Pri Mlinču - Mangart (slovenska pot)
Ishodište: Pri Mlinču (1094 m)
Širina/Dužina: | 46,4234°N 13,5937°E |
| |
Ime puta: slovenska pot
Vrijeme hodanja: 4 h 45 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1585 m
Visinska razlika po putu: 1585 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje, svetilka
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze, svjetiljka
Pogleda: 14.080
| 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
A) Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo se prema Italiji, nakon toga u mjestu Trbiž / Tarvisio skrećemo lijevo u smjeru Predela / Cave del Predil. Nakon nekoliko 100 metara idemo još jednom lijevo u istom smjeru, a zatim na raskrižju kod Rabeljskog jezera / Lago del Predil nastavljamo ravno glavnom cestom u smjeru Slovenije (desno Nevejski preval (Na Žlebeh) / Sella Nevea ). Slijedi nekoliko oštrih skretanja i vožnja kroz tunel, a zatim dolazimo do graničnog prijelaza Predel, nakon čega ponovno vozimo u Sloveniju. Dalje se počinjemo spuštati, a zatim prije mosta s najvećim lukom u Julijskim Alpama (most preko Mangartskog potoka (na putokazu označen most Predel 129 metara)) skrećemo lijevo u smjeru Mangarta. Odmah nakon raskrižja odvaja se bočni odvojak ceste, gdje je obilježeno parkiralište.
B) Iz Primorske vozimo do Loga pod Mangartom, a odatle nastavljamo vožnju prema Italiji. Prije nego što dođemo do graničnog prijelaza Predel, nakon mosta Predel (most preko Mangartskog potoka) skrećemo desno u smjeru Mangarta. Parkiramo odmah nakon mosta na označenom parkiralištu uz bočni odvojak ceste.
Opis puta:
Od polazišta nastavljamo asfaltnom cestom koja vodi prema prevoju Mangartsko sedlo, te se tu uspinjemo do prvog desnog skretanja, odnosno do mjesta gdje se križa s Mangartskim potokom. Na navedenom skretanju, prije nego što pređemo most, nastavljamo ravno pješačkom stazom u smjeru Mangartske planine. Nastavljamo s lijepim pogledom prema Mangartu, stazom koja se uspinje usporedno s potokom i malo više prelazimo i preko klizišta Stože koje se dogodilo u studenom 2000. godine. Izlaskom iz područja klizišta postupno prelazimo u šumu, kroz kojim se umjereno uspinjemo do zapadnog ruba planinskog pašnjaka Mangartske planine.
Kada zakoračimo na planinu hodamo do obližnje pastirske kolibe iza koje nastavljamo malo zaraslom stazom koja vodi preko planine. Nakon prelaska planine ulazimo u šumski put, a zatim brzo dolazimo do užeg puta livade, na koji se nastavlja stari napušteni put (do ovdje je moguće i ako nastavimo planinskim pašnjakom cestom, a zatim na prvo križanje lijevo u smjeru Mangartskog sedla). Lošiji put ili kolovoz se lagano uspinje, a nakon toga kada pređemo bujicu konačno prelazi u planinski put. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona, a potom prelazimo asfaltnu cestu. S druge strane ceste uspinjemo se blagim stepenicama, a potom dolazimo do čistine, gdje staza skreće lijevo i počinje se relativno strmo uspinjati. Nakon nekoliko minuta uspona ponovno prelazimo cestu, nakon čega samo nekoliko stepenica više ponovno dolazimo do nje.
Ovdje markirana staza nastavlja desno (lijevo nemarkirana staza preko Gladkog roba) i uz lijepe poglede na Lošku stenu dovodi nas do manjeg tunela. Nakon tunela otvara se lijep pogled i prema Mangartu, nakon što dođemo do staze šume ariša, napuštamo cestu i nastavljamo lijevo markiranom stazom, koja siječe skretanje. Kada nakon nekoliko koraka ponovno zakoračimo na asfaltiranu cestu, samo je presijecamo i nastavljamo uspon markiranom stazom koja se u početku blago uspinje, a zatim se zaravna i nastavlja koso udesno. Tijekom prijelaza najprije dolazimo do manjeg vododerine, a zatim i do bujičnog vododerina Nakel (jarak Nakel počinje već na graničnom grebenu, a potom se strmo spušta sve do rijeke Koritnice (u donjem dijelu tok teče ispod ime Ilovec)). Iz vododerine izlazimo koso desno, a zatim staza skreće lijevo i počinje se strmo uspinjati. Nekoliko minuta se strmo uspinjemo, a zatim se ponovno približavamo bujici, gdje staza skreće desno i koso se uspinje preko kraćeg skoka. Nakon skoka staza se malo splašnjava, a zatim preko uglavnom travnate strmine, s lijepim vidicima na okolne planine ponovno nas dovodi do Mangartske ceste koju slijedimo desno. Ubrzo nakon što zakoračimo na cestu staza nas dovodi do posljednjeg tunela koji je dosta dugačak. Pošto je cesta dosta prometna, dobro je da u tunelu koristimo svjetiljke, da nas drugi lakše primjete. Nakon tunela prelazimo još jedan vododerinu, a potom dolazimo do manjeg raskrižja, gdje nastavljamo lijevo u smjeru planinarske kuće Mangartska koča na Mangartskom sedlu. Od raskrižja slijedi samo nekoliko minuta hoda i dolazimo do spomenutog planinarskog doma.
Iza planinarskog doma tražimo daljnju markiranu stazu koja vodi prema prevoju Mangartsko sedlo. Put naprijed je najprije u blagom, a potom umjerenom usponu po panoramskoj travnatoj padini. Više dolazimo do asfaltne ceste, gdje stupamo točno na raskrižje gdje počinje jednosmjerna cesta. Nastavljamo gornjim desnim putem, a odatle ubrzo lijevo na markiranu pješačku stazu (možemo nastaviti cestom i graničnim grebenom ili se kosom stazom ispod Travnika uspinjemo iz nekoliko minuta lijevog cik-caka), na koji pokraj manje poznatog dvotisućnjaka (Rdeča glava 2043 m) uspinjemo se na prevoj Mangartsko sedlo.
Prije nego što dođemo do sedla još jednom prelazimo cestu, nakon čega kada dođemo na greben nastavljamo desno. Put nas dalje vodi s lijepim vidicima prema Mangartskim (Belopeškim, također Klanškim) jezerima i ostalim okolnim planinama, a pogled seže sve do Karnijskih Alpa, Gailtalskih Alpa i Visokih Tauerna. Slijedi nekoliko minuta križanja, a zatim se s desne strane uključuje već spomenuta staza koja zaobilazi prevoj Mangartsko sedlo. Nakon križanja Travnik ili Strmi nos, slijedi križanje ispod strmog Rateškog Malog Mangarta, a zatim brzo dolazimo do označenog križanja, gdje se odvajaju Talijanska i Slovenska staza.
Nastavljamo desno u smjeru Slovenske staze (lijevo tehnički lakša talijanska staza), koja u blagom spustu prelazi manja točila, a zatim već dolazimo do penjačkog dijela staze na Mangartu. Nadalje, staza je izložena kamenju koje pada pa je zbog sigurnijeg uspona obavezna upotreba kacige.
Već na samom početku penjačkog dijela staza se strmo uspinje, au kretanju naprijed pomažu nam željezni šiljci i čelične sajle. Nakon tog dijela staza se neko vrijeme spušta, a zatim prelazi na uklesanu izbočinu koja je dobro osigurana. Nakon izbočine prelazimo jarku, koja je vrlo izložena kamenju, s druge strane jarke, ponovno se počinjemo strmo uspinjati. Zbog velike strmine povremeno se moramo pomagati rukama, a staza se još neko vrijeme uspinje uz vododerinu i mjestimice duboke litice. Više staza skreće malo ulijevo i postupno postaje tehnički manje zahtjevna. Malo dalje ispred nas već primjećujemo križ, a do vrha nas dijeli samo kratak, tehnički nezahtjevan uspon.
Možemo se spustiti malo lakšom talijanskom stazom.
Pri Mlinču - Mangartska planina 35 minuta, Mangartska planina - Mangartska koča 1:45, Mangartska koča - Mangartsko sedlo 25 minuta, Mangartsko sedlo - Mangart 2:00.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
Rasprava o izletu Pri Mlinču - Mangart (slovenska pot)
|
Jernej96813. 08. 2023 08:10:05 |
11.8.2023 sem prehodil to pot. Opozoril bi na ključno mesto tega opisa:"Ko po nekaj korakih ponovno stopimo na asfaltno cesto, pa jo le prečimo ter vzpon nadaljujemo po markirani poti, ki se najprej zmerno vzpne, nato pa se položi in se nadaljuje prečno proti desni". Na tem mestu ponoven vstop z asfaltne ceste na pot ni dobro viden, ker je voda malo sprala teren, pa tudi markacij nisem videl. Od tu naprej pa vse do ponovnega vstopa na asfaltno cesto markacij praktično ni več. Pot je sledljiva, a ne prav zelo uhojena. V nadaljevanju jee pot trenutno brez posebnosti. Pohvalil bi prijazno osebje v koči in skrb za nov pohodniški režim na prostranih pašnikih v prelepi okolici.
|
|
|