NC Planica - Mala Ponca / Ponza Piccola (ob skakalnici)
Polazište: NC Planica (931 m)
| Širina/Dolžina: | 46,476°N 13,7241°E |
| |
Ime staze: ob skakalnici
Vrijeme hoda: 3 h 10 min
Težina: zahtjevna neoznačena staza
Visinska razlika: 994 m
Visinska razlika po stazi: 1040 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 21.811
 | 4 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
a) Prvo se odvezemo v Kranjsku Goru, nato pa z vožnjo nadaljujemo prema Ratečama. Kada dođemo do kružnog raskrižja u blizini Rateča, skrenemo na izlaz u smjeru Planice. Slijedi još malo uspona i stižemo do velikog parkirališta kod Nordijskog centra Planica, gdje parkiramo na plaćenom parkiralištu. Cijena za osobna vozila je 2,5 eura/dan (rujan 2019).
b) Preko graničnog prijelaza Rateče uđemo u Sloveniju, zatim idemo brzo desno prema Planici. Slijedi još malo uspona i stižemo do velikog parkirališta kod Nordijskog centra Planica, gdje parkiramo na plaćenom parkiralištu. Cijena za osobna vozila je 2,5 eura/dan (rujan 2019).
Opis staze:
S parkirališta šetamo do podnožja letalnice, gdje počinjemo penjati se stepenicama (ne metalnim).
(U slučaju da je put po stepenicama zatvoren, do odskočišta se penjemo makadamskom cestom koja počinje pred prvim skakaonicama.)
Slijedi strm uspon desnom stranom letalnice, kod RTV tornja put skreće malo desno i privremeno prelazi u šumu. Nekoliko više dolazimo do makadamske ceste kojoj slijedimo lijevo (do ovdje može i cestom koja počinje pred skakaonicama), po njoj brzo stižemo do odskočišta letalnice.
Ovdje ispod odskočišta prelazimo na drugu stranu letalnice i ponovno počinjemo penjati se drvenim stepenicama. Nakon nekoliko minuta daljnjeg strmog uspona stižemo do vrha uzletne rampe, s koje se otvara lijep pogled na letalnicu i Planicu ispod nas.
Od vrha rampe, do koje možemo doći i žičarom, nastavljamo širokom stazom, kojom se u poprečnom usponu prema desno uspinjemo do ceste koja vodi iz Rateča.
Kada dođemo do spomenute ceste slijedimo je lijevo, po njoj idemo još nekoliko minuta tj. do mjesta gdje počinje silaziti prema potoku Beli potok.
Na tom dijelu je manje raskrižje, s kojeg nastavljamo malo desno na kolovoza koji se penje paralelno s hudourniškom klisurom potoka Beli potok. Na obližnjem raskrižju idemo ravno, kada kolovoz završi idemo lijevo na uhođenu stazu, uz koju je mali možić, na drvetu primjećujemo crvenu strijelicu. Slijedi poprečni uspon prema lijevo, gdje prelazimo nekoliko hudourničkih struga, uključujući glavnu strugu potoka Beli potok. Kada se staza poravna slijedi još malo prelazaka, zatim se priključujemo lovačkoj stazi koja počinje malo dalje od skakaonica u Planici.
Ovdje nastavljamo oštro desno i prvo još prelazimo nekoliko grapa, zatim uz grapu koja silazi s Glava počinjemo strmo penjati se u brojnim cik-cakima. Više dolazimo u manju udolinu gdje se staza privremeno poravna, nakon nekoliko 10 koraka skreće lijevo i penje se do sljedećeg raskrižja, s kojeg nastavljamo desno (malo lijevo Glave i nastavak staze Planica - Pokljuka).
Slijedi umjeren poprečni uspon prema desno, staza s koje se otvaraju lijepi pogledi na stijene Ponci i Kucerjeva nas ubrzo dovodi pod Vratice gdje staza ponovno postaje strmom i ovaj put i težom. Po kraćem strmijem žljebu penjemo se na Vratice gdje dosežemo državnu granicu sa susjednom Italijom i s kojih se otvara izuzetan pogled na Mangart i ostale okolne vrhove.
Ispod zanimljivih tornjića silazimo na talijansku stranu, na obližnjem raskrižju idemo desno tako da se ponovno počinjemo penjati (ravno prema dolje Belopeška jezera).
Slijedi nekoliko prelazaka, zatim slijedi kratak tehnički zahtjevan spust, za njim još kraći izložen prelazak. Na drugoj strani hudournika slijedi još nekoliko minuta prilično strmog uspona i uz sve ljepše poglede dosežemo vrh Male Ponce.
Opis se odnosi na stanje u rujnu 2019., slike su iz različitih razdoblja.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
Rasprava o izletu NC Planica - Mala Ponca / Ponza Piccola (ob skakalnici)
|
| Tadej31. 07. 2008 |
Uspon na Malu Poncu je jedan od ljepših izleta u Julijskim Alpama. Uspon na vrh preporučujem svima koji vole mir i lijepe razglede.
|
|
|
|
| žl1. 08. 2008 |
Slažem se s Tadejem. Sve što je napisao drži, ja sam imala još puno borovnica.
|
|
|
|
| pok luka19. 08. 2012 |
Meni osobno jedan od najljepših krajeva naših planina. U samotnim kutovima tijekom mojih osam posjeta sreo sam samo pet planinara, od toga tri jučer i to samo na Belopeškoj strani Ponca. Udobna lovačka staza u mnogim krivinama savladava prilično strm uspon (samo nemojte je označavati molim) Ovaj put sam otišao samo do Vratice (koljeno me malo muči), bacio pogled na talijansku stranu zatim na Glave u hladovinu s pogledom na oštrice "velikih" Ponca. Provedao čudesan dan u mojim voljenim krajevima i za kraj citiram Miheliča: "Ako ti znače planinska samotnost i prvobitnost kao nužan uvjet za doživljaj uputio si se na pravu planinu, očaravajuću planinu snažno preporučujem"
|
|
|
|
| 4324. 09. 2013 |
s obzirom da renoviraju letalnicu i da je Planica jedno veliko gradilište, evo opisa alternativnog početka puta (sažeto po Miheliču i prohođeno u nedjelju): prošećeš se širokim koritom Belega potoka još nekih 30-50 m dalje od mjesta gdje skreće nagore te na lijevoj strani tražiš stazicu gdje se vegetacija malo razmakne - zatim joj lako slijediš, na razvodicama se orijentiraj po kamenim grudama i markacijama PP
posebno preporučujem silazak preko Ovčje strane ali nije za javnost 
|
|
|
|
| metod11. 08. 2014 |
Danas sam prvi put otišao na Malu Poncu, prema uputama gornjeg opisa i knjige Julijske Alpe - sjeverni pristupi. Odmah sam pronašao polazište (stazu uz Beli potok). Nakon pola sata hoda dolaziš u predio jako propalog bukovog šuma - zlokobno. Najviše sam se "hvatao" iznad prelaska Bijelog potoka. Tamo sam nastavio po kolovozi koja teče uz LIJEV breg Bijelog potoka (gledano nizvodno). Očito ide sličan kolovoz i po desnom. Ništa zato, dalje je sve išlo ok.
Poboljele su me tabla i natpis (Via Alpina) na Vratcama, koji s talijanske markirane staze lijepo usmjeravaju planinara još na slovensku stranu, gdje nema markacija, ali je priličan labirint staza. Vrlo neodgovorno! Na našoj strani sam sreo žrtvu natpisa: planinar, stranac bio je oko sat hoda ispod sedla prilično izgubljen i nije imao pojma kamo da ide. Ako će naručitelji staze Via Alpina ovo čitati, neka poprave grešku. LP, Metod
|
|
|
|
| netline31. 10. 2016 |
29.10.2016
Uspeli smo prema Miheličevom opisu (početak uz Bijeli potok i spust u Tamar). U strmom donjem dijelu nakon oko 45-60 min hoda postoje dva mjesta s pašćim stablima. Prolaz je jako otežan. Traženje prolaza uzima dodatnih 15-30 min. Od listopada do proljeća dalje je pristup sedlu više manje u sjenovitoj zoni.
Tijekom cijelog dana smo izdaleka sreli samo dvije osobe i uplašili kamziku.
|
|
|
|
| VanSims3. 06. 2017 |
Prethodnik je već nešto rekao.
Tamo gdje su dvije alternative, ona po šumskoj cesti prije okretaja desno otpada, više nema kućica.
Druga opcija nas vodi stazom koja se spušta od okretaja dolje do onih stabala. S malo iznajdljivosti nije tako teško. Preporučujem zaobilaženje palih stabala gore i onda spust natrag na stazu.
Kad pale stabala završe, treba paziti na stazicu koja se odvaja desno. Ako nakon zavoja vidimo pred sobom stijene, a staza počinje silaziti (vjerojatno natrag u Planicu) već smo prošli.
Nema drugih posebnosti, staza je lijepo praćiva. Mali problem je na onom raskrižju iza Glava. Tamo preporučujem uspon prema Glavama do mjesta gdje nestane staze. S više možda bolje vidi slaba stazica i mjesto gdje se nastavlja u škriljevcu. Kućice prije Vrataca su lijepo konzistentne, neke pale sam vratio.
|
|
|
|
| milenula27. 06. 2019 |
25.6.2019 otisnuli smo se s grupom na turu, ali smo krenuli od skloništa Slatna, što znači da smo odmah bili na šumskoj cesti do koje se dolazi preko stuba preko lavinske ograde iz Planice. Malo prije korita Belega potoka iznenadila nas je s desne široka šumska cesta, prilično razbijena, i na početku stajao je kamenčić. Toga nije bilo u nijednom opisu, ali smo se odlučili pogledati. Na putu je bilo na dva mjesta potrebno proći ispod palih smreka, ali više nije bilo kamenčića. Korito Belega potoka ostalo je na našoj lijevoj. Budući da smo bili prvi put tu, odlučili smo se vratiti, prešli smo korito i nastavili po uputama gdje se i kolovoz kojem smo trebali slijediti izgubio u šumi. Stazu smo ipak našli, više i njome došli do pravog odvajanja. Nazad smo umjesto desno kako smo došli na "glavnoj" stazi skrenuli lijevo i nakon oko 10 minuta došli do gornjeg dijela korita i potoka i uz njega kolovoz koji smo jutros napustili. Ukratk, onima koji dođu šumskom cestom nije potrebno prelaziti bujični potok, nego samo slijediti šumsku cestu uz njega ravno gore... možda oko 30 minuta. Čini se da je to novo napravljena cesta ili????
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.