Pri Mlinču - Mangart (preko Gladkog roba i po slovenskoj stazi)

Pristup do ishodišta:
a) Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo u Italiju, zatim u Trbižu / Tarvisio skrenemo lijevo u smjeru Predela / Cave del Predil. Nakon nekoliko 100 m idemo još jednom lijevo u istom smjeru, zatim na raskrižju kraj Rabeljskog jezera / Lago del Predil nastavljamo ravno po glavnoj cesti u smjeru Slovenije (desno Nevejski prijevoj (Na Žlebeh) / Sella Nevea). Slijede nekoliko serpentina te vožnja kroz tunel, zatim dolazimo do graničnog prijelaza Predel, za kojim ponovno vozimo u Sloveniju. U nastavku počinjemo silaziti, zatim pred mostom s najvećim lukom u Julijskim Alpama (most preko Mangartskog potoka (na cestnoj tabli označeno most Predel 129 m)) skrenemo lijevo u smjeru Mangarta. Odmah za raskrižjem se odvaja stranski krak ceste, gdje je označeno parkiralište.
b) S Primorske vozimo do Loga pod Mangartom, od tamo nastavljamo vožnju prema Italiji. Još prije nego stignemo do graničnog prijelaza Predel, za mostom Predel (most preko Mangartskog potoka) skrenemo desno u smjeru Mangarta. Parkiramo odmah za mostom na označenom parkiralištu uz stranski krak ceste.

Opis puta:
Iz izhodišča nastavljamo po asfaltnoj cesti koja vodi prema Mangartskom sedlu, mi se penjemo po njoj do prvog desnog zavoja, tj. do mjesta gdje prelazi Mangartski potok. Na spomenutom zavoju, još prije prelaska mosta, nastavljamo ravno na pješačku stazu u smjeru Mangartske planine. Nastavljamo uz lijep pogled na Mangart, po stazi koja se penje paralelno s potokom, malo više prelazimo i plaz Stože koji se dogodio u studenom 2000. Kada napustimo područje plazu postupno prelazimo u šumu, kroz koju se umjereno penjemo do zapadnog ruba Mangartske planine.
Kada stupimo na planinu odšetamo do obližnje pastirske koće, iza koje nastavljamo po donekle zarasloj stazi koja vodi preko planine. Nakon prelaska planine dolazimo u pojas šume, zatim brzo dosežemo uži pojas livade, na kojoj se nastavlja stara napuštena cesta (dovde moguće i ako na planini nastavimo cestom pa na prvom razvršju lijevo prema Mangartskom sedlu). Lošija cesta tj. kolovoz se zložno penje, zatim kada prijeđemo hudournik pretvara se konačno u planinsku stazu. Slijedi nekoliko minuta umjerenog penjanja, zatim prelazimo asfaltnu cestu. Na drugoj strani ceste penjemo se zložnim stepenicama, zatim dosežemo čistušu gdje staza skreće lijevo i počinje relativno strmo penjanje. Nakon nekoliko minuta penjanja ponovno dosežemo cestu, po njoj nastavljamo do obližnjeg zavoja gdje se s ceste odvaja staza kojom nastavljamo.
Ovdje se označena staza nastavlja cestom, mi nastavljamo neoznačenom stazicom koja prelazi u šumu. Nastavljamo strmo penjanje po stazi koja se isprva još provlači kroz šumu, zatim se otvaraju sve ljepši pogledi prema Rombonu, Jerebici... Više se vraćamo na cestu, po kojoj osim nekoliko prečica nastavljamo do dijela gdje počinje duže prečenje udesno. Nakon što prijeđemo prilično moćnu grapu hudournika Nakel uskoro ćemo na lijevoj strani ceste primijetiti kraće stepenice, kojima se penjemo na obližnje travnato pobočje gdje se nastavlja lako praćena, ali još uvijek neoznačena staza. Staza uskoro skreće lijevo i prečno se penje do ruba grape gdje stoji metalni stupić s ružičastom i žutom trakom. Ovdje se staza ponovno okreće udesno, zatim se prečno penje preko nešto strmijih travnatih pobočja. Staza s koje se otvaraju sve ljepši pogledi i koja ide starom mulatjerom više nas dovodi do ruševina koje su malo iznad sljedeće grape. Starom mulatjerom nastavljamo po strmijem pobočju koja nas vodi prema grapi. Samo malo prije nego dosežemo grapu neoznačena staza se raščlanjuje na dva dijela, mi nastavljamo lijevo (ravno Mangartska koča na Mangartskom sedlu) na stazu koja prelazi na travnato pobočje i uskoro skreće desno. Slijedi prečno penjanje po nešto zarasloj stazici koja se penje pobočjima Male špice, vrha koji se uzdiže zapadno od Mangartskog sedla. Više dosežemo granični greben gdje se u nekakvoj škrbini Čez jezik priključuje označena staza od Belopeških jezera (staza preko Plazja).
Ovdje nastavljamo desno i širokom stazicom silazimo do Mangartskog sedla gdje se jako približimo Mangartskoj cesti. Nastavljamo po graničnom grebenu s kojeg se otvara lijep pogled koji seže sve do najvišeg vrha Visokih Tur u Austriji - Velikog Kleka, a staza nas postupno dovodi na pobočja 2200 m visokog Travnika (Strmi nos), gdje staza skreće blago udesno. Nakon prelaska Travnika dolazimo u nešto kamenitiji svijet pod Rateškim Malim Mangartom, iza njega uskoro dolazimo na označeno razvršje gdje se razdvajaju talijanska i slovenska staza.
Nastavljamo desno u smjeru slovenske staze (lijevo tehnički lakša talijanska staza), ona u blagom spustu prelazi manji melješ, zatim već dolazimo do plezalačkog dijela staze na Mangart. Nastavak je izložen padajućem kamenju, pa je korištenje kacige za sigurnije penjanje obvezno.
Već na samom početku plezalačkog dijela staza se strmo penje, u pomoć pri napredovanju su nam klinovi i jeklenice. Nakon tog dijela staza se privremeno poravna, zatim prelazi na umjetno izrađenu policu koja je dobro osigurana. Iza police prelazimo grapu koja je jako izložena padajućem kamenju, na drugoj strani grape ponovno počinjemo strmo penjanje. Zbog znatne strmine povremeno moramo pomagati rukama, staza se još neko vrijeme penje uz grapu i povremenim dubokim ponorima. Više se staza okreće malo ulijevo i postupno postaje tehnički manje zahtjevna. Malo dalje ispred sebe već ugledamo križ, do vrha nas dijeli samo kratko, tehnički nezahtjevno penjanje.
Silazak moguć po nešto lakšoj talijanskoj stazi.
Pri Mlinču - Mangartska planina 35 minuta, Mangartska planina - Mangartsko sedlo 2:10, Mangartsko sedlo - Mangart 2:00.

Ob poti: Mangartska planina (1295m), Mangartsko sedlo (2055m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga