MANGRT - Zadnje poruke

Iz Vršiča po Hanzovoj na Malu Mojstrovku, od tu pa po grebenskoj puti do Šita. Slijedi spust s vrha u strmu prečnicu punu kamenja i drobirja; na kraju pa ponovno dvaput klin u stijen i spust do melišta. Po melištu i med velikim kamenjem do markirane staze prema Jalovcu. Na vrhu nič posebnog: nekoliko ljudi, pet minuta pauze i natrag u smjeru Tamara. Za vrijeme spusta vidljivi neki popravci na jeklenicama, ali markacije još uvijek izbledele. U Tamaru odmor s radlerom, onda kroz Grlo natrag na Vršič i kući. Zelooo lijepa tura, ali nekoliko godina sigurno neću ponoviti.

Ove godine PD Lisca slavi 110 godina rada i povodom toga otvorili su plezalačku stazu na Lišću, koja lepo začini pristup vrhu. Opremljena je čeličnom žicom za samoosiguranje te puno stopa i klinova. Staza ima pet razvijanja s najtežim-posljednjim, koji je kratak ali previsan.
Tko se žuri u ovoj dolini i voli malo drugačije preporučujem.

Vršič, kroz zadnji prozor na Razor. Povratak klasičnom stazom natrag na Vršič. Za zadnji vrući dan u ovoj godini čekao sam zalazak sunca na zapadu, koji nije razočarao. Staze bez posebnosti, ali se može natočiti vodu točno ispod prve prečnice, što mnogima dobro dođe.

Također ovaj put nije išlo drugačije nego na izlazak sunca. Ponovno preko sipara ali u lijevom smjeru. Na sedlu preko penjačke staze na vrh. Tu čekanje na izlazak sunca i povratak pored kuće preko već poznatog sipara.

Ja uzimam kraću varijantu i počinjem na Passo Tre Croci. Put po skijalištu ide brzo ali na melištu se svijet zaustavlja. Jedan korak naprijed i pola koraka nazad sve do sedla. Odavde mimo napuštene kuće po penjačkoj stazi Bianchi na vrh. Za povratak biram lijevu varijantu, koja je malo lakša, u dolinu se pak ekspresno završava po melištu. Ostalo ništa posebnog.

Tri dana Dolomita, tri tritisočaka.
Iz doline u tami skoro do sedla. Pa na vrh preko zoprnih siparišta. Rana ura je jako smanjila potrebu za vodom na celodnevnom izletu.

Otvorena. Cijena 10eur od 6.00 do 18.00 prije je bila gratis

U jedan iz Planice u Tamar, pa onda kroz Ozebnik na vrh. Snijega je još točno dovoljno da su skokovi i prepreke zalite. Prijelaz iznad Ozebnika ima još malo snijega, drugdje je pak golo. Povratak u dolinu po obrnutom smjeru. Brži spust je omogućavalo gojzarsko skijanje po melištu koje je još djelomično pod snijegom.

U jedan iz Planice u Tamar, pa onda kroz Ozebnik na vrh. Snijega je još točno dovoljno da su skokovi i prepreke zalite. Prijelaz iznad Ozebnika ima još malo snijega, drugdje je pak golo. Povratak u dolinu po obrnutom smjeru. Brži spust je omogućavalo gojzarsko skijanje po melištu koje je još djelomično pod snijegom.

Danas lijepa kružna staza na Montaž desnom stranom Findenegga, koji je još uvijek zasniježen do vrha. Čakanje prema istoku, pa Pipanovom poprijeko na Špik hude police i natrag u dolinu. Staza od parkirališta do Špik hude police je suha.

Danas brzi izlet do zadnjeg tunela biciklom pa pješice. Novog snijega od 30 cm do jednog metra, koji se pošteno udubljuje. Gore-dolje po zimskoj stazi da se moglo skijati od vrha.

Sezona smučanja u našim planinama ide prema kraju. Danas je poslovica "rana ura zlatna ura" bila baš istinita.

Ako netko planira u ovim danima na Mangart, uvjeti su idealni za hodanje i smučanje. Danas je od sedla nadalje bio svježi snijeg, da o vjetru ne govorim, jer dugo nisam okusio takve nalete koji čovjeka doslovno premještaju.

Ako su uvjeti pravi, treba ih iskoristiti. Da se i mladima sviđa, to je još bolje, važno je ići. Odabrali smo zimski put, koji za najstnice nije šala. Uvjeti odlični-tvrdi, za skije po povratku baš dovolj omekšani. Gore i dolje istim putem.

Najprije zdravlje zatim kultura. To znači, najprije smučati zatim na posao. Uvjeti odlično tvrde za hodanje i smučanje.

Jer je na cesti još dovolj snijega, bicikl ne dolazi u obzir. Mora se od Mlinča sve na leđa i cikapokati na vrh. Snijeg još nije pripremljen, niti utaban, ali se lijepo smuča.

Mjesec je dao ravno toliko svjetlosti do planine, da je išlo bez svjetiljke. Put nastavljam do vrha melišča, gdje ostavljam skije i pješice po Pipanovoj na vrh. Grebenasta ravnina je lijepo pihana u obliku strmog krova, gdje sam potrošio najviše vremena za siguran prelazak. Nekaj je bilo tragova prethodnika a su na tom dijelu pred vrhom okrenuli. Povratak pa enkratan, kad sam dolje nataknuo skije i odskijao sve do glavne ceste. Usred je potrebno triput skinuti skije, ako nisi naviknut skijati po asfaltu