VELEBIT 22.-26.5.2019
Kraj maja je prekrasno vrijeme za lutanje po Velebitu. Sakupilo se nas osam plus vodič, ukupno tri momka i šest djevojaka. Naš vodič godinama istražuje i vodi po Velebitu, skromno kaže »da nešto zna«. S njim smo prošli dio tog prostranog i raznovrsnog planinskog grebena.
Unatoč kišnom aprilu koji se nastavlja u maj, krenuli smo. Do Rijeke bilo je hladno, sumorno, zatim je izašlo sunce. U srijedu popodne već smo bili na Zavižanu (1594). Iznenađenje za vodiča i nas bilo je susret s legendom Zavižana Anteom, dugogodišnjim upraviteljem i meteorologom na Zavižanu gdje je proveo 44 godine i 9 mjeseci. Popeli smo se na neke okolne vrhove s lijepim pogledima na otoke Krk, Prvić, Grgur…
Prvi dan lutanja cilj nam je bila Premužićeva staza od Zavižana do Alana. Uživali smo na stvarno lijepo uzetom putu izgrađenom 1930.-1933. Usred skočili smo na Gromovaču (1676m), 20 min uspona. Odatle se otvaraju prekrasni pogledi na Rab, Grgur, Goli otok. Staza nas je vodila pored Rossijeva skloništa gdje su nakon nedavne oluje potrebna popravila. Na Alanu (1340m) ugostila nas je prijateljska ekipa iz Zagreba. Malo smo šetali do obližnjih vrhova uživajući u pogledima na Kvarnerske otoke.
Drugi dan popeli smo se na Šatorinu (1622), prekrasan vidikovac. Staza bila ugodna, lijepo uzeta. Taj dan smo se više natoplili, čak i tuču. Planina puna cvjetajućeg encijana, šteta što nije obasjana suncem. Spustili smo se prema skloništu Ograđenica gdje smo se malo osušili jer su vodičevi splitski prijatelji Neno i Ante zapalili peć. Slijedio uspon preko prijevoja i spust do izlazne točke te vožnja i obilazak skloništa Skorpios, naše zadnje baze u Baškim Oštarijama kod Dijane. Hrana u hostelu bila dobra, atmosfera ugodna. U blizini mladić iz Zagreba uređuje izuzetno zanimljiv kamp Velebit, vrijedan posjeta.
Treći dan popeli smo se na Visibabu (1160m). Cilj uz pohod bio je ogled cvjetice Degenije velebitice. Samo još nekoliko staništa ove male žute cvjetlice postoji i pronašli smo je. Na vrhu Visibabe odmorili smo se u travi, sunčali, čavrljali, prije svega uživali u izuzetnim pogledima na otoke Pag, Lošinj, Silbu, Unije… Slijedio je kružni pohod do izlazne točke prolazeći mimo brojnih plezališta.
U ovih četiri i pol dana zahvaljujući odličnom vodiču vidjeli smo ogromno. Očarala nas je razmjerna, raznolikost i divljina krajolika Velebita. Cijelim putem mogli smo diviti cvatnju jegliča, plućnjaka, narcisa, potonika, zvončića….i naravno degenije. Osim dijela Premužićeve staze prošli smo dio Adrijatike i dio Terezijane. Na kraju kava u Karlobagu, vožnja do Novog Vinodolskog, preko Gorskog kotara do selca Ravno, ručak i sretno kući….Hvala vodiču, još ćemo se vratiti na Velebit.