Planina Kuhinja - Batognica
Polazište: Planina Kuhinja (991 m)
| Širina/Dolžina: | 46,2413°N 13,663°E |
| |
Vrijeme hoda: 3 h 20 min
Težina: djelomično zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1173 m
Visinska razlika po stazi: 1185 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 38.176
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
a) Vozimo se do Kobarida, zatim slijedimo oznake za Drežnicu. Nakon prelaska rijeke Soče preko Napoleonovog mosta idemo desno u smjeru Tolmina i Vrsna (lagano lijevo Drežnica) te postupno počinjemo uspon. Nastavlja se vožnja kraj naselja Ladra, Smast, Libušnje do naselja Vrsno, gdje se nalazi rodna kuća Simona Gregorčiča. Tu se s desne priključuje cesta iz naselja Kamno, mi pak slijedimo cesti za oznakama koja vodi prema selu Krn i planini Kuhinja. Slijedi još prilično vožnje po relativno uskoj cesti, pri čemu na raskrižjima slijedimo smjer planine Kuhinja. Malo prije planine idemo lijevo, gdje se nalazi zapora za plaćanje parkirnine. Na drugoj strani zapore, nekoliko parkirališta je već uz cestu, još nekoliko više na manjoj izravnini. Parkiranje je moguće i malo dalje ispred Koče na planini Kuhinja.
b) Vozimo se do Tolmina, zatim slijedimo oznake za Kobarid. Na ravnom dijelu ceste idemo desno u smjeru naselja Kamno, do kojeg dolazimo preko uskog mosta preko rijeke Soče, zatim slijedimo oznake za selo Vrsno. U Vrsnu se spojimo s cestom iz Kobarida, mi pak slijedimo cesti za oznakama koja vodi prema selu Krn i planini Kuhinja. Slijedi još prilično vožnje po relativno uskoj cesti, pri čemu na raskrižjima slijedimo smjer planine Kuhinja. Malo prije planine idemo lijevo, gdje se nalazi zapora za plaćanje parkirnine. Na drugoj strani zapore, nekoliko parkirališta je već uz cestu, još nekoliko više na manjoj izravnini. Parkiranje je moguće i malo dalje ispred Koče na planini Kuhinja.
Opis staze:
S parkirališta ispred planine Kuhinja usmjerimo se na lijevu donju cestu koja vodi prema Koči na planini Kuhinja (lagano desno planina Leskovica, Jezero v Lužnici...) i uz koju su oznake za Gomiščkovo zavetišče i Krn. Malo prije Koče na planini Kuhinja put se račva, mi možemo odabrati desni put, koji je malo kraći od one koja prolazi mimo koče ili onaj ravno, malo duži koji prolazi mimo koče.
Pri spomeniku poginulim planinarima u Krnskom pogorju se oba puta spajaju, mi pak slijedimo označeni put prema Krnu. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona tijekom kojeg prelazimo nekoliko pašnih ograda; kad dođemo do prilaznog puta bližnjim planinama samo ga prelazimo (lijevo talijanska kapela na Planici i obližnje planine) te počinjemo strmo se uspinjati. Slijedi uspon sve razglednijim travnatim padinom, više pa dolazimo do planine Slapnik, gdje stoji više međusobno istih zgrada.
Objekte zaobilazimo desnom stranom, zatim još dva puta prelazimo cestu koja vodi prema planini Zaslap, gdje je u paštnoj sezoni moguće kupiti neki mliječni proizvod. I iznad ceste vode još dva odcepa prema spomenutoj planini, mi pak nastavljamo putem koji postupno prelazi na strmije padine, gdje se uspinjemo u nekoliko dužih serpentin. Više se prečno uspinjemo prema lijevo i na nadmorskoj visini malo više od 1600 metara dolazimo do neoznačene raskrsnice, gdje se označeni put nastavlja ravno, desno pa se odvaja dobro utabana prečnica.
Nastavljamo ravno, zložnim putem koji prelazi padine, na nekim mjestima i blago nizbrdo, zatim dolazimo do početka grebena obližnjeg vrha Kožljak, gdje se označeni put skreće desno i prelazi na strme zapadne padine Krna, gdje se malo dalje spojimo s uobičajenim putem iz Drežnice.
Nastavljamo u smjeru Krna te se ponovno počinjemo uspinjati, put dalje nas vodi starom vojnom mulatjerom koja sprva još teče strmim zapadnim padinama, zatim se postupno uspinjemo na ploču Krna, gdje padina postaje manje strma.
Na ovom dijelu se s uobičajenog puta prema Krnu usmjerimo na put koji vodi prema Krnski škrbini.
U nastavku se u nekoliko serpentin uglavnom prečno uspinjamo prema desno, gdje nas put vodi preko krnske ploče, kad se put približi Krnski škrbini padina postaje prilično strma, put pa je još uvijek sasvim širok. U nastavku padina postaje malo manje strma, put pa postaje strmiji i penje se do raskrsnice na Krnski škrbini, odakle se otvara lijep pogled prema sjeveru.
Ovdje nastavljamo desnim putem u smjeru Batognice (lijevo Krn, ravno nizbrdo Krnsko jezero), koji postaje tehnički zahtjevniji. Put nas po izloženom putu uz pomoć stepenica vodi prepadnim južnim padinama Batognice. U vlažnom ili snijegu velika opasnost klizanja. Nekoliko metara ispod vrha put se poravna i bez većih problema nas dovodi na vrh.
Početna točka - Koča na planini Kuhinja 0:05, Koča na planini Kuhinja - planina Slapnik 0:40, planina Slapnik - Krnska škrbina 2:15, Krnska škrbina - Batognica 0:20.

Na stazi: Koča na planini Kuhinja (1002m), Planina Slapnik (1250m), Krnska škrbina (2058m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
Rasprava o izletu Planina Kuhinja - Batognica
|
| Gost27. 08. 2007 |
Predlažem da se prvo popneš na Krn i onda siđeš na Batognicu, gdje uzmi vrijeme za obilazak kaverna iz 1. svjetskog rata. Stazu nastavljaš po grebenu Batognice po označenoj stazi, na vrhu se onda spustiš desno (smjer Lužnica). Nastavljaš mimo jezera Lužnica i onda za sedlom desno na planinu Leskovca, od ondje je još 5 min do parkinga. Kružna staza traje 6-7 sati.
|
|
|
|
| slavkola11. 07. 2011 |
Pot po oključinama do vrha Krna prilično monotona. Raj za ljubitelje planinskog cvijeća. Probudi me prepadna stina Krna. Još malo i tu sam kod skloništa. Skupina Talijana donijela je sve sa sobom. Konjićić umoran počiva u hladu. Kaverna iznad skloništa puna smeća. Dijamant u blatu! Sramota! Ali pogled s druge strane kod prozora oduzima dah. Kanin, Mangart, Jalovec, Škrlatica, Triglav. Sve blista! U daljini se bijele Dolomiti. Na vrhu grupa Talijana. Spust do provalije. Batognica. Niz stube mi nasuprot dolazi čopor ovaca. Zebnim gledam hoće li koja pasti dolje. Nevjerojatne su! Prolazim sve kaverne. Šrapnel za uspomenu. Mjesečeva pokrajina do jezera u Ložnici. Tišina. Potpuno sam. Samo kostur izgubljene ovce me pozdravlja uz put. Dva sata čujem samo svoje korake i kavke. Kameni čovjek visoko lijevo zabrinuto me promatra. Azurno jezero... Raj! Anđeli u zraku? Ne, samo roj jadralnih padalaca. Odmor i polagak spust niz strmu stazu. Jedan dan u raju koji ne zaboravljaš!
|
|
|
|
| ales5018. 07. 2011 |
Talijani su ostavili svoje živote i cijeli kup željeza uz Austrijance tijekom soške fronte i još uvijek se nalazi puno toga što nije odneseno u muzeje, da neki planinari stvarno ne poštuju planine i bacaju smetove svuda, jer to je samo planina, poštovanje prema planini samoj i uspomena na pale gdje se prolilo toliko krvi i žao mi je, ljudi se toga ne svjesni, sebičnost ne poznaje granica.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.