Zadnjica - Pihavec (čez Luknjo)
Ishodište: Zadnjica (650 m)
| Širina/Dužina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime puta: čez Luknjo
Vrijeme hodanja: 5 h 15 min
Zahtijevnost: zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1769 m
Visinska razlika po putu: 1769 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 9.228
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Vozimo iz Kranjske Gore preko planinskog prijevoja Vršič prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. oštrog skretanja Vršičke ceste ili Ruske ceste (kod naselja Trenta). Tu skrećemo na sporednu cestu, kojom se nakon par 100 metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis puta:
Sa parkinga nastavljamo cestom, koja nas pored nekoliko kuća (uglavnom vikendica) za cca 15 minuta dovodi do mjesta gdje se cesta razdvaja na dva dijela (uz raskrižje je nekada bilo parkiralište, danas zabranjeno je parkiranje).
Nastavljamo donjom desnom cestom (gornjom cestom dolazimo do teretne žičare koja vozi na Pogačnikovu domu) u smjeru Doliča, Luknja i Prehodavaca. Najprije blagu cestu koja nas vodi kroz slikovite livade, više kroz šumu, pratimo skoro do njenog kraja, točnije do označenog križanja, gdje se desno odvaja markirana pješačka staza prema Prehodavcima (do ovdje nam treba cca. 1 sat).
Od raskrižja na predjelu Utro nastavljamo ravno, gdje cesta konačno prelazi u pješačku stazu ili stazu. Uspon nastavljamo starom mulatozom koja se dalje umjereno uspinje preko mjestimično strmijih padina. Dalje se ubrzo desno odvaja penjačka staza preko Komara, a mi idemo ravno i dalje nastavljamo uspon širokom stazom. Panoramska staza, koja mjestimično prelazi preko vrlo strmih padina, više nas dovodi do sljedećeg označenog križanja.
S križanja idemo lijevo u smjeru Pogačnikova doma, Luknje i Triglava (desno Koča na Doliču). Od prijelaza vojnička mulatraza vodi prema istoku i prelazi strme padine. Kasnije se staza nekoliko puta uspinje u cik-cak, a zatim ponovno slijedi križanje u blagom usponu sve do prevoja Luknja.
Na sedlu idemo lijevo prateći oznake Bovški Gamsovec i počinjemo se uspinjati travnatim padinama. Staza zatim ide blago udesno i uz čeličnu sajlu prelazi glatku kamenitu padinu. Nakon sajle staza skreće blago ulijevo i ponovno prolazi travnatim padinama. Ispred nas će zatim malo lijevo uočiti manji sipar, te markiranu stazu malo prije nego sipar skreće desno (90°) prema Bovškom Gamsovcu (sjeveroistok). Na ovom skretanju napuštamo markiranu stazu i idemo po spomenutom siparu. Nekoliko metara nakon skretanja markiranom stazom s lijeve strane nalazi se također grmljavina, a uz nju su postavljene planinarske cipele. Odmah po dolasku preko navedenog točila, na travnatoj padini, skrećemo desno, tako da se uspinjemo gotovo paralelno s markiranom stazom. Travnate padine smjenjuje kamenje, a mi se i dalje uspinjemo u istom smjeru. Ubrzo ćemo s lijeve strane uočiti još jedno sipanje, koje skreće blago lijevo prema gore. Na kraju ovog siparišta skrećemo lijevo i uspinjemo se prema uskom žlijebu. Ispred ulaza u žlijeb je s lijeve strane također spomen ploča u spomen na Tineta Miheliča. Od spomen ploče nastavljamo kroz žlijeb koji je dosta strm i potrebno je dosta penjanja. Kada žlijeb postane vrlo uzak, iz žlijeba se s lijeve strane uspinjemo po travnatoj padini i uspinjemo se lijevo prema gore, tako da u usponu prelazimo preko padina prema zapadu. Potom prelazimo uski topar te se uspinjemo po još malo strmijoj travnatoj padini (i dalje prelazimo prema zapadu). Kada padina postane manja skrećemo desno i počinjemo se uspinjati prema sjeveru. Travnatu padinu ubrzo zamjenjuje kamenje i slijedi kratki uspon prema usjeku Čez Kamen (2331 m). Na usjeku skrećemo lijevo i nakon nekoliko metara se uključujemo na markirani put od Kriških poda. Staza od usjeka dalje vodi južnom stranom Pihavca prema zapadu, zatim skreće blago udesno i potom slijedi kraći nezahtjevan uspon do vrha.
Možemo se spustiti markiranom stazom pored planinarskog doma Pogačnikov dom na Kriških podih.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
Rasprava o izletu Zadnjica - Pihavec (čez Luknjo)
|
| darinka48. 01. 2018 00:00:00 |
Sem si ogledala slike in kje poteka pot na Pihavec od Sedla Luknja. Lani sem šla tam mimo na Gamsovec, ampak odcepa nisem videla. Niti nisem bila pozorna nanj sicer bi pogledala. Je šel lani kdo na Pihavec po tej strani? Od Pogačnika je bila tabla , da je zaprta.
|
|
|
|
| turbo8. 01. 2018 00:00:00 |
Pot orientacijsko ni težavna, je običajno možic na ovinku. Tisti žleb gor grede ne predstavlja težav, se potegneš in izstopiš levo ven na strme trave, potem pa v cik caku do stika z markirano. Takih kapitalnih kozorogov kot tam, nekaj metrov od tebe, skoraj jih počohaš, še nisem videl) Ker je proti Kriškim pot zaprta zaradi podora, druge ni, kot po isti nazaj. V tistem žlebu se malo zagozdiš  , pa v razkorak in počasi dol  Najlepše je iti preko planine Zajavor (zaraščene, a je mulatjera v gozdu še lepo hodna) in od tam po strmih travah proti Luknji - z malo sreče najdeš potoček, ki polzi po skalah v vznožju Malega Pihavca. (Justi je pasla na Zajavorju , z Vinkom pa sva našla potoček, ko smo bili pred leti tam in tudi ostanke planine)
|
|
|
|
| darinka48. 01. 2018 00:00:00 |
Sem videla že nekaj planincev, ki so šli po tisti potki. Potem so se vrnili po mulatjeri v Zadnjico. Naprej niso imeli namena iti. Vsaj tako so rekli. Bi približno vedela, kje se gre.  Če ne bo megle in dežja kot lani ne bo težav. Hvala za opis.
|
|
|
|
| turbo8. 01. 2018 00:00:00 |
Prvič, ko boš v Zadnjici, ti bosta Justi in Vinko povedala še marsikaj o tej poti Je res čudovita tura
|
|
|
|
| B29. 01. 2018 00:00:00 |
Kje pa je odcep v Zadnjici proti planini Zajavor?
|
|
|
|
| djimuzl10. 01. 2018 00:00:00 |
Po karti sodeč kakih 200 metrov pred razpotjem opisane poti in poti proti Prehodavcem.
|
|
|
|
| turbo10. 01. 2018 00:00:00 |
Ja, malo pred odcepom za Prehodavce, na neizrazitem cestnem ovinku v desno, je levo v gozdu skrit začetek mulatjere, ki je lepo razviden (včasih možic ob cesti). Do mesta, kjer je bila planina je pot lepo hodna, na planini pa je vse zaraščeno. Od tam do stika s z markirano potjo pa se gre vseskozi v desno navzgor po mestoma nesramno strmih travah. Najbolje naravnost navzgor do stika s "potjo" Luknja - Kriški podi, ki se jo v travah bolj sluti kot vidi in po njej desno na Luknjo ali levo na Kriške oz. malce pod.
|
|
|
|
| darinka431. 07. 2018 00:00:00 |
Bili smo v soboto 30.7. Darko , nada in jaz. Vsi trije prvič. Sem si preslikala pot na telefon. Ampak to brezpotje je res brezpotje. Razen tistega možiča, ki je malo naprej od zajl z Luknje ni prav ničesar. Zadnje melišče pred ploščo pa je zelo neprijetno za hojo. Nismo obupali in smo ploščo našli in plezali v kamin. Kar zahtevno. Na vrhu pa prekrasno. Nikogar. Sestopili smo na drugo stran na Kriške pode. Sam grušč in kamenje. Kar nevarno. Smo počakali, da je šel prvi, pa drugi, ker je bilo kamenje prav nastavljeno da zgrmi. Snežišče , ki je spodaj ostalo, pa ne predstavlja prav nobene težave. Zelo zelo zahtevna tura.
|
|
|
|
| ločanka1. 08. 2018 00:00:00 |
darinka, mi smo malo pred kaminom zavili levo, vsaj tako se spomnim. Je že več let od takrat. Je bilo rečeno, da je tako lažje
|
|
|
|
| darinka41. 08. 2018 00:00:00 |
Mi smo se ravnali po opisu. Ampak ko si prvič ne veš kam?. Smo še pred ploščo zavili levo v trave. Strmina je bila tam in črne murke. Toliko jih še nisem videla v tistih travah. Potem smo od tam prečili desno in prišli na melišče pod ploščo. Nismo hoteli še enkrat v levo nad ploščo ampak kar po žlebu . Potem smo našli pot do vrha.
|
|
|
|
| Jernej96826. 04. 2021 23:23:24 |
Lepo dokumentirana pot
Upam, da pride čimprej na vrsto. Ravno včeraj sem Pihavec občudoval iz neposredne bližine (Zadnjiški Dol).
|
|
|
|
| darinka427. 04. 2021 07:21:16 |
Splača se jo prehoditi. Mi nismo videli takrat niti enega kozoroga. Ostane pa v spominu brezpotna tura, kar se spomnim sem v tisti visoki travi brala opis s telefona , ker smo šli preden smo našli ploščo Miheliča preveč levo in smo potem brez težav prišli do nje. Naprej pa res ni bilo več težko.
|
|
|
|
| turbo27. 04. 2021 07:38:12 |
Kozorogi radi počivajo na skalnih policah v ostenju Vrha nad Kamnom. Enkrat se spomnim enega, ki je bil na takem mestu, da je bilo mene strah...
|
|
|