Ruski križ - Križ (krožna pot po kraljestvu Zlatoroga)
Ishodište: Ruski križ (1000 m)
| Širina/Dužina: | 46,4444°N 13,7746°E |
| |
Ime puta: krožna pot po kraljestvu Zlatoroga
Vrijeme hodanja: 12 h
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1410 m
Visinska razlika po putu: 2766 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje, cepin, dereze, svetilka
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze, svjetiljka
Pogleda: 9.614
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo do Kranjske Gore, a zatim nastavljamo vožnju prema prijevoju Vršič. Tek nešto prije 3. ukočenog zavoja Ruske ceste ili Vršičke ceste, s desne strane primijetit ćemo Ruski križ (križ), a s lijeve manje parkiralište, gdje se parkiramo. Budući da je parkiralište relativno malo i brzo se napuni, možemo parkirati i malo više na većem parkiralištu malo iznad 4. ukosnice (u ovom slučaju moramo se malo spustiti do naše početne točke kod Ruskog križa).
Do polazišta možemo doći i s primorske strane preko prijevoja Vršič.
Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo cestom koja nas nakon nekoliko koraka hoda dovodi do Mihovog doma na Vršiču.
Uspon nastavljamo cik-cak cestom, gdje tek nekoliko koraka nakon osmog zavoja dolazimo do manjeg križanja, gdje se lijevo odvaja staza prema Ruskoj kapelici. Nakon kraćeg uspona stepenicama dolazimo do spomenute kapelice, a tu nastavljamo malo udesno gdje u nekoliko koraka ponovno stupamo na Vršičku cestu. Uspon nastavljamo cestom od koje se malo više desno odvaja markirana staza prema planinarskom domu Erjavčeva koča.
Nastavljamo desno i staza nas već nakon nekoliko koraka dodatnog hoda dovodi do sljedećeg križanja, gdje nastavljamo lijevom stazom (desno nemarkirana staza na Kumlehovu glavu i Visoki Mavrinc). Loše markirana staza nešto više prelazi preko bunara, a potom skreće lijevo, gdje se zatim dosta dugo uspinje kroz šumu. Više izlazimo iz šume, a staza nas tek nešto dalje dovodi na cestu Vršič ili Rusku cestu. Navedenu cestu odnosno prečac slijedimo dalje sve do planinarske kuće Erjavčeva koča na Vršiču do koje dolazimo nakon nekoliko minuta dodatnog hoda. Iza planinarskog doma idemo stazom koja prolazi kroz šumu, ubrzo primjećujemo vododerinu koja ide prema sjevernom podnožju Prisanka. Kroz jarku se spuštamo cca 300 metara, nakon čega skrećemo desno. Pored gustog bora i drveća dolazimo do kraja čunjeva, koji nas dovodi do sipare, po kojoj dalje idemo prema Hanzinoj ruti na Prisanku. Takav put nas potom dovodi do ulaza u penjački dio staze koji se nalazi u blizini manjeg slapa.
Na ulazu u zid nastavljamo malo desno i počinjemo se uspinjati uz pomoć željeznih šiljaka i čeličnih sajli. Put nas potom dovodi do još jednog vodopada kojeg prelazimo uz pomoć željeznih šiljaka. Slijedi malo manje zahtjevno prelaženje strmih padina prema zapadu. Kasnije put skreće lijevo i uspinje se pored borova. S desne strane ovdje se otvara lijep pogled prema malo većem slapu, koji se obrušava preko strmih zidova. Slijedi malo strmiji uspon uglavnom neosiguranom strminom, a zatim staza skreće desno u zid i strmo se uspinje uz brojne željezne šiljke i čeličnu sajlu. Dalje ponovno slijedi križanje blago eksponirane padine. Put nas vodi pokraj manjeg Marijina kipa koji se nalazi lijevo u zidu. Nakon toga staza skreće malo ulijevo te slijedi kraći spust uz pomoć željeznih šiljaka i čeličnih sajli koji nas dovodi do snježišta. Snježni teren uglavnom traje cijelu godinu, a za prelazak su nam hitno potrebni cepin i dereze. S druge strane snježnog polja staza skreće malo udesno i postaje lakša. Uspinjemo se travnatom padinom uz pojedine ariše, a zatim nastavljamo prema zapadu i na izbočinama prelazimo strmoglave padine. Padina potom ponovno postaje manje strma i staza nas dovodi do križanja koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1800 metara. Desno vodi staza prema prozoru Prednje okno, a mi nastavljamo lijevo stazom Hanzova pot.
Nakon kratkog nezahtjevnog uspona zatim se nekoliko puta strmo uspinjemo uz čeličnu sajlu uz pomoć brojnih željeznih šiljaka. Put nas zatim dovodi na dosta blage padine s južne strane vrha Hanzov Turn (2040 metara). Ovdje je obično još jedno snježno polje, koje je manje strmo od prvog.
Nastavljamo lagano desno ispod strmih zidova Prisojnika, a zatim se blago mrvičastim šljunčanim žderanjem uspinjemo prema usjeku na južnoj strani vrha Hudičev steber (2237 m). Ovdje se prije ulaza u vrlo zahtjevan dio staze nalazi i upisna knjiga. Staza se dalje gotovo okomito uspinje uz pomoć čeličnih sajli i željeznih šiljaka, a potom na izbočinama prelazi strmoglave padine prema zapadu. Kasnije staza skreće lijevo i počinje se uspinjati dosta strmim sjevernim padinama prema gore. Ovaj dio staze uglavnom nije osiguran pa je potreban malo više opreza. Staza zatim skreće lijevo i na manje strmoj padini dovodi nas na sjeveroistočnu stranu vrha. Ovdje staza ponovno postaje vrlo zahtjevna i u početku se okomito uspinje po strmicama, a potom i po blago eksponiranoj padini uz pomoć čeličnih sajli i željeznih šiljaka. Odavde slijedi samo kratak uspon do vrha Prisojnik.
Staza Hanzova pot na Prisojniku najduža je osigurana penjačka staza u Sloveniji, a tehnički spada i među najteže. Zbog snježnih polja na stazi, ljeti je također obavezno korištenje cepina i dereza.
S vrha Prisojnik spuštamo se markiranom stazom Jubilejna pot koja prolazi kroz prozor Zadnje okno. Hodamo po vrlo eksponiranoj stazi, stoga je također preporučljivo koristiti samoosiguranje i kacigu (uglavnom na Oknu!). Stazu napuštamo malo nakon usjeka između Prisanka i Razora (1995 metara). Staza dalje prelazi strmine ispod Razora i tek nešto dalje nas dovodi do ulaza u tehnički zahtjevniji dio staze. Uz pomoć osigurača uspinjemo se po kratkom zidu, što ne stvara veće probleme. Put zatim ide prema jugu i kuli Utrujeni stolp. Uskoro smo na prevoju Planja, gdje se spaja staza od Pogačnikova doma. Tu idemo lijevo (desno Planja) i nastavljamo uspon stazom koja je lijepo trasirana po prirodnim prolazima (mjestimice blago eksponirana). Više uočavamo špilju u kojoj gotovo cijele godine ostaje snijeg i led. Staza zatim lagano skreće ulijevo i ubrzo hodamo po eksponiranoj izbočini. Put zatim skreće desno na drugu stranu grebena. Slijedi tek nekoliko stepenica laganog penjanja i na vrhu smo.
S Razora se spuštamo na Kriške pode, možemo pet minuta skrenuti sa staze i prezalogajiti u planinarskom domu Pogačnikov dom na Kriških podih (2050 m.n.m.), ili nastavljamo dalje prema Križu (2410 m).
Od planinarskog doma Pogačnikov dom nastavljamo u smjeru Razora i Križa stazom koja se blago spušta i u par koraka nas dovodi do sljedećeg križanja, gdje idemo desno (lijevo Razor). Dalje se uspinjemo isprva blagom, a zatim nešto strmijom stazom koja nas vodi preko krškog terena Kriških poda. Malo više desno (ili ravno) odvaja se staza koja vodi prema Zgornjem Kriškom jezeru, a mi nastavljamo ravno (ili lijevo) stazom koja više prelazi strme padine Kriškog roba. Kada nas staza na kraju križanja Kriškog roba dovede na greben, otvara nam se lijep pogled prema 2382 metra visokoj Šplevti (planina indijanskog oblika). Dalje se staza strmo uspinje po krševitom kamenju (opasno za klizanje) i više nas dovodi na Bovšku vraticu. Nastavljamo desno prema vrhu Križ (ravno Škrlatica, Dolkova špica, Krnica i Bivak na Rušju) do kojeg imamo samo 10 minuta hoda. Staza naprijed se najprije lagano uspinje po užem grebenu, a zatim se uz pomoć čeličnih sajli strmo uspinje preko blago eksponirane kamenite ploče, nakon čega dolazimo do zanimljivog prolaza kroz prirodni žlijeb. Uz nešto spretnosti, kroz uski žlijeb, uspinjemo se na panoramski Križ.
Od Križa se spuštamo prema Vrhu Kriških stena (2289 m) i osiguranom planinarskom stazom prema Krnici. Od Krnice dalje slijedi lagani povratak do 3. cik-caka. Time je naš krug zaokružen.
Na ovoj stazi napravili smo oko 2800 visinskih metara. Zbog snježnog polja dobro je šetati stazom u kasno ljeto. Zahtijevat će dobru fizičku kondiciju, dobru psihičku kondiciju i radnu kameru. Za mnoge to neće biti moguće u jednom danu. (Mogućnost spavanja na Kriškim podima). Sve koji krenu ovom kružnom stazom čekaju neizmjerne ljepote Julijskih Alpa, tmurni sjeverni zid Prisanka, te pašnjaci i krški tereni Kriških poda. Za one koji žele uzeti stvarno maksimum mogu produžiti izlet i kod Stenara (2501 metar). Od Križa sat hoda.
Vrijeme hodanja: 3. cik-cak - Prisank (Hanza) 5 sati, Prisank - prevoj Planja 2 sata, Planja - Razor 1 sat, Razor - Kriški podi 45 minuta, Kriški podi - Križ 1,5 sati, Križ - Vrh Kriške stene 10 minuta , Stena - Krnica 1,5 sat, Krnica - polazište 30 minuta.
Vremena su samo informativna i ne uključuju odmore na putu koji će se sigurno dogoditi.
Ob poti: Mihov dom na Vršiču (1085m),
Ruska kapelica (1130m),
Erjavčeva koča na Vršiču (1525m),
Prisank / Prisojnik (2547m),
Zadnje okno (2200m),
Sedlo Planja (2349m),
Razor (2601m),
Sedlo Planja (2349m),
Pogačnikov dom na Kriških podih (2050m),
Bovška vratica (2375m),
Križ (2410m),
Bovška vratica (2375m),
Vrh Kriške stene (2289m),
Koča v Krnici (1113m) Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Stenar
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
Rasprava o izletu Ruski križ - Križ (krožna pot po kraljestvu Zlatoroga)
|
| Hribolaznik6. 07. 2015 00:00:00 |
Ta vikend sva opravila to čudovito pot, hvala avtorju za predlog. Rad bi opozoril na časovna neskladja v opisu. Hanzova pot iz Koče na gozdu do vrha Prisanka je dolga 5 ur, kar logično pomeni da od ruskega križa do vrha je več kot 5 ur. Avtor navaja da je od vrha Prisanka do sedla Planja 2 uri. Ah kje. 2 uri sta do Zadnjega okna (tehnično zahtevno), potem pa še 2 uri 30 min do sedla. Ker se zadnji del lahko kdor zmore tudi preteče, bi tu označil Prisank - sedlo Planja od 4 do 5 ur. Od sedla do vrha Razorja je ura hoje do Pogačnikovega doma pa 45 min. Če povzamem je pot od ruskega križa do Pogačnikovega doma dolga cca 10 ur 45 min (brez postankov in brez vzpona na Razor). Na koncu pa še ena malenkost, vrh kriške stene - Koča v Krnici 2 uri 45 min. Izjemna pot, še enkrat hvala, lp.
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
Z zeno sva konec prejsnjega tedna opravila tale krog, sicer ne v enem dnevu, ampak v dnevu in pol, pa nic zato... zelel sem, da uziva v lepotah Jubilejne, kjer je prvic hodila... na Hanzovi pa sva ze nekajkrat bila - letos je Hanzova povsem brez snega - v Hudicevem zlebu je prav morece gledat raznobarvno melisce, kjer bi moralo biti nekaj metrov debelo snezisce...
morda le opozorilo za tiste, ki se Krizke stene lotite navzdol (meni je tole uslo iz spomina): vecino poti prek Krizke stene ni zavarovane z jeklenicami, kamor bi se lahko samovarovali (npr. s SVK), tudi markacije so mestoma v smeri navzdol tezje sledljive, zato je potrebno biti povsem zbran. dva prehoda v srednjem delu sta prek zagruscenih strmih last, precej izpostavljeno, brez varovalne jeklenice; za nekoga , ki ni navajen takega spusta, je to lahko nevarno.. potrebno je le umiriti korak, pa gre cez; saj so sicer lepi oprimki, samo psiha lahko pri nekaterih naredi svoje
PD Kranjska gora bi lahko razmislilo in tu cez dodalo dve jeklenici, s cimer bi bila pot za mnogo bolj varna
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
hvala! bila sta enkratna dneva in noro lepa noc (eno slikico prilagam), moje misli pa med temi vrsaci vedno odtavajo na greben onkraj Skrlatice (VO-VR-Skrlatica).. enkrat pridem tudi jaz tja, kjer sta vi asi doma
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
pozabil sem, da se da slikice prilagat le pri razmerah (dal sem jih pod Stenar, Kriz).. Jus, tista o noci je slika 10
|
|
|
|
| qunc18. 09. 2023 09:43:22 |
Sva prehodila to pot, sicer v nasprotni smeri (s spanjem v Pogačnikovem domu). S tem da sva na koncu izpustila zadnji del vzpona na Prisank in se iz zadnjega okna vrnila čez Kajzljevo škrbino na Vršič. Prvi dan, od ruskega križa do Pogačnikovega doma: 4,5h, drugi dan od koče na Razor, skozi zadnje okno po jubilejni mimo prisanka na Vršič: 9h. Tako da ja, vse skupaj kot je v zgornjem opisu je kar za računat 14h neke normalne hoje brez postanki.
|
|
|