doripiki - Zadnje poruke

Redovito čitam Hribe.
Nikad se nisam dočepala teme o psima u planinskim kočama u Sloveniji. Stvarno me zanima zašto pas ne smije u koču!?? Upravo zbog toga radije odlazimo s mužem u strane planine, gdje smo s kužom uvijek dobrodošli. Neka pojasnim imamo vrlo smirenu psa, koji sluša na riječ i ne laje. Je manje rasti (srnasti pinč) i uvijek na povodcu. Naviknut je na čistoću, jer živi s nama u kući.
Kad god smo pitali oskrbnike za prenoćište s psom, uvijek isti odgovor u predprostoru ili vani u baraci. To pak za mog psa nije prihvatljivo jer je previše navezan na mene.
Upravo zbog toga odlazimo u strane planine. Pa vjerojatno nismo jedini. Imamo zbilja lijepe planine, koje za nas nisu dostupne, osim jednodnevnih tura.

Redovito čitam Hribe.
Nikad nisam primijetila temu o psima u planinskim koćama u Sloveniji. Stvarno me zanima zašto pas ne smije u koću!?? Upravo zbog toga radije idemo s mužem u strane planine, gdje smo s kužerom uvijek dobrodošli. Naj objasnim: imamo vrlo smirena psa, koji sluša na riječ i ne laje. Je manje rasti (srnasti pinč) i uvijek na povodcu. Naviknut je na čistoću, jer živi s nama u kući.
Kad god smo pitali upravitelje za prenoćenje s psom, uvijek isti odgovor u predvorju ili vani u baraci. To pak za mog psa nije prihvatljivo jer je previše vezan za mene.
Upravo zbog toga idemo u strane planine. Pa vjerojatno nismo jedini. Imamo zbilja lijepe planine, koje za nas nisu dostupne osim jednodnevnih tura.

Vidi se da mi nagaja računalo, Apolonija hvala
Sad kad je poznajem, lakše ću je naći

Vjerojatno je to Ženikelj jer mi pastirica nije znala reći točnog imena, res je to ljekovita biljka
Hvala otivu i apoloniji
Zanima me je li je već netko vidio u našim brdima

]]>

Na Kepu iz Belca.

Zlata vrijedni su ti momci i djevojke, pa sve to dobrovoljno.

Marky
izgledaju vrlo dobro, koliko su koštale? i koliko si ih čekao?

miranm, po tim štangama smo se s mužem popeli već dva puta prije dvije godine. One su u lošem stanju, neki klin je labav, neki ga je odnio zub vremena

Ja već nekoliko godina vodim sa sobom u planine manjeg psa. Naravno smo počeli s nižim brežuljcima, sada može do Kredarice i natrag. Uvijek ga držim vezanog zbog ljudi i zbog sigurnosti. Za njega uvijek imam dovolj vode i grickalica.

Pot iz Krme je najkraća i strma.
S Pokluke je razglednija i nešto duža. Obe su naporne naročito zbog sunca. Tu posebno velja pravilo: Rana ura, zlatna ura.

Prva slika je ciklama, druga je gencijana.

Zaista lijepe slike!