lijaneja - Zadnje poruke

Vjetar se smirio u visokogorju, saharska prašina više ne ometa vidljivost, pa se jučer opet s prvim Vandrovčkom odvezem u Vrata. Osim mene još pet putnika, svi izlazimo na zadnju stanicu. Usmjerim se prema Luknji, na sve tri staze u smjeru starca bilo je po svjetlima prilično živo. Prvi dio puta mi svojom svjetlošću pomaže sjajni puni mjesec, svjetiljku sam imao upaljenu skoro do sedla. Pojedem prvu bananu i promijenim majice te lagano zagrizem u stijenu. Vidljivost odlična, zrak još bolji, straha da bi nešto dolje priletjelo nisam imao, jer su 'opažene' svjetiljke bile daleko ispred mene. Kad prvi put dođem na sunce, malo stanem, tako mi je prijalo. U sjećanju sam imao nekoliko zadnjih tura preko Plemenice vjetrovitih ili maglovitih.
Prvo uzvišenje na današnjoj turi, Glavu u Zaplanji, dosegnem baš kad njezin vrh obasja sunce. Na njoj se dugo zadržim, uživam kao na plaži, s pogledom na promenadu na triglavskom grebenu, na vrhu se posjetiteljima već pridružila magla. Silažem s brežuljka, ispod Triglavske škrbine spuštam se po dugom siparu uz stijenu Rjavca do škrbine, gdje nakon kratke penjačke staze dosegnem vrh. Ovdje me povremeno zakrije sjena magle, inače fantastični pogledi. Prvobitnu namjeru da siđem u Triglavski kot zbog sipara i strmine odustajem, pa pokušam u smjeru Planike i prilično se namučim prije nego napustim stijenu. Do kuće ni ne idem, nego prije skrenem lijevo na stazu koja vodi na Mali Triglav. Nakon nekoliko serpentina je napustim i skrenem desno, po stijenama i siparu dođem na grebenić koji me nakon stotinjak metara dovede na neizrazit vrh na kojem još nisam bio - Triglavski Vogel. Mir i tišinu remeti buka radnika i strojeva na Kredarici, koja je udaljena samo malo veći kamen, pri višestrukom mjerenju visine aplikacija svaki put prikaže pet metara više nego na kartama. Silažem direktno prema Planiki, u gornjem dijelu udobni sipar, niže stjenovita strmina s kršem, tako da sam se opet prilično namučio. Oko Planike neobično puno ljudi, usmjerim (spustim) se još prema zadnjem današnjem vrhu, Mokroj skali, na kojoj također još nisam bio?? S nje lijep pogled prema Konjskom sedlu, od kuda ljudi još u skupinama dolaze, dan se već preveo u drugu polovicu. Natrag do Planike i na Kredaricu. Prvo sam imao namjeru ići preko Malog Triglava, jer je kraći put, ali sam se predomislio, jer sam pri zaustavljanju na Rjavcu dvaput bio svjedok kako je masa pokrenula kamenje i samo sam čekao zvuk helikoptera...
Gore još zadnji obrok i silazak prema Pragu, u međuvremenu me iznenadio opet radeći Begunjski studenček. Kod izvora Triglavske Bistrice osvježim se do pojasa, te natočim super hladnu izvorsku vodu u praznu bocu. Sunce me iza rupe upravo toliko još pričekalo da se osušim, zadnji autobus čiji sam jedini putnik bio, već me čekao.

...jer će vjetar biti jako jak, čak do sto kilometara na sat.

Ha ha, dečki, to će držati. Zapravo nisam hodio stazom Planika - Škrbina (osim u nedjelju nekih stotinu metara kad sam sišao s Rjavca). Ne znam kako, ali nisam osjećao potrebu za to. Zimi idem na očaka s Krme preko Kredarice, ljeti preko Luknje, Plemenice i Škrbine na vrh.

Vjerujem da je staza super. Barem po tvojim slikama izgleda tako. Malo ranije sa skloništa na Rjavcu na ovoj stazi primijetio sam samo tri osobe. Na stazi od Planike prema Malom Triglavu redovi u oba smjera. U međuvremenu su dva puta također izazvali odron kamenja i time me odvratili od kraće staze preko Malog Triglava na Kredaricu, (bez kacige) pa sam išao dužom, Preko Štapce. O cijeni hrane i pića po kolibama ne bih govorio, jer su pretjerano preskupe.

Super, Maja! Sve to imaš pri ruci.

Na tvoju spomen dobio sam ideju da idem jedan dan na Ledine i vidim što se događa pod Skutom. Kažu da ga je još dosta, većina je pokrivena kamenim šutom.

Držat će, Maja! Na Voglu sam se utaborio u 11.40. Dok god mogu, moram i ja jednom po Gorjanski gor, jer nikad nisam išao.

Otprilike u koje vrijeme ste bili pri povratku kod Planike? Pitanje se naravno odnosi na Maju.

Točno. Vrhovi s prilično izjednačenom visinom, svi blizu skloništa, tako da je napravljen lijep krug dug 22km.

Jeste li se spuštali s Obljaka uz uže, s cepinom ili radnim rukavicama? (sl. 28)

Kar malo sam zanemario svoje brdašce, a bi ga obišao još jedan dan da jučer vjetar u visokogorju nije bio tako jak. Osjetiti ga se moglo čak i na Vel'ki, kilometar niže, pa sam se šetao tik ispod grebena Poljanskog vrha, gdje je bilo očito zatišje. Za žičaru nisam bio u brizi, jer su gore dolazili novi i novi turisti.
Normalnu atmosferu osjetio sam tek nekih stotinu visinskih metara iznad Primoža, niže zbog vrućih sapica otežano disanje. Na Gradišču se zadržim samo minutu, jer su bili udari vjetra sigurno šezdeset kilometara na sat. Dolje kupujem novu godišnju kartu za žičaru, lupanje glavom o zid bilo je uvjeravanje da mi treba samo za jednosmjernu vožnju žičarom, da sam stalni klijent, penzioner i da bi mogli biti fleksibilniji, ni za kakav popust nisam mogao nagovoriti. Odložio sam punih 140€. Krava je gore sigurno više nego cvijeća, stranci još uvijek ne znaju pozdravljati, Lidija ima još uvijek čaj po povoljnoj cijeni.

Ne osuđujem te planinare zbog pogrešne odluke da idu u brda, nego vremenske prognozere na TV i radiju, jer bi trebali na vrhuncu planinarske sezone dati cjelovit podatak vremenskog događanja. Tako sam nekoliko puta čuo samo: Zbog jugozapadnjaka bit će vruće, vidljivost će ograničavati pustinjska prašina. O jakom vjetru u visokogorju ni riječi.

Hvala, dečki!
Da, Boštjan, i zbog toga me je malo više vuklo gore, iako sam ovu turu planirao ponovno ove godine. Momci su posao obavili stvarno profesionalno, a i stazicu donjeg odrona su lijepo vodili.
@opazovalec, mislim da to nije baš neki podvig, ali bi se tako moglo reći za turu od prije dobrog desetljeća, kad sam se u jednom danu prošetao po svim glavnim vrhovima između Kokrške Kočne i Ojstrice.
Dopustite da vas malo razočaram, na planinu koju spominjate naravno nisam išao, ali istina je da to nisam posebno naglašavao, ali da ste dobro pročitali moj zapis od prije dvije godine (i ovaj također), bilo bi vam sigurno jasnije. U poplavi tema nisam htio otvarati novu i pridružio sam se postojećoj te sam to napisao i u prvoj rečenici.
Za eventualno ponavljanje ove ture mogu navesti glavne točke mog jučerašnjeg lutanja.
Parkiralište kod donje postaje teretne žičare za Kokrško sedlo - Kokrško sedlo - bivak u Kočni - Kokrška Kočna - Jezerska Kočna - Grintovec - Mali Grintovec - Dolgi hrbet - Skuta - Štruca - Bivak pod Grintovcem - Kokrško sedlo - parking.
Lijepo se imajte i sretno!

Jučerašnji dan bez ijedne vremenske mane ponavljam turu od prije dvije godine. Tijekom priprema za nju dolazim do zaključka da s trenutnom kondicijom mogu krenuti iz vlastitog kreveta, time da izostavim vrh 'Na Križu' koji je malo izvan smjera, tako da mogu cijeli dan biti 'udobno' na putu. Ako izuzmem taj vrh, posjetio sam šest najviših vrhova KSA.
Asfaltiranom cestom dolazim do parkirališta kod teretne žičare, gdje već ima nekoliko vozila. Kod klupe spakiram svjetiljku i pojedem bananu. Do Kokrškog sedla nitko ispred mene, u kućici popijem čaj. Priličan broj turista doručkuje, peći su hladne, pa majicu objesim na vanjsku užad. Skoro do bivaka u Kočni hodim po ugodnoj sjenci. Strmi uspon do stijene Kokrške Kočne već imam dobro proučen, pa mi ne stvara većih problema. Ondje spakiram štapove i uživam u penjanju, kao što sam već gore spomenuo, danas sam ignorirao vrh Na Križu, u deset sati na vrhu prve gore. Stanje s izvučenim klinovima već je barem tri godine nepromijenjeno, ali imao sam osjećaj da je na stijenama bilo manje krhotina nego prethodnih godina. Sunce je već jako, gore se utaborim na kakvih pola sata, na obližnjim vrhovima već primjećujem prve posjetitelje. Na višoj sestri se samo odmorim i odžeđam, te nastavljam prema Grinti, gdje se oko vrha već stvaraju maglice. Meni su sasvim odgovarale, jer je strmina prema nedavnom odronu (koji je prošli tjedan saniran) prilično zahtjevna i zbog toga sam mogao brže koračati. Na vrhu Grinte se pomiješam među gomilu, neki su bili tako sretni kao da su osvojili Mt. Blanc. Kao i uvijek, i ovaj put se odužila staza preko Malog Grintovca do Mlinarskog sedla, preko Dugog hrpta opet užitak u penjanju, sva željezarija u dobrom stanju. Na Skuti uživam dobar sat polugol, sunce peče, nigdje nikoga, sve krpe potpuno osušim. Na povratku napravim onih nekoliko koraka da posjetim i Štrucu, odakle primjećujem da danas ipak nisam bio posljednji na Skuti. Spori spust, ispred bivaka pod Grintovcem mladi stranac priprema večeru, još tri četvrt sata i već se pomiješam među veću skupinu mladih djevojaka ispred kućice koje je vodič upravo upoznavao o daljnjem tijeku njihovog izleta.
Ruksak je bio lagan, osjećaj još uvijek na razini, parkiralište napuštam lijepo po planu, točno u sedam sati.

Tomo, da ste krenuli ujutro već kombijem, grijalo bi vas sunce tek na Grlu. Na Brinovoj glavi sam u četvrtak sastavio klupu, netko ju je naime pola zabrisao u klekovinu.

Baš si tajanstven, kamo ćeš poći!
Baš ću biti sretan zbog izvješća s ture, Nejc!

U Vandrovčku sam još s trojicom mladića koji idu na Stenar, vozačica me ostavlja na predzadnju stanicu, pa se moram vratiti oko četiristo metara cestom. Staza već dobro poznata, na vrijeme skrenuti na greben, prvi odmor na Brinovoj glavi. Malo se mučim na strmom melištu, pa odmah lakše ide. Sjena je dugo saveznik, mislim da sam po suncu hodio do vrha ukupno samo oko pola sata. Na vrhu potpuno bez vjetra, izlažem se suncu u samim gaćicama. Iako je po dolasku upravo otkucalo osam, imam suhe noge u pedeset minuta. Kako je dan još mlad, popnem se i na vrh Kopica (2399), na travnatoj Šplevti priuštam si kraće ležanje, privukao me Mali Matterhorn pa posjetim i njega. Zanimljivo, baš kao u ponedjeljak, zadnji brijeg najzahtjevniji. Svim stazicama se može lijepo pratiti, najgora je pod melištem ekspres od izvora dolje, (baš zanimljivo da u ovoj suši još lijepo curi, bocu se može napuniti pet puta brže nego u ponedjeljak na snježnom polju) gdje se stazica gubi u šumi. Lišća na tlu više nego u listopadu, što smanjuje vidljivost staze, a i klizi po njemu. Na par planina primijetio sam malo života, na Dovškom križu uz mene bio je samo još jedan mladić. Na povratku bus pun, zavoje je savladavao kao neki ferrari.