mailman - Zadnje poruke

Danas sam prošao tu "planinarsku stazu". Napravljena je kod mjesta Manitou Springs i zapravo je vrlo posjećena posebnost u Coloradu, u stvari to su najposjećenije i najpopularnije stube u SAD-u. 1,44 km, 614 m uspona i 2768 stepenica. Nakon jučerašnjeg kolesarenja na prijevoj Cottonwood ovo je bilo priličan zalogaj. nekoliko fotki.

Pozdrav. Nije potpuno planinarska akcija, ali budući da sam vidio i slične, usudujem se prilijepiti svoj post. Utorak sudjelovao sam u biciklističkom usponu na Mt. Evans (Kolorado). Ovo je najviša tlakovana cesta u Sjevernoj Americi. Start u Idaho Springs, visina 2300m, duljina uspona 27,6 milja do parkirališta na 4306m. Vrh brda je samo 42 visinca i jer sam "već glih bio tuki" iskoristio sam i popelo sam na vrh. Nekaj fotki pokazujem.

Dobro obavljeno!!!

Redbull, ti nisi običan pohođač!!! Znaš koristiti uže, cepin i dereze, dakle? I tvoji postovi ovdje su vrlo vrlo korisni, bez nepotrebnog balasta, uvijek kratko i jasno o uvjetima na terenu, tome je tema "forum-razmere" namijenjena! Neka te ovo nepotrebno brbljanje ne ljuti!

Ja bih se rado pridružio skupini planinara...pa makar iz Radovne!!

Kažu samo par metara van zadnjeg tunela.

Ja sam bio od Savice gore jučer. Nije potrebno.

Taj Grintavec je pa stvarno zajebana planina....nikako se ne dođe do vrha! Je li možda netko stigao barem do polovice, uvjeti pa to...

A još imaš Iru na slikama?

U nedjelju nije bila!

Ja sam ga imao prošle godine. Bez problema.

Turbo je tako lijepo jednostavno opisao put na taj breg, da sam tekst jednostavno sprintao i ga "proizveo" u praksu. U ovim krajevima sam prvi put, zato sam se oko Malog polja i Mišeljske planine mučio, ali nije bilo strašno. Turbov opis ću malo popraviti, vremena se mijenjaju, s njima i ljudski posezi: naime, gdje put u Mišeljsku dolinu skreće oštro lijevo (ispod rušja), trebali smo "našu" stazu tražiti u rušju, ali je rušje posečeno, tako da staza ne može biti očitnija. Tek više u travama je gubiš, ali smjer je očit, možića je ravno toliko, tako da treba malo misliti. Nakon prelomnice dolaziš pod kamenje, tu ih uopće ne trebaš, jasno je da se ide ispod kamenja do strmih trava i na sedlo. Do sedla onda djeluje fizika, ja nisam išao u cik-cak, imao sam "dobre noge" (kolarska žargon) i izveo "blitzkrieg" ravno na sedlo! Kroz ždrijeb je ugodno, samo početak je zamoran. Gore je sve penjivo, samo desno se držati, kao što je napisao turbo. Nemam što, tura "do jaja"!!! Dolje onda dalje po grebenu do Na Nizkem i dolje do staze.

Još jedan koji lako "zgazi minu". Nije važno koju turu napravio, važno je kako sam nazvao oštariju!!! Osjećaš se kao da si barem dvije štenge iznad mene, a? I oni koji su "lajkali" tvoj tekst.

Danas popelo sam Veliki Oltar. Gore Brinje, dol mimo Bivaka II. Kod prelaska na sedlo Grlo zanemario opis lijevo i lepo se zakačio navzgor. Dol do možića bila jeba, onda više bez orijentacijskih problema. Možića puno, glavna stvar s sedla lijevo uz lijevu grapu, teren prolazan široko. Možići ipak za orijentaciju. Greben od škrbine svoja priča, adrenalin posebno s vjetrom. Silazak mimo Bivaka melišćem, prebrzo lijevo u grapu koja te zaustavi.Lijep vruć dan s pogledima, završio pri firerju, ako komu nije po volji, njegov problem.

Ovo s pivom ide preko svih granica!!!! A ne ide bez toga?

Počeo sam kod Doma u Lepeni. Put do Koče kod Krnskih jezera je ... serpentinast. Bila je vojska tu naravno. Od jezera gore je snežni jezik koji se može djelomično (gore) zaobići. Pokraj lovačke koče nastavio sam na sedlo Čez Potoče. Snijeg malo ometa put. Od sedla desno ide ozbiljno. Put je vrlo izložen i "nagnut". Ponekad treba ruke i psihički iscrpljujući. Greben nema kraja, vrh Lemeža se izmika. Uglavnom lijepi krajevi.

Točno! "Greška u koracima"!