bagi - Zadnje poruke

Baragova pot nazvana je po Frideriku Baragi, slovenskom misionaru i biskup. Pot je kružna i vodi preko nekih mjesta iz njegovog života. Nama je izhodište u Trebnju sasvim blizu, zato smo krenuli istraživati još taj dio Slovenije.

Parkirali smo na Trgu Baraga pred crkvom Sv. Marijinog Uznesenja, gdje ima dovolj prostora za više automobila. Nastavili smo preko mosta u smjeru markantnog Trebanjskog grada, koji je u prilično tužnom stanju. Na toj točki počinje kružna pot, koju se može prijeći u oba smjera. Za pravilan smjer služe brojne Baragove table, tako da se ne može baš izgubiti. Izuzetak je u Knežjoj vasi, gdje ih ubrzo nakon crkve nestane na duljinu dobrih pola kilometra. Sumnjam da ih je netko namjerno uklonio . Tamo smo se poslužili GPS tragom.

Hodili smo u smjeru kazaljke sata i za početak posjetili najvišu točku puta, to je Trebni vrh. Tamo smo sretili jedine pohodnike tijekom cijelog dana. U nastavku smo bili potpuno sami, na što smo već navikli . Baragova pot je djelomično šumska, djelomično razgledna, podloga uglavnom udobna za hodanje. Kad je mokro može biti klizava na mnogim mjestima, što srećom nismo iskusili . Na nekoliko kratkih dionica smeta i trnje, koje učinkovito lovi prolaznike. Asfalta je malo, ceste potpuno neprometne.

Kilometri su ostajali iza nas, slijedila su sela jedno za drugim. Nakon Knežje vasi smo uskoro opet došli u prvotnu dolinu i u daljini ugledali Trebnje. Pot do njega bila je još duga i išla je obroncima nad dolinom. Pred Trebanjskim gradom uslijedio je spust do ceste i povratak na izhodište. Više u foto-priči ...

Koordinate izhodišta (Trebnje): 45.9071769N, 15.0057844E

Steklasovu pohodnu stazu sam pronašao na digitalnom zemljevidu, jer se netko potrudio i upisao je u bazu podataka. Prije nisam ni znao za nju i baš bi bilo šteta da je ne posjetim. Ljepa je, zapravo prekrasna i imali smo sreće s vremenom. Jutarnje magle ovaj put nije bilo i dobro je tako. Sunčana i suha staza ostaje u ljepšem sjećanju nego maglasta i sluzava .

Krenuli smo u središnjem dijelu Šentruperta, gdje smo uzalud tražili neku namensku tablu. To smo na povratku primijetili na rubu naselja, u centru je nažalost nema. Službeni smjer hoda ide u smjeru kazaljke sata i sve sljedeće namjenske table su tako postavljene. Mi smo zbog nedostatka informacija krenuli u suprotnom smjeru, ali sam zbog toga imao bolju svjetlost za fotke .

Staza je kružna i vodi obroncima oko Šentruperta. Razgleda ih je dovoljno, pokrajina je lijepa, iako se u vrijeme našeg posjeta proljeće još nije započelo. Nekog asfalta, nekog kolovoza, malo šumskih staza. Oznaka je dovoljna, i namenskih i klasičnih markacija. Zaseoci daju dojam uređenosti, ogromno je crkava, puno kmetija. U Nebesih vasi postrežu, samo radno vrijeme dobro provjeriti. Sažetak cijele staze … još ćemo doći .

Koordinate polazne točke (Šentrupert): 45.9771489N, 15.0912050E

@starakapa ... u komentarju zemljevida GPS tragova uvijek odmah objavim duljine i uspone, vremena pa ne. Nabralo se 12 km i 400 uspona, sve smo prešli u tri i pol sata lagodnog hodanja. Dobro hodi i uživaj

Ločanka je svojom objavom zaslužna što me podsjetila na mjesta mog djetinjstva . Greben mi je bio poznat samo do Šimnove jame kamo su nas odveli jamari, dalje ne. Zato je ideja odmah pala na plodna tla i brzo se našlo vremena za posjet s vrijednima produženjima .

Krenuli smo nešto iznad Radovne i nakon stotine metara asfalta skrenuli lijevo na kolski put. On nas je vodio lijevo, desno i kasnije se usmjerio prema grebenu. Od kolskog puta ostala je samo stazica i uskoro smo došli na vršni dio. Nastavak ide uglavnom po grebenu, jer su strmine na obje strane konkretne. Uspon na neke uzvisine izrazito je strm, ali bez posebne izloženosti. I razgleda ima dosta, posebice cesta duboko dolje ostavlja jak utisak.

Greben je dug manje od kilometra, zatim smo se spustili u dolinu. Nastavili smo kroz Pernike, zaselak daleko od svega. Za njim smo počeli se uspinjati i preko šumovitog sedla došli do prostrane planine Strmole. Uskoro za njom prešli smo na makadamsku cestu, kojom smo se vraćali prema izhodištu. Kad smo opet stigli na asfalt došle su još Laze i uskoro smo zatvorili krug. Više u foto-priči…

Koordinate izhodišta: 46.3810758N, 14.0576172E

Čestitke za Preboldsku, posebno za siguran uspon na Golavu .

Hvala za ideju, doći će na red

Ovog puta smo skrenuli na Štajersku, točnije na Pot po Svečinskim goricama. Ovdje još nismo hodili, ali je bila već dugo na radaru. Djelomično zbog zanimljive duljine, djelomično zbog nepoznatih mjesta, pa nismo zaboravili znameniti srčić. Dovolj razloga dakle da smo krenuli na dugi put do početne točke .

Krenuli smo u Sp. Kungoti i počeli hodati suprotno od smjera kazaljke sata. Nismo primijetili namjenskih oznaka, samo klasične planinarske markacije pokazivale su nam put. Pomogla nam je i digitalna karta gdje je Svečinska pot prikazana u cijelosti. Na nekim mjestima bila je jedina pomoć jer bismo bez nje zalutali u pogrešnom smjeru. Ponekad nema markacija ili su tako stare da ih teško opaziš.

Na kmetiji Dreisiebner sa znamenitim srčićem bili smo otprilike na pola puta i vrijeme je bilo za pauzu. Inače prijazna gospodarica dobila je skoro živčani slom kad sam kao čistokrvni Gorenjac napravio besplatnu fotku srčića. Unatoč prethodnoj narudžbi pića i jela dohvatio sam intenzivno moralisanje koje sam stoički kimao. S tom kmetijom neka svatko sudi po svom iskustvu, ali nama je ostavila gorak okus. Potpuno druga priča bila je u Svečini gdje smo u seoskoj gostionici brzo dobili uslugu, s prijaznom riječi i osmijehom na licu .

Dan je prolazio a kilometri se brzo gomilali. Hodili smo po suprotnoj strani doline koja krajinski možda nije tako zanimljiva kao prije ali još uvijek razgledna. Asfalta je bilo već skoro previše i jako smo se obradovali kad smo ugledali Sp. Kungotu. Do početne točke odmah lakše i krug smo završili baš na vrijeme prije večeri.

Koordinate početne točke (Sp. Kungota): 46.6053503N, 15.6484869E

Lijep auto, moj prvi . Potpuno razumijem vlasnika da mu je napravio posebno mjesto.

Sedevčičeva staza ...

Svakih toliko se zamorimo poznatim stazama i tražimo nešto novo . Ovaj put smo otišli malo dalje, na Banjsku planotu blizu Nove Gorice. Tamo prolazi Sedevčičeva staza koja obilazi dio prilično široke planote i istovremeno nudi lijep uvid u manje poznate krajeve. Prošli smo i neke zaselke koji daju dojam nekih drugih vremena, još dalje nazad su se ovdje odvijale borbe Prvog svjetskog rata. Na to upućuje prilično skriveno groblje palih vojnika, kao i brojne vojničke staze i zakloništa. Ostaci municije se još uvijek nalaze. U svakom slučaju zanimljiva staza koju se isplati posjetiti. Samo malo više sunca bi bilo poželjno, a zelenilo će kmalu biti tu . Više u foto-priči ...

Koordinate parkinga (Banjšice - Dom krajanov): 46.0527881N, 13.7108961E

Neprijetno vrijeme ove godine dugo traje, zato se isplati iskoristiti lijepe dane . Njih je više prema moru i zato smo ponovno posjetili Čičariju, ovaj put obratno od uobičajenog. Krenuli s uređenog parkirališta tik pred selom Skadanščina i krenuli sjevernom stranom grebena prema Ostriču. Tu uglavnom makadamske ceste s malo asfalta, hoća nenaporna i meditativna .

Ostrič skoro na pola puta i tu smo okrenuli. Hoća prema Slavniku raznovrsnija, jer treba prijeći dosta vrhova. Markacija dovoljna, pa se s malo pažnje put lijepo slijedi. Slijedio konačni uspon na Slavnik i povratak na start. Više u foto-priči …

Koordinate izlazne točke (Skadanščina): 45.5480253N, 14.0133200E

Mnogo smo već prošli u ovim krajevima, ali uvijek se nađe nešto novo. Ovaj put brežuljak Sv. Danijela, uzletište Lijak i predovše prirodna znamenitost Skozno. Ime samo kaže da se prolazi kroz . Slično Otliškom prozoru, visine slične, možda manje poznato zbog dužeg pristupa. Posjetili smo dužu stazu, postoje kraći.

Krenuli uz glavnu cestu blizu Ajševice prema Lokama. Tamo znak nas je okrenuo lijevo, kasnije desno prema Sv. Danijelu. Brežuljak bez pogleda, ali ugodna raznovrsnost. Spust na donji kolovoz, uspon na Lijak. Nastavili do glavnog cilja Skozno. Sljedeća Vitovska crkva, točka okreta. Vratili smo se preko Šmihela i Lokvice, mimo vinograda do starta. Na kraju malo asfalta i lijep dan gotov . Više u foto-priči…

Koordinate starta (kavana kod BS Petrol): 45.9528225N, 13.6911669E

Već dugo nismo bili u tim krajevima i požar se dogodio ubrzo nakon zadnjeg posjeta. Također nedostatak sunca u središnjoj Sloveniji je ovaj put imao prste u tome, pa smo se namjerili proći dužu kružnu stazu po nekada lijepo zaraslim brežuljcima i pogledati novo stanje u prirodi.

Parkirali smo malo ispod Željeznih vrata pored lovačke koće Dornberk i krenuli prema Stjenkovo koći pod Trsteljem. Od tamo smo prešli cijeli greben Crnih hribov sve do Cerja i usred pohođivali brojne vrhove. Potepanje je bilo s jedne strane uživačko, s druge tužno promatrati ogoljene padine s brojnim ošmojenim panjevima. Tek uživo te to stvarno dira kad vidiš koliko je požar zapravo bio opsežan.

Još o stazi... u ovih nekoliko godina planinarska staza se ponovno uspostavila i nove kutije s knjigama za upise su opet na vrhovima. Markacija je dovoljna i dobro vidljiva, ali itak se ne može izgubiti. Drveća praktično nema, pa se jako razrasla podrast. Nekad trnje jedva čeka prolazne pješake . Također mnoga stabla se nisu oporavila i vremenom su pala preko staze. Ali glede prohodnosti nema sumnje. Cijela staza je OK, onih nekoliko malih neugodnosti ne smeta .

Vraćali smo se makadamskom cestom pod Crnim hribovima visoko iznad Renča. Usred je malo asfalta koji nije prometan i brzo prođe. Ali cijeli povratak se donekle odužio jer je bilo za dobrih deset kilometara do izlazne točke.

Koordinate izlazne točke (lovačka koća nad Dornberkom): 45.8654319N, 13.7221131E

Željezne kupole na Lajnarju i Možicu dio su talijanskog Alpskog zida i istovremeno najviše u Sloveniji. Ovaj put provjereno kod boljeg izvora od prije (poveznica). @jerque ima dakle pravo .

Umorni od dolinske magle krenuli smo prema Soriškoj planini. A glej ga zlomka, u Zgornjoj Sorici nije bilo ni milimetra snijega. Što sad, je li to bila prava odluka? Iznenađeno smo otkrili da je snježna granica ovaj put jako oštro postavljena. Dobrih 200 m više snijega na pretek .

Odmah smo natakli krplje i krenuli na Dravh kao prvi vrh. Zatim posjetili susjedni Lajnar i nastavili krplat greben s odličnom podlogom. Po spustu u sedlo došao Slatnik, malo kasnije Možič, zatim zagazili u netaknutu bijelinu. Čisti užitak . Tako do bivše vojašnice gdje smo se priključili utabanoj gazi. Ona nas je dovela do smučilišta i krug je bio skoro završen. Još dolazimo …

Ovog puta cilj bio pogledati jaslice i to ne bilo koje. Posjetili smo one na Sv. Gori nad Solkanom. Do njih se treba šetati i još smo isplanirali lijepu kružnu stazu . Nije baš kratko, ali još uvijek obvladljivo u ovim zimskim danima.

Krenuli smo u Solkanu kod željezničke stanice i mimo crkve Sv. Stjepana i kamenoloma krenuli prema Kramarcima. Još malo dalje prešli smo kružni tok kod glavne ceste i uspinjali se planinskom stazom prema Sv. Gori. Sat je bio rani, tako da u crkvi nije bilo nikoga osim nas i pogledali smo jako lijepe jaslice u nekoj posebnoj tišini.

Slijedio je nastavak koji je uzeo dosta vremena. Preko Preškog vrha i mimo Vodic spustili smo se u zaselak Paljevo, odatle sišli u Plave, prešli most preko Soče i na drugoj strani popeli do Vrhovelja nad Kojskim. Od tu slijedilo blatnjavo prečenje skoro do lovačke kuće, zatim smo se popeli na greben prema Sabotinu. Dan se već jako nagodio u drugu polovicu kad se konačno pokazala koča pod Sabotinom. Nismo stali, nego smo direktno na vrh, odakle je prekrasan pogled na sve strane. To je naravno znala i vojska, zato je greben Sabotina bio frontna linija i sve je bušeno odgovarajuće. Slijedio je samo spust u Solkan, ovaj put po najudobnijoj, talijanskoj varijanti. Noge su tražile svoje . Više u foto-priči …

Koordinate izhodišta (Solkan): 45.9752186N, 13.6485131E

Drago mi je, hvala. Našlo se još nečega

Poslije dugog vremena opet su nam zadišali vrhovi nad Vipavskom dolinom . Mnogo puta smo ih već prohodili i ovaj put sam za izlaznu točku odabrao Vrtovin, da se ne ponavljamo previše. Iz tog sela još nismo krenuli, baš tako ni bili na obližnjoj uzvišici Školj Sv. Pavla. Izbor je bio pogođen u centar, jer je bilo na putu što vidjeti. Zanimljiv je vodni toranj, koji svojom veličinom ostavlja jak utisak, kao i široki i razgledni Školj, koji s potpuno obnovljenom crkvici Sv. Pavla može biti samostojni izlet za obitelji s djecom.

Nastavili smo usponom do Srednječavenske staze, koja nas je dovela do jednog kamenitijeg pristupa gornjem katu i time i vrhovima. Prvi je bio na redu Sončni školj, poznat i kao Veliki rob i tu je konačno došlo vrijeme za užinu . Zatim je uslijedio i udaljeni Kucelj, gdje je baš nemilosrdno puhalo. Tu se nismo zaustavljali, nego smo brzo sišli do Koće na Maloj gori. Odavde nas dalje u dolinu vodila Pot kosaca, koja nas je potpuno iznenadila. Tako ugodne i meke staze na tim obroncima nismo očekivali. Odvela nas je skoro do sela Kamnje, gdje smo samo skrenuli na prečku prema Vrtovinu. Na izlaznu točku došli smo s druge strane i lijep krug je bio završen. Više u foto-priči…

Koordinate izlazne točke (Vrtovin): 45.9003289N, 13.8158606E