Gozd Martuljek - Škrlatica (prečenje grebena Mali Oltar-Škrlatica)

Prilaz izlazištu:
Iz Mojstrane vozimo prema Kranjskoj Gori ili obrnuto, ali samo do sela Gozd Martuljek, gdje parkiramo na parkiralištu u blizini mosta preko rijeke Save Dolinke (parkiralište se nalazi za mostom, odnosno prije, ako dolazimo iz Kranjske Gore).

Opis staze:
Iz Gozd Martuljeka penjemo se stazom koja vodi prema krnici Za Akom. Kada dođemo na šljunak nastavljamo desno gdje nas i brojni lomaci upućuju. U nastavku, kada hodamo širokom strugom bujice, držimo se desne strane bujice. Tu nam se otvaraju lijepi pogledi na sjeverne zidove Martuljških planina, gdje se ističe Široka Peč. Ispod Široke Peči možemo već vidjeti prvu orijentacijsku točku Pri treh macesnih. Sa šljunka nastavljamo lagano lijevo i na kratko se penjemo stazom kroz patuljaste borove. Staza nas dovodi uz nešto strmiju strugu bujice, uz koju se zatim penjemo. Staza nas tu vodi uz desnu stranu struge po neizraženom grebenčiću mimo rijetkih arija gore. Slijedi prelazak manjeg potoka i zatim uspon po kamenju, koji nas dovodi na strmije stjenovite padine. Odavde nastavljamo lagano desno i po glatkim stjenovitim pločama na kojima ima dosta pijeska ponovno prelazimo spomenuti potok. Padina je tu prilično stroma i zbog pijeska na stjenovitim pločama potrebna je znatna opreznost. Slijedi još kratak uspon po vrlo kršljivom strmom padinu, koji je i opasan za klizanje, a zatim nas staza dovodi do razgledne točke Pri treh macesnih.
Odavde nastavljamo po djelomično travnatoj grebenskoj padini prema jugu, gdje vidimo karakterističan kamen. Prije kamena skrećemo desno, slijedi penjanje desno ispod kamenja Oltara i Velike Martuljške Ponce. Ispod podnožja Oltara penjemo se preko stjenovitog praga, a odatle strmo po kamenju do podnožja sjevernog zida Malog Oltara. Tu počinje smjer Bučer-Kristan, kojim ćemo se popeti na vrh Malog Oltara.
Uz ulaz u žleb tražimo najlakši prolaz na kršljivu padinu, koja nas zatim u lakom penjanju dovodi do crvene špilje iz koje uvijek curi voda. Smjer se nastavlja po zidu desno od špilje. Penjemo jednu dužinu do izuzetno izloženog ali lakog preseka (IV-, 5m-klin), koji nas vodi u drugi sustav kaminova i taj nas dovodi na veliku zasutu policu usred zida. Polici slijedimo dvije dužine lijevo (lako I-II.) i na prikladnom mjestu prelazimo u kamin, koji prereže cijeli sjeverni zid Malog Oltara. Kamin (dolomitska stjena- najbolja stjena u Martuljku) nas u tri dužine (II-III. stupanj) uskoro vodi desno iz razlomljene zone u stražnji zid, koji preplezamo po izloženim pločama i razu (sidrište u zidu s dva klina), to je i najteži dio smjera Bučer-Kristan (IV-, jedna dužina). Uz uspon na vrh Malog Oltara nastavljamo po lakoj pukotini (II-III.) lijevo od raza ili ravno preko ploča (IV-) Do ovdje smo trebali od izlazne točke 6 sati.
Ovdje se naša tura tek stvarno počinje. S vrha Malog Oltara treba se spustiti u škrbinu između Malog Oltara i istočnog stupa Oltarskog grebena (sidrište za spust uređeno) i odatle ravno dvije dužine po istočnom stupu na vrh Neimenovanog Oltara. Na vrhu je sidrište za spust (provjeri klin, jer je ovaj greben vrlo malo posjećen), koje nas vodi iz prekrasne kompaktne stjene u potpuno razbijen i neprozirni svijet. Ovdje je penjanje izuzetno izloženo i opasno! U "razbijenom" penjanju približavamo se i posljednjem spustu po konopcu prije nego dosegnemo vrh Velikog Oltara. Taj spust nas dovodi u izuzetno razbijenu ali laku škrbinu, koja nas uz pomoć kamina vodi točno na vrh Velikog Oltara. Od Malog Oltara do vrha Velikog Oltara smo trebali dva sata.
Odatle se greben razvija u svom punom veličanstvu prema našem cilju-Škrlatici.

Nastavljamo po grebenu i na prikladnom mjestu silazimo po sustavu polja i zasutih presjeka u istočni bok grebena. Sustav polja nas uskoro dovodi u škrbinu između Velikog Oltara i Visokog Rokava. Škrbinu napuštamo po izloženoj stjenovitoj strani i prelazimo u Z bok grebena, koji nas preko dvije grape i sustava polja dovodi do ploče (III. stupanj 10m) kojom dosežemo grebensku oštrinu. Od vrha Visokog Rokava nas dijeli samo još lako penjanje po razbijenom grebenu. Od vrha Velikog Oltara pa do ovdje smo potrošili približno dva sata. Teškoća nigdje nije prelazila III. stupanj prema UIAA.
S vrha Visokog Rokava se greben prvo nastavlja prema J, ali uskoro skreće prema Z. Uz pomoć uređenog sidrišta spustimo se 25 m na početak Žage-grebena, koji nas dijeli od Škrlatice. Prve nazubljene kuličke, kojima su plezalski pioniri nadali ime Financarji moguće je zaobići s lijeve strane, u nastavku pa je najbolje penjati se po grebenskoj oštrini. Za smjer po grebenu nema najpreporučenije linije-svaka konopna ekipa bira put sama, prema svojim mogućnostima. Teškoća određenih mjesta ne bi smjela prelaziti IV. stupanj, ali ako skrenemo s idealne linije brzo se približava V. stupnju prema UIAA.
U vrtoglavom slalomu približavamo se posljednjoj prepreci, koja nas dijeli od vršne strukture Škrlatice. Kota grebena, koja ima status samostalnog vrha daleko je najteža kula, jer penjanje na oštar i izložen vrh u završnom previsu lako doseže četvrti stupanj. S vrha kule uz pomoć dva spusta po konopcu spustimo se još u posljednju škrbinu.
Iz škrbine između Rokavskog grebena i Škrlatice penjemo se po izloženoj ali iznenađujuće lakoj (II-III.) stjenovitoj strani na vrh Škrlatice, koju dosežemo lijevo od križa. Od vrha Visokog Rokava do ovdje smo trebali 5 sati!
Slijedi samo još silazak u Vrata, koji traje minimalno 3 sata.
Svim ponoviteljima toplo preporučujem vrhunsku psiho-fizičku kondiciju, dovoljno vode i iskustvo u penjanju u takvom svijetu. Svijet je na mjestima potpuno razbijen i krhljiv, oštar i neproziran. Preporučujem pratnju nekoga tko je već bio, potpunu plezalačku opremu s najmanje pet klinova. Tura je izuzetno duga i psihički naporna. Na ključnim mjestima preporučuje se osiguranje. Tehnička teškoća ture kreće se oko IV prema UIAA, opasnosti poput padajućeg kamenja, lošeg vremena i drugi čimbenici nisu uključeni u teškoću penjanja. Kod lošeg vremena ne krenite na turu. Vode na grebenu nema! Umik je moguć s Velikog Oltara i Visokog Rokava. Preporučujem 60 m konopca.
Zbog duljine i kompleksnosti ture preporučujem pratnju planinarskog vodiča ili alpinista.
Plezanje ovog vele grebena predstavit će vam taj dio u potpuno drugačijem svjetlu. Na turu krenite samo u stabilnom vremenu. Greben Mali Oltar-Veliki Oltar spada među izrazito rizične i teške.
Obvezno je alpinističko znanje i ovladavanje penjanjem u konopnoj ekipi. U slučaju da se osiguravamo sve dužine prečenja, bivak nam neće proći mimo.

Na stazi: Pri treh macesnih (1810m), Veliki Melj (1900m), Mali Oltar (2521m), Veliki Oltar (2621m), Rokavska škrbina (2580m), Visoki Rokav (2646m), Škrlatica (2740m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama, knjiga dojmova