lijaneja - Zadnje poruke

U subotu, 21. 3. 2026. pozvani na 34. Arničev zimski pohod na Raduho!
https://pzs.si/dogodki/24351-34-arnicev-pohod-na-raduho/

U nedjelju, 22. 3. 2026. na Memorijal za skiju i cepin na Kamniško sedlo.
https://www.pdkamnik.si/dogodki/smucka-in-cepin-2026/

Oba događaja su već tradicionalni i ne smiju se propustiti.
Srdačno pozvani!

u majskom Planinskom vjesniku o preživljavanju u snežnoj lavini na Norveškoj.

Cvijeće gore je sad stvarno u punom cvatu. Neki od vas su snimili prave umjetničke slike.
Što se tiče posjeta, nedjelja je bila više slična ljetnom vrvežu, nije nedostajalo ni stranaca. Snježne mrlje su samo još popestritev, koja će uskoro nestati. Ja sam radio klasični krug (Calcit, Primož, Pirčev vrh, Jarški dom, Mali Vršič i Poljanski rob, te po njemu do Gradišča). Nabere se točno 1400m visine i bila je super relaksacija nakon petkovog očaka. Veseli me što je trojka koča zadržala umjerene cijene. Veliki čaj u Jarškom košta npr. 2.20€ - za usporedbu schweps na kamniškoj obvoznici 3.40
Bila je prava poslastica s autostopom do auta, zaustavio mi je gospod s Fordom mustangom, godište '69

Petak je dan za metak i trebalo ga je iskoristiti. Start s parkinga u Krmi gdje je bilo samo nekoliko vozila malo nakon šest, pri tri stupnja Celzija. Već prvi koraci među cvjetajućim telohom stavili su me u neugodnu situaciju. Jučer sam namreč otrčao Cooperjev test i budući da moje noge nisu previše navikle na ravnicu, desna bedrena mišić je signalizirao sve do prve strmine, gdje se stvar smirila. Snijeg počinje tek iznad šume, u ruševju koje je netko lijepo orezao, led malo niže. Smjer slabo uhođen, posebno iznad Prgarce, loša gaz vodila je prema Staniču dosta vremena, time se put dosta produžio. Prve ljude ugledam tek na Kalvariji, uglavnom sa skijama. Odmah po dolasku do koće čujem zrakomlat koji je obavio zamjenu radnog dua. Pogled prema vrhu nije baš prijateljski, jer se polako omotavao maglom. Ostavim mokru odjeću, popijem jedno pivo i polako krenem prema Malom. Već na samom podnožju susretnem par koji se vraćao, jer zbog mokrog snijega nisu se usudili nastaviti i okrenuli su se već prije prelaza koji je netko opremio konopom, malo niže još jednim. Snijega relativno malo, pa su mi dereze bile više smetnja nego pomoć u 70 posto, cepin čak u devedeset. Naravno, njihova upotreba bit će nužna na nekim mjestima barem još mjesec dana. Kod tornja sam, tužan jer nisam mogao ništa slikati, ni hladnoće ni vjetra nema. I gle zaboravi. Već sam bio relativno kasno, jer sam stigao do tornja tek u pola podne, ali sam bio još prerano, jer se magla nakon mog odlaska brzo povlačila. Povratak spor i oprezan, struganje derezama po suhim stijenama i maštanje cepina u ruci mi se nije sviđalo. Posjete malo, do Kredarice došlo je oko osam skijaša, na vrhu tog dana samo dvojica mladih stranaca. Silazim s derezama, jer malo djeluju kao krplje jer je snijeg ožujkan, neka rupa je tako duboka da ne vidiš do tla No, srećom meni se nikad nije tako duboko udubilo, dereze skidam tek ispod Prgarce. Ogromno cvjetajućeg teloha u šumi i pred parkingom. Skijaši su se već davno odvezli pored mene, mladi s vrha me i pretegli, tako da sam zadnji u dolini. Ali u donjem dijelu susreo sam tri skupine planinara koji su vjerojatno krenuli prenoćiti; od stostraškog diva, sa skijama i dvojicom kratkohlačnika u supergama??? Pozdravim Dani i kući u mužev zagrljaj

Bio sam tamo 8. 4., pa je znak još uvijek prijetio zabranom.

Dogovoreno.

Jedva čekam slike, Andrej. Ja namjeravam gore čez dobrih mjesec dana, kada će u gornjem kaminu za penjanje biti suha stena.

Koji bivak imaš na umu?

Jučer, naravno! Vjerojatno imaš pravo, u nedjelju i ponedjeljak sam imao zahtjevne trkačke aktivnosti, pa sam morao dati koljenu malo odmora na bezvjeterni utorak. No, nije bilo tako strašno, što se očito vidi po broju slika, već između Kranjske i Štajerske Rinke bila je razlika očita, kod bivaka pak kratki rukavi, kao što spominješ.
I ja moram jednom gore s 'one' strane. Turski žleb mi je na jednom od pristupa prije mnogo, mnogo godina ponudio poseban doživljaj, jer je put u stjenama s čeličnim užetom bio nekoliko metara u snježnom tunelu.

Lijepi dani baš vabe na bijele vrhove. Mjesec (pa čak i sat) kasnije nego lani, napustim parking ispred žičnice i uputim se u strminu Žmavčarjev. Put je ugodan, suh, na nekim mjestima previše lišća (koje je pri spustu bilo dosta smetalo), nedavni jaki vjetar oborio je i neke bokale. Nepoznati dobrotvor zamijenio je uništenu donju jeklenicu tankom, svjetlucavom užadi, nadam se da će dugo služiti namjeni. Naj spomenem i gornju - bolje je je ne dirati! Snijeg počinje malo iznad izlaza iz šume, kod špilja. Nadao sam se da će bar malo biti smrznut, ali ništa od toga. Obujem gamaše, tone do koljena, pa i više. Ili odustati ili uključiti reduktor. Srećom ga dobro održavam, više gore se uvjeti malo popravili, ispod duge, zadnje strane pred bivakom obujem i dereze. Groza. Do bivaka potrošio sam pune dvije i pol sata. Naj spomenem da sam u srednjem dijelu gore navedene blago zalijeđene strane u zadnji čas odskočio 'brzo približavajućem' kamenu koji bi za list ili koljeno pri sudaru mogao biti koban. No, bar pri povratku te brige nisam imao jer sam znao da će snijeg tada biti mekan i kamenje će se zaglaviti u snijegu. U bivaku promijenim odjeću, popijem jedno pivo, slikam okolinu i u super uvjetima prema svom vencu Rink. Da, da ne zaboravim. MALOMARNJEŽI su opet ostavili oba vrata bivaka otvorena, iako su oba zasuna lijepo popravljena, samo treba malo uložiti da se zasun lijepo zaključa. Zbilja ne razumijem takve neodgovorne ljude.
Ako su vremenari promašili temperaturu, pogodili su vjetar koji je bio nad 2200 prilično dosadan, osobito na najvišoj Kranjskoj Rinki koju posjetim prvu. Vidljivost fantastična, oblaka nema, vremena na pretek pa se odlučim obići sve četiri ljubice. Osim grupice na Turskoj gori i mladog parčeta koje je penjalo u Koglu, nigdje živih duša.
Slike opet kar dosta, nadam se da se s njima previše ne ponavljam.

Još nekoliko današnjih slika.

Danas je vjetar opet puhao jako i imao sam sreću da nije trebalo pješačiti dolje, jer se žičara načeloma nije vozila.
Već na prečici prema Primožu mi je podrta smreka prekrižila put, više umjesto pjevanja ptica, povremeno zavijanje vjetra. Zahvaljujem se projektantu Jarškog doma da sam mogao pola sata doživljavati ljeto Savršeno sklonište i toplo sunce, osim klopa bi klupa mogla biti tapacirana.
Već na Malom Vršiču 1552 bez zimske kape i toplog pulovera tanko bi cvilio, samo za prste ne nalazim nikakvo drugo rješenje nego da ih strpim u hlače. Snijeg lijepo hrskav, gamaše su bile suvišne. Jedini čovjek kojeg sam danes vidio na brdu bio je upravitelj žičare.

Mislim, da tu među šodrovci nećeš dobiti korisnog odgovora. Za nas je Špik jedna, Mala Ponca pa druga gora i barem ja si ne zamišljam direktne povezave među njima, jer težavnost prelazi četvrtu stopu. Pitaj na alpinističkom forumu, možda se tamo nekomu utrnila slična ideja.
Sretno!

Ovaj vikend je završetak smučarsko-skakačke sezone i kao svake godine, opet u Planici. Drena mi ne diši, cijena ulaznice još manje, pa se upućujem na moju gledališnu ložu, 800 metara iznad mjesta događanja.
Da izbjegnem dren na cesti startam već u pola sedam, ali je bila već krepko prije izlaza s autoceste kolona, tako da se vozim od tamo pa do Podkorena, gdje parkiram još najmanje sat i četvrt. Ruzak na leđa i po smučalištu u strminu. Snijeg tapravi, kod Mojčinog doma kratka pauza, sunce već jako grije. Dok hodam po grebenu preko Vitranca me malo brine jako slaba staza prethodnika, koja je bila malo prije cilja opravdana. Unatoč kasnom startu i koloni na cesti, prvi put sam doživio da sam morao zadnji dio puta pregaziti, snijega također do pola metra. Znao sam da ću prvu seriju skokova propustiti, pa ništa strašno, jer su momci danes bili jako ispod svog prosjeka. U sljedećih pola sata se 'nakapalo' oko osamnaest mladića, uključujući već poznatu grupu koja redovno peče ćevapčiće.
Djevojke i Nikinu pobjedu sam pratio već kod kuće, jer nije bilo na cesti nikakvih prepreka. Nadam se da se Domen do sutra oporavi i ponovno pokaže ono što zna.

Pozor!
Zbog održavnih radova uređaj do subote ne radi!!

Ja sam neke prve propustio, pa čak ni kasnije nisam bio baš redovit sudionik, tako da sam jučer bio gore već 24-put u tu svrhu.

Od zadnjeg posjeta je već prošao dobar mjesec, današnji posjet povezujem s tradicionalnim memorialom 'Smučka in cepin', koji je namijenjen sjećanju na članove PD Kamnik, koji su svoj životni put završili u planinama.
Dolje je znak o zabrani vožnje okrenut za 180 stupnjeva, stoga bez grižnje savjesti, vozim pored njega i parkiram na Jermanci u zavoju pred istim znakom.:jezen . Tamo još četiri auta, koji mi daju slutiti da će u koči biti barem neki posjetitelji. Snijeg počinje malo ispod Pastirci, već malo više ga je toliko da je ruševje pod njim. Dereze su ostale u ruksaku, očito sam bio jako spor, jer do koče nikoga ne prestignem. Za pola sata zauzimam mjesto uz peć, malo popričam s posjetiteljima, najviše sam se veselio Bojču - alpinističkoj legendi. Za rub ne idem, jer vjetar tako nosi snijeg da ga ni od koče nije vidjeti. Na povratku srećem barem dvadeset ljudi.