Koča pri Savici - Mala Tičarica
Ishodište: Koča pri Savici (653 m)
| Širina/Dužina: | 46,2896°N 13,8022°E |
| |
Vrijeme hodanja: 4 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1418 m
Visinska razlika po putu: 1418 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 21.504
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice skrenemo na izlaz Lesce i pratimo cestu prema Bledu i dalje prema Bohinjskoj Bistrici. Nastavljamo vožnju prema Bohinjskom jezeru (Ribčev laz), gdje dolazimo do raskrižja, gdje nastavljamo ravno po lijevoj (južnoj) strani jezera u smjeru Ukanca i slapa Savice. Ovoj sve užoj cesti pratimo do velikog parkirališta kod koče Savica. Parkiralište je plaćeno.
Opis puta:
S parkirališta se uputimo desno u smjeru Črnega jezera, Koče pri Triglavskim jezerima i Hotela Zlatorog. Put nas prvo vodi makadamskom cestom koja preko mosta prelazi rijeku Savicu. Samo malo nakon mosta, oznake za Komarču nas usmjere lijevo (ravno Hotel Zlatorog) na prvo još prilično široku i relativno zložen šumski put. Put se ubrzo počinje strmije penjati i malo iznad nas dovodi do mjesta gdje se lijevo odvaja put do izvora Savice, mi nastavljamo desno po sve strmijem putu.
Dobro održavan i relativno širok planinarski put uskoro prelazi na jako strme i za klizanje opasne padine Komarče (velika je i opasnost od pada kamenja). Put dalje se strmo penje uglavnom po šumovitoj stijeni Komarče, gdje nam na teškim mjestima pomažu ograde (uglavnom čelične užadi).
Iznad se s puta otvaraju neki pogledi prema Bohinju, put nas dovodi do kratkog tehnički zahtjevnog mjesta gdje uz pomoć kuka i čelične užadi prelazimo inače ne baš izloženu klisuru. Put dalje se još neko vrijeme strmo penje i uz pomoć nekoliko ograd nas dovodi na vrh Komarče, s kojeg se otvara lijep pogled na naše izhodište. Slijedi još kratak umjereno strm uspon, zatim se put počinje blaže spuštati prema Črnom jezeru, koje dosežemo nakon manje od 5 minuta daljnje hoje.
U blizini jezera je označeno raščje, gdje se desno odvaja put prema planini Viševnik, mi nastavljamo blago lijevo i nastavljamo po označenom putu koji Črno jezero zaobilazi s desne strane. Na drugoj strani jezera s lijeva se priključuje put od Doma na Komni, mi nastavljamo po relativno zloženoj stazi koja se nastavlja uz rub Lopučniške doline. Iznad se put počinje umjereno penjati i uz rub visokih litica nas dovodi do manjeg izvorića koji u sušnim razdobljima presušuje.
Nastavljamo po označenom putu, a ovaj u blizini Bele skale oštro skreće desno i strmo se penje. Slijedi nekoliko minuta strmog penjanja, zatim se put poravna i dovodi nas do označenog raščja gdje se s desne priključuje put s planine Blato. Nastavljamo lijevo u smjeru Koče pri Triglavskim jezerima i nastavljamo po relativno zloženoj stazi, po kojoj za 10 minuta daljnje hoje dolazimo do Dvojnog jezera. Označeni put jezero zaobilazi s desne strane i prije nego što dođemo na drugu stranu nas dovodi do raščja gdje se desno odvaja put prema Štapcima.
Ovdje nastavljamo desno (ravno Koča pri Triglavskim jezerima 5 minuta) i penjemo se kroz pojas rijetke šume koja se završava među smrekom. Slijedi kratak uspon kroz smrku, zatim se relativno strmi put nastavlja po kamenju. Sve razgledniji put nas brzo dovodi ispod stijena Štapca gdje skreće desno i postaje tehnički nešto zahtjevniji. Uz pomoć ljestvi i čelične užadi dijagonalno se penjemo preko manjeg zida, zatim nas put dovodi u škrbina gdje skreće lijevo. Slijedi još kratak osiguran strmi uspon i put se poravna na sedlu Štapce gdje je označeno raščje.
Na Štapcima nastavljamo lijevo u smjeru Tičarice i Zelnarice (desno planina Ovčarija) i uspon nastavljamo po putu koji se prvo penje kroz pojas smrke, zatim nas dovodi do kratkog strmog i posebice u vlažnom za klizanje opasnog skoka. Iznad skoka se put poravna i prelazi na umjereno strme travnate padine, po kojima se za nekoliko minuta daljnje hoje popnemo do malog sedla gdje se lijevo odvaja označeni put na Malu Tičaricu.
Nastavljamo u navedenom smjeru (ravno Zelnarica) i preko travnate padine se penjemo na greben Male Tičarice. Ovdje put skreće desno i dalje se nastavlja po grebenu i uz njega. Ovoj sve razglednijoj stazi koja malo ispod vrha prelazi kratku blago izloženu padinu slijedimo sve do vrha, koji dosežemo nakon nekoliko koraka daljnje hoje.
Izhodišče - koča pri Triglavskih jezerih 3:00, koča pri Triglavskih jezerih - Mala Tičarica 1:00.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
Rasprava o izletu Koča pri Savici - Mala Tičarica
|
| mukl27. 07. 2013 00:00:00 |
Danes smo se s prijatelji podali po tej poti. Ker vlada strašna vročina smo iz Ljubljane startali ob 4ih zjutraj in se tako, po prispetju do Koče pri Savici podali na pot priti Komarči, male čez 5. uro, ravno, ko se je že dovolj videlo. Kdor pozna "teto" Komarčo, zagotovo ve, da je to lep grizenje kolen in, ko bi človek v tem koncu pričakoval vsaj malce jutranje svežine, smo bili povsem prešvicani že po prvih korakih, tako toplo je bilo že tudi ob tako rani uri. No, da ne bom dolgovezil, pozabili smo že kako zelo se vleče pot z Komarče, mimo Črnega jezera, pa tja do Dvojnega jezera, do koče pri triglavskih jezerih. Tam smo se malce okrepčali in uživali v jutranjem hladu, naši instrumenti niso kazali več kakor 13 stopinj, a çim je iza hriba posvetilo sonce je temperatura krepko poskočila. Pot na Malo Tičarico je prijetna, na določenih koncih, kakor za koga, nekoliko tehnično zahtevna, ni pa kakšnih ekstremnih težav, nas je v glavnem ubijala vroçina in bili smo si enotni, da v tako vročih dneh ne bomo nikoli več hribolazili. Sestop nazaj čez Komarčo je bil klasično zajeban, kot tisti, ki jo poznamo, dobro vemo, a se pred tem nas je dodobra utrudila pot od Dvojnega, do Črnega jezera, ki se v današnji vročini vlekla kakor "kurja čreva". ob sestopu čez Komarço je bila ura okoli 13. In vročina res neznosna, nismo se mogli načuditi trumam "hribolazcev", ki so se ta čas in ob taki vročini valili po Komarči navzgor. Kljub vsemu tarnanju, pa je ostal za nami lep in nepozaben planinski dan. P.S. MOČNO ODSVETUJEM OBISK GORA V TAKO IZJEMNI VROČINI!
|
|
|
|
| mukl27. 07. 2013 00:00:00 |
Danes smo se s prijatelji podali po tej poti. Ker vlada strašna vročina smo iz Ljubljane startali ob 4ih zjutraj in se tako, po prispetju do Koče pri Savici podali na pot proti Komarči, male čez 5. uro, ravno, ko se je že dovolj videlo. Kdor pozna "teto" Komarčo, zagotovo ve, da je to lepo grizenje kolen in, ko bi človek v tem koncu pričakoval vsaj malce jutranje svežine, smo bili povsem prešvicani že po prvih korakih, tako toplo je bilo že tudi ob tako rani uri. No, da ne bom dolgovezil, pozabili smo že kako zelo se vleče pot z vrha Komarče, mimo Črnega jezera, pa tja do Dvojnega jezera, do koče pri triglavskih jezerih. Tam smo se malce okrepčali in uživali v jutranjem hladu, naši instrumenti niso kazali več kakor 13 stopinj, a čim je izza hriba posvetilo sonce je temperatura krepko poskočila. Pot na Malo Tičarico je prijetna, na določenih koncih, kakor za koga, nekoliko tehnično zahtevna, ni pa kakšnih ekstremnih težav, nas je v glavnem ubijala vročina in bili smo si enotni, da v tako vročih dneh ne bomo nikoli več hribolazili. Sestop nazaj čez Komarčo je bil klasično zajeban, kot tisti, ki jo poznamo, to dobro vemo, a še pred tem nas je dodobra utrudila pot od Dvojnega do Črnega jezera, ki se je v današnji vročini vlekla kakor "kurja čreva". Ob sestopu čez Komarčo je bila ura okoli 13. In vročina res neznosna, nismo se mogli načuditi trumam "hribolazcev", ki so se ta čas in ob taki vročini valili po poti navzgor.
Kljub vsemu tarnanju, pa je ostal za nami lep in nepozaben planinski dan. P.S. MOČNO ODSVETUJEM OBISK GORA V TAKO IZJEMNI VROČINI!
|
|
|