Popis foruma / Hrvatska / Jadranski otoci / Via Apsyrtides / Stranica 1

Via Apsyrtides

Ispis

bos3. 08. 2025 08:56:36

Družinske morske počitnice proveli smo na Malom Lošinju i jednog dana sam prošao put Čunski - Polanža - Peski - Veli Križ - Kalčič - Počivalice - Sv. Nikola - Televrin - Pl. dom Sv. Gaudent - Osor. nasmeh

Na samoj puti uz planinarske oznake sreo sam i oznaku s plavom isprekidanom crtom i crvenom točkom, tek na Televrinu, gdje je i žig puta, shvatio sam da se radi o putu Via Apsyrtides. jezik

Na poveznici je cijela puteljka lijepo opisana po etapama i sada, kad sam prošao najtežu 8. etapu, možda će ostale etape još doći na red kad budemo opet ovdje na moru. velik nasmeh

Via Apsyrtides otišli smo biciklima u Artatore

Via Apsyrtides sve staze su lijepo označene

Via Apsyrtides kad more nakon oluje zablista

Via Apsyrtides mi pak biciklima uz more u Veli Lošinj

Via Apsyrtides na suprotnoj strani ceste je velik prostor za parkiranje

Via Apsyrtides kapelica na Polanži, tamo daleko otraga vrh Osorščice

Via Apsyrtides cijela staza je lijepo označena

Via Apsyrtides teži dio gdje su štapovi više u napoto

Via Apsyrtides slijedi zarašeniji zeleni dio

Via Apsyrtides Male i Vele Srakane te Susak

Via Apsyrtides pogled natrag na prehođeni greben

Via Apsyrtides idem za želvom, jer zec je prebrz

Via Apsyrtides već se vidi planinski dom

Via Apsyrtides piše da je zatvoren zbog obnove, mogućnost najave

Via Apsyrtides lije po malo staro mjesto

Via Apsyrtides ostatci samostana Sv. Petra

Via Apsyrtides rađa se novi dan s Vele Straže (Monte Baston)

Via Apsyrtides mami na jutarnje plivanje

Via Apsyrtides idem još malo slikati Veli Lošinj

Via Apsyrtides Mali Lošinj, kako ga vide galebovi

Via Apsyrtides crkva Blažene Djevice Marije

(+7)

bagi23. 10. 2025 11:42:01

Via Apsyrtides je novija tematska staza koja povezuje Cres i Lošinj. Vodi od rta Jablanac na krajnjem sjeveru do rta Radovan na krajnjem jugu, službeno 149 km hoda s 4000 uspona. Ime je dobila po starom nazivu za taj otočki arhipelag, označena je VA – stiliziranim inicijalima Via Apsyrtides. Na Cresu i Malom Lošinju dobivaš i posebni pohodni dnevnik, što smo saznali tek post festum zavijanje z očmi

.

Na cijeloj trasi 11 pečata u lijepim kutijicama. Stoje na vrlo nasumičnim mjestima daleko od civilizacije, osim u turističkim Lubenicama. I upravo tu je tijekom našeg boravka pečat ukraden, zamijenile su ga prazne konzerve i vreća s psećom govnima mrk pogled

. Prvi pečat na rtu Jablanac, zadnji na rtu Radovan. Markacija i info ploča puno, pa nema problema s pravcem. Dvosmislena samo veza Čunski - Mali Lošinj, gdje je pristup originalnoj obalnoj stazi ograđen, nove VA oznake vode na pločnik uz glavnu prometnicu. Čudno markacije nestaju km, opet se pojave pa nestanu. Nerazumljivo.

Prošli smo cijelu stazu i uživali velik nasmeh

. Znatan hribovitija od Camino Krka, lijepa razgledna, ali zahtjevna logistički i pohodno. Pohodno zbog terena na određenim dijelovima, logistički zbog izbora starta i povratka. Camino Krk ima prednost kružne, Via Apsyrtides linearna treba više planiranja. Startali smo iz luke Merag kod grada Cres, vratili se tamo na kraju, spavali u još otvorenim smještajima što bliže stazi. Vanzelsezona manje izbora nego ljeti.

Pod crtu prošli mnogo više km od službenih, ukupno 199 km i 5400 uspona. Sve dijelove peš, samo pristup Iloviku i povratak na Cres morem. U luku Merag također peš istom stazom kao prvi dan. Još jednom pod crtu ... toplo preporučujem nasmeh

. Više u nastavcima …

GPS trag cijele prohođene staze. Nanijelo je 199 km i 5400 visinskih metara.

(+7)

smatjaz24. 10. 2025 08:00:32

Bagi, ako imaš gpx trag molim te. lp Matjaž

Janez5224. 10. 2025 09:51:47

smatjaz
na ovoj poveznici imaš opisanu stazu podijeljenu na 11 etapa. Uz opise možeš preuzeti GPX tragove na svoj računalnik.

Poveznica:
https://viaapsyrtides.hr/

bagi24. 10. 2025 11:42:20

Matjaž, ako želiš sve kompletnog što smo prošli uključujući pristup iz Meraga pošalji svoj E-mail. Mojeg dobivaš u profilu

Emil

bagi24. 10. 2025 15:18:43

Dan 1 ...

Ravno prođeni Camino Krk odredio i start za Via Apsyrtides. Odvezli smo se u luku Valbiska, odakle trajekt redovito vozi na susjedni Cres. Auto ostavili malo prije luke, jer ga tamo nismo trebali. Ispalo velik plus, bili prvi na trajektu i prvi sišli nasmeh

.

Početna info tabla za našu stazu odmah u luci Merag. Piše da je ulazna točka za VA, ali kasnije otkrili nije jedina. Oznaka nas vodila desno mimo sela Merag preko brežuljka dalje na rub grada Cres. Markacije stalne, rijetko gledao GPS. Slijedio kavi u Plodine trgovini uz stazu, zatim desno na sjever.

Po širokoj cesti mimo maslinika i beskrajnih kamenih zidova. Suhozida puno, rad generacija jak utisak. Kasnije cesta se suzi ali čudno utvrđena podloga. Napoleonov projekt kopnena veza preko otoka širine kočije. More blokirali Englezi. Impresivno, ali uskoro napustili cestu za nelagodne kamene stazice. Neočekivano naletjeli na kutiju sa žigom, nismo ni znali da postoje eek

. U njoj žig br. 3.

Uskoro izazov dana. Popeli na 639m Sis, izgledalo lako. Ali račun bez krčmar. Direkt u strminu, sunce prži, ni vjetra. Odmah curimo kao iz tuša. Dolje more mami. Snaga brzo nestala, uključili upornost velik nasmeh

. Naravno stigli vrh i dalje, ali dehidracija jaka, cijeli dan nismo se napili.

Završili u Belom, malom selu poznatom po centru za beloglave jastrebe. Jedini smještaj uokolo, penzion Tramontana. Na Booking-u klima sobe, ali ne kažu prenosne. Buče kao traktor, u sobi izduvna cijev kroz otvoreni prozor. Nevjerojatno velik nasmeh

. Tko se razumije shvati. Sat vremena dihtao sa zavesama i vješalicama da rashladim sobu. Zanimljiv dan, više u fotopridružbi …

Valbiska, trajektni terminal. I ne, to nije katamaran :)

Bez vozila smo prvi na trajektu, dok motorizirane jedinice još čekaju u redu

Mi dva pješaka već dugo pijemo kavu, drugih još nigdje

Skoro smo doplovili u Merag. Unatoč kasnom datumu mnogi čekaju na ukrcavanje

U luci nas dočekuje prva tabla Via Apsyrtides s objašnjenjem da je ovo ulazna točka za tu stazu

Ojoj, odmah iza prve table je druga s prilično neprijatnom porukom. Što nas još čeka???

Prva klasična markacija, stilizirani VA po inicijalima staze i crvena točka za bolju vidljivost. Provjereno :)

Selo Merag, po kojem je trajektna luka dobila ime. U njemu su simpatične fotke iz šezdesetih

Vlasnik magarčeta s prethodne slike, Anton Cesarič iz Meraga

Ribički vezovi lokalaca, u pozadini trajekt

Nastavljamo jedinom cestom preko brežuljka. Markacija je svuda, izgubiti se ne može

Cestu su nedavno proširili. Malo niže još uvijek stoji znak za radove na cesti

Pogled na odlazeći trajekt. Popeli smo se za skoro 300 metara

Još jedna tabla za VA. Ovdje je i odcep za varijantu Sveti Bartolomej

Skreće i u taj smjer, gdje prvi put pratimo naše markacije iz vremena bivše Juge

Teško je zgrešiti, jer su posvuda kamene ograde

Ruševine Sv. Bartolomeja na razglednoj točki

Još jedna info tabla na istu temu. Takvih tabli ima na cijeloj stazi mnoštvo

Prema Cresu spušta se stazom koja ne ostavlja sumnje u smjer

Cres. Ravno u grad danas ne idemo, jer se prije skrećemo desno

Nakon jutarnje kave u trgovinom centru Plodine nastavljamo prema Beliju

Ovdje je već čisto podeželje bez naseljenih kuća

Ali zato brojne ograde, dalje ih je puno

Vruće je, vjetar danas nema kakve posebne volje za rad

Umjetno napravljeni pijalnik za životinje i ptice

Nevjerojatno, koliko suhozida ima svuda okolo

Sve staze vode u lijepo njegovane maslinike

Klasična varijanta koja se najčešće pojavljuje

Hodamo po fino tlakovanoj cesti s uređenim rubnicima i čudimo se. Tko je to napravio i zašto?

Odgovor dolazi nakon nekog vremena. To je Napoleonka, koja zbog kratke francuske uprave nikada nije završena.

Uskoro skrećemo s udobne ceste na manje udoban teren.

Srećom, među brojnim stijenama postoji prilično dobro utabana staza.

Potpuno iznenađenje. Kutije s pečatima apsolutno nismo očekivali, stoje usred ničega.

I pješčane plaže, dostupne samo morskim putem. Dosta tužno gledamo dolje :)

Sve je lijepo označeno. Sva pohvala kreatorima puta.

Znaten manje, jer ćemo u najvećoj vrućini gurati gore.

Uskoro se nađemo u pravom visokogorju. Čak Knafelčeve markacije to potvrđuju :)

Pogled nazad. Preko brda smo došli, cestom se vraćamo sljedeći dan.

Pogled na more, koje je već duboko ispod nas.

I tako ide, gotovo uvijek na obrezanoj grani.

Sis, drugi najviši vrh na Cresu i najviši na Via Apsyrtides.

Još malo dalje stoji čudan kontejner nepoznate namjene.

Nešto leti iznad nas. Gledamo u zrak i primjećujemo brojne beloglave jastrebove, po kojima je Cres i poznat.

Oznaka je dovoljna, ali ih u kamenitom svijetu brzo propustiš

Nakon dugo vremena se prvi put konkretno spušta

Nastavljamo po lijepoj poprečnoj stazi označenoj planinskim i VA oznakama

Dan se uskoro oprašta, nužno moramo lijevo

Podatak o još jednoj ulaznoj točki na Via Apsyrtides nas iznenađuje, vjerojatno samo s prijevozom dosad

Današnje smještaj Pansion Tramontana. Po viđenom kuća je morala nekad imati drugi namjen

Klimatizirana soba u navodnicima :) Traktor sam noću ugasnio naravno

GPS trag prvog dana. Nakupljalo se vrućih 28 km i 1200 uspona

(+8)

bagi27. 10. 2025 17:33:48

Dan 2 ...

Drugi dan startali smo mnogo ranije nego prvi. Hoteli smo iskoristiti hladnije jutro, jer smo se prethodni dan dodobra ispekli. Početna staza nam je bila pisana na kožu. Ležerna široka makadamska cesta dugo nas razvajala, zatim skrenuli u zahtjevniji teren. Starinske kamene staze vodile su nas prema cilju, najsjevernijoj točki Cresa. Usred prostožive ovce više puta preplašeno gledale nas, jer ih je na tom dijelu otoka ogromno. Bez ograda, neoznačene, prljavi runi vuku se do zemlje. Ovdje ondje jedna pogine i istrune, slatkasti smrad upozoravao nas. Druže se u manjim čoporima i skrivaju u najsenčnijim predjelima. Nevjerojatno, nešto slično doživjeli samo na Korzici, samo tamo prosto žive domaći svinje.

S vremenom došli smo do napuštenog zaselka Konac, odakle smo počeli silazak prema moru. Staza je zložna, djelom zarasla i tu smo sreli jedinu zmiju na cijeloj Via Apsyrtides. Bila je prilično velika, ali vjerojatno na tom otočju nema strupenjača. Kakorkoli, svatko na svoju stranu, mi naravno dolje velik nasmeh

. Brzo smo bili na rtu Jablanac, dokle vodi staza. Dalje slijedi strm pad prema moru. Info tabla označava početak VA staze, u kutijici je žig br. 1. Iz Belija dotuk 9 km hoda, treba se vratiti.

Vratili smo se istom stazom, samo smo u blizini pogledali i skoro napušteno selo Ivanje. Navodno tu žive samo još tri domaćina i sve troje smo sreli nasmeh

. Dalje do Belija vuklo se, tamo smo pogledali i okrevalište za beloglave jastrebe. Posebno me iznenadio njihov širok životni prostor. Čak i oni u nama bližim Karnijima su po podrijetlu s ovog otoka.

Slijedio je povratak na Cres, to je priča za sebe. Via Apsyrtides u tom dijelu otoka smo u potpunosti prešli, kako dakle natrag ??? Dan je bio opet vruć, pa bi ista staza preko brežuljaka kao prethodni dan zahtijevala previše vremena i energije. Odlučili smo se za cestnu varijantu i štop mimoišćućih automobila. Iz Belija do glavne prometnice ionako nismo očekivali mnogo, jer je to bočna cesta skoro bez prometa. Iznenađenje uslijedilo na glavnoj prometnici od trajektne luke Nerezine do Cresa. Unatoč barem stotinu pokušaja štopa nitko nije stao, čak ni kad sam pokazao gola koljena velik nasmeh

. Umorni podignutog palca prestali smo s štopom i pješice krenuli prema gradu. Vuklo se kao smrkelj, ali uz cestu bilo je barem dovoljno prostora za sigurnu hoju i još sjene smo imali. Sunce je grijalo suprotnu stranu brežuljka. Nakon ukupno 19 km asfalta iz Belija konačno smo dosegli cilj, pronašli smještaj i samo se srušili u krevet. Više u foto-priči …

Uskoro smo opet na stazi. Za početak slijedi blaga cesta, baš prava za zagrijavanje

Čak i za naviknute na zavoje se nađe nešto :)

Kasnije nas putokaz usmjerava prema zaselku Konac

Istina je, oznake nas vode brojnim kamenitim stazama

Pojišta za životinje. Često su to iskorištene kade

Ni visina, ni duljina, nego oznaka staze

Bez praćenja VA oznaka u ovim labirintima se brzo izgubiš

Zaselak Konac i jedina povremeno naseljena kuća

To je lovački dom koji je više-manje održavan

Na njem je i oznaka nastavka …. rt Jablanac

Ovo su ostale kuće u neposrednoj blizini. Nekad je to bilo pastirsko naselje

Spust je približno kilometar i pol, ali ne ide čisto do mora

Još neka objašnjenja o najsjevernijoj točki Cresa i Via Apsyrtides

Povratak prema Koncu ide istom stazom. U međuvremenu susrećemo plašljive ovce

Stara sela nije daleko, kažu da u njoj stalno žive samo još troje

Mnogo je ruševina koje su nekoć bile moćne zgrade.

Još nekoliko objašnjenja. Nekad je u ovoj seoskoj živjelo 139 ljudi.

Posjetit ćemo i rehabilitacijski centar za beloglave jastrebe.

Povijest rehabilitacijskog centra. Nekad je to bila osnovna škola.

Prave jastrebe se ne smije i ne smije fotkati, zato su i umjetni dobri :)

Neverjetno veliki prostor koji ove velike ptice prelijeću. Najbliža nama je žuta.

Za povratak biramo cestu. Nekoga ćemo već zaustaviti...

He, he, tako se gradi cesta :) Nikuda nema ograničenja ili zapreka.

Čista klasika. Na početku smo se čudili, sada nam je već normalno.

Bravo nama dvoje, nakon sedam usamljenih kilometara konačno smo na glavnoj cesti

Šteta što ne prodaje sladoled, nego samo sir

Već dugo hoda cestom. S auto-stopom slabo stoji

Čak su i znakovi prilagođeni ovacama. Za dva kilometra jedna će prijeći cestu :)

Umorio se zaustavljati automobile. Nevjerojatno, mnogo ih je prošlo, a nitko se nije zaustavio

Ima razglede i hladovinu, korak je davno prešao na autopilot

VA info tabla na ulazu u stari dio Cresa

Najam bicikala. Volio bih onaj sasvim otraje :)

Nije upalilo, pa idemo pješice dalje do smještaja. Srećom je samo nekoliko 100 m dalje

I drugi dan smo se lepo prohodali. Ukupno 38 km i 900 metara uspona

(+8)

lino27. 10. 2025 20:33:43

Bagi, lijepo i zanimljivo kao uvijek. Vozači osobnih automobila vas vjerojatno doživjeli kao nešto nerealno i potencijalno opasno. nasmeh

Znam da je moja primedba i malo apstraktna! nasmeh

(+1)

mpp27. 10. 2025 22:26:51

Postoji li varijanta do rta Jablanac s "taxi" čamcem iz Porozine?

(+1)

bagi28. 10. 2025 04:15:15

Mislim da ne. Pristupne obale nije bilo vidjeti, a kamoli kakav pomol. Iz Porozine vodi do Ivanj neki staza, ali onda se priča s povratcima ponavlja.

(+1)

bagi29. 10. 2025 14:00:04

Dan 3 ...

Logistički najkompliciraniji dio Via Apsyrtides bio je iza nas, sljedeći dani išli su lakše nasmeh

. Treći dan krenuli smo ravno iz Cresa, zaobila smo dio početne obale i po Napoleonki se popeli oko 200 m. Tamo smo na označenom odvajanju skrenuli na kamenitu stazu, kojih je dalje bilo puno. Ali pratili smo brojne VA oznake i one nas sigurno dovele do zaselka Krčina i nakon blagog spusta dalje do raskrižja s poprečnom biciklističkom stazom. Usred smo naišli i na kutiju sa žigom.

Ravna biciklistička staza traje za dobrih 6 km, zatim smo se počeli penjati prema Lubenicama. To je lijepa vas sa starom arhitekturom, prekrasnim pogledima i radnom okrepčivalnicom. Tu bi trebao biti žig, ali u kutiji sve nešto drugo, uključujući vrećice za pseće govna. Zbog turizma tu parkiraju svi mogući ljudi i nekima nedostaju čiste osnove kulturalnog ponašanja mrk pogled

.

Nakon zasluženog odmora odjurili smo prema vrhu Helma, koji je za naše pojmove jedva brežuljak. Ali staza do njega kamenita je i daje dojam pravog visokog gorja. Odmah smo se osjećali bolje kao kod kuće velik nasmeh

. Slijedio je samo spust prema morskoj obali, prvi put nakon Cresa. To smo dosegli u Zaglavu, bivšem SLO turističkom naselju blizu Miholašćice. Slijedilo je večernje kupanje i obilazak obližnje trgovine. Zanimljivo, ogroman broj proizvoda na policama bio je slovenskog podrijetla, cijene potpuno normalne. Punih ruku krenuli smo prema današnjem smještaju s značajnim imenom *Sunset*. Jedan prekrasan upravo doživjeli jezik

Nakon jutarnje kave kreće se danu u susret

Slijedeći VA oznake koje su u gradu rjeđe

Napuštamo morski dio staze. Opet smo na Napoleonki

Pogled nazad na Cres i marinu u njegovoj blizini

Udobno hodanje uskoro završava. Skrećemo desno na Via kamenje :)

Zid lijevo, zid desno, smjer je nedvosmislen

Markacije se na stijenama odlično vide, ali na mnoga mjesta zbog plave boje više poteškoća

Via Apsyrtides povezuje brojne postojeće staze, namjerno nove zbog nje ne postoje

Nevjerojatno što su izgradili usred ničega

Malo morje ih je i svaka ima svoj način otvaranja.

Mnoge su opremljene turističkim natpisom … Close the door.

Bravo nama, našli smo još jednu skrinjicu. Sada imamo već četiri žiga.

Plavilo duboko ispod nas. Da ti postane milo :)

More je daleko dolje, imamo pak barem prekrasne razglede.

Mnogo skrivenih zaljev dostupno je samo morskim putem.

I za nas je došla iznenađujuća osvježenja …

Sv. Marko je malo izvan puta. Za nastavak treba se vratiti do prvog zavoja.

Za umorne. Lokalno planinsko društvo mnogo bolje brine o planinarima od našeg :)

Na slici se ne vidi, ali strmina je konkretna i dugotrajna.

Lubenice, jedini turistički kraj s VA skrinjicom.

Nažalost, sadržaj je odgovarajuće drugačiji. Žig su ukrali, nadomjestile su ga smeti.

Lubenice s prekrasnim razgledom i lijepim seoskim središtem.

Pogled na Kvarnerski zaljev. Duboko dolje je i plaža.

Krajina postaje skoro visokoplaninska :)

483 m visok Helm koji leži nad Vranskim jezerom. Ono ima ogromnu zalihu slatke vode.

Jedina kuća usred ničega. Sve je lijepo uređeno i očisteno.

Danas idemo kontinentalnijom varijantom. Do mora doći ćemo tek na kraju dana.

Ali zato ima puno razgleda, tako da nemamo dojam neke zabunkanosti.

Došao je i kraj dana. Zaustavljujemo se u Zaglavu blizu Miholašćice.

Slijedi večernje kupanje i prekrasan zalazak sunca. Dan se završava...

GPS trag trećeg dana. Nakupljeno 38 km i 1300 metara uspona.

(+6)

miri29. 10. 2025 18:04:49

Čestitke takvim opisima.

(+2)

bagi29. 10. 2025 20:19:53

Hvala Miri. Moram ih zapisati dok su još svježi spomeni nasmeh

(+2)

bagi30. 10. 2025 15:53:49

Četvrti dan ...

Prethodni dan smo parkirali malo izvan puta, pa smo se ujutro prvo vratili na Via Apsyrtides. Ljepa i razgledna staza nas je dovela prema Miholašćici, odatle smo se po kamenitoj stazi popeli prema Stivanu. To je očito novija pridobitev, jer na digitalnom zemljevidu imam trasu još po glavnoj prometnici. Nastavak je išao brojnim cestama, stazama i stezicama sa zajedničkim imeniteljem … ugodno nasmeh

. Tog dana je bilo malo vrlo kamenitih podloga, što smo više nego nadoknadili sljedeći dan.

U razglednim Uštrinama kanili smo stati u okrepčivalnici, ali je propala i trajno zatvorena. Malo loše volje nastavili smo i nakon dobrih 15 km konačno stali u Osorju. Tu smo odabrali ugodan restoran Orfej i u dubokoj sjenki drveća uz hladnu pijaču uživali u raskoši bosonogih nogu. Neprocjenjivo velik nasmeh

. U međuvremenu nam je odnekud dolazio miris svježe pečene pice i brzo smo je naručili i mi. Pogođeno u centar, pica je bila jako ukusna i nevjerojatno jeftina. Još ćemo doći, ako budemo opet u ovim krajevima.

Zatim se dogodio prekretni trenutak. Napustili smo jedan otok i preko Osorskog kanala prešli na drugi. Cres i Lošinj bili su nekad jedan otok, dok se Rimljani nisu zagrizli u najuži dio i prokopali ga. Tu je sad most koji se podiže u određenim satima za prolaz jedrilica kroz moreuz. Preko njega smo otišli i mi i došli na lošinjski dio Via Apsyrtides. Slijedila je planinarska transverzala Osoršćice, ali smo je odgodili za sljedeći dan. Smještaja u Osorju nije bilo pa smo morali skrenuti u četiri km udaljene Nerezine. Tamo nam je bilo tako svidno da nam nije bilo ni najmanje žao dodatnog puta. Super dan nasmeh

Jutro u Zaglavu. Napuštamo lijepo održavan apartman koji je još uvijek potpuno u stilu 80-ih

Ništa čudno. Ovdje su nekad bile ljetne kapacitete slovenskih firmi

Vraćamo se na točku gdje smo prethodnog dana napustili Via Apsyrtides

Staza prolazi točno iznad naselja gdje smo prespavali

Po blažoj stazi nastavljamo prema Miholašćici

Tamo je još sve zatvoreno pa nastavljamo...

Staza počinje penjati se paralelno s glavnom cestom. Ovdje je trasa promijenjena

U ovom dijelu Cresa ovce su više ograničene nego u okolici Belija, ali ne sve

Oboje je naš cilj, ali ne tako direktno kao biciklistkinja

Mi idemo lijepo po markacijama. U ovom dijelu se planinarske i VA oznake gusto preklapaju

Prvi put vidimo tablu takve vrste. Prvo pomislimo da ju je napravio neki planinski entuzijast

Ljepa staza, teren je od neke druge stijene nego drugdje

He he, ne može vjerovati da netko hoda u takvoj vrućini :)

Ovce se pametno skrivaju u sjenici i plaše prolaznike, tj. nas :)

Provjereno ukusno, domaćini ga koriste za šnops

To nam se sviđa na Via Apsyrtides. Čak i ako nismo na obali, imamo lijep pogled na more

Već smo u Ustrinama. Trgovina je zatvorena, gostionice više nema. Idemo dalje …

Selo ima lijep razgled, jer leži manje od 200 m nad morem

Slijedi skoro 2 km makadamske ceste prilično ravne vrste

Jupi, još jedna skrinjica :) Postavljene su potpuno nasumično usred ničega

Danas je većina staze lijepo hodljiva, s dobrom i udobnom podlogom

Žalfija nas stalno prati. Ima ga ogromno i krasno miriše, prava aromaterapija :)

Opet smo na kamenitom putu, toliko da ne zaboravimo hodanja po njemu :)

Zanimljivo, ogromno markacija je namazano na odrezanim granama

Otoška mravljišta. Mravi su pred vrućinom pobjegli u zemlju, samo manji dimnjaci upućuju na njih

Tih vrsta smjerokaza su prava stalnica i nisu djelo pojedinca, kako smo prvotno mislili

Pristup postoji, ali ne za turiste. Osor je blizu i vjerojatno prečrpavaju sve oko sebe

Osor, kanal iz rimskog doba koji je od jednog otoka napravio dva

Autokamp Preko Mosta. Put ide kroz njega

Sada ide ozbiljno. Pred nama je planinska transverzala Osoršćice

Zatim sve odgađamo na sutra i skrećemo prema Nerezinama

Nakon dobar tri kilometra dolazimo do prvih kuća. Još jedan kilometer do smještaja

Nerezine. Selo nam se odmah svidjelo i baš nam nije žao dodatnih kilometara

Također zbog takvih posebnosti. :). Tetić je tik pred našim hotelom pletla skoro do vrha glave

GPS trag prohođenog puta. Nakupljalo se 31 km i 500 visinskih metara

(+6)

miri31. 10. 2025 10:57:08

Oživljavanje ovih maglovitih dana.

bos31. 10. 2025 16:23:58

Prekrasno, zanima me taj Cres. mežikanje

bagi5. 11. 2025 17:41:52

Peti dan ...

Nakon obilnog doručka u hotelu Televrina krenuli smo na put, ovaj put neočekivano naporno. Kao da je znalo da se moramo dobro najesti nasmeh

. Prvo smo se iz Nerezin vratili do točke gdje smo prethodni dan napustili Via Apsyrtides, zatim je uslijedio ugodan uspon do planinarske kuće Sveti Gaudent. Na putu smo sretili upravitelja koji je kuću već zaključao i vraćao se u dolinu. Prijateljski nam je rekao gdje naći okrepčilo za klijente kao što smo mi, zatim smo se pozdravili i svatko na svoju stranu.

Nakon kratkog odmora kod razgledne kuće nastavili smo prema vrhu Televrina, najvišoj točki otoka Lošinj i istovremeno odličnom vidikovcu. Čak i kabele vode do njega. Put do tamo nije baš zahtjevan, samo malo kamenitiji. Druga priča je silazak na suprotnu stranu. Tu samo kamenje, oštro i razbacano, sa dubokim škriljcima svuda. Oprez je tu pravilo, dobri čizme obvezne, štapovi preporučljivi. Teren se povremeno smiri, ali se sve brzo ponovi. Nekoliko puta. Podatak 5 sati do Čunskog na Televrinu isprva mi se činio krajnje čudan, ali nakon nekoliko sati preskakanja s kamena na kamen pokazalo se realnim. Gdje je još bio Mali Lošinj eek

.

Ma kako već, završili smo i to, posebno zbog planiranog odmora u Čunskom. Ali jedina konoba bila je zatvorena, tako da odmora nije bilo, a povrh toga netko nam je ukrao put velik nasmeh

. Upravo u tom selu trebali smo skrenuti na obalu, ali je mjesto odvajanja bilo ograđeno. Malo smo se čudili, ali su nas nove VA oznake na gotovo svakom cestovnom stupu dovele prema glavnoj cesti. Tu kao da je odrezano. Sljedeća 4 km nije bilo ni jedne oznake, ni kakvog odvajanja puta. Zatim oprez … pojavilo se za više od 100 m oznaka jedna do druge, zatim opet potpuna tama zmeden

. Ništa drugo nije preostalo nego slijediti glavnu cestu. Ali smo kod prvog mogućeg odvajanja, to je kod kampa Poljana, skrenuli na izvornu obalnu stazu, gdje smo ponovno sretili prilično izblijedjele VA oznake. Slijedio je samo šetnja do Prevlake i centra Malog Lošinja, gdje smo ovaj put prenoćili. Sve u svemu zanimljiv dan nasmeh

Nerezine ujutro. Prilično puše, možda će to danas još dobro doći.

Prvo se moramo vratiti na točku gdje smo jučer napustili Via Apsyrtides.

Put već poznajemo, ali u obrnutom smjeru pogledi su drugačiji.

Ovdje još nema VA oznaka, samo klasične planinarske oznake.

Nakon četiri kilometra povratka konačno dolazimo do transverzale Osoršćice.

Staza se polako uspinje i potpuno je planinarskog karaktera.

Čak i podloga za hodanje je sasvim čvrsta. Staza je dosta korištena.

Oznaka *X* kod nas uglavnom znači krivi smjer, ovdje je raskrižje staza.

Televrina … naš smjer i to bez *Climbing-a* :)

Još uvijek se zložno uspinjemo, samo se teren promijenio.

Čak i za umorne je više nego dobro poskrbljeno :)

Raznovrsnost još jednom i nimalo slučajno ne zadnja :)

Planinarsko sklonište Sveti Gaudent, koje su proširili i obnovili.

Prema podatku čuvara, ovo je jedini planinarsko sklonište na svim hrvatskim otocima.

Još nam je rekao da nas lijevo od ruža čeka tekuće osvježenje :)

Dom je bio u prošlosti talijanska opservatorij i nalazi se na vrlo razglednoj poziciji.

Cijelo vrijeme smo bili sami, sada su se pojavili i biciklisti.

Nedvosmislena smjer. Uskoro ostavljamo udobnu cestu i penjemo se u brdo.

Simpatično. O oznakaama nemam riječi žalosti, mogu biti uzor mnogim društvima.

Jak vjetar je bio dolje više nego dobrodošao, ovdje je hladno.

Put postaje kamenit, kao što i priliči vrhu :)

He, he … čak su tu i čelične konopice, odjeljak se zove Slovenčica.

To je Televrina, više od pola kilometra iznad razine mora.

Otoci oko Lošinja, s pradavnim nazivom Apsyrtides.

Na zavetrnoj strani vrha vlada potpuna tišina i brzo nam postane vruće.

Kaaaaj … Čunski još cijelih 5 sati. Ne vjerujem …

Daleko, daleko naprijed je konačni cilj za danas.

Do tamo je najteži dio svih etapa, čistokrvni rock n'roll.

Oštrih kamenja nema kraja, put uglavnom ide preko njih.

Na prethodnom smjerokazu očito nije bilo greške. Do Čunskog još uvijek dobre četiri sata.

Naziv je sasvim prikladan glede na teren po kojem hodamo.

Podloga se na kratko poboljšava, ali vjetar u ovoj makiji potpuno je zamro.

Balzam za barem malo zaštite od vrućine.

Iznenadno, čak manja mlaka u rijetkoj šumi.

To je jedini vrh gdje nismo sami. Osjeća se blizina izlazišta.

Mi još uvijek posrćemo po kamenju, po kojem je provučena transverzala Osoršćice.

Opet smo na vjetrovitoj strani grebena, što nam baš dobro dođe …

Naše mašine rade samo na zračnom hlađenju :). Vode je već ponestalo.

Zaista je velik križ doći od Televrina ovamo.

Konačno dolazimo do servisne ceste, koja na neko vrijeme omogućuje potpuno normalnu hodnju.

Čak i nakon kraja ceste, nastavak nije više tako zahtjevan kao prije.

Čunski. Prije nekoliko sati smo ga samo sanjali :)

Još info tabla. U Čunskom postoji i konoba, koja nažalost u vrijeme našeg prolaska ne radi.

Jedina veća nedosljednost Via Apsyrtides. Prelaz na obalu je zatvoren, oznake te vode na glavnu cestu.

Zatim gotovo četiri kilometra nema nijedne VA oznake. Ne razmišljamo više, samo idemo …

A onda iznenada opet neke oznake, koje uskoro nestanu. Potpuno nerazumljivo …

Nemamo drugog izbora nego nastaviti uz cestu. Mali Lošinj je već tik pred nama.

U autokampu Poljana po vlastitom izboru skrećemo s glavne ceste na originalni obalni put.

Kao što se očekivalo, ovdje opet susrećemo VA oznake, samo su prilično izbledele.

Dobra su. Valovi ih povremeno potpuno prekrivaju.

Prekop Privlaka zapravo ponovno od jednog otoka pravi dva, isto kao Osor :)

Vrijeme je. Sjene su duge, dan će se uskoro oprostiti

Mali Lošinj, gradić pun turista. A da o konobama jedna do druge i 30% popusta uopće ne govorim :)

GPS trag. Nakupljalo se 33 km i 900 visinskih metara puta, koji će ostati u sjećanju uglavnom zbog kamenja :)

(+6)

bos5. 11. 2025 21:02:59

Kamenje

, stvarno je prilično neugodno za hodanje.
Što se tiče kuća, trebalo bi ih biti četiri na otocima.
Što se tiče staze uz more, sad sam pogledao na službenu stranicu 9. etapu, na jednom zemljevidu po cesti, na drugom uz more ... sljedeće godine ću provjeriti onu uz more. jezik

(+1)

bagi6. 11. 2025 05:44:35

Istina je, glede koča skrbnik očito nije bio dobro upućen, posljedično nam je prodao bučke velik nasmeh

.

Tu put uz more ipak provjeri. Ja osobno sam dugo mislio da je neki ljuti mještanin zbog puta preko njegovog privatnog zemljišta na svoju ruku zalijepio VA oznake na stupove. Nije bilo logično da potom toliko vremena nije bilo nikakvih markacija. Osim toga ćeš uz obalu naći žig s brojem 9, koji u cestovnoj varijanti ne postoji. To smo shvatili tek sljedeći dan.

Još jedna takva nedosljednost je na putu prema Velom Lošinju. Markacije te vode uz obalu na sličan teren kao s Televrine, njihova originalna GPS staza s interneta to nema. Srećom je bilo to odstupanje u znatno manjem opsegu od hodanja cestom nasmeh

bagi7. 11. 2025 17:36:21

Šesti dan ...

Došao je šesti, zaključni dan našeg putovanja po otocima Cres i Lošinj, za veliki finale još po otoku Ilovik. Konačni cilj rt Radovan bio je prije nekoliko dana još daleko, daleko stran, sada je već bio na dohvat nogu velik nasmeh

. Ali taj dan krenuli smo mnogo ranije nego obično. Razlog je bio ograničeno vrijeme koje smo imali na raspolaganju. Dvostruko ograničeno. Prvo smo morali uhvatiti lokalni čamac iz Mrtvačke uvale do otoka Ilovik, zatim još prijevoz s Ilovika do Cresa.

Znali smo da put uglavnom ide uz obalu, ali nismo imali pojam kakve sorte je. Prvih 11 km od Malog Lošinja do Sunčane uvale, odnosno FKK plaže bilo je super OK, prava šetnica. Kasnije se put promijenio u sve sorte podloge, od šumske staze do kamenite staze. Tu je još neka nova trasa VA puta, koju nemaju na službenoj stranici. Ide od uvale Sunfarn do uvale Skoranič, paralelno s označenom *planinskom* stazom, ako se tako može reći zavijanje z očmi

. Obe su puno označene, samo puta nema baš puno, samo teško prohodno kamenje. Zašto ta promjena nemam pojma, ali to je najteži dio puta do Velog Lošinja.

Od Velog Lošinja do Mrtvačke obale išlo je znatno lakše i prebrzo smo došli do mjesta ukrcavanja na brod. Budući da nismo htjeli čekati, dogovorili smo prijevoz s vlasnikom pomorskog taksija. Za ukupno 15€ odvezao nas je na Ilovik, redovita brodska linija došla je tek sat kasnije. To vrijeme mi smo već potrošili na istraživanje sela i utvrdili da su tu kod kuće samokolariči nasmeh

. Namreč sve robe razvlače s njima, jer na otoku nema automobila. Što je motorno to su samo manji traktorčići za obradu polja, koje su nekako doveli na otok.

Nakon obilaska sela krenuli smo dalje. Ljepim stazama došli smo do konačnog cilja, rta Radovan. Tu nas je dočekao posljednji žig s brojem 11, info tabla o ovoj krajnjoj južnoj točki i naravno radost što smo uspjeli prijeći cijeli put. Bravo nama velik nasmeh

. Još zagrljaj, obavezna fotka i došlo je vrijeme povratka. Do sela je išlo istim putem, tu smo pričekali još katamaran do Cresa. Ovaj je samo za prijevoz putnika, točan je i nakon dolaska brzo kreće dalje, tako da je bolje doći na mol malo prije nego kasno. Ali ovakav prijevoz je vrlo jeftin, jer smo do Cresa platili samo 10€ za oboje.

Za zaključak još neke opće podatke …

Cijela Via Apsyrtides nam se jako svidjela prije svega zbog planinskog karaktera, prijaznih ljudi, brojnih skrivenih uvala i kristalno čistog mora. Na cijelom putu naišli smo na jednu zmiju, nekoliko košuta, nekoliko zecova i bezbroj ovaca. Osim toga, posebno na Lošinju ima brojnih divljih svinja koje se navodno sele između otoka (poveznica). Vidjeli nismo nijednu, ali rezultata njihovog rita je ogromno. Mnogi dijelovi puta su kao orani.

Cijene u trgovinama su otprilike iste kao naše, Krk ima npr. čak više. Cijena noćenja bila je od 60€ do 80€, uglavnom apartmani, pivo na čepu u ugostiteljskim objektima oko 4€, konkretna kugla sladoleda 2€, kava 2,5€ i slično. Svakako nigdje previše. Posebno poglavlje su prijevozi morem. Tako jeftino se nigdje nismo vozili, osim Taxi boat na Iloviku. Svakako preporučljiva varijanta prijevoza.

I baš na kraju … toplo preporučujem nasmeh