Macesna - Zadnje poruke

Na počitnicama u Dolomitima popeli smo se na ova dva smiona stupa iznad prijezda Sella. Drugi stup (Seconda Torre del Sella, 2598 m) je posebno zanimljiv, jer na njega vodi zahtjevni i vrlo lijep pristup. Takozvana via normale je kombinacija penjanja I. i II. stupnja, malo je i hodanja, vrh pa zatvara oko 20 metara visok kamin prvo II. pa zatim III. težine.
Stupovi (najčešće spominju četiri) su popularni alpski cilj, u njihovim zidovima puno smjerova u prilično kompaktnoj stijeni, ljepota okoline i atmosfera su izuzetne.
Malo parkiralište (gdje je vrlo teško naći mjesto) je točno na vrhu prijezda Sella (2240 m), kod hotela Maria Flora. Veće (plaćeno) parkiralište je malo dalje, oko 100 hm niže, ali mi smo radije koristili autobus (s noćenjem u dolini možeš dobiti karticu za besplatne autobuse u okolici).
Oko 40 minuta traje neoznačeni put od Marie Flore prema stupovima, do podnožja južnog zida (zapravno zida između stupova i susjedne Piz Ciavazes), na koji izdaleka izgleda da tu nema lakog prelaska. Ali ima, preko polica i »canalina«. Početak ide preko izlizanog i prilično zlog žljeba, prvi 3 m ocjenjeni III+. Može se zaobići malo desno (II). Zatim smo tražili tragove silaska alpinista (ako ne silaze »abzajlom«), postavljeni su i kamenići (iako vidni uglavnom u smjeru silaska), ponegdje staza, inače se penje I. i II. stupanj u kraćim skokovima. Stijena je dobra. Negdje u sredini račvrtanje: lijevo vodi »cengia erbosa«, travnata polica koja te dovodi do 1. stupa (Prima Torre del Sella, 2533 m), na koji smo se popeli nekoliko dana prije i niži je te lakše dostupan od 2. Ove smo skrenuli desno po stazi pa uskoro lijevo. Tu je više penjanja. Najteži je spomenuti razdijel s kaminom na kraju (II i III, manje od 20 m) na sjevernoj strani, gdje smo se jednom osigurali. Na vrhu kamina karika na sidrištima, usred prusik-opremljeno stjenovito uho, što je u dolomitskoj stijeni prilično česta formacija, kako smo utvrdili. Od tamo polica ravno na vrh, na kojem, kako i valja, nema puno prostora (još manje na zupcima 1. stupa), ni knjiga za upis ne fali. Pogled i cjelokupna atmosfera su zaista zadivljujući; oko tebe sama vertikala – divlji, stvarni svijet smionih stupova i strmih zidova, gdje si uspio tako brzo prodrijeti s prijateljskih zelenih livada prijezda Sella.
Silazak ide naravno istim; preko kamina silazimo osiguravajući se. Informacije o pristupu stupovima uglavnom na talijanskim stranicama. Orijentacija nije posve jednostavna: potraži najlakše prolaze i pazi da ne zalutaš u tragove silaska s drugih zidova.

Početkom srpnja posjetili smo ovu feratu. Nisam neki ljubitelj ferata, a ova mi se stvarno sviđa – ravno prav zahtjevno penjanje, pri kojem se možeš uglavnom služiti prirodnim hvataljkama, dosta zraka pod nogama, predvsem veličanstveno okruženje visokih planina. Bivak Borelli (2325 m) služi kao izhodište za alpski uspon na Crnu iglu – Aiguille Noire de Peuterey (3773 m) i zatim višednevno prečenje cijelog Peutereyjskog grebena na Mont Blanc. Nalazi se dakle točno na pragu vrlo divljeg svijeta – same vrhunci, stijene što se uzdižu u nebo, vode što jure preko stene, snijegovi ... Ozbiljno i veličanstveno. Čak i rijetke trave tu imaju trnje ...
Do početka puta dolazimo tako da u Courmayeuru skrenemo u dolinu Val Veny i odvezemo se do kampa. Tamo je parking, oznake za put se pojave uskoro potom. Do ulaska u plezalni dio slaba ura hoda, cijeli put do bivaka traje 3 ure. Vratiti se mora istim putem. Preko dana brojni slapovi i potoci koje smo priješli nabujaju jer se topi snijeg u višim dijelovima, tako da se za njihovo sigurno prijelaz treba potruditi.
Na oznake teškoće ferata se ne razumijem: na nekim stranicama označena alpskom ocjenom PD, na drugim AD. Osjećaj je kao da se penje II. i mjesta III. stupanj teškoće UIAA.

Pogledaj u Prletovu knjigu Grebeni slovenskih gora, cijela je na internetu. Lp.

Dolina Bijelog potoka?

Točno, Rogljič u Bijelim vodama. To je bilo brzo. SilvestrO, nastavi.

Nije.

Nova zagonetka:
na sedlu smo ostavili ruksake, vrh je blizu. Kamo idemo?

Bila sam tu prije par dana, pa mi se učinilo poznato ...
Novu zagonetku sutra.
Lp

Za Akom?

S staze na Ojstricu?

Kopiščarjeva ima konkretan dio kad si u stini, jako izložen, ali dobro osiguran. Nasploh dobro nabijena željezom.
Hanzova je još jednom duža, usput hodaš. Prođeš puno. Na mnogo dijelova manje željeza, moraš prihvatiti skalu i popeti se - možda je to jedna glavna razlika, osim dužine i naravno strmog vječnog snježišta koje traži cepin i obično dereze.

Stenar?

@Trobec i ko., za uspon do BII ne treba preko melišta, lijevo (ali dosta lijevo) ide stazica.
Sretno.

Tomco, poznam tvoj kamin, koji je prekrasan detalj i u kvalitetnoj bijeloj stijeni. Malo teži samo kake 2-3 metra. Mislim da je ocjena II+, negdje ga ocjenjuju III- (ako se ne varam, u Grebenima slovenskih gora).
Da, s mužem po kaminu gore i dolje.
lpm

Živjo, to su trekking cipele za suhe ture, ne bi trebale biti pretople.
Ja imam malo tvrđi model, Tech GTX, također za ljetne ture. lpm

I ne im govori da si slabovidan itd., jer očito ti to ništa ne smeta, jer si bio na toliko vrhova! Očito sasvim dovolj vidiš za tu aktivnost. Za vožnju autom pa - kako se vidi - ne. Ali to ih stvarno ne brine.

Rokeg, što ako probaš dvodnevne ture? Prespati u koći ili bivaku, zimskoj sobi?
U Kamn. Bistrici npr. popodne autobus. U Domu v KB trenutno ne možeš spavati jer renoviraju, a više? Kasnije kad se koče zatvore besplatno u zimskoj.