Na počitnicama u Dolomitima popeli smo se na ova dva smiona stupa iznad prijezda Sella. Drugi stup (Seconda Torre del Sella, 2598 m) je posebno zanimljiv, jer na njega vodi zahtjevni i vrlo lijep pristup. Takozvana via normale je kombinacija penjanja I. i II. stupnja, malo je i hodanja, vrh pa zatvara oko 20 metara visok kamin prvo II. pa zatim III. težine.
Stupovi (najčešće spominju četiri) su popularni alpski cilj, u njihovim zidovima puno smjerova u prilično kompaktnoj stijeni, ljepota okoline i atmosfera su izuzetne.
Malo parkiralište (gdje je vrlo teško naći mjesto) je točno na vrhu prijezda Sella (2240 m), kod hotela Maria Flora. Veće (plaćeno) parkiralište je malo dalje, oko 100 hm niže, ali mi smo radije koristili autobus (s noćenjem u dolini možeš dobiti karticu za besplatne autobuse u okolici).
Oko 40 minuta traje neoznačeni put od Marie Flore prema stupovima, do podnožja južnog zida (zapravno zida između stupova i susjedne Piz Ciavazes), na koji izdaleka izgleda da tu nema lakog prelaska. Ali ima, preko polica i »canalina«. Početak ide preko izlizanog i prilično zlog žljeba, prvi 3 m ocjenjeni III+. Može se zaobići malo desno (II). Zatim smo tražili tragove silaska alpinista (ako ne silaze »abzajlom«), postavljeni su i kamenići (iako vidni uglavnom u smjeru silaska), ponegdje staza, inače se penje I. i II. stupanj u kraćim skokovima. Stijena je dobra. Negdje u sredini račvrtanje: lijevo vodi »cengia erbosa«, travnata polica koja te dovodi do 1. stupa (Prima Torre del Sella, 2533 m), na koji smo se popeli nekoliko dana prije i niži je te lakše dostupan od 2. Ove smo skrenuli desno po stazi pa uskoro lijevo. Tu je više penjanja. Najteži je spomenuti razdijel s kaminom na kraju (II i III, manje od 20 m) na sjevernoj strani, gdje smo se jednom osigurali. Na vrhu kamina karika na sidrištima, usred prusik-opremljeno stjenovito uho, što je u dolomitskoj stijeni prilično česta formacija, kako smo utvrdili. Od tamo polica ravno na vrh, na kojem, kako i valja, nema puno prostora (još manje na zupcima 1. stupa), ni knjiga za upis ne fali. Pogled i cjelokupna atmosfera su zaista zadivljujući; oko tebe sama vertikala – divlji, stvarni svijet smionih stupova i strmih zidova, gdje si uspio tako brzo prodrijeti s prijateljskih zelenih livada prijezda Sella.
Silazak ide naravno istim; preko kamina silazimo osiguravajući se. Informacije o pristupu stupovima uglavnom na talijanskim stranicama. Orijentacija nije posve jednostavna: potraži najlakše prolaze i pazi da ne zalutaš u tragove silaska s drugih zidova.