Ruski križ - Velika Martuljška Ponca
Polazište: Ruski križ (1036 m)
| Širina/Dolžina: | 46,4444°N 13,7746°E |
| |
Vrijeme hoda: 6 h
Težina: veoma zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1566 m
Visinska razlika po stazi: 1725 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem, cepin, dereze
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 39.140
 | 5 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Najprije se dovezemo u Kranjsku Goru, zatim nastavljamo vožnju prema prijevoju Vršič. Malo prije 3. serpentine Ruske odnosno vršičke ceste, na desnoj strani primijetit ćemo Ruski križ, na lijevoj strani manje parkiralište, gdje parkiramo. Budući da je parkiralište relativno malo i brzo se puni, možemo parkirati i malo više na većem parkiralištu malo iznad 4. serpentine (u tom slučaju se moramo malo spustiti do našeg polazišta kod Ruskog križa).
Do polazišta možemo doći i s primorske strane, naime preko prijevoja Vršič.
Opis staze:
Malo prije 3. serpentine Ruske ceste, uz cestu ćemo primijetiti planinarske oznake za Koču v Krnici, koje nas usmjeravaju blago lijevo na širok kolni put koji odmah počinje umjereno se spuštati. Nakon nekoliko minuta spusta kroz šumu, put se poravna i dovodi nas do korita Suhe Pišnice. Malo nakon što pređemo spomenuti potok, put skreće blago ulijevo i dovodi nas iz šume na prostrane travnate padine planine V Klinu, gdje na desnoj strani primjećujemo osamljenu kolibu, a na lijevoj strani manji memorijalni park Mali Tamar. Put dalje se potpuno poravna, zatim se priključuje šumskoj cesti koja dolazi od bivšeg hotela Erika odnosno mosta preko Velike Pišnice. Ovdje nastavljamo desno te slijedimo relativno strmu šumsku cestu sve do Koče v Krnici, koju dosežemo nakon približno 20 minuta daljnje šetnje.
Od kolibe krećemo prema Špiku u lijevom smjeru. Već nakon nekoliko minuta dolazimo do hudourničke gudure uz koju se zatim uspinjemo. Markirani put na Špik nakon dobrog sata hoda od Koče v Krnici prelazi spomenutu guduru i zatim se uspinje po njenoj lijevoj strani. Kada se markirani put koji vodi na Špik udalji od gudure, primijetit ćemo slabije utabanu stazicu koja se uspinje uz podnožje sipina, umjereno uz guduru prema gore. Put koji se uspinje uz guduru pun je šljunka i zbog čestih oluja pun nestabilnog kamenja. Na dijelovima nešto slabije vidljiva staza nas dalje vodi kroz nešto užu guduru koja se više razdvaja na dva dijela. Nastavljamo po i uz desnu guduru koja nas nešto više dovodi na opsežne sipine ispod sjeverne stijene Škrlatice. Isprva još uvijek prilično vidljiva stazica prelazi spomenute sipine blago ulijevo i prelazi ih većinom uz njihovo podnožje (poprečni uspon prema sjeveru). Dalje ubrzo na manjem uzvišenju ispod neizražene vršne kote primjećujemo bivak u Velikoj Dnini. Ako je magla i ako put ne poznajemo teško ćemo ga naći. Dalje se možemo popeti do bivaka koji je doduše malo izvan puta, ali idealno mjesto za kraći ili duži odmor. Ako smo se odlučili zaobići bivak nastavljamo po jedva vidljivoj stazici koja se uspinje kroz sve uže sipine prema gore. Sipine se zatim završavaju i uspon nastavljamo po i uz izraženu guduru sve strmije prema gore. Hudournička gudura je zbog oluja koje često mijenjaju njezin izgled relativno teško prohodna. Penjanje koje se odvija po krševitom terenu mjestimice prelazi 2. stupanj. U gornjem dijelu hudourničke gudure skrećemo nešto udesno i nakon prilično strmog obronka s nekoliko manjih tehničkih i orijentacijskih teškoća popnemo se ispod vršnog obronka Velike Martuljške Ponce. U zadnjem dijelu strmina popušta i sve razglednija "staza" nas dovodi na prostrani vrh Velike Martuljške Ponce.
Zbog tehničkih teškoća koje se približavaju 3. težinskom stupnju preporučujem pratnju planinskog vodiča. Orijentacija je vrlo teška i u magli bez pomoći kompasa ili GPS-a gotovo nemoguća.
Polazište - Planina v Klinu 0:20, Planina v Klinu - Koča v Krnici 0:25, Koča v Krnici - odvajanje od markirane staze 0:50, odvajanje od markirane staze - bivak 2:10, bivak - Velika Martuljška Ponca 2:15.

Na stazi: Mali Tamar (996m), Planina v Klinu (980m), Koča v Krnici (1113m), Odcep z markirane poti (1425m), Bivak v Veliki Dnini (2180m)
Izlet se može produžiti do sljedećih ciljeva:
Slike:
Rasprava o izletu Ruski križ - Velika Martuljška Ponca
|
| mre25. 12. 2007 |
Napomena na opise potrebne opreme za zimsko dobu. Za Veliku Martuljšku Poncu zimi je vrlo preporučljiv uže za spuštanje/silazak po zadnjem kaminu prije vrha. Inače tura za čistu desetku.
|
|
|
|
| 432. 07. 2013 |
možda neki savjeti: melište u velikoj dnini je usponom krajnje naporno, ona grapa za pristup pod vršnom građom je neizbježna i baš krhka, što god da zgrabiš otkače se ... i kamin odnosno bolje rečeno žlijeb je neizbježan i nije tako lomljiv i težak ... nekome nek to objasni gdje je na ponci 3. stupanj, jer ga nema ... i ovaj "kamin" je lak, puno klinova i štantova, najneugodnija je ta grapa dolje, jer je stvarno lomljiva i nema štantova za spust ... uzmite sa sobom konopac (dovolj je i 30m) jer je svakako bolje se spustiti nego dolje tražiti rijetke čvrste grife ...
|
|
|
|
| alyas28. 07. 2013 |
Krnica - Velika Dnina - Velika Martuljška Ponca (uvjeti 28.7.2013) Već u zatrepu Krnice ispod Velike Dnine nailazite na veći snježni plaz, koji zbog blage nagibnosti ne stvara problema, skretanje desno - stazicu nagore kroz ruševje i ariše treba pronaći još sa snježnog polja, pomažu i kamenčići koje smo danas postavili dosta. Malo ispod Bivaka I i dalje do kraja Velike Dnine snježna polja su još uvijek zvezna, ali smo ih danas svi prešli bez dereza. Za pristup prvom nivou ispod VMP-a odabrali smo posljednju opciju gledano nagore, "crveni žlijeb" (iz Stritar.opisa: 111 izleta), koji je krušljiv, ali normalno prolazan lakim penjanjem. Za vršni pristup VMP-u najkraći, skrajnje desni žlijeb, koji zahtijeva neke veće razmaje i penjanje, za silazak - preko tog dijela vrlo je preporučljivo osiguranje - oko 60 m konopca za najteži dio i za spuštanje više nego dovoljno. Ali budući da postojećih kutača ima malo (vidjeli 2 upotrebljiva), dobro je imati dodatni prusik, i mi smo iskoristili (i ostavili tamo) jedan od prethodnih posjetitelja. Više detalja na slikama.
|
|
|
|
| ljubitelj gora26. 05. 2015 |
Prošle godine sam bio suzdržan, melište u jesen bilo je stvarno naporno. Zadnji dio kad je bio gol šlo na sve četiri, ali kratki dio. Zato je bolje ići kad još ima snijega. Takav uspon se dugo utisne u sjećanje, povratak bez opreme je silno težak. I ja sam imao 30m konopca, u grapi bilo 3 sidrišta za spust, (prva grapa nema većih poteškoća za penjanje osim što mi se činila krhka) stijena u drugom žlabu (barem meni) nije bila krhka i osloništa su dobri, vršni dio je II+ (neki pišu II drugi III.) ali iznad grape još malo krhkog terena za prijeći do vrha. Povratak do grape u magli može biti izuzetno teško pronaći jer se grape s vrha ne vidi. Izgleda ovako (malo niže balvan): http://shrani.si/f/1H/Y/lgBLZex/106590279404372459696293.jpg Treba ponoviti još kad.
|
|
|
|
| PostojnskiGams25. 08. 2020 |
U nedjelju 23.8.2020. otišao sam s prijateljem na Veliku Martuljšku Poncu, ujutro sam imao loš predosjećaj jer je najavljeno loše vrijeme. Na put smo krenuli najpristupačnijom stazom. Od koče u Krnici prema Velikoj Dnini razbijena je struga, tamo je vrlo sporo napredovanje, kasnije se kroz borove još više penje i brzo se gomilaju visinski metri. U Velikoj dnini nakon 400 visinskih metara škrine (obično se tu zadržava snijeg) skrenemo lijevo iznad snježnog polja. Prvi tehnički dio je vrlo razbijen, držite se lijevo, samo malo prije vrha skrenite desno. Tamo je možić. Od tamo dalje je dobro vidljiva stazica. Po stazici ćete doći do drugog tehničkog dijela, u tom dijelu ima puno zabijenih klinova za kasniji spust s konopom *Konop nije potreban* (Svako za sebe zna) mi smo si pomogli ali bi mogli i bez. Kad dođete na vrh tog dijela onda skrenite desno na presjek, dobro vidljivo i sidrište. Onda samo prema vrhu i još jednom prijeđite na lijevo ali više nema ničeg teškog. Za spust konop nije potreban, ali dobro je imati barem 20m pri ruci jer su klini vrlo često zabijeni. Sretno!!
|
|
|
|
| janezs7320. 08. 2023 18:34:12 |
Jučer na ovoj ljepoti, s koje sat vremena s užitkom zurim u sve susjedne i daleke divove Julijaca. Toliko priča doživljeno u njihovim strminama, da kipte pred očima... Kuvarica je rekla da su se dva prije nekoliko dana vratila (nije znala gdje), ali pristup je normalno prohodan - svi znamo što "normalno" za Martuljek znači: Kamnolom gdje se uruši skoro sve što dohvatiš ili povučeš u krivoj smjeni (da, i iznimke postoje, čak i tu). U juž. klancu je srednji dio (prije prelaska Lipnih šljunaka) prilično natovaren (čini mi se novo). Prelazak preko potoka je sasvim ok, na više mjesta se može udobno do zavoja desno (prema arišima). Dalje nema problema. Snijega u V. Dnini nije više puno, klancima i kaminima gore po ukusu svakog tko tamo zalazi.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.