Pod Zjabci - Lanževica (po Rapalski meji)
Ishodište: Pod Zjabci (745 m)
| Širina/Dužina: | 46,3261°N 13,6982°E |
| |
Ime puta: po Rapalski meji
Vrijeme hodanja: 4 h
Zahtijevnost: zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1258 m
Visinska razlika po putu: 1300 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 9.136
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
A) Prvo se vozimo do Kranjske Gore, a zatim nastavljamo vožnju preko planinskog prijevoja Vršič prema Bovcu. Ubrzo nakon tunela Berebica dolazimo u selo Soča, gdje skrećemo lijevo preko mosta preko rijeke Soče (smjer turističkog gospodarstva Jelinčič i kampa Korita). Nakon mosta ne skrećemo lijevo prema kampu, već nastavljamo voziti ravno uzlaznom asfaltnom cestom. Dalje se uspinjemo preko prostranih livada usred kojih stoji nekoliko samostalnih vikendica, a zatim cesta prelazi u šumu. Više, cesta skreće sasvim ulijevo i dovodi nas do mjesta Pod Zjabcev, gdje uočavamo planinske putokaze za planinu Planina Za skalo, Dom na Komni i Triglavska jezera. Parkiramo na za to predviđenom mjestu uz cestu.
B) Iz Primorske se prvo vozimo u Bovec, a zatim nastavljamo vožnju prema Trenti. Pred kraj naselja Soča skrećemo desno u smjeru turističkog gospodarstva Jelinčič i kampa Korita. Nakon mosta ne skrećemo lijevo prema kampu, već nastavljamo voziti ravno uzlaznom asfaltnom cestom. Dalje se uspinjemo preko prostranih livada usred kojih stoji nekoliko samostalnih vikendica, a zatim cesta prelazi u šumu. Više, cesta skreće sasvim ulijevo i dovodi nas do mjesta Pod Zjabcev, gdje uočavamo planinske putokaze za planinu Planina Za skalo, Dom na Komni i Triglavska jezera. Parkiramo na za to predviđenom mjestu uz cestu.
Opis puta:
Od Pod Zjabci idemo markiranom stazom koja s desne strane zaobilazi obližnje vikendice. Iza vikendica put ide u šumu i brzo nas dovodi do manjeg križanja gdje nastavljamo desno preko potoka. S druge strane potoka staza skreće lijevo i počinje se umjereno uspinjati kroz gustu šumu. Uspon nastavljamo starom mulatozom, koja je na mnogim mjestima već uvelike izgrizena, a koja nas više dovodi do kratkog strmog stjenovitog dijela. Kroz navedeni dio vodi nas uređen i širok mulatoz, a staza iznad navedenog dijela dovodi nas do vidikovca s kojeg se otvara prekrasan pogled na Bavški Grintavec.
Sa vidikovca se staza vraća u šumu i brzo se uspinje do starog korita s vodom (ovdje uz stazu je manji bunar koji u sušnim razdobljima presuši). Iznad korita staza skreće malo ulijevo, a zatim se uspinje u brojnim cik-cak kroz šumu. Više se staza malo splašnjava i dovodi nas na manje uočljiv raskrižje gdje se lijevo odvaja napušteni put prema pašnjaku Za skalo.
Odavde nastavljamo dalje ravno, opet malo strmija staza nas nakon 10 minuta dodatnog hoda dovodi do sljedećeg, ovoga puta potpuno nemarkiranog križanja. Ovdje se desno odvaja neoznačena pješačka staza koja vodi prema obližnjoj lovačkoj kući i dalje prema pašnjaku Planina za Črnim vrhom, lijevo se odvaja lovačka staza prema pašnjaku Za skalo, a mi nastavljamo ravno do sljedećeg obližnjeg križanja. , koji je malo bolje označen.
Tu nastavljamo ravno ili blago desno, markiranom stazom u smjeru Triglavskih jezera i Komna. Nastavljamo blagom stazom koja nas kroz crnogoričnu šumu dovodi do križanja.
Od križanja nastavljamo desnom stazom u smjeru Komna (lijevo Triglavska jezera), a s desne strane zaobilazimo Dol za Bajarjem. S druge strane doline staza počinje najprije blago, a potom strmo uzbrdo. Strmina brzo opada i sve panoramskija staza, uvodi nas u niz manjih dolina, kroz koje se lagano uspinjemo do usjeka Oslova škrbina.
Od usjeka Oslova škrbina počinje markirana staza koja se spušta prema zaravni Lepa Komna, a upravo na ovom mjestu je napuštamo i nastavljamo uspon desno po bespuću.
Od usjeka Oslova škrbina nastavljamo nekako u smjeru zapada prema jugozapadu, a više gotovo prema jugu, a naprijed bi nam trebala biti orijentacija na greben koji se nastavlja sve do vrha Lanževice.
Od usjeka se najprije uspinjemo po lijepo prohodnom bespuću, nakon čega nas lagani prolaz prekida strma padina. Ovdje imamo dvije mogućnosti za nastavak. Možemo se uspinjati ravno prema gore po dosta strmoj i djelomično mrvičastoj padini, ili možemo nastaviti malo lijevo te se dijelom kroz borovicu uspinjemo na greben, gdje se spaja malo teža varijanta. Dalje obje staze vode i povremeno grebenom, koji naprijed više nije previše zahtjevan. Više možemo zaobići kraći strmi dio s desne strane preko manjeg točila, a zatim nastavljamo grebenom na kojem se mogu uočiti stari rubnici nekadašnje rapalske granice. Ovu sve panoramskiju iu gornjem dijelu također lako prohodnu "stazu" pratimo sve do 2003 metra visoke Lanževice.
Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Velika Baba
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
Rasprava o izletu Pod Zjabci - Lanževica (po Rapalski meji)
|
| Zgembo30. 04. 2017 00:00:00 |
A mogoče kdo ve kje se da dobiti žig?
|
|
|
|
| darinka426. 11. 2021 13:39:06 |
Opisano spodnje korito, kjer naj bi tekla voda je bilo sušno. Morda je več vode spomladi. Kar malo razočarana sva bila, ker se že drugič bolj zaradi snega nisva odločila po grebenu od Oslove škrbine vse do vrha. Predvsem ker ne veš kako je s snegom na poti. V tretje morda spomladi bo šlo lažje. Tudi potka , ki se odcepi za Kaluder mimo lovske koče in opuščene planine za Črnim vrhom se potem izgubi. Če bo tam kdo hodil naj ima navigacijo. Na teh poteh redkokoga srečaš.
|
|
|
|
| mirank26. 11. 2021 14:09:11 |
Iz tega izhodišča še nikoli nisem šel in me tudi ne mika, pa se vsako leto vsaj enkrat podamo v tiste robe. Vedno štartamo pri rampi! Kar se tiče steze pa marsikje uporabljam taktiko, da hodim kot drugi in kričim "tukaj je hojeno" 
|
|
|
|
| darinka44. 10. 2023 09:47:24 |
Kdor čaka dočaka. Včeraj nam je v lepi jesenski idili uspelo prehodit pot po Rapalski meji. Od Pod Zjabci smo se namenili na Mala Vrata. Tam smo že hodili, ko smo šli na Kal. Potem pa po brezpotju , mimo mejnih kamnov , nekoč rapalske meje. Vse do vrha Lanževice. Sestopali smo po nam že poznani poti pod Babo in Kaludrom. Poti niti ne bi rekla, ker jo ni več. Čeprav nekoč vrisane v garminu, ne obstajajo več, ker so se zarasle. In ruševja je tam tudi vsako leto več. Kljub temu, da smo tam že hodili, smo iskali prehode . Kakšne pol ure izgubili kot če bi šli po levi strani ob sestopu z Lanževice. . Tura niti ni bila kratka. Enih 17 km je naneslo hoje in skoro 1600 višincev.
|
|
|