bogi - Zadnje poruke

Na "Pot suverenosti" krenem od pišečkog grada.
Pot je kružna i označena posebnim markacijama. Na sedlu "Velika bukva" dolazimo do lovačke kuće, odakle do vrha još 10-15 minuta hoda. Cijela pot je u šumi, pa nema pogleda osim tik ispod vrha, gdje se otvara prema Sljemenu.
S vrha natrag mimo lovačke kuće prema Kerinovom spomeniku, odavde pa po asfaltnoj cesti do crkve Sv. Jederta i dalje u smjeru Pišeca prema izlaznoj točki.

Iz mjesta Tribanj uz jadransku magistralu počinje nezahtjevna markirana staza na Zavrata. Na prve oznake nailazimo na elektro-kandelabru uz glavnu cestu. Staza ide najprije među kućama po asfaltu, zatim prelazi na makadamsku cestu, pa na stazu. Prvih 250 visinaca malo je strmijih, zatim se staza poravna. Slijedi još jedan sličan uspon, nakon čega staza prelazi na planinski travnjak i već izdaleka vidimo krov skloništa. Sve zajedno oko 700 m uspona i otprilike 3 sata umjerene hoje. Svuda ima dosta cvijeća i zelišća, na stazi u dolinu pa lijepi pogledi na more.

Boč je zasuo snijegom. Na vrhu ga ima dobrih metar. Vzpon sam napravio preko Balunjače. Tu ima snijega toliko da je i pohodna štap prekratka, a još i strmina pod stijenom...., ne preporučujem dok se snijeg ne slegne. Na vrhu pa Sibirija, barem tako izgleda osmatrački toranj. Toliko leda i inje na tornju još nisam vidio.
Sestop pa istočnom stranom (prikladniji i za uspon).

Juče smo posjetili Blegoš. Selo Leskovica bilo je izlazna i ciljna točka pohoda. Prošli smo mimo skloništa gorske straže na Jelencima i mimo koće pod Blegošem na vrh Blegoša. Travnjaci na vrhu u punom cvjetanju, dobri razgledi, još bolja užina na koči. Ukratko, bez posebnosti i lijepo proveden dan.

Čudovita Soriška planina, posebno zimi. Vrijeme kao naručeno, bez vjetra, sunce, gotovo pretoplo,... lijepi razgledi.
Obišli smo vrhove oko planine od Možica do Dravha. Snijega još dugo neće ponestati.

"Garmont" i u našem planu bila je kružna staza. Al' na putu saznam da staza nije ušetana i da tu leži puno pale drveće. Zato smo se odlučili za povratak istim putem.

Na Črnivcu je gužva, jedva nađem parking. Put nas je vodio na Kranjsku reber (Vrh Kašne planine) i od tu još spust na planinu do pastirske koče. Na putu srećemo dosta turnih smučara i planinara. Nije čudo, kad je vrijeme tako lijepo, da ljepše ne može biti.
Putevi su dobro ušetani, zimsku opremu nismo trebali. Povratak istim putem.

Danas s prelaza Podmeja na Mrzlicu. Sunčano vrijeme nudi lijep e poglede. Pod Homičem počinje vjetrovna zabava. Puše sa svih strana, snijeg nosi u nanose, prava Sibirija. Danas vrh zaslužuje ime "Lednica" više nego Mrzlica. Na vrhu par fotki i natrag u toplije krajeve.
Veći dio puta je poledenjelo, pa su male derezice dobrodošle, posebno pri spustu.

Poštovani "georgia", "Roman 29" i "ewxannabe"
Nije sve tako crno kako vi vidite. Idite na teren - na tu stazu, pa ćete shvatiti da veći dio označene planinarske staze ide tamo gdje su napravili tekačku progu.
Mislim da ima prostora dovolj za planinare i smučarske tekače. Ako netko traži iglu u koku sena, naći će je sigurno.

Iz Rogle na Lovrenška jezera u pravo zimsku idilu. Put je dobro uhođen i učvršćen naročito tamo gdje prolaze tekačke staze.
Od opreme treba samo fotoaparat i dobro volju.
Vrijeme nas je nagradilo čudovitim pogledima od Kamniških Alpa, Triglava do Snežnika i Gorjanca.

Stazu smo započeli i završili pod Domom na Smrekovcu. Koča je zatvorena, staza zasnežena, pa i blatišta. Na vrhu Smrekovca već tražimo kape i rukavice. Nekoliko fotki, pa već jurimo grebenom prema Komnu. Netko je već išao pred nama i olakšao orijentaciju. Vrh Krnesa još nije posjećen, zato ni mi ne idemo na nj, nego donjim označenim putem prema Komnu. Gdje je snijeg nanio, utoneš do stražnjice, gdje ga ima manje pa je bljuzga. Vrh Komna bio i uvijen u maglu, pa idemo do kapele.
Nakon pet sati hoda vratili smo se mokri na izlaznu točku.

"Mornar", imali smo svoj autobusni prijevoz, mislim da je bio s 35 sjedala.

Jučer smo bili na Mangartu. Na vrh smo šli Slovenskom, silazak Italijanskom smjerom. Staze i ograde u dobrom stanju. Vrijeme nam je bilo naklonjeno i nudilo lijepe razglede, pa magle nije nedostajalo.

Jučer smo prehodili kružnu stazu na Špik. Pristup po meni lakšoj putu mimo koče u Krnici, silazak po Kačjoj grbi. U donjem dijelu Kačje grabe (šuma) put je skliski, pa treba paziti na korak. Vrijeme smo imali lijepo, pogledi još ljepši.
Prije kraja ture posjetili smo Bedančevu koću. Imali smo sreću i vidjeli ga na pauzi.

Dvodnevno lutanje po krnskom masivu započeli smo u Lepeni. Već na parkiralištu gužva, na stazi prema Krnskom jezeru također puno planinara. Od jezera dalje prema Krnu manje gužve. Vremenska prognoza je bila odlična, ali nas je na vrhu odnosno kod skloništa uhvatila oluja. Uskoro opet zasjalo sunce i na putu natrag se još jednom popnemo na vrh, zatim grebenom natrag prema dolini. Prenoćili u koći kod Krnskog jezera, sljedećeg jutra spustili u Lepenu.

Također smo naletjeli na gore spomenutu zaporu, ali smo se prebili do parkirališta obvoznim makadamom. U dolinu smo krenuli smjerom Mežice, gdje je cesta OK.
Napravili smo prilično dugu stazu sve do Bistriške špice i natrag. Gotovo 8 sati s pauzama za 18 km staze i 1400 visinskih metara se nakupilo. Sunce je peklo ,...
Sve pohvale osoblju u domu pod Pečom za vrlo ukusnu hranu,...

Danas smo posjetili Olševo. Parkiramo kod Sv. Duha, odakle idemo preko granice susjedima do velikih vrata i prozora. Na austrijskoj strani ima dosta palih drveća, ali je prolazno. Nakon jučerašnje kiše danas je dosta mokro i klizavo. Nastavljamo po nemarkiranoj stazi strmo gore na Obel kamen, zatim po grebenu do Govce. Vraćamo se donjom stazom mimo Potočke zijalke na izhodište.