Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
Polazište: Gozd Martuljek (750 m)
| Širina/Dolžina: | 46,48210°N 13,83780°E |
| |
Vrijeme hoda: 3 h
Težina: zahtjevan označeni put, laka neoznačena staza
Visinska razlika: 949 m
Visinska razlika po stazi: 975 m
Zemljovid: Kranjska Gora 1:30.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pregleda: 20.254
 | 3 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Mojstrane vozimo prema Kranjskoj Gori ili obrnuto, ali samo do sela Gozd-Martuljek, gdje parkiramo na parkiralištu blizu mosta preko rijeke Save Dolinke (parkiralište se nalazi iza mosta, odnosno prije, ako dolazimo iz Kranjske Gore).
Opis staze:
S parkirališta nastavljamo uz glavnu cestu prema Kranjskoj Gori, ali samo do mjesta gdje se lijevo odvaja kolesarska cesta (na početku kolesarske staze postoje i planinarske oznake koje nas usmjeravaju na spomenutu cestu). Kolesarskoj cesti slijedimo do prvog raskrižja, gdje nastavljamo ravno na makadamsku cestu (kolesarska cesta skreće desno), koja nas brzo dovodi do sljedećeg raskrižja.
Nastavljamo desno i cesti zatvorenoj za promet slijedimo do table TNP. Dalje se staza račvaja na dva dijela. Nastavljamo ravno nagore po strmom kolovozu koji se penje desnom stranom Martuljske soteske. Kolovoz, koji se uglavnom penje kroz šumu, nakon 15 minuta nas dovodi na lijepu razglednu točku gdje nam se otvara pogled u dolinu. Staza zatim ponovno ulazi u šumu i nastavlja se penjati. Nekoliko dalje s lijeva se priključuje staza od slapu, još malo dalje desno se odvaja staza do bivaka pod Špikom. Mi nastavljamo u smjeru Ingotove koče. Staza naprijed nas dovodi do raskrižja gdje nastavljamo ravno, staza lijevo vodi do Ingotove koče do koje su dvije minute hoda.
Staza naprijed se sprva blago penje ali samo neko vrijeme. Staza zatim prelazi studenčić i na drugoj strani strmo se penje. Nagib počinje popuštati i staza nas dovodi do raskrižja gdje nastavljamo lagano desno u smjeru bivaka Za Akom (lijevo Zgornji slap 10 minuta). Staza naprijed se još neko vrijeme strmo penje, zatim nas dovodi do zahtjevnijeg dijela. Prvo uz pomoć jeklenice prelazimo strmu travnatu padinu, zatim još uvijek uz pomoć ogradnih elemenata prelazimo izloženu policu (pazi glavu, blago previsna stina iznad nas). Još uvijek osigurana staza (ogradni elementi su tu uglavnom zbog vlažnog terena), zatim počinje strmije se penjati i nakon nekoliko minuta dodatnog hoda nas dovodi do najtežeg dijela. Uz pomoć umjetnih stopa i jeklenice prelazimo glatku i vlažnu stjenovitu ploču, zatim prelazimo kraću jako strmu stijen koja je također dobro osigurana (zbog vlažne padine potrebna je velika opreznost). Nagib padina popušta i još uvijek vlažna staza nakon kraćeg uspona nas dovodi do ruba mogoćnih prodišta. Na mjestu gdje nas oznaka usmjeri lijevo prema dolje na spomenuta prodišta nastavljamo desno po stazi koja se nakon nekoliko koraka strmo penje. Ova stroma i u vlažnom za zdrs opasna staza nas u manje od pet minuta dovodi do bivaka Za Akom (ako nam je zadnji dio staze previše strm možemo nastaviti po prodištu i do bivaka se popeti s druge manje strme strane. Oba puta u zadnjem dijelu nisu označena).
Od bivaka se vraćamo na početak ili kraj prodišta, tu nastavljamo po lijevom prodištu (gledano odozgo) uz koje na većoj stini primjećujemo oznake PP (staza Planica - Pokljuka). Dalje se još desetak koraka penjemo uz rub prodišta, zatim ćemo na lijevoj strani primijetiti manji možić koji nas usmjerava na stazicu po kojoj nastavljamo uspon (staza naprijed nije označena). Stazica koja se još neko vrijeme nastavlja uz rub hudournika, prvo nam još nudi neke poglede na sjeverne ostene Martuljskih gora (najviše izdvaja se mogočna stina Široke peči), zatim staza skreće malo lijevo i postupno počinje strmije se penjati kroz gusto šumu. Dalje se penjemo po povremeno jedva vidljivoj stazici (u pomoć su nam pojedinačni manji možići), koja se okreće sve više prema lijevo. Stazica više se proširuje (priključujemo se lovačkoj stazi) i nas nakon približno jednog sata hoda od prostranih prodišta dovodi na manje sedlo gdje nastavljamo lijevo (ravno prema dolje dolina Belega potoka, desno razgledna točka na ostene Martuljskih gora - 20 minuta). Staza naprijed zmerno se penje grebenom Rutarskog Vršiča i nakon 5 minuta dodatnog hoda nas dovodi na vrh (knjiga za upise nalazi se sasvim na sjevernom dijelu vrha).
Na stazi: Bivak Za Akom (1340m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
Rasprava o izletu Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
|
| ljubitelj gora2. 06. 2013 |
Slika 23, može se i ovdje gore do bivaka, ali je malo strmije, inače se izađe na stazu, kamenje, kad se otvori pogled na Martuljske gore, još minutu hoda po tom desnom kamenju na desnoj strani kavezi i slabo vidljiva staza. Uspon na Rutarski Vršič, kavezi su sad rijetki, moguće da će ih netko postaviti, staza se vremenoma malo izgubi, ali je još uvijek jedva pratljiva.
|
|
|
|
| navdušena15. 09. 2017 |
Hvala na opisu. Al' zna li netko u kakvom su stanju sada varovala? I naravno: ima li žiga u kutiji (ili pored)??
|
|
|
|
| franca15. 09. 2017 |
Hodala sam tamo sredi juna. Varovala do Za Aka uređena, "staza" dalje prema Vršiču teže praćiva nego prije godina (pale i zarasle), dok ne dođeš do dobro utabane lovačke staze, ondje se pojave i možići.
|
|
|
|
| Batistuta16. 08. 2020 |
Ovu stazu sam danas prošao nizbrdo. Staza nije nacrtana na karti PZ, pa sam je slučajno primijetio na Rutarskom Vršiču (došao sam gore s druge strane), na točki između dva vrha. Staza je normalno praćiva, u zadnjem dijelu ima sve više možića. Postavljeni su i za ulazak u strugu i za izlaz. Do bivaka nisam otišao, uopće nije potrebno, strugu prelaziš niže. Kad prijeđeš strugu počinje 'plezalni' dio, ali je dobro osiguran i nije tehnički zahtjevan.
Zadnji dio opisa ove staze je vrlo loš i zavaravajući: ''...dovede na manje sedlo, gdje nastavljamo lijevo (ravno niz dolinu Belega potoka, desno razgledna točka...).
Put ravno iz sedla ne postoji, ako odaberemo lijevi put dolazimo na jedan od dva vrha Rutarskog Vršiča, ako po tom putu nastavimo dalje spustimo se u dolinu Belega potoka. S sedla ako odaberemo desni put, dolazimo na drugi vrh Rutarskog Vršiča, koji je ljepši jer ima pogled na Široku peć i Kukovu špicu. Odavde dalje nema nikakvog puta.
Rutarski Vršič ima dakle dva vrha, ne znam koji je viši. Na nijednom nisam našao knjižicu za vpise, iako sam više puta provjerio sve. Očito ju je pojelo marmota??? 
|
|
|
|
| lynx17. 08. 2020 |
Put niz s sedla nije baš lijep ni dobro utaban. Zaista je bolje ići negdje drugdje.
|
|
|
|
| mjk18. 08. 2021 14:09:11 |
Knjižica za upise bila je još prošle godine
|
|
|
|
| ljubitelj gora4. 10. 2021 09:49:48 |
Prošao 3.10.2021., ima dosta oborenog drveća od slike br.33 dalje, natrag se vratio kroz šumu bez staze
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.