Pri Mlinču - Mangart (čez Gladki rob in po italijanski poti)

Pristup do ishodišta:
A) Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo se prema Italiji, nakon toga u mjestu Trbiž / Tarvisio skrećemo lijevo u smjeru Predela / Cave del Predil. Nakon nekoliko 100 metara idemo još jednom lijevo u istom smjeru, a zatim na raskrižju kod Rabeljskog jezera / Lago del Predil nastavljamo ravno glavnom cestom u smjeru Slovenije (desno Nevejski preval (Na Žlebeh) / Sella Nevea ). Slijedi nekoliko oštrih skretanja i vožnja kroz tunel, a zatim dolazimo do graničnog prijelaza Predel, nakon čega ponovno vozimo u Sloveniju. Dalje se počinjemo spuštati, a zatim prije mosta s najvećim lukom u Julijskim Alpama (most preko Mangartskog potoka (na putokazu označen most Predel 129 metara)) skrećemo lijevo u smjeru Mangarta. Odmah nakon raskrižja odvaja se bočni odvojak ceste, gdje je obilježeno parkiralište.
B) Iz Primorske vozimo do Loga pod Mangartom, a odatle nastavljamo vožnju prema Italiji. Prije nego što dođemo do graničnog prijelaza Predel, nakon mosta Predel (most preko Mangartskog potoka) skrećemo desno u smjeru Mangarta. Parkiramo odmah nakon mosta na označenom parkiralištu uz bočni odvojak ceste.

Opis puta:
Od polazišta nastavljamo asfaltnom cestom koja vodi prema prevoju Mangartsko sedlo, te se tu uspinjemo do prvog desnog skretanja, odnosno do mjesta gdje se križa s Mangartskim potokom. Na navedenom skretanju, prije nego što pređemo most, nastavljamo ravno pješačkom stazom u smjeru Mangartske planine. Nastavljamo s lijepim pogledom prema Mangartu, stazom koja se uspinje usporedno s potokom i malo više prelazimo i preko klizišta Stože koje se dogodilo u studenom 2000. godine. Izlaskom iz područja klizišta postupno prelazimo u šumu, kroz kojim se umjereno uspinjemo do zapadnog ruba planinskog pašnjaka Mangartske planine.
Kada zakoračimo na planinu hodamo do obližnje pastirske kolibe iza koje nastavljamo malo zaraslom stazom koja vodi preko planine. Nakon prelaska planine ulazimo u šumski put, a zatim brzo dolazimo do užeg puta livade, na koji se nastavlja stari napušteni put (do ovdje je moguće i ako nastavimo planinskim pašnjakom cestom, a zatim na prvo križanje lijevo u smjeru Mangartskog sedla). Lošiji put ili kolovoz se lagano uspinje, a nakon toga kada pređemo bujicu konačno prelazi u planinski put. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona, a potom prelazimo asfaltnu cestu. S druge strane ceste uspinjemo se blagim stepenicama, a potom dolazimo do čistine, gdje staza skreće lijevo i počinje se relativno strmo uspinjati. Nakon nekoliko minuta uspona ponovno dolazimo do ceste, a tu nastavljamo do obližnjeg skretanja, gdje se sa ceste odvaja staza kojom nastavljamo.
Ovdje markirana staza nastavlja na cestu, a mi nastavljamo nemarkiranom pješačkom stazom koja prolazi u šumu. Dalje se strmo uspinjemo stazom koja isprva još prolazi kroz šumu, a zatim se otvaraju sve ljepši vidici koji sežu prema Rombonu, Jerebici... Više se vraćamo na cestu, na kojoj se osim nekih prečacima nastavljamo rastavljanje, gdje počinje duže križanje prema desno. Nakon što pređemo dosta moćan vododerinu bujice Nakel, ubrzo ćemo s lijeve strane ceste primijetiti kraće stepenice, po kojima se uspinjemo na obližnju travnatu padinu, gdje nastavljamo relativno laku za praćenje, ali još uvijek nemarkiranu stazu. Staza ubrzo skreće lijevo i dijagonalno se uspinje do ruba jaruge, gdje stoji metalni stup s ružičasto žutom trakom. Tu staza ponovno skreće udesno, a zatim se koso uspinje preko nešto strmijih travnatih padina. Staza s koje se otvaraju sve ljepši vidici i koja vodi starom stazom više nas dovodi do ruševina koje se nalaze malo iznad sljedećeg jaruge. Starim mulatozom nastavljamo strmijom padinom koja nas vodi prema jarku. Tek nešto prije nego što dođemo do usjeka, neoznačena staza se odvaja na dva dijela, a mi nastavljamo lijevo (ravno Mangartska koča na Mangartskom sedlu) stazom koja prolazi travnatom padinom i ubrzo skreće desno. Slijedi kosi uspon malo zaraslom stazom koja se uspinje obroncima Male špice, vrha koji se uzdiže zapadno od prevoja Mangartsko sedlo. Više dolazimo do graničnog grebena, gdje se u nekakvom usjeku Čez jezik spaja s markiranom stazom od Belopeških jezera (staza preko Plazja).
Tu nastavljamo desno te se širem pješačkom stazom spuštamo do prevoja Mangartsko sedlo, gdje se vrlo približavamo Mangartskoj cesti. Nastavljamo graničnim grebenom s kojeg se otvara lijep pogled koji seže sve do najvišeg vrha Visokih Tura u Austriji - Grossglocknera / Velikog Kleka, a staza nas postupno dovodi na padine 2200 metara visokog Travnika (Strmi nos), gdje staza skreće blago udesno. Nakon prijelaza Travnika izlazimo na malo kamenitiji teren ispod Rateškog Malog Mangarta, a iza njega ubrzo dolazimo do označenog prijelaza, gdje se odvajaju Talijanska i Slovenska staza.
Nastavljamo lijevo tehnički lakšom talijanskom stazom koja već nakon kraćeg uspona prelazi na talijansku stranu masiva Mangart. Dalje se prvo lagano uspinjemo, a već nakon nekoliko minuta staza postaje prilično strma i dovodi nas na glatke stjenovite ploče, gdje nam nešto pomaže fiksna sigurnosna oprema, uglavnom čelične sajle. Nakon tog dijela staza skreće malo ulijevo i prolazi strmim siparom, gdje u rano ljeto još ima snježnih polja (cepin, dereze). Preko sipare se uspinjemo koso, a staza dalje skreće sve više udesno. Staza koja je većim dijelom također izložena kamenju, više prolazi istočnom stranom planine, gdje je označeno križanje.
Nastavljamo desno u smjeru Mangarta (lijevo Jalovec, Vevnica, Tamar) stazom koja još uvijek skreće desno. Više, prelazimo još jedan vododerinu, a zatim se počinjemo prilično oštro uspinjati po strmoj padini, koja je zbog velikog broja ljudi dodatno izložena kamenju koje pada. Kada se staza nakon nekoliko minuta izravna, do vrha nas dijeli svega 10-tak koraka, s prekrasnim vidicima na bližu i dalju okolicu.
Pri Mlinču - Mangartska planina 35 minuta, Mangartska planina - Mangartsko sedlo 2:10, Mangartsko sedlo - Mangart 2:00.

Ob poti: Mangartska planina (1295m), Mangartsko sedlo (2055m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga