Ovaj vikend je završetak smučarsko-skakačke sezone i kao svake godine, opet u Planici. Drena mi ne diši, cijena ulaznice još manje, pa se upućujem na moju gledališnu ložu, 800 metara iznad mjesta događanja.
Da izbjegnem dren na cesti startam već u pola sedam, ali je bila već krepko prije izlaza s autoceste kolona, tako da se vozim od tamo pa do Podkorena, gdje parkiram još najmanje sat i četvrt.

Ruzak na leđa i po smučalištu u strminu. Snijeg tapravi, kod Mojčinog doma kratka pauza, sunce već jako grije. Dok hodam po grebenu preko Vitranca me malo brine jako slaba staza prethodnika, koja je bila malo prije cilja opravdana. Unatoč kasnom startu i koloni na cesti, prvi put sam doživio da sam morao zadnji dio puta pregaziti, snijega također do pola metra. Znao sam da ću prvu seriju skokova propustiti, pa ništa strašno, jer su momci danes bili jako ispod svog prosjeka. U sljedećih pola sata se 'nakapalo' oko osamnaest mladića, uključujući već poznatu grupu koja redovno peče ćevapčiće.
Djevojke i Nikinu pobjedu sam pratio već kod kuće, jer nije bilo na cesti nikakvih prepreka. Nadam se da se Domen do sutra oporavi i ponovno pokaže ono što zna.