energično obavijestio domaćin). Ljubazno mu zahvalim na usmenom obavještenju, okrenem se i vratim do auta. Nisam imao drugog, nego odvesti do sljedeće najbliže ferate u Martuljku za mene. Nekoliko nade da idem i u Hvadnik isparilo se čim sam skrenuo s glavne ceste prema Srednjem vrhu, jer su oba parkirališta bila potpuno zauzeta; dakle Hvadnik otpada. Vozim dalje i nađem parking te još naoružan opremom od prije, uputim se u vlažni obronak i uskoro u vertikalu.
Do sada mi se još nije dogodilo da bude gužve u ferati. Ferata je ipak nešto zahtjevnija i nije za svakoga. Većina posjeti susjednu Hvadnik koja je nešto lakša i "svježija" od Jerm'na.

Posljednjih nekoliko godina pohod u Dražgoše nije izostao i ove godine nije. Ovaj put nažalost ne s Pasje ravni, ali ipak smo otišli. Prvo neke brige zbog novopadnutog snijega i još pasje hladnoće, odlučili smo da će start biti iz Tržiča. Parkirali smo blizu benzinske u Bistrici/Tržiču i uz cestu kroz sela mimo Zvirča, kružnog raskrižja u Podtabora, ispod autoceste mimo darsove ceste baze, zatim u oštrom lijevom zavoju skrenuli smo s glavne ceste na makadamsku stazu (prečica), koja se ponovno priključuje glavnoj cesti blizu raskrižja za Gobovce. Nastavili smo preko mosta preko Save lijevo kroz Gobovce do sela Ovsiše, gdje smo prešli potok Lipnica, zatim se uspinjali ravno do ceste prema Dobravici i dalje prema Češnjici. Unatoč tome što smo u Dražgoše išli organizirano već nekoliko puta, za selom Dobravica stigli smo do raskrižja s kapelicama i iza nje ugledali markaciju, nitko se nije sjetio gdje smo tada hodali. Dogovorili smo se i nastavili prema Češnjici. Naravno smo uskoro došli u slijepu ulicu, navigacija je zatajila (trebali smo u smjeru ranije spomenute markacije), vratili smo se natrag i zatim više po osjećaju, nakon dobre pola sata uhvatili smo markiranu stazu koju smo malo prije opustili. Što se orijentacije tiče bilo je odtad sve lakše, snijega na stazi pak je bilo sve više i kad smo stigli do ceste Dražgoše – Kropa, zadnjih nekoliko desetaka metara smo ga gazili duboko preko koljena. Nakon manje od pola sata hoda po asfaltu došli smo do oštrog desnog zavoja s info pločom. Ovdje smo imali s PD Tržič drugu pauzu, gdje su nas poslužili vrućim čajem. Ali ovaj put bez stanke odlučno prema cilju, još zadnjih nekoliko km. Hladnoća je malo popustila, cilj je bio sve bliži i kad smo došli do crkvice sv. Jedrti, gdje nam je PD Tržič ponudio čaj i kobasicu, ubrzali smo malo na tom zadnjem kilometru koji već nudi pogled prema našem cilju.
Nakon dobr ih pet sati stigli smo na cilj. Ostala statistika, mislim da nije važna ;-)
Na kraju shvatili smo da se na cijelom putu nismo zaustavili da popijemo nešto, pojemo i barem malo odmorimo. Obojica smo imali ugodno natovarene ruksake sa svom potrebnom opremom, pune hrane i pića (za što je uvijek brinuo PD Tržič), koju smo donijeli na cilj. Ali da sadržaj iz ruksaka ipak nismo nosili uzalud, na kraju smo se malo prenajeli hranom, najbolje je prošla turska kava koju smo skuhali na plameniku, voda pak iz rastopljenog snijega od kojeg je bilo obilja.
Dakle, unatoč tome što su organizirani pohodi zbog Covida otpali, i ove godine (8.1.2021.) smo počastili i očuvali sjećanje na pale nevine seljane i borce protiv okupatora.

Pa po svoje imaš pravo, zato je ovaj portal tako zanimljiv. S tobom čovjek se stvarno ne može ničesa očekivati.
Obećavam da se neću više ;-)

LG, pa ti stvarno nisi zdrav. Po svim preporukama, upozorenjima... nadležnih da uvjeti nisu... ipak se sam uputiš izazivati na isto mjesto i na kraju se još hvališ da bi ga otišao spašavati... Ne želim biti uvredljiv, ali očito ne razumiješ drugačije nego da ti kažem da si jedan veliki b..tl!

Pitaj onaj dvojicu koji su otišli "na ljepše" i ozlijedili se (na Ciprniku i na Kredarici), pa još bi se našlo...