Koča pri Savici - Mala Tičarica
Ishodište: Koča pri Savici (653 m)
| Širina/Dužina: | 46,2896°N 13,8022°E |
| |
Vrijeme hodanja: 4 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1418 m
Visinska razlika po putu: 1418 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 20.204
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice idemo do izlaza Lesce i pratimo cestu prema Bledu i dalje prema Bohinjskoj Bistrici. Nastavljamo vožnju prema Bohinjskom jezeru (Ribčev laz), gdje dolazimo do raskrižja, gdje nastavljamo ravno lijevom (južnom) stranom jezera u smjeru Ukanca i slapa Savica. Tu sve užu cestu slijedimo do velikog parkirališta kod planinarskog doma Savica. Parkiralište se plaća.
Opis puta:
Sa parkirališta idemo desno u smjeru Črnog jezera, planinarske kuće Koča pri Triglavskih jezerih i hotela Zlatorog. Staza u početku vodi makadamskom cestom koja preko mosta prelazi rijeku Savicu. Tek malo nakon mosta putokazi za Komarču upućuju nas lijevo (ravno Hotel Zlatorog) na isprva dosta široku i relativno blagu šumsku stazu. Staza se ubrzo počinje strmije uspinjati i malo više nas dovodi do mjesta gdje se lijevo odvaja staza prema izvoru Savice, a mi nastavljamo desno sve strmijom stazom.
Uređena i relativno široka planinska staza, ubrzo prelazi na vrlo strme i za klizanje opasne padine Komarče (postoji i velika opasnost od odrona kamenja). Staza naprijed se strmo uspinje uglavnom šumovitim zidom Komarče, gdje na težim mjestima za pomoć imamo osigurače (uglavnom čelične sajle).
Više od staze otvaraju se vidici prema Bohinju, a staza nas dovodi do kratkog tehnički zahtjevnog mjesta, gdje uz pomoć iskonaka i čelične sajle prelazimo inače slabo eksponiran vododerinu. Staza pred nama se još neko vrijeme strmo uspinje i uz pomoć osigurača dovodi nas do vrha Komarča, odakle se otvara prekrasan pogled na naše polazište. Slijedi kratak srednje strm uspon, a zatim se staza počinje lagano spuštati prema Črnom jezeru do kojeg stižemo nakon manje od 5 minuta dodatnog hoda.
U blizini jezera je označeno raskršće, gdje se desno odvaja staza prema pašnjaku Viševnik, a mi idemo blago lijevo i nastavljamo markiranom stazom, koja sa desne strane zaobilazi jezero Črno jezero. S druge strane jezera s lijeve strane spaja se staza od planinarskog doma na Komni, a mi nastavljamo relativno blagom stazom koja se nastavlja rubom Lopučniške doline. Više se staza počinje umjereno uspinjati i uz rub strmih litica dolazi do manjeg bunara koji u sušnim razdobljima presuši.
Nastavljamo markiranim putem koji kod Bele skale skreće oštro desno i strmo se uspinje. Slijedi nekoliko minuta strmog uspona, a zatim se staza spušta i dovodi nas do markiranog raskrižja, gdje se s desne strane spaja staza s planine Blato. Nastavljamo lijevo u smjeru planinarskog doma Koča pri Triglavskih jezerih i nastavljamo relativno blagom stazom, kojom za 10 minuta dodatnog hoda dolazimo do Dvojnog jezera. Markirana staza zaobilazi jezero s desne strane i prije nego što dođemo na drugu stranu dovodi nas do raskrižja gdje se desno odvaja staza prema Štapcima.
Tu nastavljamo desno (ravno planinarska kuća Koča pri Triglavskih jezerih 5 minuta) i uspinjemo se kroz stazu prorijeđene šume koja završava među borovom borovicom. Slijedi kraći uspon kroz borovu borovicu, a zatim relativno strma staza nastavlja po siparu. Sve panoramskija staza brzo nas dovodi ispod zidova planine Štapce, gdje skreće desno i postaje tehnički malo zahtjevnija. Uz pomoć ljestava i čeličnih sajli dijagonalno se uspinjemo preko manjeg zida, a zatim nas staza dovodi u usjek gdje skreće lijevo. Slijedi kratki osigurani strmi uspon te se staza spušta na prevoj Štapce, gdje je označeno križanje.
Na Štapcu nastavljamo lijevo u smjeru Tičarice i Zelnarice (desno pašnjak Ovčarija) te nastavljamo uspon stazom koja se u početku uspinje kroz drvored borova, a zatim nas dovodi na kratku strmu i uglavnom mokru stazu. za poskliznuće opasan skok. Iznad skoka staza se spušta i prelazi na umjereno strme travnate padine, nakon čega se u nekoliko minuta dodatnog hoda uspinjemo do malog prevoja, gdje se markirana staza odvaja lijevo na Malu Tičaricu.
Nastavljamo navedenim smjerom (ravno Zelnarica) te se preko travnate strmine uspinjemo na greben Male Tičarice. Tu staza skreće udesno i nastavlja dalje uz greben. Ovu sve panoramskiju stazu, koja malo ispod vrha prelazi preko kratke blago eksponirane padine, pratimo sve do vrha, a do njega stižemo nakon nekoliko koraka dodatnog hoda.
Polazište - Koča pri Triglavskih jezerih 3:00, Koča pri Triglavskih jezerih - Mala Tičarica 1:00.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
Rasprava o izletu Koča pri Savici - Mala Tičarica
|
| mukl27. 07. 2013 00:00:00 |
Danes smo se s prijatelji podali po tej poti. Ker vlada strašna vročina smo iz Ljubljane startali ob 4ih zjutraj in se tako, po prispetju do Koče pri Savici podali na pot priti Komarči, male čez 5. uro, ravno, ko se je že dovolj videlo. Kdor pozna "teto" Komarčo, zagotovo ve, da je to lep grizenje kolen in, ko bi človek v tem koncu pričakoval vsaj malce jutranje svežine, smo bili povsem prešvicani že po prvih korakih, tako toplo je bilo že tudi ob tako rani uri. No, da ne bom dolgovezil, pozabili smo že kako zelo se vleče pot z Komarče, mimo Črnega jezera, pa tja do Dvojnega jezera, do koče pri triglavskih jezerih. Tam smo se malce okrepčali in uživali v jutranjem hladu, naši instrumenti niso kazali več kakor 13 stopinj, a çim je iza hriba posvetilo sonce je temperatura krepko poskočila. Pot na Malo Tičarico je prijetna, na določenih koncih, kakor za koga, nekoliko tehnično zahtevna, ni pa kakšnih ekstremnih težav, nas je v glavnem ubijala vroçina in bili smo si enotni, da v tako vročih dneh ne bomo nikoli več hribolazili. Sestop nazaj čez Komarčo je bil klasično zajeban, kot tisti, ki jo poznamo, dobro vemo, a se pred tem nas je dodobra utrudila pot od Dvojnega, do Črnega jezera, ki se v današnji vročini vlekla kakor "kurja čreva". ob sestopu čez Komarço je bila ura okoli 13. In vročina res neznosna, nismo se mogli načuditi trumam "hribolazcev", ki so se ta čas in ob taki vročini valili po Komarči navzgor. Kljub vsemu tarnanju, pa je ostal za nami lep in nepozaben planinski dan. P.S. MOČNO ODSVETUJEM OBISK GORA V TAKO IZJEMNI VROČINI!
|
|
|
|
| mukl27. 07. 2013 00:00:00 |
Danes smo se s prijatelji podali po tej poti. Ker vlada strašna vročina smo iz Ljubljane startali ob 4ih zjutraj in se tako, po prispetju do Koče pri Savici podali na pot proti Komarči, male čez 5. uro, ravno, ko se je že dovolj videlo. Kdor pozna "teto" Komarčo, zagotovo ve, da je to lepo grizenje kolen in, ko bi človek v tem koncu pričakoval vsaj malce jutranje svežine, smo bili povsem prešvicani že po prvih korakih, tako toplo je bilo že tudi ob tako rani uri. No, da ne bom dolgovezil, pozabili smo že kako zelo se vleče pot z vrha Komarče, mimo Črnega jezera, pa tja do Dvojnega jezera, do koče pri triglavskih jezerih. Tam smo se malce okrepčali in uživali v jutranjem hladu, naši instrumenti niso kazali več kakor 13 stopinj, a čim je izza hriba posvetilo sonce je temperatura krepko poskočila. Pot na Malo Tičarico je prijetna, na določenih koncih, kakor za koga, nekoliko tehnično zahtevna, ni pa kakšnih ekstremnih težav, nas je v glavnem ubijala vročina in bili smo si enotni, da v tako vročih dneh ne bomo nikoli več hribolazili. Sestop nazaj čez Komarčo je bil klasično zajeban, kot tisti, ki jo poznamo, to dobro vemo, a še pred tem nas je dodobra utrudila pot od Dvojnega do Črnega jezera, ki se je v današnji vročini vlekla kakor "kurja čreva". Ob sestopu čez Komarčo je bila ura okoli 13. In vročina res neznosna, nismo se mogli načuditi trumam "hribolazcev", ki so se ta čas in ob taki vročini valili po poti navzgor.
Kljub vsemu tarnanju, pa je ostal za nami lep in nepozaben planinski dan. P.S. MOČNO ODSVETUJEM OBISK GORA V TAKO IZJEMNI VROČINI!
|
|
|