Planina Kuhinja - Batognica
Ishodište: Planina Kuhinja (991 m)
| Širina/Dužina: | 46,2413°N 13,663°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h 20 min
Zahtijevnost: djelomično zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1173 m
Visinska razlika po putu: 1185 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 38.036
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
a) Vozimo se do Kobarida, zatim slijedimo oznake za Drežnicu. Nakon prelaska rijeke Soče preko Napoleonovog mosta idemo desno u smjeru Tolmina i Vrsna (lagano lijevo Drežnica) te postupno počinjemo uspon. Nastavlja se vožnja kraj naselja Ladra, Smast, Libušnje do naselja Vrsno, gdje se nalazi rodna kuća Simona Gregorčiča. Tu se s desne priključuje cesta iz naselja Kamno, mi pak slijedimo cesti za oznakama koja vodi prema selu Krn i planini Kuhinja. Slijedi još prilično vožnje po relativno uskoj cesti, pri čemu na raskrižjima slijedimo smjer planine Kuhinja. Malo prije planine idemo lijevo, gdje se nalazi zapora za plaćanje parkirnine. Na drugoj strani zapore nekoliko parkirališta je već uz cestu, još više na manjoj izravnini. Parkiranje je moguće i malo dalje ispred Koče na planini Kuhinja.
b) Vozimo se do Tolmina, zatim slijedimo oznake za Kobarid. Na ravnom dijelu ceste idemo desno u smjeru naselja Kamno, do kojeg dolazimo preko uskog mosta preko rijeke Soče, zatim slijedimo oznake za selo Vrsno. U Vrsnu se spojimo s cestom iz Kobarida, mi pak slijedimo cesti za oznakama koja vodi prema selu Krn i planini Kuhinja. Slijedi još prilično vožnje po relativno uskoj cesti, pri čemu na raskrižjima slijedimo smjer planine Kuhinja. Malo prije planine idemo lijevo, gdje se nalazi zapora za plaćanje parkirnine. Na drugoj strani zapore nekoliko parkirališta je već uz cestu, još više na manjoj izravnini. Parkiranje je moguće i malo dalje ispred Koče na planini Kuhinja.
Opis puta:
S parkirališta ispred planine Kuhinja usmjerimo se na lijevu donju cestu koja vodi prema Koči na planini Kuhinja (lagano desno planina Leskovica, Jezero v Lužnici...) i uz koju su oznake za Gomiščkovo zavetišče i Krn. Malo prije Koče na planini Kuhinja put se račvati, mi možemo odabrati desni put, koji je malo kraći od one koja prolazi mimo koče ili onaj ravno, malo duži koji prolazi mimo koče.
U blizini spomenika poginulim planinarima u Krnskom pogorju se oba puta spajaju, mi pak slijedimo označeni put prema Krnu. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona tijekom kojeg prelazimo nekoliko paštnih ograda; kad dođemo do prilaznog puta bližnjim planinama samo ga prelazimo (lijevo talijanska kapela na Planici i obližnje planine) te počinjemo strmo se uspinjati. Slijedi uspon sve razglednijim travnatim padinom, više pa dolazimo do planine Slapnik, gdje stoji više međusobno istih zgrada.
Objekte zaobilazimo desnom stranom, zatim još dva puta prelazimo cestu koja vodi prema planini Zaslap, gdje je u paštnoj sezoni moguće kupiti neki mliječni proizvod. I iznad ceste vode još dva odvoda prema spomenutoj planini, mi pak nastavljamo putem koji postupno prelazi na strmije padine, gdje se uspinjemo u nekoliko dužih serpentinskih zavojnica. Više se prečno uspinjemo prema lijevo i na nadmorskoj visini malo više od 1600 metara dolazimo do neoznačene raskrsnice, gdje se označeni put nastavlja ravno, desno pa se odvaja dobro utabana prečnica.
Nastavljamo ravno, zloženim putem koji prelazi padine, na nekim mjestima i blago nizbrdo, zatim dolazimo do početka grebena obližnjeg vrha Kožljak, gdje se označeni put skreće desno i prelazi na strme zapadne padine Krna, gdje se malo dalje spojimo s uobičajenim putem iz Drežnice.
Nastavljamo u smjeru Krna te se ponovno počinjemo uspinjati, put dalje nas vodi starom vojnom mulatjerom koja sprva još teče strmim zapadnim padinama, zatim se postupno uspinjemo na ploču Krna, gdje padina postaje manje strma.
Na ovom dijelu se s uobičajenog puta prema Krnu usmjerimo na put koji vodi prema Krnski škrbini.
U nastavku se u nekoliko serpentinskih zavoja uglavnom prečno uspinjamo prema desno, gdje nas put vodi preko krnske ploče, kad se put približi Krnski škrbini padina postaje prilično strma, put pa je još uvijek sasvim širok. U nastavku padina postaje malo manje strma, put pa postaje strmiji i penje se do raskrsnice na Krnski škrbini, odakle se otvara lijep pogled prema sjeveru.
Ovdje nastavljamo desnim putem u smjeru Batognice (lijevo Krn, ravno nizbrdo Krnsko jezero), koji postaje tehnički zahtjevniji. Put nas po izloženom putu uz pomoć stuba vodi prepadnim južnim padinama Batognice. U vlažnom ili snijegu velika opasnost klizanja. Nekoliko metara ispod vrha put se poravna i bez većih problema nas dovodi na vrh.
Početna točka - Koča na planini Kuhinja 0:05, Koča na planini Kuhinja - planina Slapnik 0:40, planina Slapnik - Krnska škrbina 2:15, Krnska škrbina - Batognica 0:20.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
Rasprava o izletu Planina Kuhinja - Batognica
|
| Gost27. 08. 2007 00:00:00 |
Predlagam, da se najprej povzpneš na Krn in potem sestop na Batognico, kjer si vzami čas za ogled kavern iz 1. sv. vojne. Pot nadaljuješ po grebenu Batognice po označeni poti, na vrhu se potem spustiš desno (smer Lužnica). Nadaljuješ mimo jezera Lužnica in potem za sedlom desno na planino Leskovca, od tam pa je še 5 min do parkirišča. Krožna pot vzame 6-7 ur.
|
|
|
|
| slavkola11. 07. 2011 00:00:00 |
Pot po okljukih do vrha Krna dokaj monotona. Raj za ljubitelje gorskega cvetja. Prebudi me prepadna stena Krna. Še malo in sem pri zavetišču. Kup Italijanov je prinesel vse s seboj. Konjiček ves utrujen počiva v senci. Kaverna nad zavetiščem polna smeti. Dijamant v blatu!Sramota! Zato pa pogled na drugi strani pri oknu jemlje dih. Kanin, Mangart, Jalovec, Škrlatica, Triglav. Vse žari! V daljavi se belijo Dolomiti. Na vrhu skupina Italijanov. Spust do škrbine. Batognica. Po stopnicah mi nasproti pride trop ovac. S strahom gledam ali bo katera padla dol. Neverjetne so! Prehodim vse kaverne. Šrapnel za spomin. Lunina pokrajina do jezera v Ložnici. Tišina. Povsem sam sem. Le okostje izgubljene ovce me pozdravi ob poti. Dve uri slišim le svoje korake in kavke. Kamniti možic visoko na levi me skrbo opazuje. Azurno jezero... Raj! Angeli v zraku? Ne, le roj jadralnih padalcev. Počitek in počasen spust po strmi pot navzol. En dan v nebesih,ki ga ne pozabiš!
|
|
|
|
| ales5018. 07. 2011 00:00:00 |
Italijani so pustili svoja življenja in cel kup železja poleg avstrijcev med soško fronto in še zdej se najde veliko tega ,kar ni odnešeno po muzejih,ja nekateri planinci res ne spoštujejo gora in puščajo smeti vsepovsod,ker to je le gora spoštovanja do gore same in v spomin na padle,kjer se je prelilo toliko krvi in se žal ljudje tega ne zavedajo,sebičnost ne pozna meja.
|
|
|