Polazište: Jablenca (400 m)
| Širina/Dolžina: | 46,3298°N 13,5804°E |
| |
Vrijeme hoda: 3 h
Težina: laka neoznačena staza, laki označeni put
Visinska razlika: 1157 m
Visinska razlika po stazi: 1157 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto):
Preporučena oprema (zima): cepin, dereze
Pregleda: 21.143
 | 2 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Prvo se vozimo do Bovca, zatim nastavljamo vožnju prema Čezsoči. U Čezsoči, kod gostionice Vančar skrećemo lijevo u smjeru Jablence i doline škratov te pratimo usku i asfaltiranu cestu mimo bazena Slatenik do nešto većeg raskrižja, gdje nastavljamo ravno (desno cesta koja vodi do skalnatog podora na Javorščku, koji se dogodio 1950. godine). Nastavljamo vožnju po povremeno uspinjućoj cesti kojoj slijedimo do Jablence. Parkiramo na primjerenom mjestu nekoliko 100 m prije kraja ceste (na kraju ceste nema primjerenih parkirnih mjesta).
Opis staze:
Nastavljamo po asfaltiranoj cesti do zadnjih kuća, gdje nas putokazi upućuju malo desno preko kratkog mostića i zatim u šumu. U nastavku idemo šumskom stazom i povremeno se otvara pogled prema rijeci Soči. Na označenim razdvojnicama držimo se oznaka za Golobar. Pot se zatim počinje malo strmije penjati i za kratko vrijeme se pridružuje kolovozi. Nakon kratkog uspona napuštamo kolovoz i usmjeravamo se desno na pješačku stazu koja vodi uz kameni ogradu. Dobro označena pot se zatim počinje u ključevima penjati po prilično strmom obronku. Kasnije obronak postaje malo manje strm i pot kroz šumu nas dovodi do napuštene šumske koće.
Od kuće se zatim uglavnom penjemo kroz šumu po vojnoj mulatjeri. Pot nas vodi i mimo nekoliko čistina gdje se otvara lijep razgled na okolne vrhove, malo s puta je i vojni grob. Pot kroz šumu nas zatim vodi mimo planine Golobar i dovodi do sedla Čez Utro. Ovdje se otvaraju lijepi razgledi na okolne vrhove, na sedlu je i spomenik palim partizanima.
S sedla nastavljamo ravno i nakon nekoliko desetaka metara nas pot dovodi do razdvojnice. Nastavljamo stazom desno gore, lijevo vodi pot prema Čezsoči i Drežnici.
Od razdvojnice dalje pot nije više označena, ali je dovolj dobro uhojena da joj možemo bez problema slijediti. U nastavku pot uglavnom teče po sjevernoj strani gore i nekoliko puta prelazi relativno strme obronke. U zadnjem dijelu nas pot izvodi iz šume i slijedi još kratak uspon do razglednog vrha.
Na stazi: Planina Golobar (1257m), Čez Utro (1305m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
Rasprava o izletu Jablenca - Javoršček
|
| grega_p28. 05. 2012 |
Staza se u gornjem dijelu (malo ispod vrha) gubi i zarasla je, tako da ćete možda već ranije stupiti na greben ili doći do zapadne točke - koja nije najviša, ali nudi lijep pogled na bovšku kotlinu.
Ako silazite preko Slatnika, trenutno ćete prijeći nekoliko klizišta, preko kojih ide uska stazića koja nije najsigurnija (pogotovo uz kišu). Ako imate vozilo kod Počivalnika (razvoj cesta), preporučujem silazak preko Brda (odcep na visini cca 860m - desno mimo Humčiča).
Vidio sam dosta zmija (slepaca), pa pazite na njih, da one ne na vas
|
|
|
|
| ales5028. 05. 2012 |
grega slijepci nisu zmije, već gušterice, , zanima me ,ima li i fosilnih okomena u ovim stenama ,može biti zanimivo
|
|
|
|
| alplaninko21. 08. 2016 |
Preporučujem povratak u dolinu istom stazom, jer na drugoj strani su bili nedavni podori, i ne preporučujem ići dalje, zbog zaraslog terena markacije se slabo vide.
Mi smo ipak otišli, ništa strašno, malo hoda kroz koprive, oprezno preko podora, pa strma pobočja.
|
|
|
|
| Janiel741. 04. 2018 |
Je li možda netko išao ovdje u zadnjih dana? Je li staza išljapkana?
|
|
|
|
| darinka419. 03. 2019 |
Vidjela sam ga s Krasjeg vrha, ali gore još nisam bila. Možda ove godine? Samo pitanje koliko je još praćiva staza, pogotovo ako ideš prvi put kad ti je sve nepoznato.
|
|
|
|
| ljubitelj gora19. 03. 2019 |
Već sam išao tom stazom na Javoršček, staza je praćiva. Vratio sam se istom jer je tada bila zatvorena staza preko Slatenika. Poznam i Lipnik i Hudi vrh nad Golobarjem (iznad velikog betonskog križa počinje mulatjera), ali nikad neću zaboraviti kad sam se htio na vrhu poslije napornog uspona smjestiti, prestrašila me sksksk, poskoka naime.
|
|
|
|
| julika19. 03. 2019 |
Za polazište možeš odabrati i kilometar dalje od Kale-Koritnice. Kod mosta ima dovolj mjesta za parkiranje. (U Jablenici nema mjesta za parkiranje, osim kod bazena). Preko mosta ideš desno, i nakon 10 min hoda po kolovozu, znak te usmjeri lijevo u brdo. Staza je markirana do Golobarja. Na karti "hribi.net" je također označena, točno od opisanog polazišta.
|
|
|
|
| darinka419. 03. 2019 |
Hvala obojici za korisne informacije.
|
|
|
|
| keti120. 03. 2019 |
Možeš početi ravno u Kal Koritnici (veliko parkiralište uz glavnu cestu) i spustiti se dolje do Soče, prijeći je, ići lijevo uz nju i uskoro naići na markacije prema Golobarju. Vrlo lijepa i ugodna staza. Bila sam prošle godine u srpnju. Na vrhu puno šumskih jagoda. Preporučujem silazak istom stazom. Preko Slatenika klizanje može biti vrlo problematično. Sretno!
|
|
|
|
| B221. 03. 2019 |
Darinka!
Najbolje je ostaviti auto kod spomenika u Kal - Koritnici (nasuprot gostionice), tamo će biti siguran od (čestih) provala. I označena staza se najbolje počinje ovdje. Staza u cjelini je lako praćiva, do rijeke Soče i preko viseće brave, te dalje cijelim putem po mulatieri. Gotovo u potpunosti do planine Golobar idemo kroz šumu. I na planini Golobar orijentacija nije problematična, staza nas vodi mimo ruševina zgrada i spomenika NOB, desno na prijevoj i tu još jednom desno prema grebenu. Povratak (kružna varijanta) preko Slatenika nije moguć zbog urušavanja (nedostaje cca 50 metara staze i obilaznica zbog nagiba nije moguća, zbog toga je navedena staza zatvorena već nekoliko godina. Moramo se vratiti istim putem u Kal - Koritnicu ili pa (ako imamo prijevoz) nastaviti na planinu Predolino i dalje u Drežnicu... Preporučujem korištenje planinarske karte Bovec 1:25000.
|
|
|
|
| winni30. 05. 2021 14:43:28 |
Put između planine Predolina (Zaprikraj) i planine Golobar neprohodan je zbog 15m odnesenog puta, siguran obilazak nije moguć.
|
|
|
|
| smatjaz13. 09. 2022 09:00:53 |
Pot između planine Predolina (Zaprikraj) i planine Golobar trenutno je prohodna jer po njoj prolazi pot mira (crvenocrne markacije) i podore su privremeno sanirali, tako da s malo opreza neće biti problema, posebice u vlažnom. Međutim, svakom kišom se to može promijeniti u neprohodno. Preko Slatenika vode dvije staze. Gornja markirana već odmah od vikenda prelazi prvi podor iznad njega i nema problema, znatno niže dol na oko 800 m dovodi do velikog podora koji je neprohodan tako da se tu završava. Nekoliko metara niže od prvog podora kod istog vikenda, lijevo se odvaja lovačka staza (teško vidljivi odvojak lijevo) koja strmo silazi dol do korita potoka Slatenik i uz njega prema dolini, kod velikog podora privremeno je napravljena uska i prilično opasna stazica posebice u vlažnom i podor se može prijeći, ali snažno odvraćam jer je stazica neoznačena i prijelaz podora samo privremen i mijenja se svakom kišom i može postati neprohodna što znači povratak na planinu Golobar. Dakle svakako savjetujem povratak preko Golobara.
|
|
|
|
| smatjaz26. 09. 2022 19:39:36 |
10.09.2022 bezpotja Javorščka
Ovaj put za predzadnji dan odmora na Bovškem odabrali smo nešto poseban vrh zvan Javoršček, koji u visini ne prelazi 1.557 m i zapravo ne izgleda ništa posebno u sjeni svog slavnog brata Bovškog Matterhorna - Svinjaka ili ispravno starog slovenskog Svitnjaka. Put do područja Javorščka neću opisivati, jer leži u Bovškoj kotlini na lijevoj strani rijeke Soče na visini sela Kal - Koritnica, iznad ušća Soče i Koritnice, točnije iznad sela Jablenca i Čezsoča. Budući da uz korito Golobarskog potoka ide označena planinarska staza po mulatjeri koja je provučena ispod bivše trase Golobarske žičare, čija je donja stanica vidljiva na glavnoj cesti iz Trente na desnom zavoju tik pred Kal - Koritnicu. Ukratko, istraživački duh ne da mira i naoružani nekim "domaćim" informacijama i papirnom kartom te navigacijom, krećemo se od Počivalnika na jednoj trećini visine manje od 600 m, do gdje dolazimo cestom do vidikovca Javoršček kod velikog kamenog klizišta koje alpinisti koriste za svoju aktivnost. Odavde cestom nastavljamo mimo klizišta i na desnom zavoju gdje se cesta završava (nekoć je išla znatno više, prije klizišta), skrećemo u šumu. Staza počinje strmo se penjati i u potpunosti neoznačena te teško pratljiva, pa treba paziti i imati oči na pecljevima jer samo na jednom jedinom dijelu prelazi stjenovite pečine i vrlo brzo se može dogoditi da zalutaš u neprohodan dio gdje nastavak nije moguć. S teškoćom pratimo vrlo malo posjećenu lovačku stazicu do prelaza preko pečina gdje nas čeka "krhko" osigurana staza preko prevjesnih pečina s žicom koju obično koriste električari, ali bolje to nego ništa. U svakom slučaju jako odvraćam od ove staze u vlažnom i klizavom vremenu, poznate su nesreće na ovoj stazi, čak i najgore. Tako polako kao po "ljusci jajeta" dolazimo još do zadnjeg prevjesnog dijela gdje su postavljene metalne stube pomalo klimave slave, ali ako nemaš bolje, koristi što imaš na raspolaganju i već smo prešli. Nastavak je nešto blaže rečeno ugodniji uz već spomenutu žicu sve dok se ne popnemo na vršni dio grebena gdje više nema opasnosti od klizanja i pada. Ako sam prije spomenuo da je staza teško pratljiva, ovdje je prava umjetnost pronaći je, unatoč povremeno postavljenom kamenu na mjestu gdje ne bi trebao biti i iz čega se vidi da je "staza". Tako se polako nešto niže od napuštene šumarske koće priključujemo na označenu planinarsku stazu koju bez posebnosti pratimo preko Golobarske planine do sedla Utre gdje staza skreće desno na greben te njime na sam vrh Javorščka. Zanimljivost Javorščka je i da je probijen po dužini i širini, kao mnogi vrhovi u okolini Soče gdje su se odvijale ofanzive. Upravo kroz njega protekala je granica između Austro-Ugarske i Italije tijekom 12. ofanzive pa je ovdje bila prva bojišnica. Budući da su se počeli nabirati oblaci brzo je pohramo prema dolini (iako potom nije bilo ništa od njih i raspršili su se). Na Utrama naoružani informacijama domaćina i kartom skrećemo desno mimo table da je staza zbog klizišta zatvorena i vrlo brzo se nađemo kod lovačke koće odakle nastavljamo do potoka Slatenik na padini Slatnika. Na raskrižju krećemo na Planinu Slatenik gdje nailazimo na prvi kliz, koji se može sigurno prijeći iznad njega. Nastavljamo nekada označenom ali sada neodržavanom planinskom stazom preko Slatnika padinama doline potoka Slatenika do Laških peći gdje nailazimo na ogromno kamensko klizište koje se ne može sigurno prijeći, zapravo uopće ne. Budući da smo na putu do ovdje u šumi vidjeli ogromno drvenih objekata, neki nešto bolje očuvanih i neki već rušećih se te na karti vidjeli da ide nešto niže lovačka staza koja (prema domaćinima) omogućuje prelazak klizišta, spustili smo se dva puta prema potoku ali je nismo pronašli. Doma na računalu tek onda vidio sam koliko smo bili blizu prije nego smo se okrenuli. Ukratko, vraćamo se natrag na raskrižje i skrećemo lijevo prema grebenu polovnika pod Vršicama i Lipnikom koji je također označen crveno-crnom oznakom i naznačuje da smo na Poti mira koja vodi na Planinu Predolinu. I ova staza je mjesto po mjesto uska, klizava i jako načeta od klizova ali još uvijek sigurno provučena i vidno obnavljana. Po dolasku na Planinu Predolina pod Polovnikom krećemo desno na šumsku kliznu stazu koja se spušta prema dolini i (prema karti) također prelazi planinsku stazu. Spuštanje ovom stazom bilo je prilično dugo dok jednostavno ova staza ne nestane. Nastavljamo po ne previše strmom bezpotju gdje nailazimo na ogromne ostatke borbi i fronte (kacige, ostaci oružja, ostaci objekata, jarki za strijeljanje, bodljikava žica....). Bezpotje počinje sve strmije se spuštati do prevjesnih zidova velikog grabna koji je neprohodan, staze koja je označena na karti nigdje i nije ni pronađena. Zato se skrećemo od grabna u strminu Mrzlega dola i polako se spuštamo njome. Tijekom toga tama nas sustigne i za pomoć zamolimo naše naglavne svjetiljke koje su fantastično obavile svoj zadatak. Zbog strmine i klizavog terena utrošimo prilično vremena da se spustimo do potoka Slatenik koji prelazimo i vrlo brzo nailazimo na traženu lovačku stazu i mulatjeru. Uskoro dolazimo i pod već spomenuto veliko klizalište koje se ovdje može "prilično sigurno" prijeći uz pomoć naše već omiljene električarske žice. Nakon prelaska klizišta staza se pretvara u mulatjeru (nakon spusta preko Mrzlega dola bila je za nas autoput) i vodi nas mimo Škratove doline, Zahonca i Osojnice do kraja doline potoka Slatenik i na glavnu cestovnu vezu između Čezsoče i Jablence. Budući da smo Pločevinkotu imali znatno više, nije mi preostalo ništa drugo nego nakon 14 sati lutanja bezpotjem krenuti i po njega što se pokazalo kao "mala mala". Tako smo uskoro završili u našoj smještaju u dolini gdje zadovoljni i s novim iskustvima legli na odmor.
Kao UPOZORENJE navodim da je označena staza preko Slatnika zatvorena zbog velikog kliza, ispod nje ide inače neoznačena, zbog kliza također vrlo opasna lovačka staza koja je, iako na karti, izuzetno teško pratljiva i ukoliko je promašiš završiš na neprohodnom dijelu. Nažalost stazu koja je također označena na karti tako s Debeljaka na Polovnik kao i s Planine Predolina nisam pronašao jer je vrlo vjerojatno zbog vrlo male posjećenosti zarasla i ne pratljiva. Možda bih je uspio naći pri dnevnoj svjetlosti, .........možda drugi put.
Ukratko označene staze na Planinu Predolinu i Polovnik te Javoršček dolinom potoka Slatenik NI. Postoje inače lovačke i neoznačene slabo vidljive stazice koje ne preporučujem svima koji nemaju osjećaj za orijentaciju i praćenje istih.
foto: Matjaž i Romana (do tame tj. Planine Predolina i Mrzlega Dola)
https://photos.google.com/u/1/share/AF1QipMJ-7qBiVivWW08CE5OJsRdNso5cE3NQxyWUJJk9Xm1Eb5pbWguZbbcBnUWS-7sWQ/photo/AF1QipNiuWBm7A217Nkh0UeiCKflr1MkezAu1FEusBcp?key=S3cwQURjV0NwRkJCM21ZeFJXRk1LUVQ3UV9QRk1B
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.