Stržišče - Jehlc (Špičasta kupa)
Ishodište: Stržišče (756 m)
Širina/Dužina: | 46,2133°N 13,9235°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h 30 min
Zahtijevnost: laka neoznačena staza
Visinska razlika: 906 m
Visinska razlika po putu: 1000 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 436
| 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
A) Prvo se vozimo do Škofje Loke, a zatim nastavljamo vožnju prema Železnicima, Podbrdu i Tolminu. Nekoliko kilometara nakon Podbrda doći ćemo do raskrižja gdje se oštro desno odvaja uža uzlazna cesta prema selima Znojile, Stržišče i Kal. Relativno uskom cestom idemo prema selu Stržišče. Kako u navedenom naselju nema parking mjesta, dobro je da parkiramo već malo ispod sela, na odgovarajućem mjestu uz cestu.
B) S ceste Idrija - Most na Soči, kod naselja Bača pri Modreju skrećemo desno, odnosno lijevo ako dolazimo iz smjera Posočja i nastavljamo vožnju prema Podbrdu. Nakon naselja Hudajužna dolazimo do raskrižja gdje nas putokazi za sela Znojile, Stržišče i Kal usmjeravaju lijevo na užu i uzlaznu cestu. Relativno uskom cestom idemo prema selu Stržišče. Kako u navedenom naselju nema parking mjesta, dobro je da parkiramo već malo ispod sela, na odgovarajućem mjestu uz cestu.
Opis puta:
Dolaskom do Stržišča cesta najprije vodi pored betonskog korita s vodom, a zatim pored nekoliko kuća dolazimo do raskrižja, gdje nastavljamo oštro lijevo u smjeru Rodice i sela Rut (ravno Kal). Cesta kojom nastavljamo ubrzo se odvaja, a mi nastavljamo gornjom desnom cestom (lijevo vodi do obližnje kuće), koju prije sljedeće kuće napuštamo i nastavljamo blago desno po kolovozu koji brzo prelazi u šumu. Tijekom uspona kroz šumu povremeno se malo otvori pogled prema Matajurskom vrhu i Črnoj prsti. Nešto dalje, na prevoju sjeverno od vrha Vidizek (977 m) stižemo na cestu koja vodi prema pašnjaku Stržiška planina i lovačkoj kući Sanek te na cestu koja vodi prema Kalarskom brdu, a spomenuti put samo prijeđemo i nastavljamo širokim kolovozom u smjeru Rodice i Ruta.
Iza pašnjaka, uz čiji se rub nalazi drvena kućica, put prolazi kroz šumu i najprije vodi kraj manjeg bunara, a potom i pored nekih putokaza Slovenske geološke staze. Staza dalje povremeno prolazi ispod litica, gdje je uglavnom u proljeće i nakon kiše povećana opasnost od pada kamenja. Slijedi prelaženje bujice, zatim nas staza vodi pored nejasnog, ali dosta panoramskog vrha Grive (893 m) koji je od staze udaljen svega 10-ak koraka lijevo. Odavde se staza neko vrijeme lagano spušta, a zatim vodi pored još jednog vidikovca (pristup vidikovcu je markiran, a tamo je staza već skroz zarasla). Nakon vidikovca staza skreće desno, te nas nakon daljnjeg križanja dovodi do vododerine Tomčeve grape. Cijelo vrijeme široka staza, nakon što se jaruga postupno počinje lagano uspinjati, zatim pored kamenog korita i u zid uklesane godine 1910., dovodi nas do markiranog križanja, gdje se staza odvaja blago lijevo prema selu Rut, a mi idemo ravno a mi dalje nastavljamo uspon širokom stazom. Staza se dalje dosta dugo uspinje ispod vrha Lajte (1056 metara), a zatim se uključujemo na makadamski put koji dolazi iz sela Rut.
Uspon nastavljamo širokim makadamskim putem koji nas nekoliko minuta više dovodi do neoznačenog raskrižja, a mi nastavljamo desnom cestom uz koju se nalazi prometni znak zabrane dalje vožnje i kapija. Nakon vrata cesta se počinje strmije uspinjati, a zatim na sljedećem križanju, gdje se desno odvaja uža cesta, nastavljamo ravno, te hodamo do mjesta gdje se cesta sužava ili dijeli na dva kolnika.
Nastavljamo gornjim širim kolovozom uz koji su putokazi za Rodicu. Dalje se neko vrijeme uspinjemo dijagonalno po lošoj cesti ili kolnom putu koji nas vodi pored lovačke osmatračnice i povremenih pogleda na planine s druge strane Baške grape. Više s lijeve strane uključuje se također markirana staza iz sela Grant, a nekoliko 10 metara dalje od kolovoza nastavljamo desno u smjeru Rodice (ravno Koča na planini Razor - staza preko Hude stopne).
Iza križanja Mladinska koča počinjemo uspon po lijepo očuvanoj stazi koja nakon nekoliko minuta skreće oštro ulijevo, nakon čega se duže vrijeme uspinje koso lijevo, prvo još kroz šumu, a zatim kroz borove borovce. . Pri dijagonalnom usponu staza vodi i kroz nekoliko vododerina, a prolazi kroz njih nisu teški jer je staza cijelo vrijeme široka. S lijepim vidicima na Idriju i Cerkljansko hribovje, desnim cik-cakom dolazimo sasvim blizu vrha Jehlc, kojeg cijelo vrijeme prijelaza vidimo ispred sebe. Na ovom cik-caku u smjeru ravno nastavlja se bespućica na spomenuti vrh (zadnji dio prije grebena je zahtjevan), a mi nastavljamo markiranom stazom koja dalje nastavlja na mulatozu. Lijevo se odvajaju dva cik-cak više i lakši prilaz na spomenuti vrh.
Na spomenutom drugom odvojku nalazi se rupa koja nas upućuje na slabo uhodan put kojim se brzo uspinjemo na greben gdje dolazimo do Peči ili Grebena (1727 metara).
Ovdje nastavljamo lijevo te se počinjemo spuštati po i uz greben. Na manjem sedlu s lijeve strane pridružuje se pristup iz "prvog" cik-caka, odavde do vrha nas dijeli samo blagi i kratki uspon po i uz greben.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
Rasprava o izletu Stržišče - Jehlc (Špičasta kupa)