Zadnjica - Pihavec (čez Luknjo)
Polazište: Zadnjica (642 m)
| Širina/Dolžina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime staze: čez Luknjo
Vrijeme hoda: 5 h 15 min
Težina: zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1777 m
Visinska razlika po stazi: 1780 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 9.848
 | 2 osoba sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Kranjske Gore se preko prelaza Vršič vozimo prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. serpentine vršiške odnosno Ruske ceste (u blizini sela Trenta). Tu skrenemo na bočnu cestu, uz koju nakon nekoliko stotina metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis staze:
S plaćljivog parkirišta u dolini Zadnjice nastavljamo po označ enoj stazi, prvo cestom u smjeru Pogačnikovog doma na Kriškim podima, Razora, Stenara, Križa, Bovškog Gamsovca, Luknje, Triglava, Koče na Doliču i Kanjavca. Staza nas prvo vodi mimo nekoliko kuća, odnosno vikendica te nas nakon približno 15 minuta hoda dovodi do označenog raskrižja, gdje je nekad bilo besplatno parkirište, danas je parkiranje ovdje zabranjeno.
Nastavljamo po malo desnoj donjoj cesti u smjeru zasavske koče na Prehodavcima, Koče na Doliču, Luknje te drugih obližnjih ciljeva (lijevo Pogačnikov dom na Kriškim podima i drugi ciljevi nad Kriškim podima te donja stanica teretne žičare prema Kriškim podima), gdje nas još uvijek zložen put vodi preko razglednih livada, više kroz šumu. Malo prije kraja šumske ceste kod raskrižja Planja odnosno prije zatrepka doline na predjelu zvanom Utro u desno se odvaja označena staza prema Prehodavcima.
Nastavljamo ravno cestom, koja se malo dalje pretvara u pješačku stazu, odnosno staru vojnu mulatjeru, kojom se uglavnom umjereno uspinjemo po postupno sve strmijim padinama. Još u šumi se u desno odvaja plezalna staza preko Komara, mi nastavljamo mulatjerom, koji se u nastavku uspinje u brojnim serpentinama, zbog strmih padina nad nama pa je na dijelovima staza izložena padajućem kamenju.
Prilično razgledna staza nas na nadmorskoj visini oko 1500 metara dovodi do sljedećeg raskrižja, gdje se u desno odvaja staza prema Koči na Doliču, mi nastavljamo ravno u smjeru Luknje, Pogačnikovog doma na Kriškim podima i Triglava preko Plemenica.
I u nastavku se uspinjemo mulatjerom, koji nas vodi nad Korite, mi pratimo stazu, koja je još uvijek na dijelovima izložena padajućem kamenju do označenog raskrižja na Luknji, gdje se spajamo sa stazom iz doline Vrata i odakle se otvara lijep pogled i na drugu stranu.
Na Luknji skrenemo lijevo za oznakama Bovški Gamsovec (desna staza vodi preko Plemenica na Triglav, ravno prema dolje Vrata) te se počinjemo uspenjati po travnatim padinama pod ostenjima Pihavca i Bovškog Gamsovca, gdje je obično puno alpskih kozoroga i alpskih svizaca.
Staza zatim ide malo udesno i uz jeklenicu prelazi glatku skalnu padinu. Iza jeklenice staza skreće malo ulijevo i ponovno ide travnatim padinama. Pred sobom ćemo onda malo ulijevo ugledati manje kamenje, označena staza malo prije kamenja skreće udesno (90°) prema Bovškom Gamsovcu (sjeveroistok). Na tom zavoju napuštamo označenu stazu i upućujemo se na navedeno kamenje. Nekoliko metara za zavojem je uz označenu stazu na lijevoj strani možić, uz njega su postavljeni čavli. Odmah kada prijeđemo navedeno kamenje, na travnatu padinu skrenemo udesno, tako da se uspinjamo gotovo paralelno s označenom stazom. Travnate padine zamjenjuju stijene, mi se nastavljamo uspenjati u istom smjeru. Uskoro ćemo na lijevoj strani primijetiti još jedno kamenje, koje ide malo ulijevo nagore. Na kraju tog kamenja skrenemo ulijevo i uspnemo se prema uskom žlabu. Prije ulaska u žlab na lijevoj strani je spomen-ploča u spomen Tinetu Miheliču. Od spomen-ploče nastavljamo žlabom, koji je prilično strm i treba ga preći penjanjem. Kad žlab postane vrlo uzak, izlazimo iz žlaba na lijevu stranu na travnatu padinu i uspinjemo se lijevo nagore, tako da u usponu prelazimo padine prema zapadu. Zatim prelazimo usko kamenje i uspnemo se po još nešto strmijoj travnatoj padini (još uvijek prelazak prema zapadu). Kad padina postane blaža skrenemo udesno i počinjemo se uspenjati prema sjeveru. Travnatu padinu uskoro zamjenjuju stijene i slijedi još kratak uspon prema škrbini Čez Kamen (2331m). Na škrbini skrenemo ulijevo i nakon nekoliko metara se priključujemo označenoj stazi s Kriških podova. Staza od škrbine zatim ide južnom stranom Pihavca prema zapadu, zatim skreće malo udesno i slijedi još kratak nezahtjevan uspon do vrha.
Možemo sići označenom zavarovanom stazom, koja vodi mimo Pogačnikovog doma na Kriškim podima u Zadnjicu (zavarovana označena staza je zbog aktivnog klizišta zatvorena od 2014. nadalje, u tom slučaju silazimo smjerom uspona).
Izhodišče - Na placu 0:15, Na placu - Utro 1:00, Utro - odcep za Komar 0:15, odcep za Komar - Pod Skokom 1:10, Pod Skokom - Luknja 0:45, Luknja - Pihavec 2:00.
Na stazi: Na placu (714m), Čez Kamen (2331m), Utro (984m), Odcep za Komar (1058m), Pod Skokom (1494m), Luknja (1766m), Spominska plošča Tinetu Miheliču (2161m), Čez Kamen (2331m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
Rasprava o izletu Zadnjica - Pihavec (čez Luknjo)
|
| darinka48. 01. 2018 |
Pogledala sam slike i gdje ide put na Pihavec od Sedla Luknja. Prošle godine sam prošla tamo na Gamsovec, ali nisam vidjela odcepa. Nisam ni obraćala pažnju na njega inače bih pogledala. Je li tko prošle godine išao na Pihavec s ove strane? Od Pogačnika je bila tabla da je zatvoreno.
|
|
|
|
| turbo8. 01. 2018 |
Put orijentacijski nije težak, obično ima možić na zavoju. Taj žlijeb gore ne predstavlja problema, povučeš se i izađeš lijevo na strme trave, zatim cik-cak do spoja s označenom. Takve kapitalne kozorice kao tamo, nekoliko metara od tebe, gotovo ih pregaziš, još nisam vidio) Budući da je put prema Kriškim zatvoren zbog klizišta, nema druge nego natrag istim. U tom žlijebu se malo zaglaviš  , pa u razmak i polako dolje 
Najljepše je ići preko planine Zajavor (zarasle, ali je mulatjera u šumi još lijepo hodna) i odatle strmim travama prema Luknji - s malo sreće nađeš potočić koji se spušta po stenama u podnožju Malog Pihavca. (Justi je pasla na Zajavoru , s Vinkom smo našli potočić kad smo bili prije godina tamo i i ostatke planine)
|
|
|
|
| darinka48. 01. 2018 |
Vidjela sam već neke planinare koji su išli tom stazicom. Zatim su se vratili mulatjerom u Zadnjicu. Dalje nisu namjeravali ići. Bar su tako rekli. Približno bih znala gdje se ide.  Ako neće magle i kiše kao prošle godine neće biti problema. Hvala na opisu.
|
|
|
|
| turbo8. 01. 2018 |
Prvi put kad budeš u Zadnjici, Justi i Vinko će ti reći još mnogo o ovoj stazi Stvarno je čudovita tura
|
|
|
|
| B29. 01. 2018 |
Gdje je razdvojak u Zadnjici prema planini Zajavor?
|
|
|
|
| djimuzl10. 01. 2018 |
Prema karti oko 200 metara prije raskrižja opisane staze i staze prema Prehodavcima.
|
|
|
|
| turbo10. 01. 2018 |
Da, malo prije razdvojnice za Prehodavce, na neizraženom cestovnom zavoju udesno, lijevo u šumi skriven početak mulatjere, koji je lijepo vidljiv (ponekad možić uz cestu). Do mjesta gdje je bila planina put je lijepo hodljiv, na planini je sve zaraslo. Od tamo do spoja sa označenom stazom ide se stalno udesno gore po mjestimično sramotno strmim travnjacima. Najbolje ravno gore do spoja s "stazom" Luknja - Kriški podi, koju se u travi više slutiti nego vidjeti i po njoj desno na Luknju ili lijevo na Kriške ili malo niže.
|
|
|
|
| darinka431. 07. 2018 |
Bili smo u subotu 30.7. Darko, Nada i ja. Svi troje prvi put. Preslikala sam stazu na mobitel. Ali to bezpotje je stvarno bezpotje. Osim tog možića malo dalje od jezera Luknje nema baš ničega. Posljednje melište prije ploče vrlo je neprijatno za hodanje. Nismo odustali i pronašli smo ploču i penjali u kamin. Prilično zahtjevno. Na vrhu prekrasno. Nitko. Sišli smo na drugu stranu na Kriške pode. Samo škriljac i kamenje. Prilično opasno. Pričekali smo da prvi ode, pa drugi, jer je kamenje bilo baš namješteno da se sura. Snežište koje je ostalo dolje ne predstavlja nikakav problem. Vrlo vrlo zahtjevna tura.
|
|
|
|
| ločanka1. 08. 2018 |
darinka, mi smo malo prije kamina skrenuli lijevo, barem tako se sjećam. Prošlo je već mnogo godina otkad. Reklo se da je tako lakše
|
|
|
|
| darinka41. 08. 2018 |
Mi smo se pridržavali opisa. Ali kad si prvi put ne znaš kamo. Skrenuli smo lijevo u travu još prije ploče. Tamo je bila strmina i crne jagode. Toliko ih još nisam vidjela u tim travama. Onda smo odande prešli desno na melište pod pločom. Nismo htjeli opet lijevo iznad ploče nego ravno po žljebu. Onda smo pronašli stazu do vrha.
|
|
|
|
| Jernej96826. 04. 2021 23:23:24 |
Lijepo dokumentirana staza
Nadam se da će uskoro doći na red. Baš jučer sam se divio Pihavcu izbliza (Zadnjiški Dol).
|
|
|
|
| darinka427. 04. 2021 07:21:16 |
Vrijedi proći. Mi tada nismo vidjeli ni jednog kozoroga. Ostaje u sjećanju kao bespotna tura, koliko se sjećam čitala sam opis s mobitela u toj visokoj travi, jer smo otišli previše lijevo prije nego što smo našli ploču Miheliča i onda smo bez problema došli do nje. Dalje stvarno nije bilo teško.
|
|
|
|
| turbo27. 04. 2021 07:38:12 |
Kozorogi vole počivati na stjenovitim policama u grebenu Vrha nad Kamnom. Jednom se sjećam jednog koji je bio na takvom mjestu da mi je bilo strah...
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.