Zadnjica - Koča na Doliču (pot Mire Marko Debelakove)
Ishodište: Zadnjica (650 m)
| Širina/Dužina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime puta: pot Mire Marko Debelakove
Vrijeme hodanja: 6 h 45 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1501 m
Visinska razlika po putu: 1700 m
Zemljovid: Trenta 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 8.526
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Vozimo iz Kranjske Gore preko planinskog prijevoja Vršič prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. oštrog skretanja Vršičke ceste ili Ruske ceste (kod naselja Trenta). Tu skrećemo na sporednu cestu, kojom se nakon par 100 metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis puta:
Sa parkinga nastavljamo cestom, koja nas pored nekoliko kuća (uglavnom vikendica) za cca 15 minuta dovodi do mjesta gdje se cesta razdvaja na dva dijela (uz raskrižje je nekada bilo parkiralište, danas zabranjeno je parkiranje).
Nastavljamo donjom desnom cestom (gornjom cestom dolazimo do teretne žičare koja vozi na Pogačnikovu domu) u smjeru Doliča, Luknja i Prehodavaca. Najprije blagu cestu koja nas vodi kroz slikovite livade, više kroz šumu, pratimo skoro do njenog kraja, točnije do označenog križanja, gdje se desno odvaja markirana pješačka staza prema Prehodavcima (do ovdje nam treba cca. 1 sat).
Od križanja na predjelu Utro nastavljamo desno (ravno Luknja, Triglav i Dolič), gdje isprva prelazimo djelomično već obrasli šljunčani teren i nekoliko bujica. Nakon nekoliko minuta križanja uz kraće uspone i spustove dolazimo do početka Zadnjiškog dola. Ovdje se staza počinje umjereno uspinjati desnom stranom doline. Više staza skreće malo više udesno, gdje neko vrijeme vodi u šumu, a zatim se vraća po kamenitijem terenu. Staza naprijed nas dovodi do bunara, uz koji se nalazi manja klupa, na kojoj se možemo odmoriti. Daljnji put se neko vrijeme umjereno do strmo uspinje i postupno prelazi na sipar ispod Zadnjiškog Ozebnika. S pogledom na obližnje zidove okolnih vrhova, zatim se uspinjemo na prevoj Čez Dol, gdje se staza zaravnava i dijeli na dva dijela.
Na navedenom križanju nastavljamo lijevo u smjeru planinarske kuće Zasavska koča na Prehodavcih (ravno Trenta) te se dalje uspinjemo stazom koja nastavlja po dosta strmoj i mjestimično eksponiranoj padini. Ovu malo užu stazu zatim slijedimo do obližnjeg križanja, gdje se uključujemo na mulatozu iz Trente.
(Ukoliko vam se kraći malo izloženi dio čini preopasnim, možemo do spomenutog križanja doći i nešto dužom stazom. U tom slučaju na prethodnom križanju nastavljamo ravno u smjeru Trente, a potom još malo lijevo u smjeru Prehodavaca .) Na spomenutom križanju nastavljamo ravno i dalje se uspinjemo po širokoj stazi koja prelazi preko strmih i strmih padina. Tijekom uspona preko strme padine primijetit ćemo s lijeve strane manju "kapelicu" (kip Marije s Isusom).
Dalje, padina kojom teče staza postaje manje strma i sve više panoramska. Viši dobro očuvani mulatoz vodi preko nešto manje strme padine Zelene grive, a iznad nje padina ponovno postaje strmija. Dalje slijedi nekoliko kraćih strmina, a zatim se staza i također padina izravnavaju. Malo iznad neizrazitog prekida strmine dolazimo do označenog križanja, gdje nastavljamo lijevo (desno Lepo ili Veliko špičje - staza Pot Stanka Kosa, ravno Koča pri Triglavskih jezerih) prema obližnjem planinarskom domu Zasavska koča na Prehodavcih. Staza nas dalje vodi širokim i panoramskim grebenom i pored zimskog bivka za nekoliko minuta dolazi do planinarskog doma Zasavska koča.
Od planinarskog doma nastavljamo prema sjeveroistoku i najprije se malo spuštamo. Put nas potom dovodi do križanja gdje desno vodi put do pitke vode.
Tu staza ponovno počinje uspon i prelazi preko padina iznad jezera Jezero pod Vršacem. Staza se potom nešto strmije uspinje i dovodi nas na sedlo između Kanjavca i Vodnikovog Vršca.
Sa sedla se spuštamo po padinama na istočnoj strani Vršca i staza nas dovodi do početka uspona Kanjavčeve policije (staza Pot Mire Marko Debelakove).
Na stazi na izbočinama iu kasno ljeto još su moguća snježna polja. U slučaju snježnih polja moramo koristiti cepin i dereze.
Na prijelazu na grebenu potreban je još nešto više opreza, jer na stazi ima dosta šljunka, a staza je i nešto slabije osigurana. Staza inače cijelo vrijeme prelazi izložene padine prema istoku te se u prvom dijelu nekoliko puta i blago spušta. Nakon toga staza prelazi sipare na kojima su zbog lavina često snježni tereni. Dalje, staza i dalje prelazi eksponirane padine prema istoku, te pritom prelazi dosta vododerina i zaobilazi brojne okomite stupove. Sa staze inače cijelo vrijeme imamo lijep pogled prema planinama iznad doline Zadnjice koja se nalazi duboko ispod nas. Kada poliga završi, slijedi kraći uspon do križanja gdje se spajamo na mulatozu.
Nastavljamo desno mulatrom i ubrzo dolazimo do križanja kod planinarskog doma Koča na Doliču.
Tu nastavljamo desno (lijevo Triglav) i slijedi samo kratak uspon do doma.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
Rasprava o izletu Zadnjica - Koča na Doliču (pot Mire Marko Debelakove)