Zadnjica - Vodnikov Vršac (Vršac nad Zadnjico) (pot Mire Marko Debelakove)
Polazište: Zadnjica (642 m)
| Širina/Dolžina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime staze: pot Mire Marko Debelakove
Vrijeme hoda: 6 h 45 min
Težina: veoma zahtjevan označeni put, lako bespuće
Visinska razlika: 1552 m
Visinska razlika po stazi: 1650 m
Zemljovid: Trenta 1:25.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem
Preporučena oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pregleda: 6.521
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Iz Kranjske Gore preko prelaza Vršič vozimo prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. serpentinke vršiške odnosno Ruske ceste (u blizini sela Trenta). Ovdje skrenemo na bočnu cestu, uz koju nakon nekoliko stotina metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis staze:
S plaćenog parkirališta u dolini Zadnjice nastavljamo po označanoj stazi, prvo cestom u smjeru Pogačnikovog doma na Kriškim podima, Razora, Stenara, Križa, Bovškog Gamsovca, Luknje, Triglava, Koće na Doliču i Kanjavca. Staza nas prvo vodi mimo nekoliko kuća odnosno vikenda te nas nakon približno 15 minuta hoda dovede do označenog raskrižja gdje je nekad bilo besplatno parkiralište, danas je parkiranje ovdje zabranjeno.
Nastavljamo po blago desnoj donjoj cesti u smjeru zasavske koće na Prehodavcima, Koće na Doliču, Luknje i drugih obližnjih ciljeva (lijevo Pogačnikov dom na Kriškim podima i drugi ciljevi nad Kriškim podima te donja stanica teretne žičare prema Kriškim podima), gdje nas dalje blaža cesta vodi kroz razgledne livade, više kroz šumu. Malo prije kraja šumske ceste na raskrižju Planja odnosno prije zatrepka doline na predjelu nazvanom Utro u desno se odvaja označena staza prema Prehodavcima.
Nastavljamo ravno cestom koja se malo dalje pretvara u pješačku stazu odnosno staru vojnu mulatjeru kojom se uglavnom umjereno uspinjemo po postupno sve strmijim padinama. Još u šumi se u desno odvaja plezalna staza preko Komara, mi nastavljamo mulatjerom koji se dalje uspinje u brojnim serpentinama, a zbog strmih padina nad nama dio staze je izložen padajućem kamenju.
Prilično razgledna staza nas na nadmorskoj visini oko 1500 metara dovodi do sljedećeg raskrižja gdje se u desno odvaja staza prema Koći na Doliču, ravno se nastavlja staza u smjeru Luknje, Pogačnikova doma na Kriškim podima i Triglava preko Plemenica.
Nastavljamo desno u smjeru Koće na Doliču te se dalje uspinjemo mulatjerom (i prema Luknji vodi mulatjera).
U nastavku se uglavnom umjereno uspinjamo mulatjerom koji nas vodi preko strmih te povremeno i izloženih prepadnih padina. Budući da je staza široka i lijepo uzetana tehnički nije zahtjevna, ali je izložena padajućem kamenju i zbog povremenih dubokih pogleda uglavnom nije prikladna za vrtoglavce. Staza povremeno napravi nekoliko serpentina, inače se većinu vremena uspinje poprečno prema desno tako da se sve više približavamo mogočnoj stini Kanjavca.
Više se nam s desne priključuje i plezalna staza iz Zadnjice preko Komara, mi pratimo mulatjeru do sljedećeg raskrižja gdje se u desno odvaja staza prema Zasavskoj koći (pot Mire Marko Debelakove preko Kanjavčevih polica).
Od raskrižja gdje napuštamo stazu prema Triglavu i Koći na Doliču prvo se spustimo nekoliko metara i pređemo skalnatu padinu prema ostenju Kanjavca gdje zatim ulazimo na policu. Kod ulaska na policu i kasnije na stazi mogu biti čak i kasnog ljeta snježne mrlje. U slučaju snježnih mrlja potrebna je uporaba cepina i dereza.
Kod prelaska po polici potrebna je još veća opreznost jer na stazi ima dosta šljunka, staza je i malo manje osigurana. Staza inače cijelo vrijeme prelazi izložene padine prema zapadu pri čemu prelazi dosta grapa i zaobilazi brojne okomite stupove. Na nekim mjestima se staza i blago uspne i spusti, zatim slijedi ponovno prelaz.
S staze je cijelo vrijeme lijep pogled na dolinu Zadnjice ispod nas te na planine nad dolinom. Staza u nastavku dalje teče po policama i prirodnim prolazima u smjeru prema Vršcu koji već neko vrijeme vidimo pred sobom. Staza na tom dijelu se i nekoliko puta blago uspne, zatim nas dovodi na padine na istočnoj strani Vodnikova Vršca.
Tu se police završavaju i slijedi nešto strmiji uspon prema sedlu između Kanjavca i Vodnikova Vršca.
Nekoliko desetaka metara prije sedla napuštamo označenu stazu i skrećemo desno na bezstazni teren. Tu hodamo po nezahtjevnoj travnatoj padini, u pomoć pri orijentaciji su nam i neki možići. Nakon kratkog uspona dolazimo na padine na južnoj strani vrha i slijedi još uspon po razglednoj padini do vrha.
Izhodišče - Na placu 0:15, Na placu - Utro 1:00, Utro - odcep za Komar 0:15, odcep za Komar - Pod Skokom 1:10, Pod Skokom - Pod steno 1:25, Pod steno - Ferika 0:40. Ferika - Odcep za Vršac 1:45, Odcep za Vršac - Vodnikov Vršac 0:15.
Na stazi: Na placu (714m), Utro (984m), Odcep za Komar (1058m), Pod Skokom (1494m), Pod steno (1899m), Razpotje Ferika (2039m), Skozi Rižo (1976m), Odcep za Vršac (2134m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
Rasprava o izletu Zadnjica - Vodnikov Vršac (Vršac nad Zadnjico) (pot Mire Marko Debelakove)
|
| mukica22. 10. 2018 |
U subotu prohođena staza Zadnjica-Komar-staza Mire Debeljakove-Vodnikov Vršac-Prehodavci.
Slikovita staza u lijepom vremenu zahtijeva ponavljanje. Osiguranja, koliko ih ima uglavnom su u dobrom stanju, oprez po pošljunčanim policama.
Zbog svih ljepota koje smo doživjeli, nismo žurili, često se zaustavljali i razgledavali. Čak i odmor na Vršcu i kod koće na Prehodavcima bio je duži od uobičajenog 
|
|
|
|
| darinka48. 09. 2020 |
I mi dvije u subotu 5.9.2020 odlučile smo se za ovu stazu. Stvarno je slikovita. Preko polica oprezno.
|
|
|
|
| miratan9. 09. 2020 |
Pozdravljene mukica, darinka4,
i mi s ženom bismo ovaj vikend pošli preko Kanjavskih polica. Kao što čitam, put je većinom neosiguran i po uskim policama prilično izložen. Kako se vama činio? lp. M.
|
|
|
|
| mukica9. 09. 2020 |
Meni jedna od najljepših staza kod nas, malo izložena i zahtijeva koncentraciju na cijelom putu. Ali je usamljena i uživaš napunmo
.preko Komara ima osiguranja i brzo se penješ, zatim hodaš uglavnom po policama po ravnom, ali na jednoj strani stijena, na drugoj zrak daleko u dolinu, police krušljive. Okruženje vrlo lijepo i baš zbog toga česta zaustavljanja za divljenje 
Polako i oprezno, znam da ćete biti oduševljeni.
|
|
|
|
| ppegan10. 09. 2020 |
Glede na pročitano o Kanjavčevim policama sam prije ture imala stvarno veliko strahopoštovanje. Kad sam se približavala policama, kad sam već vidjela gdje ide staza, stvarno se činilo grozno i neprohodno. Kad sam jednom zakoračila na police, nije bilo ni blizu tako strašno kao što sam mislila. Često je tako, neka staza/stjena izdaleka izgleda prilično neprohodno, izbliza je skoro autocesta i tako je bilo i ovdje. Naravno treba uzeti u obzir da je na jednoj strani prilično zraka i da si greške stvarno ne smiješ priuštiti, ali stvarno staza nigdje ne ide točno po rubu da bi se mogla samo prevrnuti dolje. Meni se činilo prilično sigurno, jedino na jednom dijelu staza je urezana u stijenu gdje moraš navući glavu da se ne udariš (čak i sa kacigom) - i napisano je, Pazi glavu  Kad je budem ponavljala vjerojatno ću uzeti i psa sa sobom jer stvarno nigdje nije bilo tako da ne bi mogla proći, tako da hrabro Sretno.
|
|
|
|
| darinka410. 09. 2020 |
Hm, da je skoro kao autocesta se nikako ne bih slagala. Pa psa također nikad ne bih povela tamo sa sobom. Sam trenutak nepažnje i odlaziš u onaj svijet....
|
|
|
|
| ppegan10. 09. 2020 |
Darinka, meni se stvarno nije činilo tako strašno. Ok, nije autocesta (ne shvaćaj doslovno), stvarno je lijepo provedena staza po policama, svuda dovolj široka. Stvarno sam očekivala gore. Ali istina je da svako oko ima svog malara
|
|
|
|
| bo_zl10. 09. 2020 |
Psa sa sobom? pametno?
u nedjelju na Vrtaci su bila i 2, svatko sa svojim psom. I jedan je pomaknuo kamen.
Naravno da i ljudi to rade, psu pa stvarno ne možeš reći neka pazi gdje hoda da ne pomakne kamenje.
|
|
|
|
| mirank10. 09. 2020 |
No, Hannibal tamo preko stvarno ne bi napao Rim - barem ne sa slonovima. Za ostalo barem normalno pokretnoj populaciji koja je bila barem malo po hribima tamo preko ne bi smjelo biti velikog problema.
|
|
|
|
| ppegan11. 09. 2020 |
Glede na to da imam pola gamza mislim da tu neće biti problema Bila sam s njom i na Vrtaci, po označenoj i neoznačenoj iz Suhega rušja, bez problema. Radi se o psu koji je naviknut na kretanje u visokogorju i koji je 100% poslušan, pa ga mogu bez problema ponijeti bilo gdje
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.