JORDAN - Zadnje poruke

U nedjelju smo nakon pet godina ponovno posjetili
klisuru Mauthner Klamm kojom teče potok Valentinbach. Izhodišče za klisuru je na austrijskom Koroškom u naselju Kötscah Mauthen, točnije na parkiralištu kod kopališta Schwimbad u Mauthenu. Do tamo dolazimo Ziljskom dolinom kroz Hermagor dalje u Kötscah Mauthen, u Mauthenu nastavljamo prema Plöckenpassu, kad cesta u starom dijelu naselja skrene desno prema prolazu mi nastavljamo ravno po uskim ulicama do parkirališta kod Schwimbada. Od tamo dalje sve je označeno i u cca 20 min smo po cesti pred ulaskom u klisuru. 1. dio puta je prikladan za sve i vodi uz potok, skozi tunele i preko mostića potoka Valentinbach. Na kraju 1. dijela puta se počinje osigurana staza Klabautersteig, koja veći dio prolazi po vodi, ponekad doseže i do koljena. Staza je odlično označena crvenim točkama i strijelicama koje nam pokazuju najlakše prolaze preko potoka i uz njega. Na svim teškim dijelovima osigurana je jeklenicama u pomoć su nam i klinovi i kuke. Težina osiguranih dijelova na jednom dijelu dosegne C razinu, tako da je potreban SVK komplet. Stijena je mokra i klizava tako da je potrebna stalna opreznost. Na stazi su dva strmih izlaza za hitne slučajeve na desnoj strani uz potok nagore ali ih ne preporučujem.
Za stazu smo trebali 4 sata u sporom tempu, označeno je mislim da 3 sata.
Povratak je moguć stazom Romerweg na desnoj strani nad stranom potoka ili cestom koja vodi na Plöckenpass s lijeve strane.
Dobro je imati dva auta, da se možemo vratiti na izlaznu točku do prvog, mi smo se na izlaznu točku vratili autostopom. Klisuru smo posjetili već l. 2012, zima 2013/2014 uzrokovala je toliko štete da su je ponovno otvorili tek ove godine u svibnju. U odnosu na l. 2012 doživjela je dosta promjena i kraća je za cca 20 min i tako u zadnjem dijelu osigurane staze napravljen obilazak po šumi. Klisura je vrlo slikovita, ponekad mračna i skoro zatvorena, prepadne stene ponekad se dižu 200 m visoko, na stazi je 6 slapova i vrlo lijepi bazeni u kojima se hrabri mogu okupati. Posjet klisuri i hodanje po hladnoj vodi je posebno doživljaj vrijedan posjeta. Priporučujem posjet u vrućim mjesecima, ali prije posjeta provjeriti stanje prolaznosti klisure, može se i na turističkom uredu u Kötscah Mauthenu.

Izhodište ove ferrate je naselje Baitoni na sjeveru jezera Lago d'Idro ili mjesto Vesta na istočnoj strani jezera. Midva smo šli iz Baitonija gdje smo pred autocampom parkirali najprije po putu uz jezero prema pomolu i već odmah nailazimo na oznake koje nas usmjeravaju gore. Nakon uspona dolazimo na cestu gdje nas smjerokazi usmjeravaju desno i već uskoro lijevo na put Kontrabbandieri. Po ovoj puti koja je na svim strmim prijelazima osigurana jeklenicom idemo prema kamenolomu Vesta. Smjerokazi nas nakon spusta kasnije usmjeravaju desno prema ulazu-spustu na ferratu. Od izhodišta do ulaza cca 1h. Zanimljiva ferrata koja ide tik uz jezero i kasnije po padinama nad jezerom. Za začin su dodali viseći most. Težina ferrate po mojoj procjeni na najtežim mjestima B/C. Najteži je ulaz odnosno silazak do jezera u početnom dijelu. Posebnost su tri hitna izlaza gdje pozoveš 118 i dolaze po tebe čamcem. Vrijeme za ferratu cca 2h. Po putu se vraćamo na raščje gdje se odvaja put za Kontrabbandieri.

Kako sam pročitao na webu 3 Zinnen Dolomites moguć je ulazak do P3 i P4 bez rezervacije prije 9:30 i poslije 16:00. Za srednji period potrebno je online plaćanje 40 €, od čega 20 € konzumacija. P1 i P2 isto plaćljivi ako su slobodni. Izlaz moguć bilo kada.

Put odozdo gore nije označen, ali je dobro utaban. Ako sami ne vidite put, pitajte u koči.

Cesta je normalno prohodna.

Jučer na Špiku hude police. Staza bez posebnosti, samo puno ljudi i kozoroga uz stazu i na stazi. Na povratku smo se okupali još u Rabeljskom jezeru. Kao zanimljivost: na Pecolu nema cestarine ni parkirnine, uz Rabeljsko jezero nema parkirnine ni ulaznine.

Je li netko išao na Bovski Gamsovec preko Luknje i natrag kroz Sovatnu. Ima li još negdje snijega?

U sredini tjedna smo prošli ovu stazu. Djevojke su nakon ferate Merlone popеле se još na vrh Cime Cadin N/E. Staza je izuzetno slikovita i u samoj divjini. Na prvom dijelu staze još nekoliko putnika, na drugom dijelu sretili samo troje. Spavali smo u koći Fonda Savio gdje je usluga bila odlična (noćenje s polupansionom za članove 54€).
Drugi dan po dolasku k koči Auronzo parking kod koče bio pun već u 9h, tako da turiste gore vozili samo autobusima.

Klemen, iz Črne je cesta još uvijek zatvorena. Cesta iz Mežice pa je OK.

megalodon, pogledaj kameru na poveznici https://www.bergfex.si/belvedere-fassatal-val-fassa/webcams/c10882/

Danas u 9:30 na Kriškoj gori. Vrata zatvorena i na vratima iznenađenje obavijest ljetnog rada koče. Na stranici PZS Slovenije označeno da koča stalno otvorena. Kod koče razgovarao s razočaranim planinarom iz Ljutomera koji htio dalje na Tolsti vrh i ručak u Domu pod Storžičem. Još veće razočaranje. Ništa ne razumijem što se zbiva s opskrbom koča oko Tržiča.

Za Austriju i Dolomite Bergfex je sasvim točan. Prognoza je i po satima i vjetar je uključen.

Po ferati Sartor na Monte Peralbo i silazak po stazi pape Wojtile. Nekad se ferata Sartor malo prije kraja jeklenica dijelila na dva kraka, danas je desni napušten. Žlijeb silazne papeževe staze potpuno izrovan.

Ferrata Colodri:

Ferrata Colodri je speljana na vrh Colodrija - 400 m nad gradom Arco, pored Rive del Garde.
Izlazište je pred autocampom Arco i već odmah nakon prelaska ceste nailazimo na prve oznake koje nas usmjeravaju prema ferati po stazi među skalnim balvanima na kojima je i plezalište za djecu. Nakon 10 minuta dolazimo do početka žica koje nas vode po gredinama u ključevima do vrha ferate. Ferata je obiteljska i time odgovarajuće laka, najveća težina B. Pozornost treba obratiti na glatku stijen i vrijeme u kojem je posjećujemo. Veći dio dana je izložen suncu i u ljetnim mjesecima prilično vruće. Ako je posjetimo u pogodnom godišnjem dobu, možemo se okrijepiti smokvama koje rastu uz put. Ferata je jako posjećena, čak i s djecom tako da strpljenje nije višak. Još najteži dio je na izlasku iz kojeg izlazimo na blažu padinu brda Colodri. Slijedimo markacije do križa na vrhu i nastavljamo silazak stazom prema crkvi Maria di Laghel. Odatle stazom ispod dvorca silazimo u grad Arco i uz cestu natrag na izlazište. Za uspon i silazak treba cca 2 h. Kad smo već u Arcu pogledajmo stari dio grada, zanimljiv zbog koncentracije trgovina s planinarskom i plezaljačkom opremom. Cijene u trgovinama svjetski poznatih firmi s takvom opremom su iste kao u Sloveniji ili čak niže.

Tako i mi krajem srpnja prošli-popeli opisani ferratu u istom smjeru s izhodištem u Biacesi, svakako ferrata Susatti posebno doživljaj vrijedna posjeta.
Ferrata je vrlo dobro osigurana, nije preteška, već opreza treba na stazama koje su
vrlo razgledne ali izložene. Nakon sestopne ferrate Mario Foletti koja je u rangu Susattija spustili smo se do bivaka Arcioni.
U bivaku su bili upravo stariji domaćini i malo smo proćaskali. Popili smo kavu i pivo
(dvije turske kave + malo piva=4€ . Od bivaka odmah za zavojem došli smo do crkvice i odatle nastavili na vrh Cime Rocce. Staza ide kroz rovove iz 1. svjetskog rata. Prvo smo otišli na vrh, zatim preko vrha na drugu stranu i kroz duži rov pod vrhom do raščješća gdje smo prije skrenuli gore.
Sve je lijepo označeno i osigurano. Super izlet.

Staza Strada degli Alpini pod Cimo Undici.

Sestop je po normalnoj puti pristupa koja je opisana i pod popisom planina. Feratu smo probali jučer, ali lijevi lakši varijantu. Kratka i slatka. Početni zajednički D napravi selekciju što je i dobro a i ulaz u E je jako strm i već tamo svatko zna kamo spada. Na ferati ima dosta koraka na zemlji što može biti problem u mokrom.