Bbrina - Zadnje poruke

Danas napravila stazu do Doma pod Renškom planinom. In sicer polazište: cesta u Malu Reku mimo Podbregarja. Vraćali smo se po stazi mimo Žvajge. Tu je staza bila već išeta.

U tim danima smo i mi obavili dvije staze po južnom Velebitu. Prvog dana popodne smo se popeli na Visočicu. Iz Rizvanuše vodi lošija makadamska cesta oko 12 km do našeg polazišta kod Jadrine poljane.
Prvi dan: Visočica, laka staza, mimo kućice pod Visočicom i malo u krug natrag. Pogledi su bili prekrasni.

Drugi dan: duža kružna staza od Jadrine poljane do Jelove Ruje, dalje na Panos, zatim Stapina i natrag preko Dalmatinskih vrata do polazišta. Do Jelove ruje staza je slabije označena i često zarasla, u tom dijelu smo slušali jako rikanje, vjerojatno jelena, iako je bilo slično oglašavanju medvjeda. S Panosa prekrasni pogledi, krajolik oko Stapine nama je jako lijep.
Više na blogu:Svet pod lahkimi koraki

Lučka Bela je tudi nama jako draga. Zlatkov i Pikin opis i pristup su nam se učinili zanimljivima pa smo rekli da ćemo i mi pokušati izvesti uspon iz Bele do Brežičev. Po njihovom opisu počeli smo s prelaskom šumske strmine kod ploče za partizansku bolnicu. Pri prelasku ponegdje smo uhvatili nekakve stazice ili "kozje staze". S obzirom na Zlatkov oris puta malo smo se ranije usmjerili naviše po obrasloj i šljunkovitoj grapi i ubrzo ušli na greben koji je vodio ravno u smjeru šumarske kuće. Iza grebena svijet se pretvorio u kratku šumovitu padinu i iz šume smo stupili točno kod šumarske kuće Podvežak. Odavde dalje išlo je po poznatim strminama do lovske kuće pod Brežicama pa zatim lovskom stazom pod Lastovcem do Starih štala i označenom stazom natrag u Lučku Belu.
Geppove i Pikine gomilice nismo "susreli".
Više na našem blogu: SVET POD LAHKIMI KORAKI

Predzadnji dan prosinca krenuli na Zavižan. Vrhove Sjevernog Velebita već par puta prošli, pa ovaj put staza na Zavižan od Gornje Klade, gdje je start. Staza lijepo označena. Iznad planine Babrovača oko 800 m snježni pokrivač se zgusnuo. Zbog nanosa snijega staza često teško prohodna. Često smo potonuli do koljena. Naletjeli na medvjeđe tragove, procijenili prilično svježe. Vzpon trajao preko pet sati zbog zimskih uvjeta, inače oko četiri.

Više na blogu: Svet pod lahkimi koraki

Na najvišoj grčkoj gori Mytikas (2917 m) bili smo 15.10.2024. Imali smo idealne uvjete za uspon. Iz Prionie smo se popeli do koče Spilios Agapitos i odatle do vrha Skale. Do ovdje je staza jednostavna, odavde dalje do Mytikasa staza nije zaštićena, preči i penje se po provalijskoj strmini. Da je bilo maglovito ili mokra stena, ne bismo se odlučili za uspon na vrh. Bili smo sretni što smo dostigli vrh.

Više na:
Svet pod lahkimi koraki

Jučer(12.12) krenuli smo na Raduhu, jer smo predvidjeli da sredinom tjedna neće biti previše posjećena. Bilo je tako. Nikoga nismo sreli. Od Kosmačevih Rastaka do Loke malo snijega, ponegdje smrznut. Od Loke dalje prema vrhu pa smo čak radili svježu gaz u oko 5 do 10 cm novog snijega. Na vrhu smo se divili oblacima koji su se valjali od zapada. Na putu dolje poslije 12 sata snijeg je postao jako južnjački a vrijeme toplo.

Danas smo otišli na teren pogledati količinu snijega na Smrekovcu. S ljubenske strane cesta je bila ujutro još malo zasnežena naravno splužena. Kod odcepka za kmetiju Kugovnik ostavili auto. Snijega više od pola metra. Do koće i vrha Smrekovca još više, na vrhu procjenili dobar metar. Šteta vrh bio maglen, vjetrovito i snežilo, skidanje po smrekovskoj livadi pipajući u magli. Ali bilo je ipak super, samo da imamo opet pravu zimu, barem gore.

Posljednji dan u godini 2022 i mi2 prošli Kamnik. Iz Matka po južnoj grebenskoj stazi pa lovskom poprijeko mimo srca bršljana te natrag i opet na južnu grebensku stazu na vrh. Sestop po sjevernoj grebenskoj i natrag do Matka. Ukratko smo ga potpuno obišli. Staze suhe, osim sjevernih padina mokro s puno lišća.

Da stvarno, takva svježa bijelina snijega u planinama je nešto čudovito. Hvala svima. Želim vam i nadam se da ćemo je ove zime još dijeliti. Lp svima.

Juče, utorak, na Raduhu. S Kosmačevih Rastaka put kroz šumu bio je mestimi posut snijegom. Kod lovačke koće na Cirkovnici već nas je obasjalo sunce. Od koće na Loki smo radili novu gazu. Kod koće bilo oko 10 cm novog snijega, zatim sve više. Pod Malom Raduhom smo već duboko gazili u novi snijeg do koljena ili više u napuhanim zametima. Slijedila nas je turna smučarka koja je onda odsmučala s Male Raduhe dolje. Tik ispod vrha pretekla nas je dvojica. Vrlo smo bili sretni njihova društva posebice otisaka koje su napravili krpljama na jako zasnježeni vrh. Ali bilo je lijepo opet biti u snježnoj bajci.

Ponedjeljak Bijele stijene. Izlazište na 7 km ceste pa koča pod Bijelim stijenama i na vrh. Na usponu na vrh pomažu dva klinca na glatkoj stini, nije teško. Skulpture stijena prekrasne, samo ah i oh lijepo. S vrha nastavljamo Vihoraškim putem do Ratkovog skloništa i do Zuba. Zatim natrag do ceste i putom kostura natrag na izlazište. Utorak Samarske stijene južni dio. Kao rečeno staza krasna, gore dolje, dva mjesta baš težak spust, po težem putu na amfiteatar. Natrag po donjoj strani. Produljili stazu još na zapadne Samarske stijene, Piramida i vrh Samarskih stijena. Slažem se s ocjenom zahtjevnosti kao što su rekli ostali. Zatim natrag na izlazište na 13 km ceste. Slike na blogu Svet pod lahkimi koraki kad dođem kući

Da naravno Bjelsko, tipkarski škrat.

U nedjelju smo se i mi otisnuli istraživati te gorske skupine. Iz Blejskog na Klek i Klečice, staza lijepa uglavnom sjenovita osim vrhova. Onda obilazak Ogulina i osvježenje u jezeru pa dalje.

Prije nego smo otišli u Albaniju provjerili pristup autu do Thetha i stvarno pisalo normalan prijevoz samo do prelaza kao što sta vi napisali. Zato tada plan ostaviti auto na prelazu ići pješice dalje u Theth. De facto onda zapeljali u Theth cesta sigurno nije bila tako razrita bila ok inače se ne bismo vozili uprkos VW transporteru. Samo pred selom malo i u selu razrit makadam. Najbolje neka kažu oni koji su sad tamo. Znam kako mogu biti razrite ceste u Albaniji.
Naš zapis:

http://ab.vrencur.info/search/label/Albanski%20hribi

Čini mi se da je asfalt do Thetha. Ne sjećam se točno ali čini mi se da je uglavnom asfalt. Mi nismo imali problema. To je bilo u listopadu 2021.

Asfaltirani put do Thetha vodi iz Skadra, Koplik, Boge na prolaz nečegzaboravimime, zatim se put spusti u selo Theth. Iz sela vode brojne staze na prologe i vrhove, neke staze označene. Tako je bilo prošle godine krajem listopada. Vjerojatno isto ili bolje sada. Lp