Belopeška jezera - Strug (Via della Vita - Vevnica - Strug)

Prilaz izlazištu:
Iz smjera Ljubljane po gorenjskoj autocesti do izlaza Hrušica. Od tamo regionalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče i dalje još nekoliko kilometara do mjesta Fužine (Fusine). Tu prolazimo pored bivše tvornice lanaca i malo dalje preko mosta. Odmah iza njega je označeno skretanje ceste (oštro lijevo) prema Belopeškim jezerima. Po ovoj cesti nastavljamo do gornjeg jezera gdje je veliko parkiralište. Iz Ljubljane do ovdje trebamo približno 1 sat.

Opis staze:
Dostup do ferate:

Idemo u smjeru planine Alpe Vecchia, odnosno najkraćim pristupom do ferate Via de la Vita. Po njoj se uspinjemo prema Vevnici.

Početak puta i smjernokaze nalazimo kraj male gostionice na rubu parkirališta. Nastavljamo pored nje lijepom makadamskom cestom u smjeru oznaka 512. Uskoro dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desnom cestom s oznakom 513. Ova vodi do planine Tamar i nastavlja se uz njezin lijevi rub. Uskoro za planinom je sljedeće raskrižje. Tu idemo lijevo. Oznaka puta je još uvijek 513. Kad počnemo penjati u brdo, moramo paziti na skretanje gdje makadamska staza prelazi u šumsku stazu. Ako hodamo u mraku, to može biti slabo vidljivo. Skretanje je označeno na isečenom deblu smreke tik uz cestu (vidi slike). Šumskom stazom se zložno uzdižemo prema planini Alpe Vecchia i kad izađemo iz šume, smo na skretanju za feratu Via de la Vita. Do ovdje možemo bez problema hodati u mraku (s odgovarajućim osvjetljenjem naravno).

Raskrižje je sada lijepo označeno i stazica prema ferati Via de la Vita je dobro uhojena. Početak prolazi preko livade i njezin tok je dobro vidljiv. Problem nastaje kad staza skrene na šljunčani teren i izgubi se praćenje. Put ide uz desni rub gdje se povremeno vide crvene točkice. Nastavljamo u smjeru velikog balvana koji leži desno od skalnog grebena. Na taj greben NE SMEŠMO skrenuti, iako i prema njemu vodi uhojena stazica. Mi lijepo nastavljamo pored balvana i iznad njega ćemo opet uhvatiti označenu stazu koja iznad spomenutog grebena skrene lijevo. Odavde dalje nema problema s praćenjem do ulaza u feratu. Teškoće može izazvati prelazak snježnog polja malo prije ulaza koji obično traje cijelu godinu.

Ferata Via de la Vita:

Ulaz u feratu je malo prije početka melježa na lijevoj strani. Označen je crvenom točkicom. Početkom ljeta tu može zadati problema rub snježnog polja koji onemogućuje normalan ulaz. Početak puta je zasebna priča. Ako te stisne već tu, nemaš što više tražiti. Zaštitna čelična žica je samo za ukras i neupotrebljiva je. Ovaj skalni skok najlakše savladavamo slobodnim penjanjem uz desni rub. Za manje iskusne ovdje je vrlo dobrodošlo osiguranje užetom. Više su zaštitna pomagala dobra. Put se nastavlja sustavom polica i prelazi više skalnih stupnjeva. Uspinjamo se prema središnjem zidu skalnog masiva. Atmosfera je jedinstvena, pogledi prekrasni. Približavamo se najzanimljivijem dijelu puta, nažalost i najugroženijem od padajućeg kamenja koje obično izazivaju naši prethodnici. Taj dio počinje glatkom zaobljenom pločom na kojoj već izdaleka vidimo lance i željezne kornjače. Tu moramo proći. Uhvatimo lanac, potražimo dobro mjesto za odgurnuće, proučimo hvataljke i hop... već smo prešli. Ali s lancem oprezno. Nije uvijek najbolje pričvršćen, što obično vidimo tek kad smo prešli.
Nastavak je još zanimljiviji. Sustavom lanaca i kuka dugo se uzdižemo skoro okomito do izražajnog presjeka gdje skrenemo desno. Tu ima mjesta za najatraktivnije fotke. Odmora ima malo. Usponi i presjeci nastavljaju se sve dok se zid ne prelomiti i dođemo do melježa. Najteži dio je iza nas. Slijedimo stazu i crvene točkice do skalnog obronka u središnjem dijelu grupe. Na lijevoj strani nalazi se izblijedio natpis Via de la Vita. Moramo mimo njega i počinjemo prelaziti nezaštićeni skalni obronak u smjeru najlakših stupnjeva. Hvataljki ima dovoljno, obronak nije previše izložen pa možemo brzo napredovati. Slijedimo crvene točkice ili se uzdižemo prema gornjem ljevom rubu. Ondje spazimo metalnu ljestve koja ne predstavlja problema jer je u potpunosti pričvršćena odozgo i odozdo. Iznad nje završava ovaj dio Via de la Vita. Nastavljamo do raščješta gdje desna vodi do bivaka, lijeva na Vevnicu.

Vevnica:

Put na Vevnicu tehnički nije zahtjevan ali je slabo vidljiv. U magli je praktički neprepoznatljiv. Crvene točkice su rjeđe pa je treba već izdaleka proučiti nastavak. Zaštitna pomagala su rijetka i uglavnom u dobrom stanju. U početnom dijelu put savladava skalne stupnjeve, više prelazi na grebensko prelazanje po šljunčanom terenu. Kad dođemo u sedlo do vrha je samo nekoliko minuta.

Strug:

S Vevnice nastavljamo u smjeru Ponca. Početak je jednostavan. Grebens Vevnice je lako prohodan i brzo dolazimo do njegovog kraja. Tu nas čeka spust u Vevnišku škrbinu. Dugoročno je to bio najteži dio prelaska grebena prema Strugu i dalje prema Poncima jer su zaštitna pomagala potpuno propala. Prije nekoliko godina obnovljena su i trenutno su u zadovoljavajućem stanju. Na nekim mjestima su inače oštećena (vidi komentare slika) ali nema većih problema. Ovo je i jedini dio puta koji je dobro zaštićen jer dalje više nije. Sreo se inače ostatke starih zaštitnih pomagala koja su izuzetno nepouzdana pa oprezno s njihovom upotrebom. Nakon spusta u škrbinu počinje grebensko prelazanje s mjestima koja povremeno zahtijevaju penjanje 2. stupnja. Vode nas crvene točkice. Ponekad su bolje vidljive, drugdje manje. Ako ih nema zalutali smo pa se treba vratiti i pronaći nastavak. Put se na problematičnim dijelovima uvijek povlači na talijansku stranu i može prolaziti po vrlo izloženim obroncima. Stalno se smjenjuju usponi, spustovi, grebeni, obronci. Prelazak je adrenalinski i vrlo zanimljiv. Kad uz put sretnemo kamen s natpisom Strug gotovo smo na cilju. Za nekoliko desetaka metara stupit ćeš na najusamljeniju goru grebena.

Silazak:

Klasičnog silaska ovdje nema. Na Strug se obično odlazimo pri prelasku grebena od Vevnice do Ponca ili obrnuto. U krajnjoj nuždi možemo sići prema koći Zacchi potpuno nezaštićenom stazom za koju je smjernokaz nekoliko minuta dalje od Struga. Ovaj silazak je stvarno hitna varijanta jer zahtijeva još više iskustva od samog prelaska grebena. Smjer silaska pokazuju rijetke crvene točkice.

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti