Jasna - Slemenova špica (skozi dolino Male Pišnice)
Polazište: Jasna (830 m)
| Širina/Dolžina: | 46,4753°N 13,7819°E |
| |
Ime staze: skozi dolino Male Pišnice
Vrijeme hoda: 3 h 45 min
Težina: djelomično zahtjevna neoznačena staza, zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1081 m
Visinska razlika po stazi: 1100 m
Zemljovid: Kranjska Gora 1:30.000
Preporučena oprema (ljeto):
Preporučena oprema (zima): cepin, dereze
Pregleda: 12.790
 | 2 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Kranjske Gore vozimo se prema Vršiču. Odmah po mostu preko Pišnice desno vidimo parkiralište. Tu parkiramo.
Opis staze:
S parkirališta se okrenemo na put na Vitranc, ali se po navedenoj putu ne penjemo, nego pratimo put uz vznožje, dok se on ne spusti na šljunak. Po šljunku i uz Malu Pišnicu idemo malo uz lijevi, malo uz desni brežuljak, gdje nas prate povremeni možići. Međutim, orijentacija ovdje nas ne može iznenaditi, jer idemo uz brežuljak Male Pišnice. Na našoj desnoj strani, oko 100 metara više vidimo ostatke gornjeg puta, koji je zatvoren i smrtonosno opasan. Nastavljamo dalje i držimo se desnog brežuljka i budimo pažljivi: nakon oko 25 minuta hoda desno u brdo strmo se uzdiže lovačka staza. Tako se popnemo na granicu šume i po lovačkoj stazi idemo dok nas s naše desne ne sretne gornji zatvoreni put. Sada idemo po udobnom putu sve do šljunkovnog polja, zatim po njemu do lovačke koće u Mali Pišnici. Tu se držimo puta koji ide ravno. On nas dovodi u šumu gdje se penjemo po desnoj strani. Budimo pažljivi, šuma je prilično podivljala i možića nije puno, pratimo ih i nekako se usmjerimo prema nekakvom sedlu ili grlu (to je ovdje naša najbolja orijentacija). Kad dođemo tamo, naša putanja i put iz Tamarja kroz Grlo se sreću. Na tom raskrižju ponovno primjećujemo tablu da je put u Malu Pišnicu smrtonosno opasan i zatvoren.
U nastavku se penjemo po putu prema Vršiču i nakon 30 min sretnemo put koji dolazi s Vršiča. Odavde, gdje idemo desno, već vidimo vrh Slemenove špice. Po putu idemo još približno 20 min do vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
Rasprava o izletu Jasna - Slemenova špica (skozi dolino Male Pišnice)
|
| ločanka31. 12. 2015 |
Lakše bi bilo da nema tih oznaka, zar ne? Dakle, ako kreneš prema ovom opisu, naći ćeš stazu ili moraš biti jako oprezan? U kojem godišnjem dobu bi bilo najpreporučenije za ovaj pohod?
|
|
|
|
| Branee31. 12. 2015 |
Najbolje je kroz Malu Pišnicu, u razdoblju kad nema puno kiše. Kiša može onemogućiti prelazak ako ima puno vode. Inače preporučujem ljeto i rano jesen. Zimi sunce jedva dospije u dolinu ili vrlo malo, tako da su stijene uz strugu ledene i prelazak je teži. Morate paziti na odcep lovačke staze koja nas podigne u šumu, a onda od lovačke koče do grla staza se gubi nekoliko puta. Mještani ne vole oznake jer ih lovci odmah podrivaju. Jeseni kad ima puno lišća (čak do koljena) put će naći samo oni koji su ga već išli. U blizini grla imate macesen s obujmom od 4m i visok 22m, vrh mu je slomljen. Starost procjenjuju na 1050 godina. Nije lako ga naći ali malo prošećite i divite se kako vodi tisućgodišnju bitku sa suncem 
|
|
|
|
| michael661. 01. 2016 |
Pot uz Mali Pišnici prešao već nekoliko puta do mjesta gdje se tako suzi da bi dalje samo kroz vodu. Ima li tko sliku gdje se odvaja ta pot od vode do gornje (zatvorene) staze?
|
|
|
|
| Branee1. 01. 2016 |
U blizini je manji skalni rožić (10 do 15 m nad strugom)
|
|
|
|
| Branee2. 01. 2016 |
Michael, pogledaj svoje slike. Na slici st. 2, kad gledaš tolmunčke trebao bi skrenuti strmo desno u brdo a ne dalje po stazi uz strugu
|
|
|
|
| ločanka2. 01. 2016 |
Brane, stvarno hvala za tvoj opis. Što ako bi po ovoj puti uz M.Pišnicu htio do Ciprnika, gdje se na njega uputiš?
|
|
|
|
| michael662. 01. 2016 |
Aha, kod tih tolmunčića ideš desno u brdo. Super, hvala. Ovog septembra sam probao gornju stazu, pa je baš opasna. Pregurao sam se preko par klizišta, zatim okrenuo na mjestu gdje je prije bio olakšan drvenim mostićem koji sada nema. Zatim istog dana probao uz pišnicu i na kraju gdje se soteska suzi probao desno u obronak, ali ni to nije prošlo... jako strmo i krušljivo. Dakle sljedeći put mislim probati iz Tamarja.
|
|
|
|
| ločanka2. 01. 2016 |
Hvala, super i vrlo korisno!
|
|
|
|
| Branee2. 01. 2016 |
Dodao bih samo da zbog konfiguracije terena na stazu ne idite po mokrom (na ciprnik mimo lovačke). Teren dosta visi i u jesen je dobro popločan lišćem, mokre korijenove dolje.. dovolj je da posklizneš jednom, više ih nećeš.
|
|
|
|
| VanSims3. 07. 2016 |
Neka malo dopunim opis:
Taj put koji se odvaja od korita potoka je zapravo prvi na koji naiđemo nakon slabe pola sata hoda od izlazne točke. Dalje se stvarno ide samo još kroz korito do zoženja gdje se ne može dalje. Malo prije tog zoženja stoje čak dva kamenčića. Ne znam čemu služe.
Opis možda malo zavodi da se naš put strmo uzdiže iz korita jer se na početku ne. Ali već za drugim, trećim zavojem pokaže svoj karakter. Prema kraju treba se uhvatiti i za neke stijene, najopasniji (možda jedini osim hoda koritom) dio na cijelom putu je tik prije nego put skrene lijevo u šumu, oko 10 metara izložene staze po praktično samo labavom pijesku - najbolje slijediti stope prethodnika.
Poslije lovačke kuće put ne ide odmah u šumu, nego na kratko opet u korito ali odmah van. To je stvarno samo nekoliko desetaka metara, odcepa je malo teže primijetiti, ja sam ga vidio s druge strane kad sam se vratio nakon promašaja.
Put kroz šumu je zatim neko vrijeme sličan onome kroz šumu do kuće, dakle lagan, uzdiže se vrlo blago. Nakon prelaska manjeg klizišta i ljeti gotovo presušene struge potočića počinje. Najprije je put još donekle praćiv. Zatim dolazimo do trenutno palih stabala. Orijentacijski je to najteži dio. Ide se lagano prema lijevo, ima nekoliko kamenčića.
Zatim se dobro praćiv put strmo uzbije, kamenčići uz njega su praktično nepotrebni do raskrižja gdje lako promašimo (unatoč tri kamenčića) ali odmah dođemo na rub provalije kad shvatimo da neće ići dalje. Vratimo se dakle na raskrižje i slijedimo te kamenčiće lijevo. Da bismo vidjeli sljedeće kamenčiće treba zatim kroz šumu malo desno i nakon nekoliko trenutaka postaju sasvim dosljedni,
Kad kamenčići nestanu put opet postaje očit i nakon nekoliko minuta ga zatvara manji uspon. NE jurimo ravno na njega (vjerojatno dođemo samo do ruba provalije) nego tik prije njega lijevo slijedimo stazu koja nije tako očita i više je slutimo nego vidimo. Ipak istrajajmo na njoj, put se uzdiže i nakon dobrih 10 minuta skreće lagano desno prema sedlu. Još koju minutu i vidimo ploču na stablu i iza nje priključak puta iz Tamara!
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.