Belopeška jezera - Strug (Via della Vita - Vevnica - Strug)
Ishodište: Belopeška jezera (929 m)
| Širina/Dužina: | 46,4733°N 13,6713°E |
| |
Ime puta: Via della Vita - Vevnica - Strug
Vrijeme hodanja: 9 h
Zahtijevnost: iznimno zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1336 m
Visinska razlika po putu: 1600 m
Zemljovid: Tabacco 019
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima):
Pogleda: 25.881
 | 8 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz smjera Ljubljane po gorenjskoj autocesti do izlaza Hrušica. Od tamo regionalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče i dalje još nekoliko kilometara do mjesta Fužine (Fusine). Tu prolazimo pored bivše tvornice lanaca i malo dalje preko mosta. Odmah iza njega je označeno skretanje ceste (oštro lijevo) prema Belopeškim jezerima. Po ovoj cesti nastavljamo do gornjeg jezera gdje je veliko parkiralište. Iz Ljubljane do ovdje trebamo približno 1 sat.
Opis puta:
Dostup do ferate:
Idemo u smjeru planine Alpe Vecchia, odnosno najkraćim pristupom do ferate Via de la Vita. Po njoj se uspinjemo prema Vevnici.
Početak puta i smjernokaze nalazimo kraj male gostionice na rubu parkirališta. Nastavljamo pored nje lijepom makadamskom cestom u smjeru oznaka 512. Uskoro dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desnom cestom s oznakom 513. Ova vodi do planine Tamar i nastavlja se uz njezin lijevi rub. Uskoro za planinom je sljedeće raskrižje. Tu idemo lijevo. Oznaka puta je još uvijek 513. Kad počnemo penjati u brdo, moramo paziti na skretanje gdje makadamska staza prelazi u šumsku stazu. Ako hodamo u mraku, to može biti slabo vidljivo. Skretanje je označeno na isečenom deblu smreke tik uz cestu (vidi slike). Šumskom stazom se zložno uzdižemo prema planini Alpe Vecchia i kad izađemo iz šume, smo na skretanju za feratu Via de la Vita. Do ovdje možemo bez problema hodati u mraku (s odgovarajućim osvjetljenjem naravno).
Raskrižje je sada lijepo označeno i stazica prema ferati Via de la Vita je dobro uhojena. Početak prolazi preko livade i njezin tok je dobro vidljiv. Problem nastaje kad staza skrene na šljunčani teren i izgubi se praćenje. Put ide uz desni rub gdje se povremeno vide crvene točkice. Nastavljamo u smjeru velikog balvana koji leži desno od skalnog grebena. Na taj greben NE SMEŠMO skrenuti, iako i prema njemu vodi uhojena stazica. Mi lijepo nastavljamo pored balvana i iznad njega ćemo opet uhvatiti označenu stazu koja iznad spomenutog grebena skrene lijevo. Odavde dalje nema problema s praćenjem do ulaza u feratu. Teškoće može izazvati prelazak snježnog polja malo prije ulaza koji obično traje cijelu godinu.
Ferata Via de la Vita:
Ulaz u feratu je malo prije početka melježa na lijevoj strani. Označen je crvenom točkicom. Početkom ljeta tu može zadati problema rubni procjep snježnog polja koji onemogućuje normalan ulaz. Početak puta je zasebna priča. Ako te stisne već tu, nemaš što više tražiti. Zaštitna čelična žica je samo za ukras i neupotrebljiva je. Ovaj skalni skok najlakše savladavamo slobodnim penjanjem uz desni rub. Za manje iskusne ovdje je vrlo dobrodošlo osiguranje užetom. Više su zaštitna pomagala dobra. Put se nastavlja sustavom polica i prelazi više skalnih stupnjeva. Uspinjamo se prema središnjem zidu skalnog masiva. Atmosfera je jedinstvena, pogledi prekrasni. Približavamo se najzanimljivijem dijelu puta, nažalost i najugroženijem od padajućeg kamenja koje obično izazivaju naši prethodnici. Taj dio počinje glatkom zaobljenom pločom na kojoj već izdaleka vidimo lance i željezne kornjače. Tu moramo proći. Uhvatimo lanac, potražimo dobro mjesto za odgurnuće, proučimo hvataljke i hop... već smo prešli. Ali s lancem oprezno. Nije uvijek najbolje pričvršćen, što obično vidimo tek kad smo prešli.
Nastavak je još zanimljiviji. Sustavom lanaca i kuka dugo se uzdižemo skoro okomito do izražajnog presjeka gdje skrenemo desno. Tu ima mjesta za najatraktivnije fotke. Odmora ima malo. Usponi i presjeci nastavljaju se sve dok se zid ne prelomiti i dođemo do melježa. Najteži dio je iza nas. Slijedimo stazu i crvene točkice do skalnog obronka u središnjem dijelu grupe. Na lijevoj strani nalazi se izblijedio natpis Via de la Vita. Moramo mimo njega i počinjemo prelaziti nezaštićeni skalni obronak u smjeru najlakših stupnjeva. Hvataljki ima dovoljno, obronak nije previše izložen pa možemo brzo napredovati. Slijedimo crvene točkice ili se uzdižemo prema gornjem ljevom rubu. Ondje spazimo metalnu ljestve koja ne predstavlja problema jer je u potpunosti pričvršćena odozgo i odozdo. Iznad nje završava ovaj dio Via de la Vita. Nastavljamo do raščješta gdje desna vodi do bivaka, lijeva na Vevnicu.
Vevnica:
Put na Vevnicu tehnički nije zahtjevan ali je slabo vidljiv. U magli je praktički neprepoznatljiv. Crvene točkice su rjeđe pa je treba već izdaleka proučiti nastavak. Zaštitna pomagala su rijetka i uglavnom u dobrom stanju. U početnom dijelu put savladava skalne stupnjeve, više prelazi na grebensko prelazanje po šljunčanom terenu. Kad dođemo u sedlo do vrha je samo nekoliko minuta.
Strug:
S Vevnice nastavljamo u smjeru Ponca. Početak je jednostavan. Grebens Vevnice je lako prohodan i brzo dolazimo do njegovog kraja. Tu nas čeka spust u Vevnišku škrbinu. Dugoročno je to bio najteži dio prelaska grebena prema Strugu i dalje prema Poncima jer su zaštitna pomagala potpuno propala. Prije nekoliko godina obnovljena su i trenutno su u zadovoljavajućem stanju. Na nekim mjestima su inače oštećena (vidi komentare slika) ali nema većih problema. Ovo je i jedini dio puta koji je dobro zaštićen jer dalje više nije. Sreo se inače ostatke starih zaštitnih pomagala koja su izuzetno nepouzdana pa oprezno s njihovom upotrebom. Nakon spusta u škrbinu počinje grebensko prelazanje s mjestima koja povremeno zahtijevaju penjanje 2. stupnja. Vode nas crvene točkice. Ponekad su bolje vidljive, drugdje manje. Ako ih nema zalutali smo pa se treba vratiti i pronaći nastavak. Put se na problematičnim dijelovima uvijek povlači na talijansku stranu i može prolaziti po vrlo izloženim obroncima. Stalno se smjenjuju usponi, spustovi, grebeni, obronci. Prelazak je adrenalinski i vrlo zanimljiv. Kad uz put sretnemo kamen s natpisom Strug gotovo smo na cilju. Za nekoliko desetaka metara stupit ćeš na najusamljeniju goru grebena.
Silazak:
Klasičnog silaska ovdje nema. Na Strug se obično odlazimo pri prelasku grebena od Vevnice do Ponca ili obrnuto. U krajnjoj nuždi možemo sići prema koći Zacchi potpuno nezaštićenom stazom za koju je smjernokaz nekoliko minuta dalje od Struga. Ovaj silazak je stvarno hitna varijanta jer zahtijeva još više iskustva od samog prelaska grebena. Smjer silaska pokazuju rijetke crvene točkice.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
Rasprava o izletu Belopeška jezera - Strug (Via della Vita - Vevnica - Strug)
|
| meta.nacy8. 10. 2010 00:00:00 |
Od kdaj so te slike,a ni Vevnica zaprta?
|
|
|
|
| bagi9. 10. 2010 00:00:00 |
@meta.nancy. Poglej pod *Opozorila*. Avgust 2010, torej slaba 2 meseca. Obvestilo, da je pot zaprta, je tam že dalj časa, nanaša se pa na gornji del ferate kjer moraš prosto prečiti skalno stopnjo (slika 24 in 25). Če imaš izkušnje, ne bo problema.
LP Bagi
|
|
|
|
| meta.nacy11. 10. 2010 00:00:00 |
Bagi,preveč se mi je mudilo gledat te super slike,da sm čist spregledala*Opozorila*,fenks za odg.CAO! 
|
|
|
|
| bagi11. 10. 2010 00:00:00 |
@meta.nancy, ni problema . Če rabiš še kak info,kar na dan z njim. Pozdrav, Bagi
|
|
|
|
| Whbross14. 08. 2011 00:00:00 |
Hvala za odličen opis in foto dokumentacijo. Prav ta prispevek je bil razlog, da sva se včeraj s kolegom odpravila na krožno turo; Belopeška jezera, Vevnica, Strug, Ponce, Belopeška jezera. Ferata je v spodnjem delu odlično opremljena, zgoraj uradno zaprta (problem niso plošče, ki jih omenja prispevek, temveč del med križpotjem za bivak in vršnim grebenom). Od Vevnice do njene škrbine je pot odlično zavarovana (z izjemo dveh nekajmetrskih nezavarovanih delov), naprej pa zahteva pot popolno zbranost, saj so več ali manj vse jeklenice potrgane oz nezanesljive. Za iskušenega gornika bo omenjena tura prava poslastica, za gornika nevajenega velikih izpostavljenosti pa lahko prav mučna izkušnja. Časovnica cca 8-10ur. Srečno in previdno!
|
|
|
|
| _sandra_16. 10. 2011 00:00:00 |
tole pa so slike ja, dobri ste, da vam rata kaj takega preplezat, sploh glede na to, da na določenih težkih delih ni varoval
|
|
|
|
| ljubitelj gora16. 10. 2011 00:00:00 |
Pot iz Belopeški jezer do Vevnice (ferrata) je bila obnovoljena, slike so še stare. Od Vevnice do Ponc pa je stara zgodba, potrgana varovala.
|
|
|
|
| iomejc14. 08. 2012 00:00:00 |
Super slike, super prispevek! Temu se pa reče prava kraljevska tura!
Za trenutne razmere pa ne vem nič, saj sem tole le od daleč opazoval (z V. Ponce). Kapo dol vsem, ki se tega lotite!
|
|
|
|
| redbull1. 10. 2012 00:00:00 |
pri tej poti od belopeških proti vevnici, naprej do struga. Najlažji spust nazaj k jezerom me zanima? da greš naprej proti poncam, pa od tam po lažji poti k jezerom? zanima me če imam prav,al je kaka druga pot(ker po tej poti, ko se gre gor, ne bi šel nazaj), lp
hvala
dejan
|
|
|
|
| ljubitelj gora1. 10. 2012 00:00:00 |
Greš naprej po grebenu do razpotja med Srednjo in Visoko Ponco, tam se lahko spustiš proti jezerom ali pa greš še na Visoko Ponco in se iz vrha spustiš po kratki ferrati, ki se združi z drugo pot. Je pa dolga tura kar kakšnih 10-11 ur z Visoko Ponco vred, 2 ferrati.
|
|
|
|
| turbo1. 10. 2012 00:00:00 |
Najlažje je prek Mangrta in mimo Nogare, najkrajše pa po isti dol. Ni tak bav bav, ne eno ne drugo.
|
|
|
|
| redbull1. 10. 2012 00:00:00 |
v mislih imam to kar si rekel ti matej-to jst mislim,,sam fajn je da ni megle, če je megla se lahk hiter kje zaserješ od vevnice proti poncam,nč markiran. Če se pojavi kateri vikend sončno lepo vreme, potem grem. Se lahk kdo pridruži, če bo v oktobru še lepa sobota, ker potem bo že sneg.
Sem pa hodu že 13 ur, Jalovec in Mangart skupi(tko da sn navajen dolgih tur-1- dan)
lp
dejan
|
|
|
|
| redbull7. 10. 2012 00:00:00 |
zdravo
sestop iz struga(kot zasilna varjanta kot piše zgoraj v opisu). ne vem kdo te poti opisuje, čist lepa pot in ni redkih rdečih pik ampak ogromno pik, lepo markirAN.
Preveč strašite ljudi,pohodnike, pol pa eni to sploh ne obiščejo
lp
|
|
|
|
| ljubitelj gora7. 10. 2012 00:00:00 |
Ti si šel po drugi poti, namreč ferrata Via della Vita se je nahajala bolj desno. Si pa prišel gor med Ponco in Strugom, predvidevam, da je ta pot težja od ferrate na Vevnico.
|
|
|
|
| mukl17. 10. 2014 00:00:00 |
Brutalno
|
|
|
|
| Janez_Radovljica9. 08. 2017 00:00:00 |
živijo, Včeraj prek Vevnice na Strug in nato proti Poncam. De la Vita je v dobrem stanju, s tem da mi je ob izstopu iz zajl uspelo gladko falit rdečo puščico v levo - sledil sem rdečim pikam v desno in prišel na pot 5minut desno od smerokaza. Obiskal bivak in se nato vzpel na Vevnico. Lojtra bo očitno morala počakat na naslednji obisk.  Sestop v škrbino je tudi v redu, edino ena od zarjavelih zajl, ki vodi okrog vogala (in brez katere si ne predstavljam priti tam mimo),že zelo 'hrusta' in ji dam največ še kako leto. Od Struga naprej pa pot relativno normalna. Čudovit dan v gorah, srečal samo 3 pohodnike na Vevnici ter 1 pohodnico na z.ponci. Aja, še vprašanje za poznavalce - kje točno se zavije dol po Kugy-ju? A je to zgoraj omenjeni zasilni sestop,kjer na plošči piše 2uri do Zacchi-ja?
|
|
|
|
| redbull9. 08. 2017 00:00:00 |
Točno tam pri tabli 2h Zacchi. Pot poteka ob skalnatem delu in ne po melišču. Redke rdeče pike in kakšen možic se najde. Priporočljiva za vzpon, vsaj sprva da se pot dobro pozna,
srečno
|
|
|
|
| sebahambi15. 08. 2017 00:00:00 |
Prehodil včeraj to pot in ne priporočam sestopa po kugyevi vsaj ne brez vrvi.Tko kot je povedal že Redbull.Boljše je iti v obratni smeri
Lp
|
|
|
|
| KJ16. 08. 2017 00:00:00 |
Prehodil-a 15.08.2017 - super tura - po grebenu vroče/brez sapice. Varovala OK, edino sestop iz Velike Ponce po ferati (po ITA strani) nama je kmalu od vrha vzel nekaj minut, ker sva iskala smer poti  - miniaturni možicli).
|
|
|