Gozd Martuljek - Škrlatica (grebensko prečenje Mali Oltar-Škrlatica)

Pristup do ishodišta:
Iz Mojstrane vozimo prema Kranjskoj Gori ili obrnuto, ali samo do sela Gozd Martuljek, gdje se parkiramo na parkiralištu kod mosta preko rijeke Save Dolinke (parkiralište se nalazi iza mosta, ili prije, ako dolazimo s Kranjska Gora).

Opis puta:
Iz Gozda Martuljka uspinjemo se pješačkom stazom koja vodi prema cirku Za Akom. Dolaskom na šljunčani teren nastavljamo desno kamo nas upućuju i brojne gromade. Dalje, kada hodamo po širokom koritu bujice, držimo se desne strane bujice. Ovdje se također otvaraju lijepi vidici na sjeverne zidove Martuljkove gore, gdje se ističe Široka Peč. Ispod Široke Peči već vidimo prvu orijentirnu točku Pri treh macesnih. Sa makadamskog terena nastavljamo blago lijevo i kratko se uspinjemo pješačkom stazom kroz borove borovce. Pješačka staza nas dovodi uz nešto strmije korito bujice kojom se zatim uspinjemo. Staza ovdje vodi desnom stranom korita po neizrazitom grebenu pored rijetkih ariša prema gore. Slijedi prelazak manjeg potoka te uspon po siparu koji nas dovodi na strmije kamenite padine. Odavde nastavljamo blago desno i po glatkim stjenovitim pločama na kojima ima dosta pijeska ponovno prelazimo spomenuti potok. Padina je ovdje prilično strma i zbog pijeska na stjenovitim pločama potreban je dosta opreza. Slijedi kraći uspon po vrlo mrvovitoj strmoj padini koja je također opasna za klizanje, a zatim nas staza dovodi do vidikovca Pri treh macesnih.
Odavde nastavljamo djelomično travnatim manjim grebenom prema jugu, gdje vidimo karakterističnu gromadu. Prije kamene gromade skrećemo desno, slijedi uspon desno ispod sipara Oltara i Velike Martuljške Ponce. Ispod podnožja Oltara uspinjemo se preko stjenovitog pojasa, a odatle strmo po siparu do podnožja sjevernog zida Malog Oltara. Ovdje počinje ruta Bučer-Kristan, kojom ćemo se popeti na vrh Mali Oltar.
Do pada utora tražimo najlakši prolaz po mrvičastoj kamenitoj padini, koja nas zatim u laganom penjanju dovodi do crvene špilje iz koje uvijek curi voda. Ruta se nastavlja na zid desno od špilje. Penjemo se jednim usponom do vrlo eksponirane, ali lagane traveje (IV-, 5 metara - klin), koja vodi u drugi sustav dimnjaka i dovodi nas na veliku mrvičastu šljunčanu izbočinu u sredini zida. Pratimo izbočinu dva koraka ulijevo (lagani I-II.) i na pogodnom mjestu prelazimo u dimnjak koji siječe cijeli sjeverni zid Malog Oltara. Dimnjak (dolomitna stijena - najbolja stijena u Martuljku) u tri uspona (II-III. stupnja) ubrzo izlazi desno iz njega u zadnji zid na koji se penjemo po vidljivim pločama i vanjskom kutu (sidro u zid s dva klina), ovo je ujedno i najteži dio trase Bučer-Kristan (IV-, jedan uspon). Usponom do vrha Malog Oltara nastavljamo laganim diedrom (II-III.) lijevom stranom vanjskog kuta ili ravno po pločama (IV-). Do ovdje nam je od polazišta trebalo 6 sati.
Ovdje naša turneja zapravo tek počinje. S vrha Malog oltara treba se spustiti u usjek između Malog oltara i istočnog stupa oltarskog grebena (sidro za spust je postavljeno) i odatle ravno dva boka na istočnom stupu do vrha bezimenog oltara. Na vrhu je sidro za spust (provjeriti klin, jer je ovaj greben jako malo posjećen), koje nas iz velike kompaktne stijene vodi u potpuno razbijen i nerazgovijetan teren. Ovdje je penjanje vrlo eksponirano i opasno! U "mrvičastom" penjanju približavamo se i posljednjem spustu na užetu prije nego što stignemo do vrha Velikog Oltara. Ovim spustom dolazimo do vrlo isprekidanog, ali laganog usjeka, koji uz pomoć dimnjaka vodi točno na vrh Velikog Oltara. Od Malog Oltara do vrha Velikog Oltara trebalo nam je dva sata.
Odatle greben ide u punom sjaju prema našem odredištu Škrlatica.
Nastavljamo grebenom i na prikladnom mjestu se spuštamo po sustavu grebena i mrvičastih prijevoja u istočnoj strani grebena. Sustav izbočina ubrzo nas dovodi u usjek između Velikog Oltara i Visokog Rokava. Napuštamo usjek na izloženom zidu i prelazimo na zapadni bok grebena, koji nas kroz dva žljeba i sustavom grebena dovodi do ploče (III. stupanj 10 metara) na kojoj izlazimo na oštri greben. Do vrha Visoki Rokav imamo samo lagano penjanje po isprekidanom grebenu. Od vrha Velikog Oltara do ovdje nam je trebalo otprilike dva sata. Težina nigdje nije premašila III. ocjena na UIAA.
S vrha Visokog Rokava greben isprva nastavlja prema jugu, ali ubrzo skreće prema zapadu. Uz pomoć ustaljenog sidra spuštamo se 25 metara do početka grebena Žage koji nas dijeli od Škrlatice. Prve oštre tornjeve, koje su pioniri penjanja nazvali Financarji, moguće je obići s lijeve strane, a dalje se najbolje penjati po oštrom grebenu. Za rutu na grebenu nema neke najpreporučljivije linije - svaki konopac sam bira stazu prema svojim mogućnostima. Težina pojedinih točaka ne smije prelaziti IV. razreda, ali ako skrenemo s idealne linije brzo se približi V. stupnju na UIAA.
U vrtoglavom slalomu sve smo bliže posljednjoj barijeri koja nas dijeli od gornjeg masiva Škrlatice. Izgledna točka grebena, koji ima status samostalnog vrha, daleko je najteži toranj, jer se penjanjem na oštri i eksponirani vrh u završnom prevjesu lako dolazi do četvrtog stupnja. S vrha tornja uz pomoć dva spusta po užetu spuštamo se u zadnji usjek.
Od usjeka između Rokavskog grebena i Škrlatice uspinjemo se po izloženom ali iznenađujuće laganom (II-III.) zidu do vrha Škrlatice na koji dolazimo lijevo od križa. Od vrha Visoki Rokav do ovdje nam je trebalo 5 sati! Slijedi samo spust u Vrata koji traje najmanje 3 sata.
Svima koji će ponoviti turu toplo preporučam odličnu psihofizičku spremnost, dovoljno vode i iskustvo u penjanju po ovakvom terenu. Teren je na dijelovima potpuno izlomljen i mrvičast, oštar i nejasan. Preporučam pratnju nekoga tko je već bio tamo, kompletnu penjačku opremu s najmanje pet klinova. Turneja je jako duga i psihički naporna. Na ključnim mjestima preporučuje se osiguranje. Tehnička težina ture je oko IV na UIAA, opasnosti kao što su padajuće kamenje, loše vrijeme i drugi faktori nisu uključeni u težinu penjanja. Po lošem vremenu nemojte obilaziti. Na grebenu nema vode! Prijevremeni izlazak moguć je s Velikog Oltara i Visokog Rokava. Preporučam uže od 60 metara.
Zbog dužine i zahtjevnosti ture preporučam pratnju planinarskog vodiča ili alpiniste.
Uspon na ovaj greben predstavit će ovo područje u potpuno novom svjetlu. Na turu idite samo po stabilnom vremenu. Greben Mali Oltar - Veliki Oltar spada među vrlo opasne i teške.
Penjačko znanje je obavezno, a penjanje savladajte u konopcu. U slučaju da ćemo se osiguravati na svim parcelama morat ćemo koristiti bivak.

Ob poti: Pri treh macesnih (1810m), Veliki Melj (1900m), Mali Oltar (2521m), Veliki Oltar (2621m), Rokavska škrbina (2580m), Visoki Rokav (2646m), Škrlatica (2740m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga