jcerni - Zadnje poruke

Krstarica Oceania Regatta će u 371 dana posjetiti 220 luka i 62 zemlje. To je najduže neprekidno krstarenje na svijetu. Više ...

Pohod po Camino Frances: Tomaž Gorec (2026) alias Oliver Tič (2025)| kliknite za HTML |

Tomaž Gorec je trenutno prehodio francuski dio Camina Frances. Trenutno je u Baskiji (Španjolskoj), gdje se probija preko Pirineja.

Već na početku su mu se pojavili žuljevi, što mi je dobro poznato iz brojnih mojih dugih pohoda. Činjenica je da se nekima stvaraju žuljevi, drugima ne. To sam vidio vlastitim očima.

Problem ovih dugih pohoda je da te svaki dan više bole noge, ako nisi zdravstveno i fizički u odličnoj formi. Žuljevi samo pojačavaju bol. Svaki korak može biti čista bol.

Prije nekoliko godina, kad sam hodao Franjevačkim putem u Italiji: Firenca–Asizi, nisam imao problema sa žuljevima, ali su mi se naramenice ranca urezale u kožu zbog težine ranca, pa sam opet bio u bolovima.

Kako je krstarica Oceania Regatta doplovila iz danskog Aarhusa u njemački Warnemünde?

Na karti je jasno vidljivo da se Danska sastoji od poluotoka i brojnih otoka, među kojima su relativno uski morski prolazi. Unatoč tome, velike putničke krstarice mogu sigurno ploviti tim prolazima.

Krstarica Oceania Regatta mogla je ploviti iz danske luke Aarhus prema njemačkom Warnemündeu kroz danske tjesnace koji povezuju Kattegat s Baltičkim morem.

Najvjerojatnija ruta vodila je kroz Veliki Belt (Storebælt), važan međunarodni plovni put između danskih otoka Fyn i Sjælland.

Taj prolaz je, unatoč relativno uskom izgledu na karti, dovoljno širok i dubok i za velike trgovačke i putničke brodove.

Ruta krstarice između Danske i Njemačke

1. Aarhus – Danska

Krstarica je isplovila iz Aarhusa na istočnoj obali poluotoka Jutlandija i usmjerila se prema jugoistoku.

2. Veliki Belt – Storebælt

Brod je mogao nastaviti između otoka Fyn i Sjælland. To je glavni plovni put za velike brodove između Kattegata i Baltičkog mora.

3. Južno od danskih otoka

Nakon prolaska kroz Veliki Belt mogla je ploviti mimo otoka Langeland, Lolland i Falster prema zapadnom dijelu Baltičkog mora.

4. Warnemünde – Njemačka

Krstarica je doplovila do ušća rijeke Warnow i pristala u putničkoj luci Warnemünde kod Rostocka.

Kako je moguće ploviti kroz tako uske prolaze?

Najzanimljiviji dio plovidbe je prolazak ispod velikog danskog mosta Storebælt.

Visina plovnog otvora ispod mosta iznosi približno 65 metara, a glavni raspon mosta mjeri 1.624 metara. Istočni plovni kanal doseže dubinu od približno 60 metara.

Kroz Veliki Belt svake godine plovi približno 25.000 brodova, pa je to jedna od važnijih pomorskih veza između Sjevernog i Baltičkog mora.

Veliki brodovi plove označenim plovnim koridorima. Pritom koriste navigacijske karte, radar, satelitsku navigaciju i sustav AIS koji omogućuje praćenje položaja brodova.

Pomorski promet kroz Veliki Belt organiziran je i nadziru se kako bi se brodovi mogli sigurno sresti i na užim dijelovima plovnog puta.

Zašto morski prolazi na karti izgledaju tako usko?

Na karti prolazi između danskih otoka izgledaju vrlo usko, ali radi se o pravim morskim tjesnacima kroz koje svakodnevno plove i znatno veći brodovi od krstarice Oceania Regatta.

Regatta je duga približno 181 metara, široka 25,5 metara i ima gaz od približno 5,95 metara. Zbog svojih relativno malih dimenzija u usporedbi s najvećim suvremenim krstaricama može bez poteškoća koristiti brojne međunarodne plovne puteve.

Važna je i visina broda iznad vodene površine, jer mora biti dovoljno niska za siguran prolazak ispod mostova.

Plovidba prema njemačkoj obali

Nakon prolaska kroz danske tjesnace krstarica je nastavila plovidbu zapadnim dijelom Baltičkog mora prema njemačkoj obali.

Luka Warnemünde leži na ušću rijeke Warnow i jedno je od najvažnijih njemačkih luka za krstarice. Brod je imao predviđen dolazak 14. listopada 2026. u 6.30 i odlazak u 22.00.

Točnu rutu krstarice Oceania Regatta između Aarhusa i Warnemündea nije moguće potvrditi bez povijesnih AIS podataka. Osim rute kroz Veliki Belt moguća je i ruta kroz Øresund, morski tjesnac između Danske i Švedske.

Oba puta omogućuju prolazak iz sjevernih danskih voda u Baltičko more.

Plovidba krstarice Oceania Regatta uz obale Portugala, Španjolske i Francuske

Krstarica Oceania Regatta na prikazanom dijelu puta plovi uz atlantsku obalu Iberijskog poluotoka, od južnog Portugala prema sjeveru, zatim preko Biskajskog zaljeva do Francuske.

26. Algarve – Portugal

Južna portugalska obala poznata je po dugim pješčanim plažama, zlatnim vapnenačkim liticama, morskim špiljama i slikovitim ribarskim mjestima. Među najpoznatijim mjestima su Faro, Lagos i Portimão.

27. Lisabon – Portugal

Portugalski glavni grad leži na ušću rijeke Tejo u Atlantski ocean. Poznat je po povijesnim četvrtima, žutim tramvajima, tornju Belém i mostu 25. travnja. U prošlosti je bio važno polazište velikih pomorskih ekspedicija.

28. Porto – Portugal

Krstarica pristaje u luci Leixões, blizu Porta. Grad leži uz rijeku Douro i slovi po povijesnom središtu, znamenitom mostu Dom Luís I te portovcu koji se proizvodi u dolini Douro.

29. A Coruña – Španjolska

Lučki grad u Galiciji leži uz Atlantski ocean. Poznat je po rimskom svjetioniku Herkulovom tornju, povijesnoj gradskoj jezgri i karakterističnim ostakljenim balkonima. Nekad je bio važno polazište iseljenika u Ameriku.

30. Le Verdon-sur-Mer – Francuska

Luka leži na ušću Gironde u Atlantski ocean i predstavlja morska vrata Bordeauxa. Okolica je poznata po dugim pješčanim plažama, svjetioniku Cordouan i vinogradima pokrajine Médoc.

Značajke pomorske rute

Tijekom plovidbe krajolik se postupno mijenja. Na jugu Portugala prevladavaju pješčane plaže i stjenovite litice, uz sjeverni Portugal i Galiciju zelena, razvedena atlantska obala. Krstarica zatim prelazi Biskajski zaljev i doseže francusku obalu, gdje prevladavaju dine, borove šume i široka riječna ušća.

Ruta povezuje tri zemlje – Portugal, Španjolsku i Francusku – te luke s bogatom pomorskom, trgovačkom i kulturnom poviješću.

Dodaj uvodni sažetak rute Objasni numeraciju luka

Logistika je sastavni dio svakog planinarskog ili planinskog izazova. Logistiku je razvila vojska, jer bez nje ne može postojati.

Morem ljudi mogu putovati na prilično različite načine. Glavni oblici su:

- trajekt – prevozi putnike, često i automobile, autobuse i kamione; npr. između otoka ili između kopna i otoka.
- putnički brod – namijenjen prvenstveno prijevozu putnika između luka.
- krstarica – veliki putnički brod kod kojeg je važan i sam odmor na brodu; posjećuje više luka.
- katamaran – brzo plovilo s dva trupa; često prevozi samo putnike, ali može i vozila.
- hidrogliser – brzo putničko plovilo koje se pri većoj brzini diže iznad površine na podvodnim krilima.
- vodeni taksi – manje plovilo za kraće prijevoze, slično taksiju na kopnu.
- vodeni autobus – redovna gradska ili prigradska linija po vodi, npr. mletački vaporetto.
- čamac ili motorni čamac – za kraće putove, izlete ili prijevoz između obližnjih mjesta i otoka.
- jedrilica – putovanje uglavnom uz pomoć vjetra i jedara, obično ima i pomoćni motor.
- jahta – privatno plovilo za putovanja, odmore i duži boravak na moru.
- gliser – brzi motorni čamac, uglavnom za kraće udaljenosti.
- izletnički brod – namijenjen nekoliko sati ili jednodnevnim turističkim izletima.
- riječni ili obalni putnički brod – prevozi putnike duž obale ili po rijekama i kanalima.
- teretni brod s putničkim kabinama – rjeđa mogućnost gdje manji broj putnika može putovati zajedno s teretom.
- jedrilica s više trupova – katamaran ili trimaran – koristi se i za duža turistička putovanja.

Da, veza svakako postoji. Planinari i ljubitelji plovidbe morem nisu nužno dvije suprotstavljene skupine. Zapravo mogu imati dosta toga zajedničkog.

Oboje često privlači ljude koji vole prirodu, poglede, putovanja, istraživanje novih mjesta i osjećaj slobode. Razlika je uglavnom u načinu: planinar istražuje krajolik pješice i s visine, ljubitelj plovidbe s mora.

Posebno zanimljiva je kombinacija krstarenja i planinarenja. Krstarica vas može dovesti do mjesta gdje zatim idete na planinarenje – na primjer na grčke otoke, Madeiru, Kanarske otoke, norveške fjorde ili uz sredozemne obale.

Stoga bi Vennov dijagram mogao biti sasvim drugačiji od onoga o kojem se šali komentator:

planine ⭕🟢⭕ more
u presjeku pak: priroda – putovanja – pogledi – istraživanje – aktivni odmori.

Ako je ta primjedba bila namijenjena Oceanii Regatta i vašem prikazu njezina putovanja, shvatio bih je uglavnom kao duhovitu zajedljivu primjedbu, da su 'planinari' i 'krstaši' dva prilično različita tipa putnika. Ali to nije neka općenito važeća konstatacija.

Krstarica Oceania Regatta na prikazanoj ruti oplovila je veliki dio Sredozemlja i atlantske obale Europe.
Ruta ju je vodila iz Italije prema sjevernom Jadranu, mimo Hrvatske i Crne Gore.
Nastavila je prema Grčkoj, gdje je posjetila više luka i grčkih otoka.
Ruta ju je vodila i do Turske te dalje prema Aleksandriji u Egiptu.
Zatim se vratila preko Sredozemlja prema Siciliji i drugim dijelovima Italije.
Plovila je uz talijansku zapadnu obalu te posjetila područje Rima i Firence.
Odande je nastavila prema Francuskoj i francuskoj sredozemskoj obali.
Slijedili su Barcelona i druge luke istočne Španjolske.
Posjetila je i Balearske otoke, među njima Mallorcu i Ibizu.
Zatim je plovila prema jugu Španjolske i kroz Gibraltarski tjesnac.
Na afričkoj strani posjetila je Maroko.
Ruta je nastavila uz atlantsku obalu Portugalske.
Među posljednjim označenim postajama su područje Lisabona i sjevernija portugalska obala.
Tako je ruta povezala Jadransko, Jonsko, Egejsko, Sredozemsko more i Atlantski ocean.
Više ...

Tomaž je 5. etapu podijelio u 2 dijela. 1. dan je došao do mjesta Lires, koji je udaljen 14 km od Finestrre.

2. dan je hodio prema Muxiji. To je završno odredište na Caminu: Compostella–Fisterra–Muxia. Tomaž zaslužuje sve pohvale za prehodeni put. To može samo malo ljudi koji su jako dobro pripremljeni za hodanje odnosno trčanje. Što je fascinantno u njegovom pohodu: 33 dana i prosječno 30 km na dan.

Cijeli njegov 950 km dugi pohod po Camino Frances & Compostela-Finestrra-Mucia možete pogledati na poveznici: https://sesgs.si/digitalni-marketing/spanija.htm

Tomaž Gorec je stigao do Punta de Fisterra odnosno Cabo Fisterra (rt Fisterra/Finisterre). Tik iznad nje stoji poznati Faro de Fisterra, svjetionik Fisterra. Ovo mjesto hodočasnici tradicionalno povezuju s izrazom "kraj svijeta" (Finis Terrae), jer su nekada vjerovali da se tu završava kopno. Još zapadnija točka je u Portugalu pod imenom Cabo da Roca.

Ovo je također simbolički završetak puta Camino de Fisterra.

Noćio je u gradu Fisterra. Sljedeći dan ga čeka posljednja, 5. etapa do Muxie.

Tomaž Gorec je dospio do Atlantskog oceana. To se dogodilo u mjestu Cee (Španjolska). Čeka ga još samo 1 etapa kroz Finesttere do Muxia. Da je došao do najzapadnije točke Europe, trebalo mu je 4 etape iz Compostele. | Več na HTML |.

Tomaž Gorec se približava Atlantskom oceanu. Danas će prenoćiti u zaseoku Lago u Galiciji. Sutra već prema mjestu koje je uz Atlantski ocean: Muxia (slo. Mušia).

**Muxía** je malo primorsko mjesto u Galiciji na poznatoj **Costa da Morte – Obali smrti**. Za hodočasnike je uz Fisterru jedno od najvažnijih mjesta kamo nastavljaju nakon dolaska u Santiago de Compostela.

Najpoznatija je po **svetištu Virxe da Barca**, koje stoji tik uz uzburkani Atlantik. S njim je povezana legenda da se Djevica Marija ukazala apostolu Jakovu u kamenu čamcu. Velike stijene uz svetište navodno predstavljaju dijelove tog čamca. Posebno je poznata **Pedra de Abalar**, veliki kamen koji se nekoć ljuljao pri pomicanju.

Muxía je poznata i po **dramatičnoj stjenovitoj atlantskoj obali, velikim valovima i zalascima sunca**. U blizini svetišta stoji spomenik **A Ferida (Rana)**, koji podsjeća na katastrofu tankera *Prestige* 2002. i zagađenje galicijske obale.

Ime **Costa da Morte – Obala smrti** povezano je uglavnom s velikim brojem **pomorskih nesreća i brodoloma** uz ovaj dio galicijske atlantske obale.

Obala između približno **Malpico i Fisterro** je jako razvedena, stjenovita i izložena otvorenom Atlantiku. Ovdje se pojavljuju **jaki vjetrovi, veliki valovi, morske struje, magla i brojne podvodne hridi**, zbog kojih je plovidba, osobito u prošlosti, bila vrlo opasna.

Jedna od najpoznatih tragedija dogodila se 1890. godine, kada je britanski brod **HMS Serpent** kod Camariñasa udario o stijene. Poginulo je **172 člana posade**, a preživjela su samo trojica. U blizini je zbog toga nastalo groblje pod nazivom **Cemiterio dos Ingleses – Groblje Engleza**.

Ime dakle ne znači da je područje opasno za hodočasnike. Odnosi se uglavnom na **opasno more i dugu povijest brodoloma**. Upravo divlji Atlantik, visoke stijene i uzburkano more danas su jedan od glavnih razloga zašto je područje Muxíe i Fisterre tako slikovito.

Za Camino je važno da iz Santiaga možeš nastaviti **prema Fisterri ili Muxíi**, a mjesta su međusobno povezana i hodočasničkim putem. Zato mnogi hodočasnici rade rutu **Santiago → Fisterra → Muxía** ili obrnuto.

**»Muxía je divlji atlantski završetak Camina, poznat po svetištu Virxe da Barca, legendama o apostolu Jakovu i moćnoj stjenovitoj obali Costa da Morte.«**

Svakog dana prijeći 30 km u 27 dana je stvarno veliki fizički napor. Brzo se dogodi iz raznih razloga da imaš bolove, npr. bole te noge i svaki korak je bolan, što opisuje i Tomaž. Sreću ima da mu bolovi popuste da može nastaviti hodati.

Kad sam ja hodao daljinske pohode, naravno nikad nisam uspio takav tempo kao što je sad napravio Tomaž, u određenim trenucima sam samo želio da više ne moram hodati.

Za njega je karakteristično da ima razdoblja melanholije i veselja. On je vrlo temperamentna osoba.

Danas će napraviti već 1. etapu po Camino Finisterre–Muxia. Vjerojatno će prenoćiti u mjestu Negreira. Više na | HTML |.

Tomaž Gorec ovih dana nastavlja camino do Atlantskog oceana. Taj camino se zove Camino Finisterre–Muxía.

Na karti je prikazana staza koja počinje u Santiagu de Compostela i zatim nastavlja prema atlantskoj obali. Kod mjesta Dumbría staza se dijeli:

jedna grana vodi prema Fisterri (Finisterre),
druga prema Muxíi.

Zelena ruta na slici također pokazuje vezu Fisterra–Muxía, pa je moguće posjetiti oba mjesta. Cijelo nastavak iz Santiaga preko Fisterre i Muxíe dug je približno 115–120 km, ovisno o odabranoj ruti.

To je posebnost među Caminom: Santiago nije kraj puta, nego hodočasnik nastavlja sve do Atlantskog oceana – tradicionalno do "kraja svijeta" (Finis Terrae).

Drugi put je **Camino de Santiago a Fisterra** odnosno **Camino de Fisterra**.

To je izravna hodočasnička staza iz **Santiaga de Compostela do Fisterre (Finisterre)**. Duga je približno **90 km** i hodočasnici je obično prehodaju u **3–4 dana**.

Staza ide približno ovako: **Santiago de Compostela → Negreira → A Ponte Maceira → Maroñas → Olveiroa → Cee → Corcubión → Fisterra**.


Od staze koju si pokazao ranije razlikuje se uglavnom u tome da ide **ravno prema Fisterri i ne pravi petlju preko Muxío**. Kod područja **Hospital/Olveiroa** smjerovi se dijele: jedan vodi prema **Muxíi**, drugi prema **Cee i Fisterri**.

Posljednji dio je vrlo lijep, jer se kod **Ceeja** prvi put otvara pogled na Atlantik. Iz Ceeja se nastavlja kroz **Corcubión** do Fisterre. Mnogi hodočasnici zatim iz grada prehodaju još približno **3 km do svjetionika Cabo Fisterra**, koji se tradicionalno smatra simboličkim završetkom ovog puta.

U utorak, 22. 9. 2026. Tomaž Gorec će stići pred katedralu Santiago de Campostela oko 13 sati. Put je prešao u 27 dana, što je odličan hod s oko 30 km dnevno. Sve čestitke!

Najavnici:
Klik
Klik

Youtube uživo, 22. 9. 2026, oko 13 sati:
Klik

Više na: Tomaž Gorec versus Oliver Tič: Camino Frances

Tomaž je na svom Instagramu objavio da je u nedjelju, 20. 9. 2026. na srednjovjekovnom mostu u mjestu Furelos, tik pred Melideom, na Caminu Francés.


Nedostaje mu još samo oko 50 km do Santiaga de Compostela. Sutra navečer trebao bi tako stići na cilj Camina Francés. Nadamo se ipak da se njegov put tu još neće završiti i da će nastaviti do Fisterre (Finisterre) uz Atlantski ocean. Od Santiaga do Fisterre je po hodočasničkom putu oko 89 km, što znači još oko 3–4 dana hoda.

Fisterra je u Galiciji u Španjolskoj. Često je zovu kraj svijeta (Finis Terrae), ali nije ni stvarno najzapadnija točka kontinentalne Europe – to je Cabo da Roca u Portugalu.

Više na | HTML |

Tomaž Gorec pridonosi popularizaciji dugoprugaškog planinarenja i Camina, iako voli lajkove, publiku itd.

Činjenica je da je lako hoditi po super označenim stazama sa svom infrastrukturom.

Jednom sam ga pozvao da popularizira Pisateljsku pješačku stazu po Sloveniji, ali mu to nije "mirisalo". Više o Pisateljskoj pješačkoj stazi po Sloveniji (klik).

Bilo bi zanimljivo kako bi se snašao s planinarskim navigacijskim uređajem na terenu gdje su označene staze veća rijetkost, a i ono što postoji ponekad nije napravljeno baš precizno.

Tomaž Gorec je samo još 100 km od cilja. Trenutno prenoćuje u mjestu Sarrio. Sve čestitke za prehodeni put! Takve udaljenosti svaki dan mogu samo najbolji dugoprugaši poput Olivera Tiča (obe Amerike, Put prijateljstva); Igor Gruber (Via Alpina) ...


Među nekim ljudima pojavljuju se sumnje je li Tomaž stvarno sve to prehodio. Činjenica je da se neki ljudi na tim pohodima prevoze vozilima. Fotogalerije iz tih pohoda svakako daju vjerodostojnost prehodjenom putu. Tomaž je cinično objavio story na Instagramu (klik za film).

Pa izvan serijski dugoprugaši po brdima, točnije po Slovenskoj planinskoj transverzali: Marjan Zupančič (6 dana, 12 sati i 58 minuta) i Klemen Triler (7 dana, 8 sati i 10 minuta).

Dugoprugaši nisu nužno ljudi koji hodaju ravnim stazama. Na zahtjevnijim rutama mogli bi im reći i **gorski dugoprugaši**, a pri bržem načinu kretanja područje se već približava **ultra trailu odnosno gorskome ultrateku**.

Takvi planinari u više dana ili tjedana savladavaju **stotine kilometara i vrlo velike visinske razlike**. Hodaju preko prijevoja, grebena i vrhova te po kamenitim i strmim planinskim stazama. Zato ukupan broj kilometara sam po sebi ne govori koliko je podvig zahtjevan. Na gorskoj stazi 30 ili 40 km dnevno može biti znatno teže nego ista udaljenost po ravnici.

Dobar slovenski primjer je **Slovenska planinska pot**. Trasa na kojoj su rekorde postavljali **Klemen Triler i Marjan Zupančič** bila je duga približno 600 km, a pritom je trebalo savladati približno **45–49 kilometara uspona**.

Zato među dugoprugašima u gorama možemo razlikovati one koji putuju više tjedana i kojima je važnije doživljaj puta, te one koji se po istoj vrsti terena kreću vrlo brzo i pokušavaju postaviti vremenske rekorde. **Igor Gruber** je dobar primjer prvog tipa, dok su **Klemen Triler i Marjan Zupančič** izraziti predstavnici brzog gorskog ultrateka. Zupančič je primjerice na SPP dnevno savladavao ogromne udaljenosti i visinske razlike.

Ako to usporedimo s **Caminom Francés**, bitna je razlika uglavnom u terenu: Camino ima uspone i gorske dijelove, ali uglavnom nije visokogorska ruta. Slovenska planinska pot ili Via Alpina imaju znatno više pravog gorskog svijeta, pa od planinara uz izdržljivost zahtijevaju i više iskustva s kretanjem u gorama.