Polazište: Lengar (699 m)
| Širina/Dolžina: | 46,47950°N 13,86960°E |
| |
Vrijeme hoda: 3 h
Težina: djelomično zahtjevna neoznačena staza, lako bespuće
Visinska razlika: 1000 m
Visinska razlika po stazi: 1000 m
Zemljovid: Kranjska Gora 1:30.000
Preporučena oprema (ljeto):
Preporučena oprema (zima): cepin, dereze
Pregleda: 12.120
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Kranjske Gore vozimo prema Jesenicama. Uskoro nakon sela Gozd - Martuljek, na desnoj strani primijetiti ćemo stari željeznički most (danas biciklistička staza) i pored njega uređeno parkiralište.
Ako dolazimo iz smjera Jesenica, ne možemo doći na navedeno izhodište jer ne smijemo skrenuti lijevo. Zato se moramo odvesti do Gozd - Martuljeka (možda i malo prije), tu se okrenuti i voziti u smjeru Jesenica. Dalje slijedite gornji opis.
Opis staze:
Iz parkirališta stupamo na biciklističku stazu, prelazimo željeznički most i na raskrižju nastavljamo desno. Nakon nekoliko koraka po makadamskoj cesti doći ćemo do raskrižja kod table TNP. Tu nastavljamo desno po slabijoj šumskoj cesti koja nas nakon nekoliko minuta hoda dovede do mogočnog hudournika. Prelazimo hudournik, zatim ulazimo u kratki pojas šume gdje ponovno nalazimo šumsku cestu. Cesti slijedimo nekoliko desetaka koraka, zatim nas ona dovede do drugog hudournika. Tu se cesta konačno završava, mi se usmjerimo blago lijevo preko prostranih šljunčara, tako da idemo uz desni rub hudournika (gledano odozdo prema gore). Nakon nekoliko minuta hoda na desnoj strani hudournika primijetiti ćemo šumsku stazicu (na početku staze obično je možic), koja se prvo uzdiže uz hudournik, zatim skreće udesno. Dalje se uspinjamo širokom i dobro praćenom lovačkom stazom koja nas nakon kraćeg uspona dovede do manjeg vidikovca.
Tu staza skreće malo udesno i nastavlja se u blagom usponu prečno. Nakon nekoliko minuta prelaženja dolazimo na djelomično označeno raskrižje gdje nastavljamo ravno po donjoj stazi (oštro desno planina Zaprete i Ingotova brunarica), koja samo nekoliko koraka dalje prelazi strmi i za zdrs opasan hudournik. Kad prijeđemo spomenuti hudournik, staza se sve više približava Bjelom potoku. Tijekom daljnjeg uspona sve jače čujemo hučanje slapova Bijelog potoka (Skočniki) kojima se malo iznad potpuno približimo (ako zakoračimo nekoliko metara s staze lijevo možemo primijetiti dva slapa koji strmo padaju u uzastopne tolmunove - opasnost zdrsa!). Samo malo dalje staza nas dovodi iznad Skočnika tako da si gornji slap možemo pogledati i s njegovog izljeva.
Tu staza skreće oštro desno mimo stare klupe i započinje umjereno uzdižući se kroz šumu. Dobro praćenoj lovačkoj stazi slijedimo još oko 20 minuta, zatim je napuštamo i uspon nastavljamo lijevo po lakšem bezstaznom terenu. Tijekom uspona po bezstaznom terenu ovdje ondje primijetiti ćemo slabo uhođenu stazicu i nekoliko manjih možica. Više nas „staza“ dovodi do manjih melištara gdje postaje malo lakše praćena. Dalje se strmo uspinjemo preko spomenutog melištara zatim prelazimo u pojas grmlja gdje je staza dobro praćena ali ne prohodna. Kad se probijemo kroz pojas grmlja ponovno stupamo na melište koje slijedimo do malog sedla gdje je neoznačeno raskrižje. Nastavljamo desno (lijevo razgledna točka na ostenje Martuljških gora - 20 minuta, ravno prema dolje krnica Za Akom) i po nezahtjevnoj grebenskoj stazi u nekoliko minuta dodatnog hoda stižemo na vrh Rutarskog Vršiča.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
Rasprava o izletu Lengar - Rutarski Vršič
|
| darh14. 07. 2010 |
Opisane staze slijedili smo krajem juna do Skočnikova. Nažalost je dio staze zbog šumskih radova jako oštećen - negdje između pogleda na Karavanke i prelaska čestara na gornjim slikama. Osim toga, početak šumske staze uz korito potoka je dosta promijenjen i ne bismo ga prepoznali po slici objavljenoj ovdje. Detaljniji opis naše staze pronađete ovdje.
|
|
|
|
| tomaž branc18. 09. 2012 |
Kad budete sljedeći put posjetili Skočnike, ne propustite oko 35 metara visoki najviši slap koji nastaje iz tog "još jednog izvora" ispred lovačke koće. Samo nekoliko desetaka metara treba se spustiti kroz šumu po slabo vidljivoj stazi i pogledati preko ruba - oprezno! Bez sumnje jedan od najljepših slovenskih slapova!
|
|
|
|
| ljubitelj gora2. 06. 2013 |
U ovom opisu nije opisana staza do lovačke koće i slapa, on se nalazi na lijevoj strani skakaonica, preko njih sam prešao i zatim se popeo neoznačenom stazom do lovačke koće, dalje je PP staza, ali kamo vodi ne znam, od lovačke koće vratio sam se malo natrag, zatim uz skakaonice sišao do mjesta gdje se otvara pogled na jedan od najljepših slapova, u vlažnom opasnost klizanja a pogled je prilično dubok. Sišao sam tada po svom, da nisam baš hodao natrag gore, u stvari na neopisanim stazama ima raznih lovačkih stazica, možića, staza....Pot više slika recimo 30 još više desno šao sam jednom stazicom, više trave. Bilo kako bilo ovo sam napisao jer sam već tamo hodio. Te slike su još prije mojih poplava, poplava, Kako sam došao do auta GM lijevo uz Save Dolinku, usred toneo sam skoro do koljena u blatu, staza je vidljiva, šumska staza, na kraju treba prijeći vodu i još par minuta i sklopio sam krug.
|
|
|
|
| Edina6. 07. 2014 |
Jučer na RV po spomenutoj stazi, ali u gornjem dijelu drugačije, iako sam cijelo vrijeme išla stazom ili slijedila možiće. Novih oborenih stabala ovdje nema. Kod spusta u Za Ak pridružilo se starim padnutim još nekoliko novih padnutih stabala. S obje strane prolaznost nije upitna, samo treba paziti da kod obilazaka ne propuštamo nastavak staze. Neki utisci ovdje
http://stezeinsledi.blogspot.com/2014/07/takoj-po-rojstvu-se-prekucnejo-v-brezno.html
pa sretno na stazama.
|
|
|
|
| heinz10. 07. 2016 |
Kad na dijelu staze gdje bi prema gornjem opisu (zadnji pasus) trebalo napustiti lovačku stazu i skrenuti lijevo na bezpotje nema opipljive orijentacijske točke osim spomenutih 20 minuta od klupe kod Skočnika, nastavio sam po stazi do vrha. Pod vrhom je teren prilično strm i zahtijeva malo penjanja po kamenju i strmoj travi. (opasnost klizanja) Staza se gubi, što znači zahtjevno bezpotje!
Vraćao sam se opisanim varijantom. Točka gdje napustiti stazu i skrenuti lijevo nalazi se nekoliko metara iza drvenog korita za vodu s klupama. To je znatno više od 20 minuta od klupe kod Skočnika. Na tom dijelu šume do kamenja nema gotovo nikakvih možića, ni tragova "staze", pa predlažem da se odavde usmjerimo blago ulijevo, uz umjeren uspon po neizraženom šumskom grebenu uz dolinici na lijevo, sve dok blago lijevo iznad horizonta ne opazimo kamenja. Dalje nema problema s orijentacijom.
|
|
|
|
| suhy18. 11. 2018 |
Čudoviti jesenski izlet. Od željezničkog mosta uz dolinu Belega potoka gore, Za Akom dol, pregled slapa 2 i uz Savi natrag do željezničkog mosta.
|
|
|
|
| Batistuta16. 08. 2020 |
Svi opisi staza u dolini Belega potoka i pristup Rutarskom Vršiču su naravnost katastrofalni.
Danas sam napravio kružnu turu, usred se jako gubio, hodao na pamet itd. Na kraju sam stigao do cilja i bezbedno sišao.
Problem je što su staze na karti PZ nacrtane pogrešno, te ima hrpu staza i napuštenih šumskih vlakova koji te zbunjuju. Na stazama je hrpa sručenih drveća, ponekad čak i cijelo pobočje, pa je nemoguće slijediti stazu. S puno kondicije, strpljenja i volje za hodanjem na pamet, moguće je doći do vrha.
Onima kojima se ne sviđa gubiti se i orijentirati, preporučujem stazu iz Za Aka, koja je lakše praćiva, postavljeni su možići, neke sam postavio danas i sam.
Rutarski Vršič ima stvarno dva vrha, ne znam koji je viši. Na nijednom danas nisam mogao naći knjižicu za vpise, možda ju je odnio marmot. 
|
|
|
|
| djimuzl17. 08. 2020 |
S obzirom da su opisi za staze na ovim stranicama "fiksni" - ovaj je nastao najmanje prije deset godina; prvi dani komentar na ovu stazu je iz srpnja 2010.), sasvim je jasno da je od vremena kad je komentar nastao, na stazi moglo doći do mnogo promjena - posebice ako je staza koja nije održavana kao označena planinarska staza.
Upravo zato je ovdje mogućnost komentiranja i "ažuriranja" informacija o trenutnim uvjetima na stazama.
Još "katastrofalniji" je tvoj komentar, jer za probleme s orijentacijom najprije okriva loše opise, a to utemeljuješ lošim kartografiranjem i šumskim radovima.. Kako onda? 
Knjižice za vpise ili marmota tamo nikad nije bilo. 
|
|
|
|
| Pastirica17. 08. 2020 |
5. i 10. jula ove godine bila je kutija za wpise, tamo sam tako vidjela naziv Rutarški Vršič.
|
|
|
|
| JusAvgustin17. 08. 2020 |
Rutarski Vršič je samostalni vrh gdje se nalazi kutija za wpise. Put mimo lovačkog stana je sasvim dobro praćiv i ne predstavlja problema nekome tko ima barem malo osjećaja za orijentaciju.
|
|
|
|
| Jusk18. 08. 2020 |
Ja sam prošle godine otišao slučajno po ovoj stazi, čitao sam o njoj i odlučio pogledati. Na početku je bila lijepo pratljiva staza, više pa mimo nekoliko srušenih stabala, traženje nastavka.. ali sam se popeo na vrh natrag dol sam promašio i otišao bez staze niz obronak dok nisam našao tu stazu koja me dovela do one kojom sam išao gore.. puno neoznačenih staza gore hoću reći..
|
|
|
|
| ppegan19. 08. 2020 |
Ja sam išla na Rutarski Vršič mimo Skočnikov prvi put sa poznavateljem, pa je bilo jednostavno. Drugi put sam vodila koleginicu, treći roditelje. Ob trećem posjetu nakon oluje puno srušenog drveća, zapravo cijeli obronak, kao što piše prethodnik, tako da je prolaz i traženje staze bilo prilično otežano. Ali budući da sam približno znala gdje staza ide i u kojem smjeru, nismo imali većih problema. Najviše smo se mučili s prolazima preko, ispod i mimo stabala. Sili smo zatim za Ak, gdje je staza lijepo praćiva i označena.
|
|
|
|
| Pastirica19. 08. 2020 |
Ja sam opise dobila ovdje i GPS trag s te stranice, onda je pa bilo to, malo kasnije još to. Nekoliko traženja oba puta ali se isplatilo. Usamljeni i udaljeni krajevi.
|
|
|
|
| Jusk19. 08. 2020 |
Kad sam ja prošle godine bio ovdje, uopće ne znam kojom stazom sam išao, nije bila ona u opisu, iako početak isti, ali kasnije nekom drugom stazom, znam da nisam išao mimo Skočnikovih, ipak bila je još jedna neoznačena staza, vmes je bilo treba malo tražiti, također puno srušenog drveća na stazi.. tik prije vrha ravno gore strmom travom.. pogled s vrha stvarno fin, magle su bile u dolini
|
|
|
|
| ppegan20. 08. 2020 |
@Jusk, po opisanom si prošao mimo Skočnikovih, samo nisi ih našao  Nekoć si vjerojatno hodao iznad potoka, za najviši slap Skočnikovih moraš ionako malo skrenuti s puta da ga nađeš
|
|
|
|
| Jusk20. 08. 2020 |
I to je moguće, ja
|
|
|
|
| JusAvgustin21. 08. 2020 |
Možeš ići ljevom stranom korita mimo Katarze i Stiriofobije i probiti se kroz rušje do V Skočnikovih. Spusti se lovačkom mimo lovačkog štanda.
|
|
|
|
| Majdag22. 08. 2020 |
Kad smo išle nas dvije sa sestrom (blog gore), išle smo prema opisu staze. Prošlo je skoro tri godine, ali nismo imale problema. Stazice po lovačkim putovima su većinom neko vrijeme vidljive, pa opet nestanu. U tome je šarm. Samo onaj čovječuljak lijevo, kod skočnika malo se plašio..
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.