U subotu mi je konačno uspelo staviti taj projekt pod krov - posjetiti sve stvari koje imaju u imenu "Kamnički/a". Inače su to sve dokaj jednostavne poldnevne ture, ali posjet svih u jednom danu pa je kar lijepa kondicijska tura koja te odvede preko nekih manje poznatih bisera Kamničkih Alpa.
Auto parkiram kod Doma u Kamniškoj Bistrici te u 6:50 krenem najprije prema Kamničkom sedlu. Pot je brza, pretečem neke pohodnike koji su krenuli s Jermance. U 8:40 već sam na čaju u Kamničkoj koći na Kamničkom sedlu. Sunca nema puno, temperatura je 5°C, preko Brane i Planjave se klatari oblaci. Na Savinjskoj strani su razmere bolje
Malo prije devet krenem istim putem natrag dolje te u V Klinu stupim na neoznačenu pot prema Repovom kotu. Na ovoj poti sam samo kratko, jer brzo prijeđem strugu i počinjem se uspinjati prema Kamničkom Dedcu. Cijelu pot odradim u samoći, samo na vrhu sretnem još dva pohodnika. U razgledima nažalost ne možemo uživati jer se preko KSA vijeju oblaci, ali ipak nam je lijepo. S Dedca krenem istim putem natrag do Klina, ter onda po markiranoj poti natrag do Doma u Kamniškoj Bistrici gdje se u 11:30 zaustavim na ručak.
U 12h krenem Koželjevom putem preko Kamniške Bistrice do soteske Predaselj, onda još nekoliko 100m dalje glavnom cestom do odcepa za Kamničku Belu. Zavijem u dolinu Kamničke Bele i prošetam do slapa Orglice. Nekoliko više od slapa prijeđem suhu strugu ter stupim na neoznačenu pot koja vodi prema Skoku (i dalje preko Šraj peska na Korošicu). Kad sljedeći put prijeđem strugu s vodom, ne idem ravno prema Skoku, nego zavijem lijevo prema Kamničkoj jami. Slijedim put, u pomoć su mi maloštevilni lomici. Vrlo uska pot dođe na strme trave gdje je potrebna neka previdnost. Pot onda opet dođe u šumu, u ključevima dođeš do stene, onda uz stenu prijeđem lijevo i za nekoliko minuta dođem do Kamničke jame. Jama je zatvorena, tako da više nego u ulaznu dvoranu ne mogu. Također nikog domačina (hrošča koji je otkriven u ovoj jami - kamnički jamski brčić, Aphaenopidius kamnikensis) ne sretnem. Nakon kratke pauze okrenem i po istoj poti mimo Orglic u 15h se vratim do asfaltirane ceste u Kamnišku Bistricu
Cestom idem tih 100m natrag do soteske Predaselj i nastavim dalje Koželjevom putem preko Kamniške Bistrice. Pot je vrlo lijepa, većinom tik uz rijeku, žal čisto premalo posjećena. Po slaboj poldrugoj uri sam već na početku (oz. mom kraju) Koželjeve poti, pri kamenolomu u Stahovici. Tu zavijem na neoznačenu grebensku pot prema Kamničkom vrhu. Pot je vrlo lijepa, ali moje umorne mišiće se ne slažu. Sploh na vršnom grebenu kad već misliš da si na vrhu pa shvatiš da je to tek predvrh Kamničkog vrha. U 18h stojim na Kamničkom vrhu i promatram lijep zalazak sunca koji kroz oblake baca sunčane zrake ravno na Kamnik. Slučajnost?
Slijedi još spust dolje, ovaj put na drugu stranu na sedlo prema Planjavi ter onda mimo Kamničke rože u dolinu. Vrijeme hoda se zaustavi na točno dvanaest sati. Na parkiralištu imam sreću i naiđem na obitelj koja me odveze do Stahovice gdje imam opet sreću i ravno uhvatim zadnji autobus u Kamnišku Bistricu. U 19:30 sam tako već u tami kod auta kod Doma u Kamniškoj Bistrici.
Uglavnom, vrlo vrlo lijepa tura koja je u jednom komadu kar naporna. 12 sati hoda, puno neoznačenih puteva, predvsem ona do Kamničke jame je kar orijentacijski zahtjevna. Ali se isplati!