Zadnjica - Koča na Doliču (pot Mire Marko Debelakove)
Ishodište: Zadnjica (650 m)
| Širina/Dužina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime puta: pot Mire Marko Debelakove
Vrijeme hodanja: 6 h 45 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1501 m
Visinska razlika po putu: 1700 m
Zemljovid: Trenta 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 9.236
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Kranjske Gore preko prelaza Vršič vozimo prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. serpentine vršičke tj. Ruske ceste (u blizini sela Trenta). Tu skrenemo na bočnu cestu, uz koju nakon nekoliko stotina metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis puta:
S parkirališta nastavljamo po cesti, koja nas mimo nekoliko kuća (uglavnom vikendica) u otprilike 15 minuta dovodi do mjesta gdje se cesta raščisti na dva dijela (kod raskrižja je nekad bilo parkiralište, danas je parkiranje zabranjeno).
Nastavljamo po donjoj desnoj cesti (po gornjoj cesti dolazimo do teretne žičare koja vodi na Pogačnikov dom) u smjeru Doliča, Luknje i Prehodavaca. Prvo zloženoj cesti koja nas vodi preko razglednih livada, više kroz šumu, pratimo skoro do njezina kraja, tj. točnije do označenog raskrižja gdje se desno odvaja markirana staza prema Prehodavcima (do ovdje treba otprilike 1 sat).
S raskrižja na području nazvanom Utro nastavljamo desno (ravno Luknja, Triglav i Dolič), gdje prvo prelazimo djelomično zarasla prodišta i nekoliko potoka. Nakon nekolikominutnog prelaska s nekoliko kraćih uspona i spusta dolazimo do početka Zadnjiškog dola. Tu se staza počinje umjereno penjati desnom stranom doline. Više staza skreće još malo više desno, gdje nas privremeno vodi kroz šumu, zatim se vraća u kamenitiji svijet. Staza nas dalje dovodi do izvorišta, uz koje se nalazi mala klupa na kojoj možemo odmoriti. U nastavku se staza još neko vrijeme umjereno do strmo penje i postupno prelazi na šljunke pod Zadnjiškim Ozebnikom. Uz pogled na obližnje stijene okolnih vrhova, zatim se uspinjemo na sedlo Čez Dol, gdje se staza poravna i raščisti na dva dijela.
Na spomenutom raskrižju nastavljamo lijevo u smjeru Zasavske koče na Prehodavcima (ravno Trenta) i dalje se penjemo stazom koja se nastavlja preko prilično strme i mjesto izložene padine. Ovoj užoj stazi zatim pratimo do obližnjeg raskrižja gdje se spajamo s mulatjerom iz Trente.
(Ako nam se kratki nešto izloženi dio čini preopasnim, možemo do spomenutog raskrižja doći i nešto dužom stazom. U tom slučaju na prethodnom raskrižju nastavljamo ravno u smjeru Trente a zatim malo dalje lijevo u smjeru Prehodavaca).
Na spomenutom raskrižju nastavljamo ravno i dalje se penjemo širokim mulatjerom koji prelazi strme i provalijske padine. Tijekom uspona preko provalijske padine primijetiti ćemo na lijevoj strani malu "kapelicu" (kip Marije s Isusom).
U nastavku padina po kojoj ide staza postaje manje strma i sve razglednija. Više nas dobro očuvana mulatjera vodi preko još nešto manje strme padine Zelene grive, iznad nje padina opet postaje strmija. Slijedi nekoliko kraćih strmih dijelova, zatim se staza i padina poravnavaju. Nekoliko iznad neizražene prelomnice dolazimo na označeno raskrižje gdje nastavljamo lijevo (desno Lepo tj. Veliko špičje - staza Stanka Kosa, ravno Koča pri Triglavskim jezerima) prema obližnjoj Zasavskoj koči na Prehodavcima. Staza nas dalje vodi širokim i razglednim grebenom, koji nas mimo zimskog bivaka u nekoliko minuta dovodi do Zasavske koče.
Od koče nastavljamo prema sjeveroistoku i prvo se malo spustimo. Staza nas zatim dovodi do raskrižja gdje desno vodi staza do vode za piće.
Tu se staza ponovno počinje penjati i prelazi padine iznad Jezero pod Vršacem. Staza se zatim još nešto strmije penje i dovodi nas na sedlo između Kanjavca i Vodnikova Vršaca.
S sedla se spustimo padinama na istočnoj strani Vršaca i staza nas dovodi do početka Kanjavčevih polica (staza Mire Marko Debelakove).
Na stazi po policama mogu biti čak i kasnog ljeta još snježna polja. U slučaju snježnih polja potrebna je uporaba cepina i dereza.
Pri prelasku po polici potrebna je još veća opreznost jer na stazi ima dosta šljunka, a staza je i nešto manje osigurana. Staza inače cijelo vrijeme prelazi izložene padine prema istoku i u prvom dijelu nekoliko puta i blago se spušta. Staza zatim prelazi šljunak na kojem zbog lavina često ima snježnih polja. U nastavku staza još uvijek prelazi izložene padine prema istoku pri čemu prelazi dosta grapa i zaobilazi brojne okomite stupove. S staze imamo inače cijelo vrijeme lijep pogled na vrhove nad dolinom Zadnjice koja leži duboko ispod nas. Kad police završe slijedi još kratki uspon do raskrižja gdje se spajamo s mulatjerom.
Nastavljamo desno mulatjerom i uskoro dolazimo do raskrižja blizu Koče na Doliču.
Tu nastavljamo desno (lijevo Triglav) i slijedi samo još kratki uspon do koče.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
Rasprava o izletu Zadnjica - Koča na Doliču (pot Mire Marko Debelakove)