vagabund - Zadnje poruke

Zajutro sam pred koćom Filmoor moj 17kg težak ruksak ispraznio za pola i zatim u jednom satu stigao na Grosse Kinigat. Tamo je bilo već nekoliko planinara i još su dolazili tako da se nisam predugo zadržavao na vrhu i uskoro sam se spustio natrag do koće.
Prvotno sam namjeravao ići do koće Porze ali zbog najave pogoršanja vremena sljedećeg dana okrenuo sam se prema dolini i brzo napravio novi plan. Spustio sam se za približno 250m zatim skrenuo lijevo na Auserssatel 2280m gdje sam se okrenuo prema sjeveru i otišao po grebenu do vrha Hocheck 2477m. Nova knjiga za vpise je pod dva veća kamena. S vrha sam se po grebenu spustio do sedla i zatim lijevo u kotlinu do neke planine gdje mi je neki tip vrištao da sam skrenuo "pogrešno" i da tamo nema prelaza u dolinu. Pogledao sam na moj Garmin i stvarno vidio da put ide oko 300m dalje desno što je značilo preko brežuljka. Tako sam se ipak morao popeti oko 150m iako sam prvotno mislio da mogu izbjeći uspon preko Ofenspitze 2334. Na sedlu sam stvarno našao put i brzo se spustio do ceste na Kartitscher sedlu 1530m. Tamo sam više od sata štopao dok mi nije stala slatka Talijanka s razbacanim Puntom i već punim autom. Odvezla me do kraja sela Kartitsch odakle je bilo samo još 3km do mog auta u Hollbruku i te zadnje tri km sam prešao s osmijehom nakon tri divna dana u Karnijskim Alpama. U Hollbruku sam pogledao još otvorenu crkvu i pročitao prezimena na malom groblju, uglavnom se ponavljaju samo tri. Treću noć sam prespavao u autu nešto udaljeno od glavne ceste.

Po prespanoj noći u pastirskoj koći pod Hollbrucker Spitze popeo sam se zjutro do spomenika vojnicima iz I. svjetskog rata na sedlu Hochgrantenjoch 2429m. Od tu sam nastavio po grebenu Karnijskih Alpa od zapada prema istoku po stazi 403 i 03. Ova staza prelazi cijele Karnijske Alpe od Silliana na Tirolskom do Thorl-Maglerna blizu Trbiža i duga je približno 150km. Greben većinu vremena graniči Austriju i Italiju i na većini staze su ostaci iz I. svj. rata. Popeo sam se dalje preko vrha Demut 2592m i Schontalhohe 2635m do Eisenreich 2665m gdje sam imao duži odmor da obavim što sam namjerio. Nastavio sam spustom prema Obstanser See gdje je i koča ali se prije jezera skrenuo desno i nastavio preko vrha Cima Frugnoni 2561m do sedla Obstanser Sattel 2462m. Od tu me staza vodila po grebenu na Pfannspitze 2678m gdje sam stao na pola sata i obavio što sam imao u planu. Na vrhu sam nakon dana i pol sreo prve planinare koji su zatim prilično redovito dolazili na vrh. Slijedio je strmi spust i ponovni uspon preko nekoliko vrhova pod Kleine Kinigat 2674, koji je bio moj sljedeći cilj. Njemu ne vodi nikakva staza i popeo sam se po prilično kršljivom terenu na njegov zapadni vrh, koji je od glavnog udaljen cca 200m. Dalje nije išlo pa sam se mačje spustio dolje i pokušao oko 200m istočnije po strmom melištu, nakon kojeg sam došao do grape po kojoj bi se nekako moglo doći blizu vrha. Procjenio sam da sam ipak malo kasno i zato preskočio i Grosse Kinigat 2689m jer je nad njim bila gusta oblaknina. Dakle nisam obavio na malom Kinigatu što sam namjerio. Spustio sam se samo do koče Filmoor i dogovorio noćenje u već prepunoj koči. Zadnjih pet godina je jedan od oskrbitelja tamo i mladić Luka iz Lienza, koji tečno govori slovenski jer mu je mama iz Ljubljane.

Na Kotlu sam bio 2013. i znam da je jako strm. Ako netko hoće još strmiji i udaljeniji vrh to je Znojilski vrh 1148m gdje sam bio zimi 2012. i na povratku nisam se usudio po istoj zasneženoj strmini u selo Znojile nego sam otišao daleko prema istoku po grebenu. Inače u Baškoj grapi ima još skrivenih blaga kao slap Sopota ili izvor Dicova voda ....i još čega ali se obično samo brzo vozimo mimo u Posočje.

@dm72 lijepo da si objavio tako lijepe slikice da vidim gdje sam hodio u subotu 28.09 . Bilo je oblačno i maglovito sve do 2600m i tek na vrhu sunčano pa sam gore bio sam .

Macesnovec

Res je Kališnikovo poldne oz Kalisnikturm 1575m. ben onda si prošao i mimo te table. Uostalom je pristup s zapada lakši gdje sam silazio i nađe se ovdje-onamo skromna stazica. Nastavite.

Čestitam šodrovcu, u narekovajima je odgovor.

Nije Jerebičje, malo ću pomoći još s jednom slikom vrha.

Kad vandica1 odustaje prednost, prilepit ću jednu svježu sliku od subote. Na koji vrh sam se popeo s ove strane?

Da biste teže odlučili, još obavijest o jednoj alpinističkoj školi koja se upravo počinje blizu Ljubljane. Budući da na Rašici ima dovolj instruktora i nekoliko GV to je već jamstvo da je program kvalitetan.



http://ao.rasica.org/novice.php


http://ao.rasica.org/prikaz.php?stran=as_program

U subotu sam se odvezao do parkirališta pod Bijelim potokom u Jezerskoj dolini i po označanoj stazi 654 popeo do Škrbine pod Škrapljama. Staza vodi ugodno kroz šumu po mulatjeri i prema kraju direktnije prema sedlu. Odmah ispod sedla skrenuo sam lijevo s označene staze u smjeru novog bivaka Daniele Bertolutti nazvanog po mladom speleologu koji se smrtno ozlijedio 2006. Već na putu do bivaka ima više ostataka iz I. svjetskog rata, oko bivaka još više. Do bivaka je staza nezahtjevna. Moj cilj bio je Veliki Snježni vrh 1972m. Već u knjizi u bivaku primijetio sam da je vrh posjećen od strane talijanskih alpinista samo tri do četiri puta 2009 i 2010 kasnije više ne. Od bivaka krenuo sam po stazici između kaverni prema istoku i do strmog obronka V.Snježnog vrha nije bilo daleko. Staze je uskoro nestalo i dalje su me vodili možici. Teren je uskoro postao vrlo zahtjevan s mnogo škrapljama, brezni, kratkim zidovima i rušjem. Uskoro sam shvatio da se moram strogo držati smjera možica (kamen ili dva na stijeni), jer je drugdje teren neprohodan. Svaki put kad sam izgubio pravi smjer malo moram se vratiti do zadnjeg možica i tražiti prolaze iznova. Ovdje stvarno vrijedi da si brži ako ideš polako i stalno promatraš teren i posebno gdje staješ! Na otvorenom terenu još je išlo dok za pravi prohod kroz rušje sam pokušao više puta. Kad sam se nakon dugo vremena izvukao iz labirinta škraplja pronašao sam uz zid strmu travnatu stožinu i po njoj počeo se penjati. Više se stožina pretvorila u usku grapu s dovoljno biljke da sam se mogao vući gore. Na kraju grapa skrenuo lijevo do prvog predvrha s malo obilaska desno došao na vrh Velikog Snježnog vrha. Pogledi su stvarno lijepi da sam na vrhu ostao više od sat vremena i kasnije se istom "stazom" vratio u labirint stijena i rušja. Povratak nije prošao sasvim glatko ali o problemima sam pisao dovoljno
I ja turu ne mogu baš preporučiti posebno ne samohodcima kao što sam bio ovaj put ja. Izlet do bivaka i prebiranje oko vojnih utvrda i gledanje položaja bit će sasvim ugodna turica u taj samotni kraj. Sretno!!

Da Črni vrh je
@macesen1 postavi sljedeću zagonetku

Da, vrlo su blizu, vidi se Bavški Grintavec lijevo, u sredini špička Zapotoškog vrha i desno Srebrnjak a nije Javoršček. lp

Ne ne nije od tamo,cca 100km zapadnije u Julijskim alpskim u Posočju.Vrh je jako samotan i jedva doživi kak obisk.Lp

Nije u KSA.

Jedna potpuno svježa slikica od prošle sedmice. S kojeg samotnog brda sam to snimio?

Lisca