Ruski križ - Križ (kružna staza po kraljevstvu Zlatoroga)
Ishodište: Ruski križ (1036 m)
| Širina/Dužina: | 46,4444°N 13,7746°E |
| |
Ime puta: kružna staza po kraljevstvu Zlatoroga
Vrijeme hodanja: 12 h
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1374 m
Visinska razlika po putu: 2766 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje, cepin, dereze, svetilka
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze, svjetiljka
Pogleda: 9.704
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Prvo se odvezemo u Kranjsku Goru, zatim nastavljamo vožnju prema prelazu Vršič. Malo prije 3. serpentinke Ruske odnosno vršičke ceste, primijetiti ćemo na desnoj strani Ruski križ, na lijevoj manje parkiralište gdje parkiramo. Budući da je parkiralište relativno malo i brzo puno, možemo parkirati i nešto više na većem parkiralištu malo iznad 4. serpentinke (u tom slučaju moramo do našeg izlaznog mjesta kod Ruskog križa nešto sići).
Do izlaznog mjesta možemo doći i s primorske strane odnosno preko prelaza Vršič.
Opis puta:
S parkirališta nastavljamo cestom, koja nas nakon nekoliko koraka dovede do Mihova doma na Vršiču.
Uspon nastavljamo serpentinastom cestom, gdje nekoliko koraka iza osmog zavoja dolazimo do manjeg raskrižja gdje se lijevo odvaja staza prema Ruskoj kapelici. Nakon kraćeg uspona stepenicama dolazimo do spomenute kapele, mi ovdje nastavljamo nešto desno gdje u nekoliko koraka ponovno izlazimo na vršičku cestu. Uspon nastavljamo cestom s koje se nešto više desno odvaja markirana staza prema Erjavčevoj koći.
Nastavljamo desno staza nas već nakon nekoliko daljnjih koraka dovede do sljedećeg raskrižja gdje nastavljamo lijevom stazom (desno neoznačena staza na Kumlehovu glavu i Visoki Mavrinc). Slabo markirana staza malo više prelazi studenčić, zatim skreće lijevo gdje se zatim prilično dugo penje kroz šumu. Više izlazimo iz šume, staza nas uskoro dovede do Vršičke odnosno Ruske ceste. Navedenoj cesti odnosno prečici tada slijedimo sve do Erjavčeve koće na Vršiču, koju dosežemo nakon nekoliko minuta daljnje šetnje. Iza koće usmjerimo se stazom koja vodi u šumu, uskoro ugledamo grapu koja vodi prema S podnožju Prisanka. Grapom silazimo oko 300 metara, zatim skrećemo desno. Kroz gusto ruševje i drveće probijamo se do kraja grebena koji nas dovodi do kamenja, na kojem se zatim usmjerimo prema Hanzovoj stazi na Prisank. Takva staza nas zatim dovodi do ulaza u plezalni dio staze koji se nalazi u blizini manjeg vodopada.
Kod ulaza u stijen nastavljamo nešto desno i počinjemo se penjati uz pomoć klinova i čeličnih užadi. Staza nas zatim dovodi do još jednog vodopada koji prelazimo uz pomoć klinova. Slijedi nešto manje zahtjevno prelazanje strmih padina prema zapadu. Kasnije staza skreće lijevo i penje se mimo nekoliko ruševja. Na desnoj strani ovdje se otvara lijep pogled prema nešto većem vodopadu koji pada preko strmih zidova. Slijedi nešto strmiji uspon uglavnom nezaštićenom padinom, zatim staza skreće desno u stijen i strmo se penje uz brojne klinove i užad. Slijedi ponovno prelazanje nešto izloženije padine. Staza nas vodi mimo manjeg Marijina kipa koji se nalazi lijevo u stijeni. Staza zatim skreće nešto lijevo i slijedi kratki spust uz pomoć klinova i užadi koji nas dovodi do snježnog polja. Snježno polje se obično zadržava tijekom cijele godine, za prelazak su nepogrešivi cepin i dereze. Na drugoj strani snježnog polja staza zatim skreće nešto desno i postaje lakša. Penjemo se travnatim padinama mimo nekoliko ariša, zatim nastavljamo prema zapadu i po policama prelazimo provalijske padine. Padina zatim ponovno postaje manje strma a staza nas dovodi do raskrižja na nadmorskoj visini 1800 metara. Desno vodi staza prema Prednjem oknu, mi nastavljamo lijevo Hanzovom stazom.
Nakon kratkog nezahtjevnog uspona zatim više puta strmo se penjemo uz užad uz pomoć brojnih klinova. Staza nas zatim dovodi na prilično ravan teren na južnoj strani vrha Hanzov Turn (2040 m). Ovdje je obično još jedno snježno polje koje je znatno manje strmo od prvog.
Nastavljamo blago desno ispod strmih zidova Prisojnika te se zatim penjemo nešto šljunkovitom grapom prema sedlu na južnoj strani vrha Hudičev steber (2237 m). Ovdje prije ulaska u vrlo zahtjevni dio staze nalazi se i knjiga za upise.
Staza se u nastavku gotovo okomito penje uz pomoć užadi i klinova, zatim po policama prelazi provalijske padine prema zapadu. Kasnije staza skreće lijevo i počinje se penjati prilično strmim sjevernim padinama prema gore. Taj dio staze uglavnom nije zaštićen pa je potrebna još veća opreznost. Staza zatim skreće lijevo i nas po manje strmoj padini dovodi na sjeveroistočnu stranu vrha. Ovdje staza ponovno postaje vrlo zahtjevna i prvo se okomito penje po kovicama zatim još po nešto izloženijoj padini uz pomoć užadi i klinova. Odavde slijedi samo još kratak uspon do vrha Prisojnika.
Hanzova staza na Prisojnik najduža je zaštićena plezalna staza u Sloveniji i tehnički pripada najzahtjevnijima. Zbog snježnih polja na stazi i ljeti je obvezna uporaba cepina i dereza.
S vrha Prisojnika silazimo markiranom Jubilejnom stazom koja vodi kroz zadnje okno. Hodimo vrlo izloženom stazom pa i ovdje nije odveć upotreba kompleta za samozavarivanje i kaciga (posebno u Oknu!). Stazu napuštamo malo nakon sedla između Prisanka i Razorja (1995 m.n.v.). Staza dalje prelazi padine pod Razorom i nas uskoro dovodi do ulaza u tehnički zahtjevniji dio staze. Uz pomoć ogradnih elemenata penjemo se kratkim zidom koji ne predstavlja većih poteškoća. Staza se zatim usmjerava prema jugu i Utrujenom tornju. Uskoro smo na sedlu Planja gdje se nam priključuje staza s Pogačnikovog doma. Ovdje idemo lijevo (desno Planja) i uspon nastavljamo stazom koja je lijepo provučena kroz prirodne prolaze (mjestošću blago izloženo). Više ugledamo špilju u kojoj se gotovo tijekom cijele godine zadržavaju snijeg i led. Staza se zatim polako okreće lijevo i uskoro hodimo izloženim poličkom. Staza se zatim okreće desno na drugu stranu grebena. Slijedi još samo nekoliko koraka lakšeg penjanja i na vrhu smo.
S Razorja silazimo na Kriške pode, možemo skrenuti s staze pet minuta i okrijepiti se u Pogačnikovu domu na Kriškim podima (2050 m.n.v.), ili nastaviti dalje prema Križu (2410 m.n.v.).
Od Pogačnikova doma nastavljamo u smjeru Razorja i Križa stazom koja se blago spušta i nas u nekoliko koraka dovodi do sljedećeg raskrižja gdje idemo desno (lijevo Razor). Dalje se penjemo sprva zložnom, zatim nešto strmijom stazom koja nas vodi kroz krški svijet Kriških podova. Nešto više desno (odnosno ravno) odvaja se staza koja vodi do Gornjeg Kriškog jezera, mi nastavljamo ravno (odnosno lijevo) stazom koja više prelazi strme padine Kriškog roba. Kad nas staza na kraju prelaska Kriškog roba dovede na greben, pogled nam odluta na 2382 m visoku Šplevtu (vrh u obliku Indijanca). Dalje se staza strmo penje razčlenjenim kamenjem (opasnost klizanja) i nas više dovodi do Bovške vratica. Nastavljamo desno prema vrhu Križa (ravno Škrlatica, Dolkova špica, Krnica i bivak na Rušju), do kojeg imamo još samo 10 minuta hoda. Staza dalje se prvo zložno penje po sve užem grebenu zatim uz pomoć užadi strmo prelazi blago izloženenu skalnu ploču iza koje dolazimo do zanimljivog prolaza kroz prirodni žlijeb. S malo vještine kroz uski žlijeb se penjemo na razgledni Križ.
S Križa silazimo prema vrhu Kriške stene (2289 m.n.v.) i zaštićenom planinarskom stazom prema Krnici. Od Krnice nas čeka samo još lagodna šetnja natrag do 3. serpentinke. Time je naš krug zatvoren.
Na ovoj stazi smo napravili oko 2800 visinskih metara. Stazu je zbog snježnog polja pametno prijeći kasnog ljeta. Zahtijevat će od vas maksimalnu fizičku spremu (kondiciju), psiho na mjestu i radni fotoaparat. Za mnoge će ovo u jednom danu biti neizvedivo. (Mogućnost spavanja na kriškim podima) Za sve koji se ovog kružnog puta latite čeka vas neizmjerna ljepota Julijaca, tamna S stina Prisanka te pašnjaci i krški svijet kriških podova. Za one koji žele stvarno maksimum mogu produžiti izlet još do obližnjeg Stenara (2501 m.n.v.) Od Križa još sat hoda.
Vrijeme hoda: 3. serpentina ceste-Prisank (Hanzova) 5 sati, Prisank-sedlo Planja 2 sata, Planja-Razor 1 sat, Razor-Kriški podi 45 minuta, Kriški podi-Križ 1,5 sati, Križ-Vrh Kriške stene 10 minuta, Stena-Krnica 1,5 sati, Krnica-izlazno mjesto 30 minuta.
Vremena su samo informativne prirode i ne računaju pauze na stazi do kojih će sigurno doći.
Ob poti: Mihov dom na Vršiču (1085m),
Ruska kapelica (1130m),
Erjavčeva koča na Vršiču (1525m),
Prisank / Prisojnik (2547m),
Zadnje okno (2200m),
Sedlo Planja (2349m),
Razor (2601m),
Sedlo Planja (2349m),
Pogačnikov dom na Kriških podih (2050m),
Bovška vratica (2375m),
Križ (2410m),
Bovška vratica (2375m),
Vrh Kriške stene (2289m),
Koča v Krnici (1113m) Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Stenar
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
Rasprava o izletu Ruski križ - Križ (kružna staza po kraljevstvu Zlatoroga)
|
| Hribolaznik6. 07. 2015 00:00:00 |
Ta vikend sva opravila to čudovito pot, hvala avtorju za predlog. Rad bi opozoril na časovna neskladja v opisu. Hanzova pot iz Koče na gozdu do vrha Prisanka je dolga 5 ur, kar logično pomeni da od ruskega križa do vrha je več kot 5 ur. Avtor navaja da je od vrha Prisanka do sedla Planja 2 uri. Ah kje. 2 uri sta do Zadnjega okna (tehnično zahtevno), potem pa še 2 uri 30 min do sedla. Ker se zadnji del lahko kdor zmore tudi preteče, bi tu označil Prisank - sedlo Planja od 4 do 5 ur. Od sedla do vrha Razorja je ura hoje do Pogačnikovega doma pa 45 min. Če povzamem je pot od ruskega križa do Pogačnikovega doma dolga cca 10 ur 45 min (brez postankov in brez vzpona na Razor). Na koncu pa še ena malenkost, vrh kriške stene - Koča v Krnici 2 uri 45 min. Izjemna pot, še enkrat hvala, lp.
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
Z zeno sva konec prejsnjega tedna opravila tale krog, sicer ne v enem dnevu, ampak v dnevu in pol, pa nic zato... zelel sem, da uziva v lepotah Jubilejne, kjer je prvic hodila... na Hanzovi pa sva ze nekajkrat bila - letos je Hanzova povsem brez snega - v Hudicevem zlebu je prav morece gledat raznobarvno melisce, kjer bi moralo biti nekaj metrov debelo snezisce...
morda le opozorilo za tiste, ki se Krizke stene lotite navzdol (meni je tole uslo iz spomina): vecino poti prek Krizke stene ni zavarovane z jeklenicami, kamor bi se lahko samovarovali (npr. s SVK), tudi markacije so mestoma v smeri navzdol tezje sledljive, zato je potrebno biti povsem zbran. dva prehoda v srednjem delu sta prek zagruscenih strmih last, precej izpostavljeno, brez varovalne jeklenice; za nekoga , ki ni navajen takega spusta, je to lahko nevarno.. potrebno je le umiriti korak, pa gre cez; saj so sicer lepi oprimki, samo psiha lahko pri nekaterih naredi svoje
PD Kranjska gora bi lahko razmislilo in tu cez dodalo dve jeklenici, s cimer bi bila pot za mnogo bolj varna
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
hvala! bila sta enkratna dneva in noro lepa noc (eno slikico prilagam), moje misli pa med temi vrsaci vedno odtavajo na greben onkraj Skrlatice (VO-VR-Skrlatica).. enkrat pridem tudi jaz tja, kjer sta vi asi doma
|
|
|
|
| janezs7331. 08. 2015 00:00:00 |
pozabil sem, da se da slikice prilagat le pri razmerah (dal sem jih pod Stenar, Kriz).. Jus, tista o noci je slika 10
|
|
|
|
| qunc18. 09. 2023 09:43:22 |
Sva prehodila to pot, sicer v nasprotni smeri (s spanjem v Pogačnikovem domu). S tem da sva na koncu izpustila zadnji del vzpona na Prisank in se iz zadnjega okna vrnila čez Kajzljevo škrbino na Vršič. Prvi dan, od ruskega križa do Pogačnikovega doma: 4,5h, drugi dan od koče na Razor, skozi zadnje okno po jubilejni mimo prisanka na Vršič: 9h. Tako da ja, vse skupaj kot je v zgornjem opisu je kar za računat 14h neke normalne hoje brez postanki.
|
|
|