Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
Ishodište: Gozd Martuljek (750 m)
| Širina/Dužina: | 46,4821°N 13,8378°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put, laka neoznačena staza
Visinska razlika: 949 m
Visinska razlika po putu: 975 m
Zemljovid: Kranjska Gora 1:30.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 20.204
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Mojstrane vozimo prema Kranjskoj Gori ili obrnuto, ali samo do sela Gozd Martuljek, gdje parkiramo na parkiralištu blizu mosta preko rijeke Save Dolinke (parkiralište se nalazi iza mosta, odnosno prije, ako dolazimo iz Kranjske Gore).
Opis puta:
S parkirališta nastavljamo uz glavnu cestu prema Kranjskoj Gori, ali samo do mjesta gdje se lijevo odvaja kolesarska cesta (na početku kolesarske staze postoje i planinarske oznake koje nas usmjeravaju na spomenutu cestu). Kolesarskoj cesti slijedimo do prvog raskrižja, gdje nastavljamo ravno na makadamsku cestu (kolesarska cesta skreće desno), koja nas brzo dovodi do sljedećeg raskrižja.
Nastavljamo desno i cesti zatvorenoj za promet slijedimo do table TNP. Dalje se staza račvaja na dva dijela. Nastavljamo ravno nagore po strmom kolovozu koji se penje desnom stranom Martuljske soteske. Kolovoz, koji se uglavnom penje kroz šumu, nakon 15 minuta nas dovodi na lijepu razglednu točku gdje nam se otvara pogled u dolinu. Staza zatim ponovno ulazi u šumu i nastavlja se penjati. Nekoliko dalje s lijeva se priključuje staza od slapu, još malo dalje desno se odvaja staza do bivaka pod Špikom. Mi nastavljamo u smjeru Ingotove koče. Staza naprijed nas dovodi do raskrižja gdje nastavljamo ravno, staza lijevo vodi do Ingotove koče do koje su dvije minute hoda.
Staza naprijed se sprva blago penje ali samo neko vrijeme. Staza zatim prelazi studenčić i na drugoj strani strmo se penje. Nagib počinje popuštati i staza nas dovodi do raskrižja gdje nastavljamo lagano desno u smjeru bivaka Za Akom (lijevo Zgornji slap 10 minuta). Staza naprijed se još neko vrijeme strmo penje, zatim nas dovodi do zahtjevnijeg dijela. Prvo uz pomoć jeklenice prelazimo strmu travnatu padinu, zatim još uvijek uz pomoć ogradnih elemenata prelazimo izloženu policu (pazi glavu, blago previsna stina iznad nas). Još uvijek osigurana staza (ogradni elementi su tu uglavnom zbog vlažnog terena), zatim počinje strmije se penjati i nakon nekoliko minuta dodatnog hoda nas dovodi do najtežeg dijela. Uz pomoć umjetnih stopa i jeklenice prelazimo glatku i vlažnu stjenovitu ploču, zatim prelazimo kraću jako strmu stijen koja je također dobro osigurana (zbog vlažne padine potrebna je velika opreznost). Nagib padina popušta i još uvijek vlažna staza nakon kraćeg uspona nas dovodi do ruba mogoćnih prodišta. Na mjestu gdje nas oznaka usmjeri lijevo prema dolje na spomenuta prodišta nastavljamo desno po stazi koja se nakon nekoliko koraka strmo penje. Ova stroma i u vlažnom za zdrs opasna staza nas u manje od pet minuta dovodi do bivaka Za Akom (ako nam je zadnji dio staze previše strm možemo nastaviti po prodištu i do bivaka se popeti s druge manje strme strane. Oba puta u zadnjem dijelu nisu označena).
Od bivaka se vraćamo na početak ili kraj prodišta, tu nastavljamo po lijevom prodištu (gledano odozgo) uz koje na većoj stini primjećujemo oznake PP (staza Planica - Pokljuka). Dalje se još desetak koraka penjemo uz rub prodišta, zatim ćemo na lijevoj strani primijetiti manji možić koji nas usmjerava na stazicu po kojoj nastavljamo uspon (staza naprijed nije označena). Stazica koja se još neko vrijeme nastavlja uz rub hudournika, prvo nam još nudi neke poglede na sjeverne ostene Martuljskih gora (najviše izdvaja se mogočna stina Široke peči), zatim staza skreće malo lijevo i postupno počinje strmije se penjati kroz gusto šumu. Dalje se penjemo po povremeno jedva vidljivoj stazici (u pomoć su nam pojedinačni manji možići), koja se okreće sve više prema lijevo. Stazica više se proširuje (priključujemo se lovačkoj stazi) i nas nakon približno jednog sata hoda od prostranih prodišta dovodi na manje sedlo gdje nastavljamo lijevo (ravno prema dolje dolina Belega potoka, desno razgledna točka na ostene Martuljskih gora - 20 minuta). Staza naprijed zmerno se penje grebenom Rutarskog Vršiča i nakon 5 minuta dodatnog hoda nas dovodi na vrh (knjiga za upise nalazi se sasvim na sjevernom dijelu vrha).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
Rasprava o izletu Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
|
| ljubitelj gora2. 06. 2013 00:00:00 |
Slika 23 sicer se tud tle gor pride do bivaka, ampak je mal bolj strmo, drugače pa se stopi na hodournik, melišče, ko se nam odpre pogled na Martuljške gore, še minuto hoje po tem desnem melišču se na desni strani možici in rahlo vidna steza. Vzpon na Rutarski Vršič, možici so sedaj redki, možno da jih bo kdo postavil, pot se včasih mal zgubi, ampak je še kar komaj sledljivo.
|
|
|
|
| navdušena15. 09. 2017 00:00:00 |
Hvala za opis. A kdo ve, v kakšnem stanju so zdaj varovala? In seveda: ali je v skrinjici (ali zraven) tudi žig??
|
|
|
|
| franca15. 09. 2017 00:00:00 |
Hodila sem tam sredi junija. Varovala do Za Aka urejena, "pot" naprej proti Vršiču pa teže sledljiva kot pred leti (podrto in zaraščeno), dokler ne prideš do dobro uhojene lovske poti, tam se pojavijo tudi možici.
|
|
|
|
| Batistuta16. 08. 2020 00:00:00 |
To pot sem danes prehodil v smeri navzdol. Pot ni vrisana na zemljevidu PZ, tako da sem jo naključno opazil na Rutarskem Vršiču (gor sem prišel po drugi strani), na točki med obema vrhovoma. Pot je normalno sledljiva, v zadnjem delu je tudi vedno več možicev. Tudi za vstop v strugo so postavljeni možici in tudi za izstop. Do bivaka nisem prišel, sploh ni potrebno, strugo prečiš niđje. Ko prečiš strugo se začne 'plezalni' del, ki pa je dobro varovan in ni tehnično zahteven. Zadnji del opisa te poti, je zelo slab in zavajajoč: ''...pripelje na manjše sedelce, kjer nadaljujemo levo (naravnost navzdol dolina Belega potoka, desno razgledna točka...). Pot naravnost iz sedelca ne obstaja, če izberemo pot levo pridemo na enega od dveh vrhov Rutarskega Vršiča, če po tej poti nadaljujemo naprej se spustimo v dolino Belega potoka. Čena sedelcu izberemo desno pot, pridemo na drugi vrh Rutarskega Vršiča, ki je lepši, saj ima razgled na Široko peč in Kukovo špico. Od tu dalje ni nobene poti. Rutarski Vršič ima tako dva vrhova, ne vem, kateri je višji. Ne na enem ne na drugem nisem našel vpisne skrinjice, čeprav sem večkrat pregledal vse. Očitno jo je snedel svizec??? 
|
|
|
|
| lynx17. 08. 2020 00:00:00 |
Pot dol s sedla je, ni pa prav lepa ali dobro uhojena. Je res bolje iti drugje.
|
|
|
|
| mjk18. 08. 2021 14:09:11 |
Vpisana knjiga je še lansko leto bila
|
|
|
|
| ljubitelj gora4. 10. 2021 09:49:48 |
Prehodil 3.10.2021, je kar nekaj podrtega drevja od slike št.33 dalje, nazaj se vračal po brezpotnem gozdu
|
|
|