lijaneja - Zadnje poruke

U subotu, 21. 3. 2026. pozvani na 34. Arničev zimski pohod na Raduho!
https://pzs.si/dogodki/24351-34-arnicev-pohod-na-raduho/

U nedjelju, 22. 3. 2026. na Memorijal za skiju i cepin na Kamniško sedlo.
https://www.pdkamnik.si/dogodki/smucka-in-cepin-2026/

Oba događaja su već tradicionalni i ne smiju se propustiti.
Srdačno pozvani!

u majskom Planinskom vjesniku o preživljavanju u snežnoj lavini na Norveškoj.

Jučer, naravno! Vjerojatno imaš pravo, u nedjelju i ponedjeljak sam imao zahtjevne trkačke aktivnosti, pa sam morao dati koljenu malo odmora na bezvjeterni utorak. No, nije bilo tako strašno, što se očito vidi po broju slika, već između Kranjske i Štajerske Rinke bila je razlika očita, kod bivaka pak kratki rukavi, kao što spominješ.
I ja moram jednom gore s 'one' strane. Turski žleb mi je na jednom od pristupa prije mnogo, mnogo godina ponudio poseban doživljaj, jer je put u stjenama s čeličnim užetom bio nekoliko metara u snježnom tunelu.

Lijepi dani baš vabe na bijele vrhove. Mjesec (pa čak i sat) kasnije nego lani, napustim parking ispred žičnice i uputim se u strminu Žmavčarjev. Put je ugodan, suh, na nekim mjestima previše lišća (koje je pri spustu bilo dosta smetalo), nedavni jaki vjetar oborio je i neke bokale. Nepoznati dobrotvor zamijenio je uništenu donju jeklenicu tankom, svjetlucavom užadi, nadam se da će dugo služiti namjeni. Naj spomenem i gornju - bolje je je ne dirati! Snijeg počinje malo iznad izlaza iz šume, kod špilja. Nadao sam se da će bar malo biti smrznut, ali ništa od toga. Obujem gamaše, tone do koljena, pa i više. Ili odustati ili uključiti reduktor. Srećom ga dobro održavam, više gore se uvjeti malo popravili, ispod duge, zadnje strane pred bivakom obujem i dereze. Groza. Do bivaka potrošio sam pune dvije i pol sata. Naj spomenem da sam u srednjem dijelu gore navedene blago zalijeđene strane u zadnji čas odskočio 'brzo približavajućem' kamenu koji bi za list ili koljeno pri sudaru mogao biti koban. No, bar pri povratku te brige nisam imao jer sam znao da će snijeg tada biti mekan i kamenje će se zaglaviti u snijegu. U bivaku promijenim odjeću, popijem jedno pivo, slikam okolinu i u super uvjetima prema svom vencu Rink. Da, da ne zaboravim. MALOMARNJEŽI su opet ostavili oba vrata bivaka otvorena, iako su oba zasuna lijepo popravljena, samo treba malo uložiti da se zasun lijepo zaključa. Zbilja ne razumijem takve neodgovorne ljude.
Ako su vremenari promašili temperaturu, pogodili su vjetar koji je bio nad 2200 prilično dosadan, osobito na najvišoj Kranjskoj Rinki koju posjetim prvu. Vidljivost fantastična, oblaka nema, vremena na pretek pa se odlučim obići sve četiri ljubice. Osim grupice na Turskoj gori i mladog parčeta koje je penjalo u Koglu, nigdje živih duša.
Slike opet kar dosta, nadam se da se s njima previše ne ponavljam.

Još nekoliko današnjih slika.

Danas je vjetar opet puhao jako i imao sam sreću da nije trebalo pješačiti dolje, jer se žičara načeloma nije vozila.
Već na prečici prema Primožu mi je podrta smreka prekrižila put, više umjesto pjevanja ptica, povremeno zavijanje vjetra. Zahvaljujem se projektantu Jarškog doma da sam mogao pola sata doživljavati ljeto Savršeno sklonište i toplo sunce, osim klopa bi klupa mogla biti tapacirana.
Već na Malom Vršiču 1552 bez zimske kape i toplog pulovera tanko bi cvilio, samo za prste ne nalazim nikakvo drugo rješenje nego da ih strpim u hlače. Snijeg lijepo hrskav, gamaše su bile suvišne. Jedini čovjek kojeg sam danes vidio na brdu bio je upravitelj žičare.

Mislim, da tu među šodrovci nećeš dobiti korisnog odgovora. Za nas je Špik jedna, Mala Ponca pa druga gora i barem ja si ne zamišljam direktne povezave među njima, jer težavnost prelazi četvrtu stopu. Pitaj na alpinističkom forumu, možda se tamo nekomu utrnila slična ideja.
Sretno!

Ovaj vikend je završetak smučarsko-skakačke sezone i kao svake godine, opet u Planici. Drena mi ne diši, cijena ulaznice još manje, pa se upućujem na moju gledališnu ložu, 800 metara iznad mjesta događanja.
Da izbjegnem dren na cesti startam već u pola sedam, ali je bila već krepko prije izlaza s autoceste kolona, tako da se vozim od tamo pa do Podkorena, gdje parkiram još najmanje sat i četvrt. Ruzak na leđa i po smučalištu u strminu. Snijeg tapravi, kod Mojčinog doma kratka pauza, sunce već jako grije. Dok hodam po grebenu preko Vitranca me malo brine jako slaba staza prethodnika, koja je bila malo prije cilja opravdana. Unatoč kasnom startu i koloni na cesti, prvi put sam doživio da sam morao zadnji dio puta pregaziti, snijega također do pola metra. Znao sam da ću prvu seriju skokova propustiti, pa ništa strašno, jer su momci danes bili jako ispod svog prosjeka. U sljedećih pola sata se 'nakapalo' oko osamnaest mladića, uključujući već poznatu grupu koja redovno peče ćevapčiće.
Djevojke i Nikinu pobjedu sam pratio već kod kuće, jer nije bilo na cesti nikakvih prepreka. Nadam se da se Domen do sutra oporavi i ponovno pokaže ono što zna.

Pozor!
Zbog održavnih radova uređaj do subote ne radi!!

Ja sam neke prve propustio, pa čak ni kasnije nisam bio baš redovit sudionik, tako da sam jučer bio gore već 24-put u tu svrhu.

Od zadnjeg posjeta je već prošao dobar mjesec, današnji posjet povezujem s tradicionalnim memorialom 'Smučka in cepin', koji je namijenjen sjećanju na članove PD Kamnik, koji su svoj životni put završili u planinama.
Dolje je znak o zabrani vožnje okrenut za 180 stupnjeva, stoga bez grižnje savjesti, vozim pored njega i parkiram na Jermanci u zavoju pred istim znakom.:jezen . Tamo još četiri auta, koji mi daju slutiti da će u koči biti barem neki posjetitelji. Snijeg počinje malo ispod Pastirci, već malo više ga je toliko da je ruševje pod njim. Dereze su ostale u ruksaku, očito sam bio jako spor, jer do koče nikoga ne prestignem. Za pola sata zauzimam mjesto uz peć, malo popričam s posjetiteljima, najviše sam se veselio Bojču - alpinističkoj legendi. Za rub ne idem, jer vjetar tako nosi snijeg da ga ni od koče nije vidjeti. Na povratku srećem barem dvadeset ljudi.

Tradicionalni zimski pohodi, čiji višek je bio u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, su, kako i 'pjotr' ističe, definitivno u zatonu. Jedan od rijetkih koji se održao do današnjih dana jest na navedenu goru. Da nije bilo paralelno s njim i smučarskog natjecanja, u koći na Loki (koja je glavno izhodište za osvajanje vrha) bilo bi gostiju samo za jednu sobu unatoč prilično povoljnim vremenskim uvjetima.
Kao i skoro uvijek, i ovaj put sam startao iz Luča, na cestnom dijelu staze preteka me samo nekoliko automobila, za razliku od prošle godine u zadnjem snježnom dijelu vidljivi su otisci samo jedne osobe.
Vidio sam da je prilično ljudi pristupilo vrhu preko planine Arto, a sišlo prema koči, što moram sljedeći put i ja isprobati. Uvjeti su jučer bili sasvim dobri, magle, sunca i vjetra minimalno, lagani snijeg prijetna popestritev. Odličan pasulj za deset eura, u sobama radijatori, što je ugodna novost u koći.
Na povratku preko Kranjskog raka vozim u nekolikominutnom jakom snijegu, kakav sam ove zime doživio samo nekoliko puta.

Stavljam na vrh, da nitko ne propusti.

Nema jačeg vjetra, ali je hladno, kraći sunčani posjeti bili su baš dobrodošli. Novi snijeg nad 1200m, na vrhu manje od 15cm. Danas 'rekordni' posjet Planini, jer od Primoža do Šimnovca nisam vidio živu dušu. Hod je prilično zahtjevan, jer se pod novim snijegom predirao i stari.

U ponedjeljke frizeri i planinari imaju malo mira. No, meni su već jedanaesto godine petak i blagdan isti, kad dođe neki planina na red, dani su za mene bespredmetni. Ne samo na planini, mrtvilo je bilo i na putu do Primoža. Stezica do Mickine bajte speglana, na Pirčevom vrhu samo još tragovi leda. Snijeg počinje na ravnici kod prve pastirske bajte, na visini 1500 metara. Na ravnom i u osojnim legama je ujutro tvrd, u prisojama trebaš za hod malo više truda. Uz predviđene temperature većinski bijeli na Planini potrajat će samo do vikenda.
Naj sipam kritiku na novodobne roditelje koji svojim nedobudnima dopuštaju sve, i još više. Uz put je mulc natrgao šopek cvijeća, za prvim zavojem sve tužno ležale na tlu.

Prvih deset uvršenih dobiva i novčane nagrade.

Ja pa baš uživam na njem, koji nažalost prebrzo nestaje.