mojcika - Zadnje poruke

Pivkelj je najviši vrh moravske općine. Vrh upravlja PD Moravče, na putu pa je dom moravskih planinara, koji će uskoro biti sagrađen. Dom je već otvoren subotama i nedjeljama, kada ga upravljaju članovi PD Moravče. Vrh Pivklja krasi i zvonec želja koji ga je podario član društva. Put je i u ovo vrijeme čudovit, pun cvijeća. Neke možemo i brati kao bilje za čaj. Nedaleko, pod crkvom sv. Neže je planinarski dom u privatnom vlasništvu i otvoren vikendima od 9.00 do 17.00.
Čak i na svjež kišni radni dan, kad sam se popela iz Moravča na Pivkelj, posjetila još crkvu sv. Neže na Slivni, koja stoji petnaest minuta dalje, uživala sam. Za uspon i silazak sam trebala dobre tri ure. Iz Moravča sam krenula prema Planinskom domu na Žerenku, zatim nastavila put mimo ulaza u Osoletovu jamu prema najvišem zaselku moravske općine, Štancima Lazam. Zaseok je usamljen, unatoč prijaznosti koja te ovdje obgrli. Put sam nastavila prema Pivklju. Usred puta sam skrenula još prema kamenolomu Zapodje, gdje kopaju pijesak iz kojeg u Kresnicama prerađuju vapno. Put nije zahtjevan, uspinjemo se otprilike za 500 m, ali nudi lijepe razglede prema Savi, na drugu stranu prema Moravčama, pri planinskom domu na Žerenku vidimo Kamniške Alpe, Karavanke i lijepim vremenom i venac Julijskih Alpa. Posjetite ovaj put, nećete zažaljeti.

Kalšku goru posjetila sam 8.10.2017... ne prvi put, ali uvijek je zanimiva. Bila je čudovita.... gora kao i sama staza. Gorući ariši i čopori kamzova koji su se pasli pod Kokrškim sedlom i promatrali smo ih rijetki planinari s puta od Kokrškog sedla prema vrhu. Šteta što je koča na sedlu bila zatvorena i nije bilo vrućeg čaja. Na silasku sam si nagazila nogu padajući po kamenitoj stazi. Uz pomoć dva planinara i planinarke sišla sam do auta. Budući da ne znam njihova imena, zahvaljujem im ovdje na strpljenju. Uspon na goru mi puno znači jer mi moja bolest više ne dopušta obilaziti više planine. S puno truda sam ove godine posjetila pet dvatisučaka. Dragi planinari koji u planinama preticate i rado pričate kako ste brzi i koliko ste već prešli tog dana, ima i takvih među vama koji ulažu više truda ali idu sporije. Hvala onima kojima i pomoć i prijateljstvo u planinama puno znači. I zbog njih je u planinama ljepše.

Jučer nas je grupa od 20 planinara išla iz Jevnice na Janče. Imali smo čudovit zimski dan. Uvjeti za hodanje bili su ugodni, na vrhu kod kuće puhalo je, pa smo se sklonili unutra. Tu smo bili oduševljeni prijaznošću ostalih gostiju i osoblja. Bili smo grupa i imali smo nekoliko djece. Odmah su nam oslobodili par stolova da smo mogli sjesti u grupi. I inače je bilo u kući ugodno toplo.

Da, Pivkelj je točan! Provjereno! Inače pa samo gore! Maline već zriju!

Prošli tjedan smo otišli na Crnu prst mimo Orožnove koče. Pot je bila zanimljiva kao uvijek. Održavatelji su bili vrlo ljubazni, imali smo pravi ručak, zatim nam je ljubazna gospodarica napravila još sendviče za put. Otišli smo na Rodicu i zatim sišli u Ribčev laz. Na koći su nam gotovo odsvjetovali put, jer nisu poznavali stazu preko doline Suhe. Svim pohođnicima javljamo da je put u vrlo dobrom stanju. Budući da nas je na kraju malo pognala kiša, smo je još brže završili. Ako želite vidjeti puno planika, ovo je sigurno najljepša pot. Razgledi su i čudesni.

U subotu, 27.4. bili smo na Blegošu. Išli smo s Crnog Kala. Put je u vrlo dobrom stanju, suh, snijega gotovo nismo vidjeli. Na vrhu još nije zeleno, ali već puno divljih svizaca, telohova, pokazuju se zlatice, od koće do vrha već se širi zelena preproga.

Meta, pravo si imala što si maknula slike. Namjena foruma je prenos iskustava onima koji turu još nisu napravili. Kad se slike koriste da Slovenci iz naslonjača, možda ne samo ti..prema jednoj izjavi..progledaju od nogu do glave i utvrđuju i komentiraju što tko ima postrani vezano i što je krivo, mislim da gube vrijednost...usput....svima koji su komentirali..taj gospodin nas je prije osam godina povukao preko stijena na Vevnicu, ne samo one koji su inače išli s njim. Zna pomoći i biti pravi planinar!!!

Kad je prošla školska godina i državni praznik, otišli smo mladi planinari i članovi PD Moravče na planinski izlet po Fužinskim planinama. Započeli smo na Planini Blato, do tamo smo došli automobilima. Uzeli smo put pod noge i u jednom satu došli do Planine pri Jezeru, gdje smo olakšali nahrbtnike, pomalicali, zatim preko planine Viševnik krenuli na lijepo razgledni Pršivec (1761m). S Pršivca vratili smo se na Planinu Viševnik, u Zavetištu nas je ljubazni upravitelj uputio još na Dedno polje, odatle pa vratili na Planinu Jezero, gdje nas je čekao kasni ručak tj. rana večera. Uskoro smo složili svaku svoju postelju i legli spavati. Sljedeći dan nas je pozdravio topli sunce i vedro nebo. Već u osam po doručku krenuli na Planinu u Lazu, gdje smo se okrijepili kiselo mlijeko, zatim hrabro otišli na 2087 m visoke Ograde. Kranjske ljilje, pogačice, murke, planike nam družile gore.
Prilično mnogo vremena uzeli smo na vrhu, gdje nije bilo vjetra, sunce nije bilo prejako. Kad smo silazili i zatim krenuli još prema planini Krstenica, lepo smo se zagrijali. Na Krstenici okrijepili zatim pogledali sirarnu, gdje su baš taj dan napravili prve hlebce sira. Uz zvončanje krava počeli polako silaziti prema planini Blato, gdje su nas čekali automobili. Mnogo smo prešli, družili se kravama, konju i ovcama i upoznavali teško, skromno ali raznovrsno i lijepo život na planinama. Nadamo se da će na tim planinama još dugo čuti se pjesmu zvona.

U petak smo bili na pohodu sa školskim planinarima na Planinu Prevala iz Ljubelja. Bio je popodnevni izlet. Imali smo dovolj vremena, iz škole smo krenuli u 13.30. Vrijeme nam je poslužilo, iako su se povremeno nad nama vukli tamni oblaci. Dan smo lijepo završili i nadam se da smo svi dobro spavali, uključujući najmanju, petogodišnju planinarku koja se žalila da je boli trbuščić...

O da bile su obasjane, ako dođu malo oblaka, ništa strašno... Što ako krave dođu prije pa pojedu sav majčinu dušicu i plahtice...

Danas smo posjetili Moličku planinu i Korošicu, bilo je čudesno. Cvijeća toliko da smo se često zaustavljali i divili. Jučer su na planinu Podvežak došle i krave, atmosfera savršena. Umjerena šetnja s Podvežaka pet sati gore dolje. Vrijeme držalo, iznad 2000 m magle jurile. Šteta što je Kocbekovo sklonište zatvoreno. Na Korošici nas je poslužila ljubazna oskrbnica.

Varijanta koju sam opisala najlakša je, mislim - moglo bi se raspravljati, jer smo vidjeli auto tik pred koćom...mi smo imali kartu Kamniških Alpa, na njoj su te staze sigurno.

Iako je do Podpece za nas automobilom daleko, danas smo ponovno posjetili Peću. Parkirali smo na parkiralištu na Jakobama. Staza je bila u cijelosti suha i kopnena, prema vrhu vidljivo samo nekoliko krpa snijega. Na Peć smo se popeli po vrlo zahtjevnoj stazi, silazili po lakšoj. Staza je puna cvijeća, na maloj Peci smo već vidjeli pogačice, stijene krasiti zlatni avriklji, prema vrhu puno zaspančaka, cvjetaju već i prve neboglasnice. I koću krasi avriklji.
I krasí je bogata kulinarička ponuda, od goveđe juhe, bograča, jote do autentičnih koroških jela. Dobra opskrba koće samo polepša turu ovdje u Matjaževoj kraljevini.

Proljeće je u punom cvjetanju, vidjele smo puno različitih boja, na vrhu Lepenatke puno zumbula, u stenama Rogatca avriklje, dolje kod sv. Lenarta spominčići... neka mi oproste svi cvjetići koje nisam imenovala... krasno! Topao i divan dan iza nas... Meta, hvala na ugodnom društvu!

Slike prekrasne, stvarno šteta nema koće na Ledinama na njima. Da Meta jesi li zaboravila u takvim sluč. samo malo skok pa si - zaboravila Podrta gora? Pravilno vratili se ali bolje bi bilo s derezama!

Ovo mora biti jako zanimljivo, možeš li mi dati više podataka o stazi, julius!?
Je li bilo još snijega? Hvala unaprijed za odgovor!