Ishodište: Petrovo Brdo (803 m)
| Širina/Dužina: | 46,2157°N 13,9997°E |
| |
Vrijeme hodanja: 4 h 40 min
Zahtijevnost: laki označeni put
Visinska razlika: 1041 m
Visinska razlika po putu: 1325 m
Zemljovid: Škofjeloško in Cerkljansko hribovje 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 13.732
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Železnika vozimo prema Tolminu ili obrnuto, pratimo cestu do naselja Petrovo Brdo, gdje se na parkiralištu kod planinarskog doma Petrovo Brdo i parkiramo. Planinarski dom nalazi se neposredno uz raskršće gdje se odvaja put za Sorišku planinu.
Opis puta:
Kod planinarskog doma primjećujemo oznake za Črnu prst koje nas upućuju na vrlo strmu stazu. Nakon kraćeg strmog uspona stupamo na široki kolovoz kojeg pratimo desno, a on nas brzo dovodi do bujičnog potoka. Markirani kolovoz ubrzo skreće malo ulijevo, a zatim se relativno strmo uspinje kroz šumu. Nakon otprilike pola sata hoda dolazimo do planinskih putokaza, gdje je označeno križanje.
Nastavljamo u smjeru Črne prsti (lijevo Kup i Podbrdo) te nastavljamo uspon po uzlaznom kolovozu koji više skreće udesno i potpuno se spušta. Nakon nekoliko minuta dodatnog hoda napuštamo kolovoz i nastavljamo uspon markiranom pješačkom stazom. Nakon kraćeg uspona staza se malo splašnjava i dovodi nas na staru, ali vrlo dobro očuvanu stazu. Uspon nastavljamo spomenutom mulatozom koja nas kroz šumu i poneke usjeke dovodi do križanja kod bivka Lovčev bivak Pri Koucah. Tu nastavljamo ravno (desno Lajnar i Slatnik) i nakon 10-ak koraka dodatnog hoda dolazimo do već spomenutog bivka (Lovčev bivak je samo naziv vikendice i ne možemo ga koristiti kao bivak).
Od Lovčevog bivaka nastavljamo markiranom stazom u smjeru Črne prsti. Staza naprijed prelazi šumski pojas, a zatim postupno prelazi na sve panoramskije padine s kojih se otvara pogled na vrhove i obronke koji okružuju Bašku grapu. Više staza skreće malo ulijevo i počinje se lagano spuštati. Nakon toga staza zaobilazi stare vojarne i samo 10-tak metara dalje nas dovodi do lovačke kuće na Vrhu Bače.
Od lovačke kuće nastavljamo ravno (oštro desno Petrovo Brdo) i uspinjemo se na prevoj Vrh Bače, gdje je označeno križanje. Tu nastavljamo lijevo u smjeru Črne prsti (blago desno po cesti Soriška planina, desno uzbrdo Šavnik i Možic) te se počinjemo uspinjati dijagonalno kroz šumu. Kada se staza uspinje gotovo ispod samog vrha Šance, počinje se spuštati prema manjem prijevoju. Staza najprije vodi pored vikendice GRS-a (gorske službe spašavanja), a zatim dolazimo do već spomenutog malog prevoja. Staza naprijed počinje najprije umjerenim usponom, a zatim nas postupno dovodi na greben Koble, gdje postaje još strmiji. Slijedi nekoliko minuta strmog uspona stazom koja prolazi rubom mjestimično izloženog grebena. Više se staza ravna, skreće malo udesno i dovodi nas na manje izražen vrh Kobla.
Od Koble slijedi lagani spust, a zatim se staza nastavlja manje strmim grebenom prema susjednom Krevlu. Prema vrhu Krevl lijevo se odvaja nešto dalje markirana staza u smjeru "Kobla žig", a mi nastavljamo ravno i s desne strane zaobilazimo vrh do kojeg inače ima samo 10-tak koraka. hodanje.
S druge strane Krevlove staze ponovno se počinje spuštati, ovaj put do obližnje skijaške staze. Kada dođemo do ruba skijaške staze, uočavamo oznake za Črnu prst, koje nas usmjeravaju lijevo prema dolje. Slijedi nešto spusta, a zatim dolazimo do manje močvare Na Kalu, gdje je također manje uočljiv prijelaz. Nastavljamo desnom stazom (lijevo preko manjeg sedla vodi stari pastirski put koji prelazi preko južnih obronaka Spodnjih Bohinjskih gora, koji se nakon nekog vremena spaja sa stazom od Podbrda prema Črnoj prsti), koja se još uvijek lagano spušta i nešto niže dovodi nas do markiranog križanja, gdje se s desne strane spaja staza s planine Za Črno goro.
Na navedenom križanju nastavljamo blago lijevo, a zatim se počinjemo umjereno uspinjati kroz šumu. Više, staza pravi nekoliko dugih cik-cak krivuda, nakon čega nas iz rijeđe šume ili staze grmlja dovodi na sipar ispod Rušnog vrha. Tu se staza neko vrijeme splašnjava, a zatim se s druge strane sipare počinje strmo uspinjati po travnatoj brazdi ispod grebena Doma. Na ovom dijelu u kasno proljeće postoji povećana opasnost od odrona kamenja. Više žlijeb završava, a staza prelazi kratku strmu padinu, gdje su u rano ljeto još uvijek moguća snježna polja. Iznad strmog dijela uključujemo se na stazu od planinarskog doma Orožnova koča, a tek nekoliko metara više stupamo na greben na koji dolazimo na sedlu Čez Suho.
Tu nastavljamo desno i s pogledom na Bašku grapu, Bohinj i najviše vrhove Julijskih Alpa, za nekoliko minuta se uspinjemo do planinarskog doma Doma na Črnoj prsti, koji se nalazi samo nekoliko metara ispod vrha.
Planinarski dom Dom Zorka Jelinčiča zaobilazimo lijevom stranom i preko kratke strme padine u nekoliko koraka se uspinjemo na razgledni vrh.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
Rasprava o izletu Petrovo Brdo - Črna prst
|
| Čeladarka1. 11. 2015 00:00:00 |
Pot res ni zahtevna. Terensko je razgibana in zelo zanimiva, vendar pa zaradi svoje dolžine ni primerna za vsakogar. Na poti sem srečala kar nekaj par izmučenih pohodnikov. Priporočam jo vzdržljivim z dobro kondicijo 
|
|
|
|
| Lapuh20723. 09. 2020 00:00:00 |
Od vseh poti na Črno prst mi je ta najljubša. Nima takšnih strmin, kot se nanjo vlečejo tako z juga kot severa, pa vendar si na njej nabereš zavidljivo količino višincev. Ne gre samo strmo gor pa gor pa gor, pač pa se v lagodni liniji najprej suklja do Vrha Bače, potem se iz pohodnika malo heca z gor na Koblo, pa dol do močvirja Na Kalu, pa spet gor proti ciljnemu vrhu. In razgledi! Če je le vreme, potem že kmalu od Petrovega brda naprej podoživljaš začetni prizor iz filma Na svoji zemlji: »Stane, glej jo, našo Grapo!« Ko pa prideš na grebene, se ti odpre še modro Bohinjsko jezero, zeleni gozdovi nad njim in bele skale vršacev. To nedeljo je vreme bilo pravo za ta čas, in bil je dan, ko so kočo zapirali. Ampak nas niso pustili lačne, ne ričeta in štrukljev, ne globokih pogledov. Do prihodnje sezone! 
|
|
|