Ruski križ - Križ (kružna staza po kraljevstvu Zlatoroga)

Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo u Kranjsku Goru, a zatim nastavljamo vožnju prema prijevoju Vršič. Samo malo prije 3. serpentine Ruske ili vršičke ceste, na desnoj strani ćemo opaziti Ruski križ, a na lijevoj manje parkiralište, gdje parkiramo. Budući da je parkiralište relativno malo i brzo puno, možemo parkirati i nešto više na većem parkiralištu malo iznad 4. serpentine (u tom slučaju se moramo do našeg polazišta kod Ruskog križa nešto spustiti).
Do polazišta možemo doći i s primorske strane i to preko prijevoja Vršič.

Opis puta:
S parkirališta nastavljamo po cesti, a ona nas nakon nekoliko koraka hoda dovodi do Mihovog doma na Vršiču.
Uspon nastavljamo po serpentinama ceste, gdje samo nekoliko koraka iza osmog zavoja dolazimo do manjeg raskrižja, gdje se lijevo odvaja staza prema Ruskoj kapelici. Nakon kraćeg uspona po stepenicama, dolazimo do spomenute kapelice, a mi ovdje nastavljamo nešto desno, gdje nakon nekoliko koraka ponovno stupamo na vršičku cestu. Uspon nastavljamo po cesti, s koje se nešto više desno odvaja označena staza prema Erjavčevoj koči.
Nastavljamo desno, a staza nas već nakon nekoliko koraka daljnjeg hoda dovodi do sljedećeg raskrižja, gdje nastavljamo po lijevoj stazi (desno neoznačena staza na Kumlehovo glavo i Visoki Mavrinc). Loše označena staza malo više prelazi studenac, zatim skreće lijevo, gdje se zatim prilično dugo penje kroz šumu. Više izlazimo iz šume, a staza nas samo nešto dalje dovodi do Vršičke ili Ruske ceste. Spomenutoj cesti ili prečici zatim slijedimo sve do Erjavčeve koče na Vršiču, koju dosežemo nakon nekoliko minuta daljnjeg hoda. Iza koče usmjeravamo se po stazi koja vodi u šumu, ubrzo ugledamo jarugu koja vodi prema S podnožju Prisanka. Po jaruzi se spuštamo približno 300 metara, nakon čega skrećemo desno. Mimo gustog borovog šiblja i stabala probijamo se do izlaza vršaja, koji nas dovodi do sipine, na kojoj se zatim usmjeravamo prema Hanzovoj stazi na Prisank. Takva staza nas zatim dovodi do ulaza u penjački dio staze, koji se nalazi u blizini manjeg slapa.
Pri ulazu u stijenu nastavljamo nešto desno i počinjemo se penjati uz pomoć klinova i čeličnih sajli. Staza nas zatim dovodi do još jednog slapa, koji ga prelazimo uz pomoć klinova. Slijedi nešto manje zahtjevno prelazenje strmih padina prema zapadu. Kasnije staza skreće lijevo i penje se mimo nešto borovog šiblja. Na desnoj strani ovdje se otvara lijep pogled prema nešto većem slapu, koji pada preko strmih stijena. Slijedi nešto strmiji uspon po većinom neosiguranom padini, zatim staza skreće desno u stijenu i strmo se penje uz brojne klinove i čeličnu sajlu. Slijedi ponovno prelazenje nešto izloženog padine. Staza nas vodi mimo manjeg Marijinog kipa, koji se nalazi lijevo u stijeni. Staza zatim skreće nešto lijevo i slijedi kratak spust uz pomoć klinova i čelične sajle, koji nas dovodi do snježnog polja. Snježno polje obično se zadržava cijele godine, za prelazenje je nužno potreban cepin i dereze. Na drugoj strani snježnog polja staza zatim skreće nešto desno i postaje lakša. Penjemo se po travnatoj padini mimo nekoliko ariša, zatim nastavljamo prema zapadu i po policama prelazimo prepadne padine. Padina zatim ponovno postaje manje strma i staza nas dovodi do raskrižja, koje se nalazi na visini 1800 metara. Desno vodi staza prema Prednjem oknu, a mi nastavljamo lijevo po Hanzovoj stazi.
Nakon kratkog nezahtjevnog uspona zatim se nekoliko puta strmo penjemo uz čeličnu sajlu uz pomoć brojnih klinova. Staza nas zatim dovodi na prilično položne padine na južnoj strani vrha Hanzov Turn (2040 m). Ovdje je obično još jedno snježno polje, koje je znatno manje strmo od onog prvog.
Nastavljamo blago desno ispod strmih stijena Prisojnika te se zatim penjemo po nešto sipinastoj jaruzi prema škrbini na južnoj strani vrha Hudičev steber (2237 m). Ovdje je prije ulaza u vrlo zahtjevni dio staze i upisna knjiga.
Staza se u nastavku gotovo okomito penje uz pomoć čelične sajle i klinova, zatim po policama prelazi prepadne padine prema zapadu. Kasnije staza skreće lijevo i počinje se penjati po prilično strmim sjevernim padinama naviše. Ovaj dio staze većinom nije osiguran pa je potrebno još nešto više opreza. Staza zatim skreće lijevo i nas po manje strmoj padini dovodi na sjeveroistočnu stranu vrha. Ovdje staza ponovno postaje vrlo zahtjevna i najprije se okomito penje po skobama zatim i po nešto izloženoj padini uz pomoć čelične sajle i klinova. Odavde slijedi samo još kratak uspon do vrha Prisojnika.
Hanzova staza na Prisojnik je najduža osigurana penjačka staza u Sloveniji i tehnički spada među najzahtjevnije. Zbog snježnih polja na stazi pa je i u ljetno doba obvezna upotreba cepina i dereza.
S vrha Prisojnika silazimo po označenoj Jubilejnoj stazi, koja vodi kroz zadnji prozor. Hodamo po vrlo izloženoj stazi, stoga i ovdje nije suvišna upotreba kompleta za samovarovanje i kacige (posebno u Oknu!). Stazu napuštamo malo nakon škrbine između Prisanka i Razorja (1995 m.n.m.). Staza dalje prelazi padine ispod Razorja i nas samo malo dalje dovodi do ulaza u tehnički zahtjevniji dio staze. Uz pomoć osiguranja penjemo se po kratkoj stijeni, koja ne predstavlja veće teškoće. Staza se zatim usmjerava prema jugu i Utrujenom stolpu. Uskoro smo na sedlu Planja, gdje se pridružuje staza s Pogačnikovog doma. Ovdje idemo lijevo (desno Planja) i uspon nastavljamo po stazi koja je lijepo provedena po prirodnim prolazima (ponegdje blago izloženo). Više ugledamo špilju u kojoj se gotovo cijele godine zadržavaju snijeg i led. Staza se zatim polako okreće lijevo i uskoro hodamo po izloženoj polici. Staza se zatim okreće desno na drugu stranu grebena. Slijedi samo još nekoliko koraka lakšeg penjanja i smo na vrhu.
S Razorja se spuštamo na Kriške pode, možemo skrenuti sa staze pet minuta i okrijepiti se u Pogačnikovom domu na Kriških podih (2050 m.n.m.), ili nastavljamo dalje prema Križu (2410 m.n.m.).
Od Pogačnikovog doma nastavljamo u smjeru Razorja i Križa po stazi koja se blago spušta i nas u nekoliko koraka dovodi do sljedećeg raskrižja, gdje idemo desno (lijevo Razor). Dalje se penjemo po najprije blagoj, zatim po nešto strmijoj stazi, koja nas vodi preko krškog svijeta Kriških podova. Nešto više se desno (ili ravno) odvaja staza koja vodi k Zgornjem Kriškom jezeru, a mi nastavljamo ravno (ili lijevo) po stazi koja više prelazi strme padine Kriškog roba. Kada nas staza na kraju prelazenja Kriškog roba dovodi na greben, pogled nam bježi na 2382 m visoku Šplevtu (gora u obliku Indijanca). Dalje se staza strmo penje po razgranjenom skalovju (opasnost klizanja) i nas više dovodi na Bovška vratca. Nastavljamo desno prema vrhu Križa (ravno Škrlatica, Dolkova špica, Krnica i bivak na Rušju), do kojeg imamo samo još 10 minuta hoda. Staza dalje se najprije blago penje po sve užem grebenu, zatim se uz pomoć čelične sajle strmo penje preko blago izložene skalne ploče, iza koje dolazimo do zanimljivog prolaza kroz prirodni žlijeb. S nešto vještine, kroz uski žlijeb penjemo se na razgledni Križ.
S Križa silazimo prema vrhu Kriške stene (2289 m.n.m.) i po osiguranoj planinskoj stazi prema Krnici. Od Krnice nas zatim čeka samo još lagana šetnja natrag do 3. serpentine. Time je naš krug zatvoren.
Na ovoj stazi smo napravili oko 2800 visinskih metara. Staza je zbog snježnog polja pametno proći u kasno ljeto. Od vas će zahtijevati maksimalnu fizičku pripremljenost (kondiciju), psihu na mjestu i funkcionirajući fotoaparat. Za mnoge će to u jednom danu biti neizvedivo. (Mogućnost spavanja na kriških podih) Za sve pak koji se budete ove kružne staze lotili, čeka vas neizmjerna ljepota Julijaca, mračna S stijena Prisanka, te pašnjaci i krški svijet kriških podova. Za one koji žele zaista ponijeti maksimum, mogu izlet produžiti još na obližnji Stenar (2501 m.n.m.) Od Križa još sat hoda.

Vrijeme hoda: 3. serpentina ceste-Prisank (Hanzova) 5 sati, Prisank-sedlo Planja 2 sata, Planja-Razor 1 sat, Razor-Kriški podi 45 minuta, Kriški podi-Križ 1,5 sati, Križ-Vrh Kriške stene 10 minuta, Stena-Krnica 1,5 sati, Krnica-polazište 30 minuta.
Vremena su samo informativnog karaktera i ne računaju odmore na stazi, do kojih će sigurno doći.

Ob poti: Mihov dom na Vršiču (1085m), Ruska kapelica (1130m), Erjavčeva koča na Vršiču (1525m), Prisank / Prisojnik (2547m), Zadnje okno (2200m), Sedlo Planja (2349m), Razor (2601m), Sedlo Planja (2349m), Pogačnikov dom na Kriških podih (2050m), Bovška vratica (2375m), Križ (2410m), Bovška vratica (2375m), Vrh Kriške stene (2289m), Koča v Krnici (1113m)

Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Stenar

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga