Planina Blato - Škednjovec (po istočnom grebenu)

Prilaz izlazištu:
S autoceste Ljubljana – Jesenice skrenemo na izlaz Lesce te nastavljamo vožnju kroz Bled i Bohinjsku Bistricu prema Bohinju. Kod Bohinjskog jezera skrenemo desno preko mosta, gdje prolazimo pored stare crkve sv. Ivana Krstitelja u Staroj Fužini. U centru sela, između gostionice i kulturnog doma, gdje je postavljena replika Triglavskog tornja, na raskrižju skrenemo oštro lijevo na cestu koja vodi na planine Vogar i Blato. Na kraju sela je uz cestu veće parkiralište, u ljetnom razdoblju odnosno u sezoni, za automobile se tu naplaćuje cestarina odnosno parkirna naknada. Nastavljamo po uskoj asfaltnoj cesti koja se prvo lagano uzdiže, zatim preko paša iznad sela malo poravna. Kad počne šuma, dolazimo do raskrižja gdje je desno označen odvojak za dolinu Voje, mi nastavljamo lijevo za Vogar i Blato. Nakon cca 6–7 km umjereno uspinjaće i vijugave ceste dolazimo do raskrižja gdje skrenemo desno u smjeru planine Blato (ravno planina Vogar) i zatim joj slijedimo sve do parkirališta i rampe pred planinom Blato. Ako je puno (često vikendom i u lijepom vremenu ljeti), moguće je parkirati na više mjesta i uz cestu.

Opis staze:
S parkirališta nastavljamo mimo rampe po makadamskoj cesti, koja nas u nekoliko koraka dovodi do desnog zavoja, gdje pred sobom ugledamo donji dio planine Blato, desno – tik iznad ceste primjećujemo i početak lovačke staze i putokaz za planinu Krstenicu, gdje je na početku za sigurniji korak iznad ceste postavljena i kraća čelična užad. Zatim slijedimo ugodnu polaganu stazu kroz šumu koja lagano skreće desno, sve do mjesta gdje je presijeca širok kolovoz s planine. Zatim prelazimo preko kolovoza i slijedimo uspinjuću stazu koja se uskoro opet okreće desno i ide kroz šumu paralelno iznad relativno strmog kolovoza. Nakon približno 15 minuta hoda, na kraju manjeg sječenika, staza skreće više lijevo i u nekoliko krivina se popne preko kraćeg strmog uspona, u nastavku do planine Krstenica izmjenjuju se još nekoliko blažih i nekoliko strmih dijelova staze. Prije nego napustimo šumski dio staze, primjećujemo lijevo manju lovačku koću, odatle uskoro dolazimo na donji pašački dio, gdje nam se z desne ponovno priključuje kolovoz. Slijedi još dobrih 5 minuta hoda i već stižemo na vrlo razglednu i sunčanu planinu Krstenicu, gdje danas stoji oko deset više ili manje uređenih bajta (koća), negdje u sredini, kod korita s vodom, ispod najveće koće, stoji i drveni smjerni putokaz. S planine među bajtima se držimo više lijevo, zatim se više manjih stazica iznad bajta na zapadnoj strani planine spoji u jednu, lijepo vidljivu stazu, koja nas pod obroncima Krsteniškog i Jezerskog Stoga zloženim pripelje do male napuštene planine Jezerce. Tamo se za koritom s vodom usmjerimo desno nagore, kamo vodi dobro vidljiva staza prema Jezerskom prelazu, iznad kojeg stoje Adam i Eva. Ovoj stazi slijedimo samo nekoliko desetaka metara, zatim se odmah usmjerimo lijevo na manje vidljivu stazicu koja vodi u gornju manju dolinicu. Stazica se prvo lagano popne, zatim nas vodi nekako sredinom desnog obronka gotovo horizontalno pod melištima i strmim stijenama. Na suprotnoj strani dolinice strmo se uzdižu Ogradi. Hodimo gotovo do zatvarača doline, gdje se staza usmjeri desno i počne se uspinjati pod travnatim obroncima Prevalskog Stoga prema Mišeljskom prelazu. Na prelazu nailazimo na oznake i označenu stazu Lazovski prelaz – Velo polje. S prelaza, kamo se spušta i stroga staza s Prevalskog Stoga, usmjerimo se na suprotni obronak, na besputni teren koji vodi između niskog rušlja i trave, mjesto mjestimičnim glatkim stjenovitim pločama, prema Škednjovcu i Mišeljskoj dolini. Kad se obronak malo poravna, primjećujemo i kakvog kamenog čovječuljka koji nam pokazuje lakše prolaze po raznovrsnom svijetu manjih pećina, škrapalja i žlijebova. Budući da vidimo Škednjovec i njegov istočni greben cijelo vrijeme pred sobom, orijentacija u lijepom vremenu ne stvara veće probleme. Na prvi relativno kupasti predvrh možemo se popeti i ravno, ali ga je zbog znatne strmine bolje zaobići desno, prilikom traženja najboljih prolaza treba paziti i na brojne duboke jame i provalije. Zatim dolazimo na ugodno travnato sedlo, gdje nam se otvara pogled na moćni drugi predvrh, kojeg se po kraćoj i nezahtjevnoj stjenovitoj stepenici također rješavamo desno (na južnim stranama grebena su stijene strmije i prepadne). Po praćenoj, ali raznovrsnoj podlozi nagore, dolazimo do najkritičnijeg mjesta ovog uspona, tj. do prelaska kakvih deset metara glatke i strme ploče, koja je u vlažnom ili smrznutom vrlo opasna za pad ili zdizanje. U nastavku dolazimo opet na širi, ali vrlo strmi stjenoviti obronak, koji je uz stijenju lijevo prilično krutljiv, pa je sigurnije krenuti malo više desno u manji b. uži, ali izdaleka vidljivi, stjenoviti žlijeb, koji vodi sve do vrha sedla grebena iznad drugog predvrha. Po žlijebu se uspinjemo malo desno, malo lijevo, u gornjem dijelu i po sredini, ovisno o tome gdje dobijemo bolji oslonac, ali penjanje ne prelazi I. stupanj. Kad izađemo iz tog žlijeba (dug oko 60 m), opet stupamo na uže travnato sedlo, odavde dalje samo po grebenu nagore, koji se na nekim mjestima više, na drugima opet manje sužava, slijedi još treći predah po grebenu i zatim još preko zadnjeg predvrha, koji je relativno još najširi, baš tako ćete biti iznenađeni i relativno udobnim vrhom. Za silazak se preporučuje zapadni greben i spust do sedla između Škednjovca i Vrha Hribarica, koji je inače kraći, ali zbog krutljivosti i izloženosti grebena jednako zahtjevan i nikako nije za vrtoglave ili manje iskusne. S prijelaza se možete najbrže vratiti natrag prema Mišeljskom ili Lazovskom prelazu po melištima i dolini pod Škednjovcem. Okvirno vrijeme hoda: planina Blato – planina Krstenica: 1 sat, planina Krstenica – planina Jezerce – Mišeljski prelaz: 1,5 sata, Mišeljski prelaz – Škednjovec (vrh): 1,5 sata. Silazak zapadnim grebenom do prijelaza oz. sedla (između Škednjovca i Vrha Hribaric): 0,5 sata.

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti, panorama