Koča pri Savici - Krn (čez Prehodce)
Polazište: Koča pri Savici (653 m)
| Širina/Dolžina: | 46,2896°N 13,8022°E |
| |
Ime staze: čez Prehodce
Vrijeme hoda: 7 h 55 min
Težina: djelomično zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1591 m
Visinska razlika po stazi: 2035 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 23.123
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
S autoceste Ljubljana–Jesenice skrenemo na izlaz Lesce i slijedimo cestu prema Bledu i dalje prema Bohinjskoj Bistrici. Nastavljamo vožnju prema Bohinjskom jezeru (Ribčev laz), pri kojem dolazimo na raskrižje, gdje nastavljamo ravno po lijevoj (južnoj) strani jezera u smjeru Ukanca i slapa Savice. Toj sve užoj cesti zatim slijedimo do velikog parkirališta pri Koči pri Savici. Parkiralište je plaćljivo.
Opis staze:
S parkirališta krećemo na široku pješačku stazu u smjeru slapa Savice i Doma na Komni (desno staza preko Komarče). Već nakon kratkog blagog uspona staza nas dovodi do označenog raskrižja, gdje se udesno odvaja turistička staza prema slapu Savici, a mi nastavljamo blago lijevo odnosno ravno po širokoj pješačkoj stazi u smjeru Komne. Staza dalje se još kratko vrijeme penje uz Savicu, zatim nas dovodi do prve od označenih 48 serpentina. Nakon sat i pol umjerenog uspona kroz šumu staza nas dovodi do spomenute 48. serpentine, s koje se otvara lijep pogled na Bohinjsko jezero. Ovdje staza skreće malo udesno i prelazi u dolinu zvanu Pekel, gdje se neko vrijeme blago penje, zatim skreće udesno i ponovno se malo strmije penje. Već nakon nekoliko desetaka koraka staza ponovno skreće ulijevo i dalje se penje paralelno s dolinom. Dalje blaga do umjereno strma staza postupno prelazi u rjeđu šumu, iz koje već uskoro vidimo Dom na Komni. Staza nas vodi pored male zanimljive špilje, više nas dovodi do raskrižja, gdje se udesno odvaja staza k Črnom jezeru, a mi nastavljamo lijevo te dalje po širokoj stazi. Slijedi nekoliko poprečnih uspona, kod prirodnog ponora (ograđenog zbog sigurnosti) staza skreće udesno, zatim se penje do sljedećeg raskrižja gdje nam se priključuje staza od Črnog jezera.
Malo dalje staza se još jednom račva; biramo lijevi put u smjeru Doma na Komni, ili možemo uzeti nešto kraći put koji nastavlja ravno i zaobilazi Dom na Komni (desno Koča pri Triglavskih jezerih).
Slijedi uspon pored bajte Pri Hubertu i u nekoliko minuta dolazimo do Doma na Komni.
Od Doma na Komni prolazimo pored male kapelice i slijedimo oznake za Koču pod Bogatinom (lijevo Vogel, Tolminski Kuk i Planina Govnjač); brzo se spajamo s prethodno spomenutim nešto kraćim putem.
Nastavljamo blago lijevo u smjeru Koče pod Bogatinom i po širokoj te prilično razglednoj stazi brzo dolazimo do Planine na Kraju, gdje pored piramide (kosturnica pri Koči pod Bogatinom – planinski spomenik) dolazimo do Koče pod Bogatinom usred planine.
Koču zaobilazimo s desne strane i brzo dolazimo do označenog raskrižja, gdje se udesno odvaja staza preko Lepe Komne (dalje prema Lanževici ili Oslovoj škrbini); mi nastavljamo ravno po široj blagoj stazi u smjeru Bogatinskog sedla. Na zapadnom dijelu Planine na Kraju ulijevo se odvaja još jedna staza prema Planini Govnjač; mi još nekoliko minuta nastavljamo laganim usponom po južnoj strani Kozlovega roba. Staza dalje se na neko vrijeme potpuno izravnava i prelazi na rub doline Gracije, gdje počinjemo poprečno penjati – prvo po padinama Srednjeg vrha, kasnije po padinama predvrha Vrh nad Gracijo. Dalje staza postaje nešto strmija i uz lijepe poglede dovodi nas do mjesta gdje se račva.
Možemo nastaviti po mulatjeri koja radi dužu serpentinu ili po nešto kraćoj strmoj stazi koja se penje direktno do Bogatinskog sedla, gdje se obje staze spajaju.
S raskrižja na Bogatinskom sedlu, od kuda se otvara lijep pogled na Krn i okolne gore, krećemo ravno dolje u smjeru Lepene, Prehodcev, Krna, Krnskog jezera i Doma pri Krnskih jezerih (lijevo Mahavšček i Bogatin, desno Lanževica) po stazi koja se postupno počinje spuštati.
Staza dalje vodi po staroj vojnoj mulatjeri koja nas već nekoliko minuta niže dovodi na padine obrasle rušjem; još malo niže staza se izravnava.
Nastavljamo pored nekoliko starih objekata koji su dio nekadašnje Rapalske granice.
Ovdje u nekakvoj dolinici vodi stara staza prema Velikoj Monturi; mi nastavljamo po markiranoj stazi koja se jedva primjetno spušta do središnjeg dijela doline Za Lepočami, gdje stoji još nekoliko starih talijanskih zgrada koje su relativno dobro očuvane.
Ovdje s označenog raskrižja idemo lijevo u smjeru Prehodcev (ravno dolje Krnsko jezero i Dom pri Krnskih jezerih), prolazeći pored još nekoliko objekata koje su Talijani gradili između dva rata za čuvanje Rapalske granice. Nastavljamo po razglednoj stazi koja se na predjelu Smrečje priključuje stazi od Planine Razor prema Krnu.
Spomenutu stazu slijedimo desno prema Prehodcima i Krnu, prvo laganim usponom, zatim kratkim spustom do raskrižja na Prehodcih.
Nastavljamo ravno prema Krnu (lijevo dolje Izvir Tolminke i Planina Polog); malo dalje nam se s desne priključuje staza od Doma pri Krnskih jezerih.
Dalje slijedimo oznake za Krn; staza s platoovskog svijeta prelazi na strme većinom jugoistočne padine s kojih se otvara lijep pogled na tolminsku stranu (taj dio zove se Na Tminskem). Kasnije staza skreće malo udesno i postupno nas dovodi u manju visokogorsku dolinicu gdje počinje strmije penjati. Nastavljamo pored predjela Črna njiva, zatim se penjemo do velikog spomenika palim u 1. svjetskom ratu – Spomenik Peski.
Nastavljamo desno po markiranoj stazi (ovdje lijevo dolje odvaja neoznačena staza prema Rdečem robu ili dolje do doline/Planine Polog); staza se poprečno penje ispod Grebena malih Peskov, prolazimo pored ostataka iz Prvog svjetskog rata, zatim dolazimo do sedla između Malog Peska lijevo i manje poznatog vrha Piramida desno (Piramida je predvrh Vrhova nad Peski).
Slijedi prelazak melišta Piramide i Vrh nad Peski; kod približno najviše točke prelaska melišta udesno se odvaja stazica prema Vrhu nad Peski (odvojak označen, nastavak nije); mi nastavljamo po markiranoj stazi kojoj se na kraju melišta s lijeva priključuje staza pored Jezera v Lužnici te dolazimo do raskrižja na Pragu.
Na Pragu se blago udesno odvaja staza koja zaobilazi vrh Batognice; desno dolje možemo sići do Krnskog jezera; mi nastavljamo ravno/prema zapadu i počinjemo se penjati istočnim grebenom Batognice. Slijedimo tu sve razgledniju stazu (koja se na dijelovima grebena pomiče lijevo na strme padine) do vrha Batognice, koji dosežemo nakon otprilike 20 minuta od Praga.
S Batognice nastavljamo po početno slabije vidljivoj stazi duž lijeve (južne) strane vrha. Staza koja se isprva samo blago spušta uskoro ulazi u strmiji svijet gdje spust postaje strmiji. Nakon kratkog spusta dolazimo do relativno strmih stepenica po kojima se strmo spuštamo; ovdje je velika opasnost od klizanja zbog šljunka. Staza se postupno izravnava i malo dalje dovodi nas do Krnske škrbine s označenim raskrižjem (do škrbine možemo doći i ako na Pragu uzmemo tzv. Sjevernu stazu koja zaobilazi vrh Batognice; ona je nešto kraća, ali i znatno manje razgledna).
Sa škrbine nastavljamo ravno prema Krnu (lijevo Planina Kuhinja, desno Krnsko jezero) po stazi koja se penje travnatim padinama Krna. Strma staza malo više se izravnava i račva.
Nastavljamo desnom stazom prema vrhu Krna (blago lijeva donja staza vodi prema Gomiščkovom zavetištu na Krnu) i postupno prelazimo na greben. Tom sve razglednijom grebenskom stazom zatim idemo do vrha Krna s kojeg se otvara pogled na sve strane.
S vrha možemo nastaviti do zavetišta udaljenog nekoliko minuta i odatle natrag do Krnske škrbine.
Polazište – odvojak k Črnom jezeru 2:15, odvojak k Črnom jezeru – Spomen-ploča Mateju Koblarju 0:10, Spomen-ploča Mateju Koblarju – Dom na Komni 0:05, Dom na Komni – Koča pod Bogatinom 0:15, Koča pod Bogatinom – Bogatinsko sedlo 1:15, Bogatinsko sedlo – odvojak za Veliku Monturu 0:20, odvojak za Veliku Monturu – Za Lepočami 0:15, Za Lepočami – Smrečje 0:15, Smrečje – Prehodci 0:15, Prehodci – Spomenik Peski 1:10, Spomenik Peski – odvojak za Vrh nad Peski 0:25, odvojak za Vrh nad Peski – Prag 0:10, Prag – Batognica 0:20, Batognica – Krnska škrbina 0:15, Krnska škrbina – Krn 0:30.
Na stazi: Jama ob poti na Komno (1303m), Odcep k Črnemu jezeru (1411m), Brezno pod lovsko kočo na Komni (1430m), Spominska plošča Mateju Koblarju (1481m), Pri Hubertu (1492m), Dom na Komni (1520m), Piramida (1520m), Koča pod Bogatinom (1513m), Bogatinsko sedlo (1803m), Odcep za Veliko Monturo (1712m), Za Lepočami (1617m), Smrečje (1642m), Prehodci (1635m), Spomenik Peski (1975m), Odcep za Vrh nad Peski (2059m), Prag (2058m), Kavernenhof (2131m), Krnska škrbina (2058m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
Rasprava o izletu Koča pri Savici - Krn (čez Prehodce)
|
| potočan8. 08. 2012 |
Prošli tjedan sam obavio ovu turu. Potpuna fantazija.
|
|
|
|
| mukl30. 08. 2014 |
S prijateljem Mirkom smo ovu stazu u oba smjera ”odgrizli” 28. i 29. kolovoza, s tim da smo se već 27. navečer od Koče pri Savici popeli do Doma na Komni i tamo prenoćili. Zadnji dio puta na Komnu nas je zaskočila pljuska s velikim P i promočili smo do kože. Toga večeri smo bili jedini gosti u Domu na Komni. Ljubazna skrbnica nam je dodijelila lijepu, čistu sobu, a i inače je Dom na Komni za mene pravi hotel što se tiče udobnosti i hrane. Na ovom mjestu napišem pohvalu osoblju Doma na Komni za ljubaznost i gostoljubivost. Sljedećeg jutra smo zbog još uvijek lošeg vremena malo produžili san i potom, kad se do kraja prolilo oko 8 sati krenuli na put prema Krnu. Ta nas je prvo vodila šetalištem mimo Planine na Kraju gdje stoji i Koča pod Bogatinom, dalje prema bogatinskom sedlu gdje je bila takva magla da su i ptice hodile pješice, a puhalo je kao da je hudič puštao. U lijepom vremenu s tog sedla se već otvaraju prekrasni pogledi na krnske planine i dolje u daljini vidi se čak i komadić krnskog jezera. Odenuti u vjetrovke i s kapom na glavi nastavili smo do raskrižja gdje smo skrenuli prema Prehodcima i ubrzo došli u dolinu (iza Lepoča) gdje još uvijek, unatoč tome što je ove godine prošlo 100 godina od 1. svjetskog rata, lijepo očuvane zalihovne kazarme soške fronte. Nakon relativno nenapornog puta okruženog puno kamenja otvara se pogled na Krn i dobro vidljivu stazu koja je bila još pred nama, pa smo se odlučili na užinu da se okrijepimo prije uspona na Peske. Sendvič i limenka ”tardećeg” bila su izuzetna! Staza preko Pesaka vukla se kao smrkelj, ali smo imali sreću i naišli na gamzovu obitelj koja nam je dopustila da smo joj se jako približili, što za gamse za razliku od kozoroga nije baš uobičajeno. Nakon kamenjara preko meliša krenuli smo na Prag i odatle dalje prema Batognici s koje smo se strmom i zbog čelika ne baš ugodnom stazom, preko strmih stuba spustili na Krnsku škrbinu i mimo bezbrojnih ovaca odmah zagrizli u zadnji dio uspona na Krn, koji smo, malo dahćući dostigli u dobru pola sata. Imali smo izuzetnu sreću da su se baš tada razbistrili oblaci pa smo bar nekoliko minuta uživali u čudovitim pogledima na sve strane. Nakon obaveznih fotografija spustili smo se do Gomiščkovog skloništa gdje smo se malo okrijepili. Šteta što su se s tolminske strane neprestano valjale magle i zaklanjale zadivljujuće poglede na dolinu Soče, trenutaka se vidjelo čak do mora, u talijanski Grado. Nastavili smo stazu prema koči kod Krnskog jezera, kamo smo nakon dugog spusta stigli kasno popodne i uhvatili još nekoliko zraka koji su nas ugodno milovali dok smo se ”mazili” ugodno ohladenim iz boce, ne bi gubio riječi kakva je to raskoš u usporedbi s onim iz limenke. Tu smo onda naišli na manji problem koji je mnogima prouzrokovao dosta neugoda, naime, tu nema GSM signala, OK, ne psujte me, nije da sam htio čavrljati ili surfati netom, lijepo je javiti se kućnim koji to i očekuju da si srećno stigao negdje i da je s tobom sve OK, pa sve kletve onima koji ne pobrinu za repetitor ili što već je razlog da tu nema signala. Usput, na savjet jednog od domaćina otišao sam čak prema Lepeni, gdje bi pored žičare (od kuće do tamo dobre 20 min hoda) trebao biti signal, ali ga ni tamo nije bilo. Prenoćili smo u prilično uređenoj sobi, samo otpada i prljavštine bilo za izvoz. Ustali smo rano ujutro, natovarili ruksake i krenuli natrag prema Komni. Bilo je prečudovito i potpuno vedro jutro, pa smo se na bogatinskom sedlu odlučili skoknuti još na obližnji Mahavšček i nije nam bilo žao, takvi pogledi praktično na sve strane naše domovine i ponovno se vidjelo do mora, usput smo naišli još na cijele livade planika. Kad smo se spustili s Mahavščka, ubrzali smo dalje prema Komni, ali smo se usput zaustavili još kod koče pod Bogatinom i tamo u društvu dvije prijatne planinarke proveli gotovo cijelo subotnje popodne. Na Komni smo pojeli još pasulj s kobasicom i spustili se do Koče pri Savici i tako ”zašpilili” kobasicu. Proveli smo dva nezaboravna dana. Toplo preporučujem navedenu stazu.
|
|
|
|
| 3glaw30. 08. 2014 |
pročitaj opis gore - kazarna iza Lepoče sagrađena je nakon 1930., dakle nema veze s opskrbom soške fronte...
inače hvala za vaše dojmove s puta 
|
|
|
|
| mukl31. 08. 2014 |
Više, čovjek se cijeli život uči
|
|
|
|
| Enka26. 07. 2016 |
Razmatram ovu stazu, ali budući da imam problema na uskim izloženim (nezavaranim) dijelovima staze, posebice ako su još i šljunčani, brine me spust s Batognice do Krnske škrbine. Zato me zanima kakva je opisana Sjeverna staza koja zaobilazi vrh Batognice?
|
|
|
|
| Matej_K.26. 07. 2016 |
Dio staze koji te brine sad je vrlo dobro osiguran, tako da po tom pitanju bez brige. Opisana staza je inače vrlo lijepa, ali je usred ljeta ne preporučujem. Sjene od Komne dalje praktički nema. Nadmorska visina i konfiguracija terena također ne osiguravaju osvježavajući vjetar. Sam se ne bih prije listopada latio. lp
|
|
|
|
| Enka27. 07. 2016 |
Matej K., hvala na obje informacije, prva me razveselila, druga malo manje, ali je naravno korisna .
|
|
|
|
| keti127. 07. 2016 |
Sjeverna staza koja zaobilazi vrh Batognice je potpuno laka i ide praktički ravno. Vrućina gore je također potpuno usporedljiva s drugim područjima. Ako ne ideš baš u ekstremnoj vrućini i uzmeš dovoljno vode, savršeno je ok. Lp
|
|
|
|
| Joco7928. 07. 2016 |
Pozdrav! Mene zanima koliko je zahtjevna staza iz Batognice preko stuba do Krnske škrbine. Gdje mogu nastati najveći problemi?
|
|
|
|
| garmont28. 07. 2016 |
Stopnice su isklesane u stijenu i zato su na jednoj strani nešto izložene. Inače je staza široka i ne uzrokuje veće poteškoće.
|
|
|
|
| Joco7928. 07. 2016 |
Hvala na informaciji garmont.
|
|
|
|
| Enka28. 07. 2016 |
Koliko sam razumjela Mateja K., taj dio staze je sada i osiguran.
|
|
|
|
| keti128. 07. 2016 |
Taj spust bio je i prije zaštićen. Kad sam bila zadnji put tamo prije oko 9 godina, bilo je sasvim dovoljno zaštićeno. Možda su sada obnovili zaštitu. Lp
|
|
|
|
| SuzanaM28. 07. 2016 |
U vrućim danima bolje je stazu ići obratnim smjerom, tako je od Krna nizbrdo jedini uspon na Bogatinsko sedlo. Sama sam stazu u tom smjeru (Krn-Savica) prošla u strašnoj vrućini više puta i s puno vode (i pokrivalom, sunčanim naočalama i visokim faktorom zaštite) se može preživjeti. Uspon bi bio pravi pakao i ne preporučujem ga. Ponaosob strmi dio pod spomenikom pod Peskom može biti potpuno razjaren.
Stopnice s Batognice dovoljno su široke za siguran korak. Ponekad je teže prelaziti pod Vrhom nad Peskom (ovisno o tome kako je utabana šljunčana staza).
Inače je staza vrlo lijepa, prava planinarska, gdje mozak većinu vremena može biti off. Za ljubitelje beskrajnih muletjera i ostataka iz 1. svjetskog rata i poslije. Za one koji bi odmah na vrh, može se odužiti i odužiti.
dojmove s puta:
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=1&id=1031
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=1&id=666&stran=39
|
|
|
|
| Matej_K.28. 07. 2016 |
I na stubama i na nekoliko drugih dijelova u blizini postavljene su jeklene užadi, tako da ova staza sad uopće nije problematična. Prema viđenom rekao bih da su ovu željezariju montirali ovaj mjesec, prije toga se ne sjećam da je bilo ikakve užadi tamo.
S obzirom na popularnost i veliki broj posjetitelja ovih krajeva možda malo više zaštite neće škoditi, inače se po tih nekoliko stuba možemo prošetati bez problema i bez toga. Ponekad neka slika izazove nepotrebne brige... 
|
|
|
|
| Enka28. 07. 2016 |
Matej, naravno, slike su varljive, nekad stvari izgledaju gore na njima, drugi put lakše nego što jesu u stvarnosti. Zato sam se htjela opremiti planom B (Sjevernom stazom).
SuzanaM, hvala na linkovima, znala sam da si o ovoj stazi dosta pisala, sad mi ne treba tražiti.
Inače, plan je da za mjesec dana, kad bi još moglo biti vruće, krenemo rano ujutro od Koče pod Bogatinom i stazu u oba smjera obavimo u jednom danu. U najvećoj vrućini pa bi po tom planu hladi noge u Krnskom jezeru.
|
|
|
|
| SuzanaM29. 07. 2016 |
u smjeru Krn-Savica još je jedan uspon - po stubicama na Batognicu, uspon na Bogatinsko sedlo počinje već kod baraka u dolini iza Lepoče.
Staza preko Batognice je stvarno lijepa i ne smije se preskočiti. Čelične užadi su očito novija pridobitev. Sigurno dobro dođu ako je staza skliska ili ledena.
Staza od Doma na Komni tj. Koče pod Bogatinom do Bogatinskog sedla već od izlaska sunca grije sunce i može biti vrlo vruća već ujutro. Možda prvi dan produžiti do Krnskog jezera i ondje prespati. Tako će i drugi dan biti lakši. Staza je za jedan dan prilično duga (pogotovo ako idete još do Krnskog jezera).
|
|
|
|
| B231. 07. 2016 |
@keti1. Da, taj spust je bio osiguran prije 90 godina, plus još 10 kada su Italijani uredili nakon zauzimanja Krna i Batognice. Užadi su montirane potpuno nove 12.07.2016. Mislim da je staza bila opravdano osigurana unatoč betonskim i isklesanim stepenicama, jer može biti smrtonosno opasna na klizavom, mokrom ili ledenom. Radije ne bih davao nepotrebne primjedbe, nego zahvalio markacistima za dobrovoljni i težak rad koji koristi svima...
|
|
|
|
| Jigga16. 01. 2018 |
Ima li tko iskustva s ovom turom zimi. S prijateljima je imamo u planu u roku dva tjedna. Koliko je opasno? Imat ćemo naravno svu opremu, cepin, dereze. Kako je s markacijama, jer su trenutno većinom pod snijegom. Ipak se vidi gdje treba ići?
|
|
|
|
| UB7716. 01. 2018 |
 Če poznaš stazu bez snijega...
|
|
|
|
| ljubitelj gora16. 01. 2018 |
Jiggu bolje ne, preporučujem iz pl. Kuhinje.
|
|
|
|
| m965š17. 01. 2018 |
Jigga, pridružujem se mišljenju "ljubitelja planina" ima nekoliko mjesta gdje je opasnost lavina. Posebno mi se čini nepouzdan dio staze u plaznom klancu nakon Vrh nad Peski, (tamo je postavljena galerija u prvom svjetskom ratu iz dva razloga) i Batognca neće biti baš ugodna u dijelu gdje se spušta na Škrbinu. Bolje oprezno s planine Kuhinja, bit će jednako užitak, sreća svima zajedno.
|
|
|
|
| m965š17. 01. 2018 |
Jigga, pridružujem se mišljenju "ljubitelja planina" ima nekoliko mjesta gdje je opasnost plazova. Posebno mi se čini nepouzdan dio staze u plazištu pod Vrhom nad Peski, (tamo je postavljena galerija u prvoj vojni iz dva razloga) i Batognca neće biti baš ugodna u dijelu gdje se spušta na Škrbinu. Bolje oprezno s planine Kuhinja, bit će jednako užitak, sreća svima zajedno.
P.S.
Površan pregled, neke korekcije.
|
|
|
|
| darinka417. 01. 2018 |
Što se vidjelo s vrha Krna u petak kad je bilo vedro vrijeme, otraga je još ogromno snijega. S Batognice već se srušila jedna lavina dosta snijega prema planini Kuhinja. Kad sam silazila prošla sam tamo kroz tu lavinu. Kako će dalje vidjet će se po redu?
|
|
|
|
| ribicm6. 09. 2018 |
Pozdrav, velik sam ljubitelj planina ali imam velik strah od visine. Zanima me kakva je staza kojom zaobiđem Batognicu s sjeverne strane. Već je napisano da je staza ravna i nezahtjevna ali zanima me ima li provalija.
Hvala i Lp.
|
|
|
|
| bbugari17. 09. 2018 |
Ako je visina problem, najbolje je od Prage skrenuti na sjever po nemarkiranoj mulatjeri u smjeru Krnskog jezera. Kad dođete na markirani put - lijevo prema Krnski škrbini.
|
|
|
|
| _sandra_7. 09. 2018 |
@ribicm: nema provalije s juga, put je stvarno skoro ravan i dolaziš direktno na krnsku škrbinu. Možeš ići i mimo krnskog jezera, samo gubiš prilično visine u tom slučaju. Oba puta su opisana na hribi.net i sam odluči, ili možeš raditi i kružni put. Lp
|
|
|
|
| A-Zaslap7. 09. 2018 |
Što se tiče razgleda u dubinu, sjeverna strana Batognice nije ništa prizanesljivija od južne. Sama staza je lijepa, ali padina pod stazom je na nekim mjestima strašno strmo. Mnogo bolje je skrenuti prema jezeru na sedlu pod Vrhom nad Peski, zatim se priključiti na stazu natrag na krnsku škrbinu. Dobar kilometer dodatne staze i nepotreban spust i uspon, ali uvijek si na sigurnom na čvrstom tlu.
|
|
|
|
| ribicm7. 09. 2018 |
Najljepša hvala za odgovore. Lp.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.