Krma - Tosc (severni pristop iz Bohinjskih vratc)

Prilaz izlazištu:
Iz Mojstrane na Gorenjskoj se zapeljemo u dolinu Krme, gdje skrenemo na šumsku cestu prema Kovinarskoj koči, od tamo pa dalje do kraja ceste na parkiralište Pri Lesi, gdje već stoje oznake za Triglavski narodni park.

Opis staze:
Na kraju šumske ceste odnosno s parkirališta Pri Lesi započinjemo našu put sprva po zloženoj cesti. Lošija cesta se neko vrijeme nastavlja preko manjih prodišta, zatim se počinje blago uspinjati i pretvara u kameniti kolovoz. Kad prijeđemo nešto veći hudournik, put počinje strmije se uspinjati kroz gušći šumak. Više iz šume put prelazi u pojas ružja pomiješanog s grmljem, preko spomenutog obronka se uspinjemo po škrilju, s usput raspršenim većim stenama. Nakon nešto manje od sat hodanja, negdje na nadmorskoj visini oko 1400 m put se opet poravna i dovede nas na lijepu travnatu ravnicu nazvanu Vrtača. Na drugoj strani ravnice, put se ponovno počinje uspinjati i nakon približno 15 minuta daljnjeg hodanja dovede nas na Malo polje, gdje uz put na sredini ravnice medu većim balvanima primjećujemo raskrižje, gdje često stoje kameni kućici, osim izblijedjelih natpisa i markacija, drugih oznaka za Bohinjska vratca ili Vodnikov dom nažalost nema, jer glavna označena put dalje vodi prema Triglavu.
Nastavljamo po uskoj stazi lijevo u smjeru Bohinjskih vratc i Vodnikova doma. Malo utabana i slabo označena staza počinje postepeno uspinjati, prvo kroz rijetak macesnov šumak, zatim nas dovede do širokog melišča. Put preko melišča nagore postaje sve strmiji i vijuga se u brojnim cik-cakovima prema sedlu između Vernara i Tosca - nazvanom Bohinjska vratca. Posljednji dio puta ispod sedla strmiji je i krut, zbog blizine okomitih stijena pod Vernarom postoji povećana opasnost od padajućeg kamenja.
Iz Bohinjskih vratc skrenemo lijevo (desno Vernar, dolje Vodnikov dom), prema mogoćnoj stjenovitoj strani Tosca sa širokim i stepenasto raspoređenim pragovima. Već nakon nekoliko desetaka metara dolazimo do prilično zahtjevne ulazne i strme oko 8 m dimnjaka (I-II), koji srećom ima dovoljno stopa i oslonaca da ga uspješno savladamo. Onome kome je ovdje previše problema s penjanjem, daljnji put se ne preporučuje, jer ima najmanje još dvije takve zahtjevnije točke pri usponu, gdje se treba popeti preko kraće stjenovite stepenice odnosno stjenovitog praga.
Najlakši uspon – u najoptimalnijem smjeru nekako trostruko zavijen: preko prvog dimnjaka nagore, ulijevo, preko stjenovitog praga, udesno, preko stjenovitog praga, ulijevo, preko stjenovite stepenice i zatim poprečno udesno preko tri manja jezika melišča te na kraju još jednom ulijevo po plitkom i krutom grebenskom dijelu sve do vršnih zelenica (vidi sliku). Nekoliko kamenih kućica je inače uvijek postavljeno, ali ponekad nažalost nisu na stvarno pravim mjestima, pa se za odabir najboljeg smjera treba uvijek prije razgledati unaprijed, nego samo slijediti njih.
Uopće važi da je stjenovita stepenica lijevo strmija i zahtjevnija za uspon, desno – gledano nagore, manje strmija, ali teren više razoren i krut, koji stalno klizi i prolijeće pod nogama, tako da je opasnost od padajućeg kamenja velika, posebice za eventualne one koji se penju iza nas. Zato nekoliko međusobnih zelenih poprečnih pojaseva iskoristimo za traženje usponih prolaza nagore. Prelasci preko stjenovitih stepenica ili pragova u drugoj polovici odnosno u nastavku više nisu pretjerano zahtjevni i uz dobar odabir smjera ne prelaze težinu prvog ulaznog dimnjaka, za manje iskusne u penjačkim vještinama i orijentaciji, preporučuje se pratnja vodiča i povremeno osiguranje, naročito pri prelascima preko kakvog težeg praga.
Silazak s vrha Tosca se obično obavlja po normalnom pristupu i označenoj stazi koja vodi na njega sa južne strane, ali se ta staza oko do Vodnikova doma i zatim još natrag do Bohinjskih vratc – ako se vraćate u Krmu, jako proteže i ljeti je jako vruća.

Na stazi: Bohinjska vratca (1979m)

Preporučujemo: slični izleti, panorama, knjiga dojmova