| redbull7. 09. 2020 07:53:14 |
Cervino/Matterhorn (05.09.20)
Po Lavljem grebenu/JZ smjer
Nisam otvorio novu temu, možda bi mogao, jer je ova s talijanske strane.
S Davidom smo imali datum uspona postavljen već prije mjeseca, onda sve u Božje ruke po pitanju vremenskih uvjeta. Kolovoz super vrijeme, uspon sredinom kolovoza bez zimske opreme vjerojatno srednje visokim cipelama. Prošli vikend vrijeme se pogoršalo, snijegalo i kod nas na visini Kredarice. Napalo dosta snijega iznad 3000m, ali nismo izgubili nade, od srijede naprijed prognoza lijepo vrijeme s višim temperaturama. Pozvali smo i Denisa, koji je bio jednako navdušen, naročito jer smo nedavno napravili neke ture zajedno i dobro smo se upoznali po tom pitanju. DDD je bio spreman i vrijeme je bilo prognozirano krasno. Prijatelji iz Zagreba bit će i oni ovdje isti dan i stvarno je zanimljivo, jer se prije ništa nismo dogovorili. Filip mi je jako pomogao s podacima uspona, jer je puno znao. Hvala Filip. Već na kameri se vidjelo da snijeg lijepo topi i već je bio petak dopodne. Posao im se lijepo sredio da su u četvrtak završili prije vremena, ja sam imao dopust taj tjedan. Iz Kamnika krenuli u 10 sati dopodne. Kod Nove Gorice ušli u Italiju i put nas je vodio prema Milanu. Iz Kamnika malo manje od 700 km do 2006m, gdje je Breuil-Cervinia. Ovdje je bilo naše izhodište i mogao si buljiti debelim očima na taj mogočni vrh. Iz Italije je pogled drugačiji od one piramide koju većina poznaje iz Švicarske. Iz Švicarske po podacima, jer je SJ ležište, vrlo zasnjegovana. U takvim uvjetima bi bila malo lakša smjer mnogo teža nego obično. Mi smo se usredotočili na naš i skoro cijeli mjesec svaki dan smo David i ja dobijali/pitani za podatke Lavljeg grebena. Nakon sedam sati vožnje razpakirali smo se na besplatnom velikom parkingu u Breuilu. David i ja smo otišli malo razgibati noge do 2500m visine i bili smo već prilično blizu Koće Abruzzi na 2802m. Denis je majstor kuhinje i već je pripremao večeru, na meniju divjačinski gulaš s rezancima. Bio je nevjerojatno dobar. Pri rezanju kruha sam se lijepo podrezao u prst i malo me zabrinulo za sutra. Za ovaj smjer treba puno vremena, pa je pitanje hoće li itko pomisliti na takav uspon kao naš u jednom potezu od parkinga. Većina ode do bivaka J.A. Carrel na 3830m i sljedeći dan nastavlja na vrh Cervina visok 4478m, 5 min udaljen švicarski vrh Matterhorn. Sprva smo mislili i mi da se smjestimo u Rifugio Orionde-Abruzzi 2802m, ali smo ostali pri tome da "potegnemo" od parkinga. Zvečer smo zaspali oko 2-3 sata u vrećama, bilo je oko 10 stupnjeva u ponoć. Kava, zalogaj kruha s medom i kikirikijevim maslacem i već smo bili spremni s nahrbtnicima na ramenima na Grande turu. U 2:00 krenuli smo hodati, s obzirom na težinu nahrbtnika bilo je prilično brzo, jer smo bili za sat i 15 minuta kod Abruzzija (2802m). Davidu se težina još za kg ili dva više poznala, jer je imao 60m konopca. Težina je bila gotovo 19 kg. Dereze smo imali pričvršćene, jer smo krenuli u teniskama. Iznad koče, negdje na 2900m, lijepo smo ih sakrili iza stijene, ali tada još nismo znali što nas čeka na povratku. Bio sam mokar, jer nije bilo previše hladno, plus dobar tempo. Pojas i kacigu smo si stavili odmah, da bude što manje u nahrbtnicima. Slika tog dijela nema puno, jer je bila tama. Put je lijepo praćiv s puno mogućica, ali ne preporučujem u magli tada može nastati veliki problem. Mi smo imeli "šajbo" kao što je bilo najavljeno. Prethodni dan je bilo na 4000m čak +1, danas će biti hladnije između -2 s vjetrom do -9 na vrhu. Odtisi dereza vidjeli su se od 3200m, ali je prethodni dan pobralo dovoljno snijega. Prelazak do Colle del Leone 3581m bio je više manje po snijegu, ali s dobrim koracima od prethodnog dana. Petkovo popodnevno sunce je uradilo svoje. Cepin u rukama bio je prilično preporučljiv do ovdje. Oblikovali smo tanje jakne, jer je već bilo malo vjetra. Danas najavljeno oko 30 km/h. Odtud naprijed malo hoda pa je stvarno počelo. Sada nas je čekao uspon do bivaka Carrel 3830m. Stijene s mornarskim užetima na nekim mjestima već aktualne. Samo vuci, vuci i dalje. Došli smo pod težak, možda čak najteži dio uspona, možda 90 stupanjski zid po kojem je napeljan. Čujem Davida gore kako izdiše uff uff kako pate ruke!, ako on to kaže onda mora biti stvarno teško. Nekako sam ga prespletao, zbog već bolnih ruku zadnji meter mi je pomogao prijatelj. Težak dio do bivaka Carrel smo dali iza sebe i bili smo na 3830m. Sunce je već izašlo s druge strane, ali još nije zasjalo na nas, jer je bila sjena planine. Mi smo na JZ strani. Privoščili smo si kratku pauzu s okrijepom i već se spremali za dalje. Zimske opreme do ovdje nismo trebali i zasad je nećemo, jer nas čekaju suhi vidljivi okomiti usponi po stijename. Uspon osim jednog Talijana nitko više nije započinjao, većina ih je odavde krenula oko treće, četvrte ure ujutro. Mi smo tada bili kod Abruzzija 2802m. Veriga s previsom nije bila šala, ali tako je ako si na ovoj puti. Corda della Sveglia III+ penjanja i nekoliko varijanti dalje moguće, nijedna laka. Imaš mornarsko uže napeljano oko 15m, ali mislim da ih je vrlo malo koji bi se odlučili penjati po njemu. Čini mi se praktičnije uz njega se spuštati absejlom pri spustu. Približavali smo se lijevom ramenu, ali do tamo još prilično uspona po grebenu odnosno zapadnoj strani koja je bila zasnjegovana. Obuli smo dereze i uzeli cepin u ruke, jer ćemo prve sigurno kasnije trebati. Grande Corde ili Corde Tyndall bio je pred nama. Kod ovog 4241m Pic Tyndall ima nekoliko spustova, tri manja po oko 10m. Zadnji je najzahtjevniji, obavili smo ih bez užeta. Svi koji su rano zjutro krenuli uspon sada su ovdje na spustu, absejlu. Sreli smo prijatelje iz Zagreba i malo smo se razgovorili. Čekao nas je zadnji težak uspon na vrh 4476m, talijanski vrh je ili bi trebao biti 2 metra niži od švicarskog. Popodnevna prognoza bila je takva kakvu je nebo već počelo naznačavati, dolazak oblaka ali bez oborina. Stalni gosti ove planine su i helikopteri, ovdje ih je dva od jutra do večeri i stalno kruže oko Matterhorna, praktično nad glavom. Ovaj vrh je na vrhu po nesrećama godišnje. Ruke smo dobro osjećali, Denis i ja smo bili umorni po tom pitanju. Visina npr. mene uopće nije umarala, uopće mi se nije činilo da sam tako visoko. Mornarsko uže i ljestve s nekim previsom slijedilo je. Nisam požurio i svaki korak sam premislio i ruke drugačije odmorio na ljestvama. Nad nama su se drugi spremali užad za spust i nije im bilo lako vidno. Još neke "čudne" mornarske vrvi lijevo pa samo još malo uspona i ugledali smo križ pred sobom. 4478m visok neki i ovome kažu Matterhorn, iako bismo se više slagali s imenom Cervino. Od toga samo još oko 5 minuta dalje po uskom grebenu onaj poznatiji vrh sa švicarske strane. Otišli bi tamo, ali se već navukla magla i jači vjetar na ovom uskom grebenu baš ne bi bilo idealno. Osjećaji nepopisivi, iako sam već mislio na spust koji sigurno neće biti lak. Vidjelo se lijepo da će se za nekoliko sati lijepo zamagliti, sat je bio oko 13:00. S talijanskim gospodinom s kojim smo se dosta puta mijenjali u međuvremenu napravili smo 2 spusta zajedno. Rapel i takve stvari sve smo obavili absejlom, jer se ovdje drugačije ne "igra". Gospodu smo pustili naprijed, jer će sam možda biti brži, da ne čeka trojku koja mora raditi spustove. Nekoliko smo ih sustigli i dopustili da se spuste po našem užetu, ako će oni na sljedećem razvuknuti svoje. Brzo su se složili, iako mi se činilo da vjerojatno onog drugog absejla ne znam hoćemo li ih vidjeti u blizini. Magla je bila prilično nadležna u trenucima i naravno nije išlo tako brzo, naročito ako se magla spušta uvečer s kombinacijom tame onda će spust u dolinu biti skoro nemoguć. Varijanta bi bila samo prenoćiti u Carrelu. Preko Pic Tyndalla smo brzo preskočili i zamolili prednju ekipu da nas puste naprijed. Zasnjegovanog dijela je ponestalo, ali dereze nismo skidali. Spustovi su dobro uredili, iskoristili smo ih skoro koliko se dalo 30m. Na 4000m pitaš se kamo ideš gore ovdje kad se spuštaš užetom dolje. Zamaglilo se i opet lijepo razbistrilo i to se ponavljalo bez prestanka. Odlučili smo ići u dolinu i nakon sat ili dva spavanja krenuti kući. Nakon zadnjeg 30m absejla David smjesti uže i dobrim tempom već stižemo do Talijana s kojim se već cijeli dan šalimo iako se ništa ne razumijemo. Šteta što ne znamo puno talijanski, gospod nije znao engleski. Bio je ali vrlo ljubazan i prilično veseo kad nas ugleda, mi njega isto. Mornarsko uže i kasnije veriga s previsom i bili smo kod bivaka Carrel. Ova zadnja spomenuta veriga nije mačji kašalj, ali kad je nešto potrebno ili nužno čovjek se najviše koncentrira, plus dobro je da se ne "štrika" previše. Napravim još nekoliko slika prema zapadu i u 19:45 idemo dolje. Čekao nas je taj težak na početku spomenuti uspon do bivaka, sada u suprotnom smjeru. Spust absejlom je dobar ovdje, ali vidjeli smo da će ići i bez. Ta dva kuka su stvarno, ne znam kako bih se izrazio "fenomenalni", bez njih se tako ne bi mogao spustiti. Grljaji rukama, dlanovima mornarsko uže mogu reći neopisivo. Oni koji idete u fitnes možete reći da nakon takve ture sigurno nećete trebati tamo nekoliko tjedana. Još je bilo malo spusta s njom i onda se završila, možda za ovu godinu jer takve ne znam gdje ću vidjeti kod nas, možda kod nekog vezivanja brodice. Ovdje smo više manje završili s fotografiranjem jer se već pravila noć. Kod Colle del Leone 3581m upalili smo svjetiljke. Ovdje kad je dovoljno zasnjegovano, više manje zimi moguće direktno po ovoj grapi gore s donjeg ledenjaka. Ovdje smo Talijana ponovno sustigli i prednjačili. U donjem dijelu nailazimo na zagrebačke kolege koji će i danas ovdje prespati. Spuštamo se i promatramo kad će visina biti oko 2900m da nađemo svoje teniske koje smo ostavili u četiri zjutro. Nismo baš zamislili da ćemo morati tako tražiti i naravno u tami. Nismo našli tu stijenu odnosno nismo se baš sekirali za njih. Ja nisam jer ih ne kupujem za 100 eura, Davidu je također bilo svejedno. Denis je mario jer je imao nove. Dobra strana toga ali ne za nas nego za onoga koji nosi broj 43 vjerojatno će odgovarati. Svi trojica nosimo sličnu brojku cipela pa neka idu u lov tamo negdje nad Abruzzijem  . Pivo kod koče lijepih 8 eura, kakvu "gajbu" baš ne bih kupio za tu cijenu ipak je svejedno. Kako se vukla dolina i nije bilo kraja. Kod parkinga smo bili u 23:30. Sve bi mi odgovaralo najradije bih se bacio u vodu koje je još bilo previše malo više. Malo sam već sanjao kebab pa najbliže tome Kekec pašteta. Imali smo malo užine, spakirali i u sred noći krenuli kući. Pri vožnji smo se mijenjali ali uglavnom je David vozio jer je naviknut na takve relacije.
Takav uspon i spust koji smo napravili u jednom danu uopće ne preporučujem. Zbog opreme teških nahrbtnika vjerojatno ni mi više nećemo, na 2 dana mnogo bolje "na kamot". Za zanimivost mogu reći da s obzirom na jučerašnji dobar rez u prst danas nisam ni pomislio na bol. Svi smo sretni zdravi došli kući. Troškovi po osobi 85 eura (gorivo i cestnina). Na turi bila zanimljiva kratica DDD čestitke ekipi.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35
| (+32) |  | |
|
|