Zadnjica - Triglav (Kugyjeva pot na Triglav)

Pristup do ishodišta:
Iz Bovca vozimo dolinom Trenta do naselja Trenta. Nakon središta naselja cesta se spušta do mosta preko Krajcarce i nakon 350 metara dolazi do prvog (iz smjera Kranjske Gore) oštrog zavoja Vršičke ceste. Na ovom oštrom lijevom zavoju desno u dolinu Zadnjica odvaja se makadamska cesta (iz smjera Kranjske Gore lijevo), koja nas nakon 150 metara dovodi na označeno parkiralište.

Opis puta:
Sa parkinga nastavljamo cestom, te nas pored nekoliko kuća (uglavnom vikendica) za cca 15 minuta dovodi do mjesta gdje se lijevo na gore odvaja jedna cesta (na raskrižju je nekada bilo parkiralište, danas zabranjeno parkiranje).
Nastavljamo cestom ravno (gornjom cestom dolazimo do donje stanice teretne žičare i početka mulatoze koja vodi na Pogačnikov dom) u smjeru Doliča, Luknja i Prehodavaca. Najprije blagu cestu koja nas vodi kroz panoramske livade, a više kroz šumu pratimo do njenog kraja, gdje se sužava u stazu i dovodi nas na most preko Zadnjice (visina 1000m, do ovdje nam treba cca. jedan sat). Ovdje lijevo otvara se pogled prema sedlu Luknja, iznad nas (prema jugu) ponosno se uzdiže Kanjavec sa svojim moćnim zidom, a malo udesno puca nam pogled na Zadnjiški Dol, po kojem vijuga staza na Prehodavcima. . Na ovom mjestu postoji posljednja opcija za snabdijevanje svježom vodom.
Uspon nastavljamo stazom koja se u početku uspinje kroz šumu, a više u brojnim zavojima svladava strmije padine i usmjerena je prema Luknji. Na visini od oko 1500 m dolazimo do križanja, gdje naša mulatoza skreće desno (smjer Dolič), a ravno se odvaja staza prema Luknji. U stijenu uklesana staza za mazge nastavlja vijugati iznad strmih padina, a što smo više, zanimljiviji su pogledi na brojne pješačke zavoje pod nama i na travnate padine Pihavca s druge strane. Malo više staza prelazi preko širokog mrvičastog šljunčanog vododerina, pritom oštro skrećući desno na drugu stranu jaruge (ovaj jaruga je završetak doline, koja je okrenuta gore prema Zaplanju i na kojoj dalje ćemo hodati, za sada nastavljamo mazgaljskom stazom), gdje u ukosnicama malo više nastavljamo kroz šumu ariša. Kada se mulatoza malo spljošti (usmjerena prema jugu), potrebno je obratiti pozornost lijevo na neke kamenite stepenice, koje nas sa mulatoze upućuju lijevo gore prema ruševinama nekadašnje talijanske kolibe Gemona. Koji se nalazi odmah iznad nas i nekoliko koraka naprijed na mulatozu se dobro vidi. Ovdje, na nadmorskoj visini od oko 1780m, je početak staze Kugyjeva pot. Od ruševina Gemone naprijed prelazimo nekoliko točila na strmoj padini Zelenice, na kojoj se staza povremeno gubi. Na prijelazu točila ostajemo na istoj nadmorskoj visini ili se lagano uspinjemo. Dalje je staza ispod strmih obronaka Zelenice opet bolje uhodana. Na visini od oko 2000m ispod Zelenica idemo lijevo prema sjeveru, s ciljem prelaska doline. Ovdje je staza teško prohodna, ali je teren lako prohodan, prevladava trava. Iznad nas ubrzo uočavamo veliki sipar i zabat doline. Zapravo postoje dva sljemenjaka. Desni, izrazitiji i uži, i lijevi, malo iznad nas. Oba sljemenjaka povezuje veliko siparište koje nam je daljnja orijentirna točka. Bitno je da idemo uz lijevi rub (gledajući gore) sipare. Odmah s lijevog ruba sipare uočavamo blago obraslu travu. To će nas nakon otprilike 100 metara dovesti do ključne točke staze Kugyjeva pot, to je do starih čeličnih sajli, koje predstavljaju najlakši prolaz iz ove doline na grebenu Plemenice, gdje vodi markirana staza. Prijelaz preko stjenovitog ruba ovdje je najlakši. Tri razmaka čelične sajle, iako stare, još uvijek su pričvršćene za stijenu, ali ne daju osjećaj sigurnosti. Srećom sam teren nije toliko eksponiran da bi bili hitno potrebni. Dalje, staza je opet lakša za praćenje i bolje utabana. Za nekoliko minuta staza nas dovodi na slikovite strme travnate terene, a tu nastavljamo dalje strmim rubom iznad Korita. S travnatog ruba gledamo ravno dolje prema Luknji. Odavde pješačka staza vodi naprijed po travnatom širokom grebenu (smjer sjeveroistok) nešto manje od 200 metara, a zatim skreće desno prema istoku, gdje hodamo visokom planinskom krškom zaravni. Put nas nakon 300 metara dovodi do markirane staze, koja ide od Luknje na Triglav. Nekoliko minuta dalje markiranom stazom i već se možemo s ruba triglavskog sjevernog zida diviti poznatoj Sfingi. Odavde dalje slijedimo planine koje preko Zahodne triglavske planote i Triglavske škrbine vode do vrha Triglava.
Težina opisa odnosi se na neoznačeni dio staze između mulatoze za Dolič i osigurane staze preko Plemenica (stanje rujan 2020.). Zbog na nekim dijelovima slabo vidljive staze, na dijelovima i bespuća, ne preporučam ići ovom stazom po magli zbog teške orijentacije. Također ne preporučam spust po vlažnom vremenu zbog mjestimičnih strmih travnatih padina.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga