Nakon sedam godina treba ponoviti stvar pa smo negdje oko 6,30 krenuli na već prilično punom parkingu na Pecolu. Po tablicama bi sudio da smo u Sloveniji i također pretječemo samo naše čak s malom djecom, koji idu gledati kozle prema Špiku do police. Prelaženje ove lijepe grebenske staze odvija se više u samoći, bivak je još uvijek vrlo lijepo uređen. Za malo raznolikosti prelazimo i Špik iznad pukotine, što nije baš za svakoga. Za promjenu iz Krnskog dola ne nastavljamo do sedla prije pukotine nego silazimo mulatierom na ravnicu Krni dol. Pa tu počinje najružniji dio, to je 50 min marša u vrućini po makadamu do Pecola, gdje je slika potpuno promijenjena, jer sada je velika većina It auta. Parkirano je sve od seoskog turizma pa još nekih 300m uz cestu do Nevee. Tu očito imaju riječ ugostitelji i oni iz koče, koji ne daju otjerati klijentelu.