Koča pri Savici - Mala Tičarica
Ishodište: Koča pri Savici (653 m)
| Širina/Dužina: | 46,2896°N 13,8022°E |
| |
Vrijeme hodanja: 4 h 10 min
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1418 m
Visinska razlika po putu: 1445 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 21.514
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice skrećemo na izlaz Lesce i pratimo cestu prema Bledu i dalje prema Bohinjskoj Bistrici. Nastavljamo vožnju prema Bohinjskom jezeru (Ribčev laz), gdje dolazimo do raskrižja, gdje nastavljamo ravno po lijevoj (južnoj) strani jezera u smjeru Ukanca i slapa Savice. Ovoj sve užoj cesti zatim slijedimo do velikog parkirališta kod koče Savica. Parkiralište je plaćeno.
Opis puta:
S parkirališta se usmjerimo desno u smjeru Crnog jezera, Koče pri Triglavskih jezerih i Hotela Zlatorog (ravno Slap Savica i Dom na Komni). Put nas najprije vodi po makadamskoj cesti, koja preko mosta prelazi rijeku Savicu. Samo malo iza mosta oznake za Komarču usmjeravaju nas lijevo (ravno Hotel Zlatorog) na najprije još prilično širok i relativno blag šumski put. Put se ubrzo počinje strmije penjati i nas malo više dovodi do mjesta gdje se lijevo odvaja put k izvoru Savice i jami Velika Savica, mi nastavljamo desno po sve strmijem putu.
Dobro održavan i relativno širok planinski put uskoro prelazi na vrlo strme i opasne od klizanja padine Komarče, gdje je velika i opasnost od padajućeg kamenja. Put dalje se strmo penje po većinom šumovitoj stijeni Komarče, gdje nam na težim mjestima pomažu osigurači, uglavnom čelični kabeli.
Više se s puta otvaraju neki pogledi prema Bohinju, put nas dovodi do kratkog tehnički zahtjevnog mjesta, gdje uz pomoć skoba i čeličnog kabla prelazimo inače ne tako jako izloženu jarugu. Put dalje se još neko vrijeme strmo penje i nas uz pomoć nekoliko osigurača dovodi na rub Komarče, odakle se otvara lijep pogled na naše polazište. Slijedi još kratak umjereno strm uspon, zatim se put počinje blago spuštati prema Crnom jezeru, koje dosežemo nakon manje od pet minuta daljnjeg hoda.
U blizini jezera je označeno raskrižje, gdje se desno odvaja put prema Planini Viševnik i Pršivcu, mi nastavljamo blago lijevo i put nastavljamo po označenom putu, koji zaobilazi Crno jezero po desnoj strani. Na drugoj strani jezera nam se s lijeva pridružuje put od Doma na Komni, mi nastavljamo po relativno blagom putu, koji se nastavlja uz rub Lopučniške doline. Više se put počinje umjereno penjati i nas uz rub prevjesnih stijena dovodi do manjeg izvora, koji u sušnim razdobljima presušuje.
Nastavljamo po označenom putu, on pak u blizini Bele skale skreće oštro desno i strmo se penje. Slijedi nekoliko minuta strmog uspona, zatim se put izravnava i dovodi nas na označeno raskrižje, gdje nam se s desna pridružuje put s Planine Blato i to put preko Proda. Nastavljamo lijevo u smjeru Koče pri Triglavskih jezerih i put nastavljamo po relativno blagom putu po kojem u deset minuta daljnjeg hoda dolazimo do Dvojnog jezera. Označeni put zaobilazi jezero po desnoj strani i nas prije nego što dođemo na drugu stranu dovodi na raskrižje, gdje se desno odvaja put prema Štapcama i Maloj Tičarici.
Nastavljamo desno u smjeru Štapca i Male Tičarice (ravno Koča pri Triglavskih jezerih, pet minuta) i penjemo se kroz pojas rijetke šume, koji završava među borovicama. Slijedi kratak uspon kroz borovice, zatim se relativno strm put nastavlja po siparu. Sve razgledniji put nas brzo dovodi pod stijene Štapca, gdje skreće desno i postaje tehnički nešto zahtjevniji. Uz pomoć lestve i čeličnog kabla poprečno se penjemo preko manje stijene, zatim nas put dovodi u usjek, gdje on skreće lijevo. Slijedi još kratak osiguran strm uspon i put se izravnava na prijevoju Štapce, gdje je označeno raskrižje.
Na Štapcama nastavljamo lijevo u smjeru Tičarice i Zelnarice (desno Planina Ovčarija i Koča na Planini pri Jezeru) i uspon nastavljamo po putu, koji se najprije penje kroz pojas borovica, zatim nas dovodi do kratkog strmog i posebno u mokrom opasnog od klizanja skoka. Iznad skoka se put izravnava i prelazi na umjereno strme travnate padine, po kojima se u nekoliko minuta daljnjeg hoda penjemo do manjeg sedla, gdje se lijevo odvaja označeni put na Malu Tičaricu.
Nastavljamo u spomenutom smjeru (ravno Mala Zelnarica) i penjemo se preko travnate padine na greben Male Tičarice. Tu put skreće desno i dalje se nastavlja po i uz greben. Ovom sve razglednijem putu, koji malo ispod vrha prelazi kratku blago izloženu padinu, slijedimo sve do vrha, kojeg dosežemo nakon nekoliko koraka daljnjeg hoda.
Polazište - rub Komarče 1:35, rub Komarče - Crno jezero 0:05, Crno jezero - raskrižje iznad Lopučniške doline 1:15, raskrižje iznad Lopučniške doline - Dvojno jezero 0:10, Dvojno jezero - Štapce 0:30, Štapce - raskrižje ispod Male Tičarice 0:25, raskrižje ispod Male Tičarice - Mala Tičarica 0:10.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
Rasprava o izletu Koča pri Savici - Mala Tičarica
|
| mukl27. 07. 2013 00:00:00 |
Danes smo se s prijatelji podali po tej poti. Ker vlada strašna vročina smo iz Ljubljane startali ob 4ih zjutraj in se tako, po prispetju do Koče pri Savici podali na pot priti Komarči, male čez 5. uro, ravno, ko se je že dovolj videlo. Kdor pozna "teto" Komarčo, zagotovo ve, da je to lep grizenje kolen in, ko bi človek v tem koncu pričakoval vsaj malce jutranje svežine, smo bili povsem prešvicani že po prvih korakih, tako toplo je bilo že tudi ob tako rani uri. No, da ne bom dolgovezil, pozabili smo že kako zelo se vleče pot z Komarče, mimo Črnega jezera, pa tja do Dvojnega jezera, do koče pri triglavskih jezerih. Tam smo se malce okrepčali in uživali v jutranjem hladu, naši instrumenti niso kazali več kakor 13 stopinj, a çim je iza hriba posvetilo sonce je temperatura krepko poskočila. Pot na Malo Tičarico je prijetna, na določenih koncih, kakor za koga, nekoliko tehnično zahtevna, ni pa kakšnih ekstremnih težav, nas je v glavnem ubijala vroçina in bili smo si enotni, da v tako vročih dneh ne bomo nikoli več hribolazili. Sestop nazaj čez Komarčo je bil klasično zajeban, kot tisti, ki jo poznamo, dobro vemo, a se pred tem nas je dodobra utrudila pot od Dvojnega, do Črnega jezera, ki se v današnji vročini vlekla kakor "kurja čreva". ob sestopu čez Komarço je bila ura okoli 13. In vročina res neznosna, nismo se mogli načuditi trumam "hribolazcev", ki so se ta čas in ob taki vročini valili po Komarči navzgor. Kljub vsemu tarnanju, pa je ostal za nami lep in nepozaben planinski dan. P.S. MOČNO ODSVETUJEM OBISK GORA V TAKO IZJEMNI VROČINI!
|
|
|