Danas sam s kolegom otišao na vrh po Kopiščarjevoj kroz prednje okno, sišao kroz zadnje okno po Jubilejnoj stazi. Na vrh je došao i jedan po Hanzovoj stazi, rekao je da se s malo improvizacije može prijeći mjesto urušavanja.
Spomenuo bih još da treba biti oprezan na Kopiščarjevoj stazi jer su markacije potpuno izblijedjele. Posebno u magli.
Oprema na obje staze u zadovoljavajućem stanju. Najteži dio cele trase je spust iz zadnjeg prozora. Tu treba vjerovati sebi i naizgled labavom kamenu. Jubilejna staza nije za vrtoglavce.
Lp, M
P.S. Nema slika jer je fotoaparat imao prazne baterije

