bagi - Zadnje poruke

Baragova pot nazvana je po Frideriku Baragi, slovenskom misionaru i biskup. Pot je kružna i vodi preko nekih mjesta iz njegovog života. Nama je izhodište u Trebnju sasvim blizu, zato smo krenuli istraživati još taj dio Slovenije.

Parkirali smo na Trgu Baraga pred crkvom Sv. Marijinog Uznesenja, gdje ima dovolj prostora za više automobila. Nastavili smo preko mosta u smjeru markantnog Trebanjskog grada, koji je u prilično tužnom stanju. Na toj točki počinje kružna pot, koju se može prijeći u oba smjera. Za pravilan smjer služe brojne Baragove table, tako da se ne može baš izgubiti. Izuzetak je u Knežjoj vasi, gdje ih ubrzo nakon crkve nestane na duljinu dobrih pola kilometra. Sumnjam da ih je netko namjerno uklonio . Tamo smo se poslužili GPS tragom.

Hodili smo u smjeru kazaljke sata i za početak posjetili najvišu točku puta, to je Trebni vrh. Tamo smo sretili jedine pohodnike tijekom cijelog dana. U nastavku smo bili potpuno sami, na što smo već navikli . Baragova pot je djelomično šumska, djelomično razgledna, podloga uglavnom udobna za hodanje. Kad je mokro može biti klizava na mnogim mjestima, što srećom nismo iskusili . Na nekoliko kratkih dionica smeta i trnje, koje učinkovito lovi prolaznike. Asfalta je malo, ceste potpuno neprometne.

Kilometri su ostajali iza nas, slijedila su sela jedno za drugim. Nakon Knežje vasi smo uskoro opet došli u prvotnu dolinu i u daljini ugledali Trebnje. Pot do njega bila je još duga i išla je obroncima nad dolinom. Pred Trebanjskim gradom uslijedio je spust do ceste i povratak na izhodište. Više u foto-priči ...

Koordinate izhodišta (Trebnje): 45.9071769N, 15.0057844E

Steklasovu pohodnu stazu sam pronašao na digitalnom zemljevidu, jer se netko potrudio i upisao je u bazu podataka. Prije nisam ni znao za nju i baš bi bilo šteta da je ne posjetim. Ljepa je, zapravo prekrasna i imali smo sreće s vremenom. Jutarnje magle ovaj put nije bilo i dobro je tako. Sunčana i suha staza ostaje u ljepšem sjećanju nego maglasta i sluzava .

Krenuli smo u središnjem dijelu Šentruperta, gdje smo uzalud tražili neku namensku tablu. To smo na povratku primijetili na rubu naselja, u centru je nažalost nema. Službeni smjer hoda ide u smjeru kazaljke sata i sve sljedeće namjenske table su tako postavljene. Mi smo zbog nedostatka informacija krenuli u suprotnom smjeru, ali sam zbog toga imao bolju svjetlost za fotke .

Staza je kružna i vodi obroncima oko Šentruperta. Razgleda ih je dovoljno, pokrajina je lijepa, iako se u vrijeme našeg posjeta proljeće još nije započelo. Nekog asfalta, nekog kolovoza, malo šumskih staza. Oznaka je dovoljna, i namenskih i klasičnih markacija. Zaseoci daju dojam uređenosti, ogromno je crkava, puno kmetija. U Nebesih vasi postrežu, samo radno vrijeme dobro provjeriti. Sažetak cijele staze … još ćemo doći .

Koordinate polazne točke (Šentrupert): 45.9771489N, 15.0912050E

Od željezničke postaje u Sillianu do istoimene koče je naj elegantniji i najbrži put cestom mimo Leckfeldalm. Sveukupno ćeš morati napraviti dobrih 8 km i 1300 visinskih metara. Koliko sati ćeš potrošiti ovisi o tome kakav tip planinara si .

Zagotovo još ima snijega. Sreli smo dva Čeha koji su se okrenuli pri pokušaju prelaska masiva. Prilažem još fotku ispred koće Vualt.

Mislim da su to dva vrha. S tvog zornog kuta trebali bi biti Cuel de la Ceit (veći lijevi) i Cuel de la Ruviis (manji desni)

Za završni dan lutanja kod susjeda nagradio nas je jedna od najljepših staza u srcu Karnijskih Alpa, prikladna za svakog hribolazca. Udobna, razgledna, nigdje zahtjevna, uglavnom vojna. Mnogo toga smo već prošli tamo oko, ali ova kombinacija staza dugo se skrivala pred nama .

Krenuli smo u Dordolle, staroj selu koje je zanimljivo samo po sebi. Tamo smo skrenuli na stazu 422 i hodili u smjeru kazaljke sata. Vratili smo se s druge strane po 425, koja se također završava u Dordolle. Taj smjer hoda je posebno preporučen jer smo i na usponu i na povratku išli u sjeni.

Ali lijepo redom. Staza 422 na početku malo silazi, zatim u brojnim cik-cakama savladava strmu padinu. Ništa naporno, prekrasno voden. Tako smo došli do jedinog vrha tog dana, obližnjeg Monte Forchiadice. Na njega upućuje uredna tabla i svakako se isplati popeti se na nj. Vrh je vidikovac i tko nema plan uspona na Monte Vualt bit će to odličan izbor.

Vratili smo se na 422, koja je hkrati i Alta Via CAI Moggio i ima dodatne žuto-crvene oznake. Uskoro smo bili kod bivaka Cjasùt dal Sciôr, koji stoji na razglednoj točki. Nekad je to bila vojna postojna i vojska je znala kamo postaviti objekte. Nakon kratke pauze slijedio je spust po 422 sve do račvrtanja s 425. Monte Vualt smo ovaj put izpustili jer smo zahtjevnu grebensku stazu Sentiero Palis d'Arint prije nekoliko godina već prošli. Po 425 smo zatim došli do vojne bolnice Vualt i još niže do koće Rifugio Vualt. Prva je širom otvorena, druga još zatvorena.

Slijedio je obrat u smjeru izlazne točke i to još uvijek po stazi 425. Ona nas je na sedlu Forcella Vualt dovela do spoja s ranije spomenutom grebenskom stazom, zatim je slijedio konkretan spust u dolinu. Kod zaselka Soval staza se opet izravnava i u Dordolle smo došli iz drugog smjera. Krug je bio završen. Ukratko … za ponavljati . Više u foto-priči ...

Koordinate izlazne točke (Dordolle): 46.4658272N, 13.1921364E

Alessio ... ne, nič nije ponudio . Nekoliko vremena tretio nas je kao znatiželjne turiste, zatim se razgovorio s nasvetima i rasporedima

Po jutarnjim zapletima s neispravnim črpalkama 24/7 konačno sva došla do izhodišta iznad sela Illegio. Malo kasno, ali ipak . Parkiralište je krasno, samo pristup kroz selo može biti uzak zbog automobila koje lokalci u uskim ulicama parkiraju tik uz kuće. Daljnja vožnja cestom do Pra di Lunge zabranjena je svima osim ovlaštenima. To najavljuje dobro vidljivi prometni znak. Neki krše, čak i kvartet Slovenaca je tako napravio, ali su na povratku izašli iz vozila i čudno gledali taj znak. Što se točno dogodilo ne znam.

Midva sva krenula pješice već od parkirališta i čekali su nas kilometri asfalta. Želje su bile velike i po prvotno nacrtanoj trasi bi se većini ceste na povratku izbjegli. Ali ne ide sve uvijek po planu. Vrućina i posljedice prethodnog dana pobrinuli su se za povratak istim smjerom. Ništa zato, sljedeći dan bilo je bolje .

Do Pra di Lunge napravili smo dobrih pet kilometara. Tamo smo skrenuli desno na put 412, koji ima tu oznaku sve do vrha. Na početku je šumska cesta koja kasnije prelazi u lijepu stazu. Dugo se zlagoma uzdiže, zatim ide izrazito strmo gore. Bonus je pekuće sunce na tom dijelu puta, jer je padina okrenuta ravno prema njemu. Osjećali smo se kao u kotlu, a maj je tek bio. Primjereno osunčanosti tu su obsežna polja krpelja kojima se ne da izbjeći. Put ide direktno kroz njih. Unatoč repelentu i dugim hlačama nekoliko primjeraka tih nevidljivih zvijeri našlo je put do moje kože. Još se danas češem .

Monte Palavierte je razglednik kako se šika i nudi obsežan pogled daleko naokolo. Križ je na susjednoj, nešto nižoj uzvisini. Na vrhu smo bili sami, Slovence smo vidjeli na susjednom Mauronu. Tamo se nama nije dalo, ni nigdje drugdje, pa smo se vratili istim putem na izhodište.

Koordinate izhodišta (Illegio): 46.4323931N, 13.0629089E

Za osnovu smo uzeli ideju od Alessie, koju smo nadogradili malo dužom kružnom stazom . Daleko je do polazne točke i dan se već dosta produžio. Cilj je bio posjet napuštenom selu Palcode, a start negdje sasvim drugdje. Za polaznu točku smo odabrali selo Cjampon, gdje smo zaustavili automobile na uređenom parkiralištu pored crkve.

Početni dio puta bio je zagrijavanje, jer je išao po asfaltu. Jutarnja hladnoća je pobrinula da nam nije bilo vruće. Dobro su nas zagrijali strmi uspon po stazi 832, koja se nakon dobrog kilometra odvojila od seoske ceste. Vodila nas je do prvog vrha tog dana, Monte Celant. Taj je bio planiran, sljedeći vrh mnogo kasnije pa ne . Slijedio je dubok spust do planine Tamar, koja zanimljivo ima isto ime kao kod nas. Furlani planinama sicer kažu stavoli, prijevodi mogu biti različiti. Kakokoli, tamo stoji lijepo uređen bivak Guglielmo Varnerin pod pokroviteljstvom CAI, održava ga vlasnik objekata i zemljišta na kojem stoje. Upravo on nam je objasnio sve oko nastavka, posebno kad je shvatio da nismo baš turisti .

Savjetovao nam je spust u dolinu po makadamskoj cesti, što smo rado iskoristili. U najnižoj točki potražili smo stazu 831A, koja nas je nakon dugo vremena dovela do zaboravljenog sela Palcoda. Nevjerojatno kako je ovo naselje bilo daleko od većih mjesta i cestovnih veza. Istini za volju pitao sam se gdje smo propustili odvojak. Još nekih podataka... zaselak Palcoda potječe iz 16. stoljeća, a u najboljim vremenima živjelo je tamo 160 ljudi. Bavili su se šumarstvom, proizvodnjom ugljena, stočarstvom, sezonskim radom i izradom slamnih podloga. Zbog izuzetno teških uvjeta života, stanovnici su se nakon Drugog svjetskog rata počeli iseljavati i selo je napušteno. Danas je obnovljena samo crkva San Giacomo, sve ostalo je preuzela priroda.

Nakon duže pauze nastavili smo po stazi 831A prema sedlu Forchia di Negardaia. Tamo nas je čekalo iznenađenje. Trebali smo nastaviti lijevo po stazi 831, ali smjerokaz na sedlu je pokazivao preko grebena. Tamo bi u stvari trebala ići 831A. Unatoč više pokušaja traženja staze 831 na lijevom obronku nismo je pronašli, pa smo slegnuli ramenima i krenuli grebenskom stazom. Slijedili smo stare markacije koje su se stalno gubile, posjetili još jedan vrh pod imenom Cima Lareseit, a za veliki finale uslijedio je izuzetno strm i izložen spust na sedlo Forchia Cesilar. Per Esperti, bez sumnje. Povrh toga doživjeli smo još jedno iznenađenje. Na tom sedlu markacije su pokazivale potpuno drugu priču nego prije. Ovdje je preko grebena ispravno označena staza 831A, a ne kao na prethodnom sedlu. Razumije tko može...

Dan nam je zbog dodatnih komplikacija brzo prolazio, pa smo prešli u višu brzinu. Obje staze dalje, 831 i 820, to su dopuštale i brzo smo bili u dolini. Kasni sat imao je i svoju prednost. Sunce se već povuklo za brežuljak i spustili smo se u ugodnoj sjeni . Dolinom je uslijedilo samo malo asfalta do polazne točke i lijep krug je završen. Više u foto-priči.

Koordinate polazne točke (Cjampon): 46.2594300N, 12.8313236E

Ne, ništa naročito ih nisam vidio, ako uopće kakvu. Uz cestu su bili na poslu šumari koji su tako uništili cestu na duljini skoro kilometra, da smo svu pažnju posvetili prelascima između blatnih kolesnica i ne markacijama .

Ovaj put smo se iz Kanalske doline uputili po stazi 502, gdje su zahtjevnije dijelove prije nekoliko godina u potpunosti obnovili (poveznica). Staza je sada u potpunosti prohodna bez posebnih poteškoća, do razgledne klupe iz smjera Šenkatrije čak za svakoga. Nekoliko zahtjevnijih dijelova u nastavku ne zahtijevaju posebnu opremu, dobrodođe samo nešto više iskustva …

S planine Ciurciule vratili smo se u suprotnom smjeru nego lani. Sva zahtjevnija mjesta su sada uređena i prohodna, za razliku od adrenalinskih prečenja prošle godine . Tako je i povratak na početnu točku potekao po neprometnoj biciklističkoj stazi, tako da smo se bez ikakvih problema vratili na početnu točku. Stanje se odnosi na Maj 2026. Više slijedi u foto-priči...

Koordinate početne točke ( Šenkatrija / Santa Caterina ) : 46.5028464N, 13.4028297E

@starakapa ... u komentarju zemljevida GPS tragova uvijek odmah objavim duljine i uspone, vremena pa ne. Nabralo se 12 km i 400 uspona, sve smo prešli u tri i pol sata lagodnog hodanja. Dobro hodi i uživaj

Ločanka je svojom objavom zaslužna što me podsjetila na mjesta mog djetinjstva . Greben mi je bio poznat samo do Šimnove jame kamo su nas odveli jamari, dalje ne. Zato je ideja odmah pala na plodna tla i brzo se našlo vremena za posjet s vrijednima produženjima .

Krenuli smo nešto iznad Radovne i nakon stotine metara asfalta skrenuli lijevo na kolski put. On nas je vodio lijevo, desno i kasnije se usmjerio prema grebenu. Od kolskog puta ostala je samo stazica i uskoro smo došli na vršni dio. Nastavak ide uglavnom po grebenu, jer su strmine na obje strane konkretne. Uspon na neke uzvisine izrazito je strm, ali bez posebne izloženosti. I razgleda ima dosta, posebice cesta duboko dolje ostavlja jak utisak.

Greben je dug manje od kilometra, zatim smo se spustili u dolinu. Nastavili smo kroz Pernike, zaselak daleko od svega. Za njim smo počeli se uspinjati i preko šumovitog sedla došli do prostrane planine Strmole. Uskoro za njom prešli smo na makadamsku cestu, kojom smo se vraćali prema izhodištu. Kad smo opet stigli na asfalt došle su još Laze i uskoro smo zatvorili krug. Više u foto-priči…

Koordinate izhodišta: 46.3810758N, 14.0576172E

Čestitke za Preboldsku, posebno za siguran uspon na Golavu .

Hvala za ideju, doći će na red

Ovog puta smo skrenuli na Štajersku, točnije na Pot po Svečinskim goricama. Ovdje još nismo hodili, ali je bila već dugo na radaru. Djelomično zbog zanimljive duljine, djelomično zbog nepoznatih mjesta, pa nismo zaboravili znameniti srčić. Dovolj razloga dakle da smo krenuli na dugi put do početne točke .

Krenuli smo u Sp. Kungoti i počeli hodati suprotno od smjera kazaljke sata. Nismo primijetili namjenskih oznaka, samo klasične planinarske markacije pokazivale su nam put. Pomogla nam je i digitalna karta gdje je Svečinska pot prikazana u cijelosti. Na nekim mjestima bila je jedina pomoć jer bismo bez nje zalutali u pogrešnom smjeru. Ponekad nema markacija ili su tako stare da ih teško opaziš.

Na kmetiji Dreisiebner sa znamenitim srčićem bili smo otprilike na pola puta i vrijeme je bilo za pauzu. Inače prijazna gospodarica dobila je skoro živčani slom kad sam kao čistokrvni Gorenjac napravio besplatnu fotku srčića. Unatoč prethodnoj narudžbi pića i jela dohvatio sam intenzivno moralisanje koje sam stoički kimao. S tom kmetijom neka svatko sudi po svom iskustvu, ali nama je ostavila gorak okus. Potpuno druga priča bila je u Svečini gdje smo u seoskoj gostionici brzo dobili uslugu, s prijaznom riječi i osmijehom na licu .

Dan je prolazio a kilometri se brzo gomilali. Hodili smo po suprotnoj strani doline koja krajinski možda nije tako zanimljiva kao prije ali još uvijek razgledna. Asfalta je bilo već skoro previše i jako smo se obradovali kad smo ugledali Sp. Kungotu. Do početne točke odmah lakše i krug smo završili baš na vrijeme prije večeri.

Koordinate početne točke (Sp. Kungota): 46.6053503N, 15.6484869E

Lijep auto, moj prvi . Potpuno razumijem vlasnika da mu je napravio posebno mjesto.