Pri Mlinču - Mangart (čez Gladki rob in po italijanski poti)

Pristup do ishodišta:
a) Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo u Italiju, zatim u Trbižu / Tarvisio skrenemo lijevo u smjeru Predela / Cave del Predil. Nakon nekoliko 100 m idemo ponovno lijevo u istom smjeru, zatim na raskrižju kod Rabeljskog jezera / Lago del Predil nastavljamo ravno glavnom cestom u smjeru Slovenije (desno Nevejski preval (Na Žlebeh) / Sella Nevea). Slijede neke serpentinke i vožnja kroz tunel, zatim dolazimo do graničnog prijelaza Predel, iza kojeg ponovno vozimo u Sloveniju. U nastavku počinjemo silaziti, zatim prije mosta s najvećim lukom u Julijskim Alpama (most preko Mangartskog potoka (na prometnoj tabli označeno most Predel 129 m)) skrenemo lijevo u smjeru Mangarta. Odmah iza raskrižja se odvaja bočni krak ceste, gdje je označeno parkiralište.
b) S Primorske vozimo do Loga pod Mangartom, odatle nastavljamo vožnju prema Italiji. Još prije nego što dođemo do graničnog prijelaza Predel, iza mosta Predel (most preko Mangartskog potoka) skrenemo desno u smjeru Mangarta. Parkiramo odmah iza mosta na označenom parkiralištu uz bočni krak ceste.

Opis puta:
Iz izhodišča nastavljamo po asfaltnoj cesti koja vodi prema Mangartskom sedlu, penjemo se njome do prvog desnog zavoja, tj. do mjesta gdje prelazi Mangartski potok. Na spomenutom zavoju, još prije prelaska mosta, nastavljamo ravno na pješacku stazu u smjeru Mangartske planine. Nastavljamo uz lijep pogled na Mangart stazom koja se penje paralelno s potokom, nešto više prelazimo i plaz Stože koji se dogodio u studenom 2000. Kada napustimo područje plazina postupno prelazimo u šumu, kroz koju se umjereno penjemo do zapadnog ruba Mangartske planine.
Kada stupimo na planinu odšetamo do obližnje ovčarske koće, iza koje nastavljamo po nešto zarasloj stazi koja vodi preko planine. Nakon prelaska planine dolazimo u pojas šume, zatim brzo dosežemo uži pojas livade na kojem se nastavlja stara napuštena cesta (do ovdje moguće i ako na planini nastavimo cestom i zatim na prvom razpotju lijevo u smjeru Mangartskog sedla). Lošija cesta odnosno kolovoz se blago penje, zatim kada prijeđemo bujičnjak ona se konačno pretvara u planinarsku stazu. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona, zatim prelazimo asfaltanu cestu. Na drugoj strani ceste penjemo se zloženim stubičkama, zatim dosežemo čistuću gdje staza skreće lijevo i počinje relativno strmo penjati. Nakon nekoliko minuta uspona ponovno dosežemo cestu, njome nastavljamo do obližnjeg zavoja gdje se s ceste odvaja staza kojom nastavljamo.
Ovdje se označena staza nastavlja cestom, mi nastavljamo neoznačenom stazicom koja prelazi u šumu. U nastavku se strmo penjemo stazom koja se u početku još vuče kroz šumu, zatim nam se otvaraju sve ljepši pogledi koji dosežu prema Rombonu, Jerebici... Više se vraćamo na cestu kojom osim nekoliko prečica nastavljamo do dijela gdje počinje duže prelaženje udesno. Nakon što prijeđemo prilično moćnu grapu bujičnjaka Nakel uskoro ćemo na lijevoj strani ceste primijetiti kraće stubice kojima se penjemo na obližnje travnato pobočje gdje se nastavlja lako praćena ali još uvijek neoznačena staza. Staza uskoro skreće lijevo i prečno se penje do ruba grape gdje stoji metalni stup s rozožutim trakama. Ovdje se staza ponovno okreće udesno, zatim se prečno penje preko nešto strmijih travnatih pobočja. Staza s koje nam se otvaraju sve ljepši pogledi i koja ide starom mulatjerom više nas dovodi do ruševina koje su nešto iznad sljedeće grape. Starom mulatjerom nastavljamo strmijim pobočjem koje nas vodi prema grapi. Samo malo prije nego što dosegnemo grapu neoznačena staza se račvrtne na dva dijela, mi nastavljamo lijevo (ravno Mangartska koča na Mangartskom sedlu) stazom koja prelazi na travnato pobočje i uskoro skreće desno. Slijedi prečni uspon po nešto zarasloj stazici koja se penje pobočjima Male špice vrha koji se diže zapadno od Mangartskog sedla. Više dosežemo granični greben gdje nam se u nekakvoj škrbini Čez jezik priključuje označena staza od Belopeških jezera (staza preko Plazja).
Ovdje nastavljamo desno i širokom stazicom silazimo do Mangartskog sedla gdje se sasvim približavamo Mangartskoj cesti. Nastavljamo graničnim grebenom s kojeg nam se otvara lijep pogled koji doseže sve do najvišeg vrha Visokih Tur u Austriji - Velikog Kleka a staza nas postupno dovodi na pobočja 2200 m visokog Travnika (Strmi nos) gdje staza skreće lagano udesno. Nakon prelaska Travnika dolazimo u nešto kamenitiji svijet pod Rateškim Malim Mangartom iza njega uskoro dolazimo na označeno razpotje gdje se razdvajaju talijanska i slovenska staza.
Nastavljamo lijevo tehnički lakšom talijanskom stazom koja nakon kraćeg uspona prelazi na talijansku stranu masiva Mangarta. U nastavku se u početku samo umjereno penjemo već nakon nekoliko minuta staza postaje prilično stroma i dovodi nas na gladke stjenovite ploče gdje nam pomažu neka osiguranja uglavnom jeklene kablove. Nakon tog dijela staza se okreće nešto ulijevo i prelazi na strme šljunke gdje se početkom ljeta još zadržavaju snježna polja (cepin, dereze). Preko šljunaka se prečno penjemo staza u nastavku se sve više okreće udesno. Staza koja je većim dijelom i izložena padajućem kamenju više prelazi na istočnu stranu planine gdje je označeno razpotje.
Nastavljamo desno u smjeru Mangarta (lijevo Jalovec, Vevnica, Tamar) stazom koja se nastavlja okretati udesno. Više prijeđemo još jednu grapu zatim počinjemo prilično strmo penjati se strmom pobočjem koja je zbog brojnog posjeta dodatno izložena padajućem kamenju. Kada se staza nakon nekoliko minuta položi do vrha nas dijele samo neka 10 koraka uz izuzetne poglede na blisku i daleku okolicu.
Pri Mlinču - Mangartska planina 35 minuta, Mangartska planina - Mangartsko sedlo 2:10, Mangartsko sedlo - Mangart 2:00.

Ob poti: Mangartska planina (1295m), Mangartsko sedlo (2055m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga