Puno lijepih stvari već je napisano o Glinščici. Stvarno nudi puno, sad je već pravo proljeće. Šteta što je malo vode, tako da je rijeka slična mrestištu, vodopad pa malo veći mlaz. Ali zato se dalo vjerojatno hodati tamo gdje inače ne, po koritu. Danas sam bila tu vjerojatno već peti put, i svaki put malo drugačije. Današnja polazna točka bila je Boljunec, službeno parkiralište je Kulturni dom F. Prešerna, koji lako nađete. Boljunec je malo mjesto s malim središtem. Pješice nastavljamo uskom cestom prema Planinskom domu, koji leži na najnižoj krasnoj visini u Alpama, mislim.
Danas je bilo malo istraživanja. Umjesto desne označene staze, malo iza doma prešli smo rijeku i krenuli lijevom neoznačenom stazom (u stvari desna obala rijeke, geografski gledano). Stazica je lijepo praćiva, cijelo vrijeme uz korito, kad se zbog klanca ne da, diže se iznad njega, pa opet spušta. Pristup moguć skoro do vodopada, ali dalje ne. Treba se malo vratiti, opet prijeći vodu i zatim strmo popeti do označene staze iznad nas. Stazica je lijepo praćiva, ali na nekim mjestima prilično izložena. Kao što sam rekla, pred vodopadom se popnemo na markiranu stazu, zatim s nje opet spustimo do korita i tik iznad vodopada. Ako malo gledate oko sebe, lako ćete primijetiti sve te stazice. Nastavljamo uz rijeku do sela Botač, gdje nema ni traga gostionici. Pored bivše karavule se s desne strane popnemo širokom stazom do sela Beka, odatle se onda malo s pomoću nosa okrenemo prema polaznoj točki po vrhu grebena. S malo sreće nađemo markiranu stazu koja vodi od spomenika Comiciju i odmorimo se na razgledištu nad tršćanskim zaljevom. Zatim nas staza bukvalno baci natrag u dolinu, izlazimo ravno iznad planinskog doma. I u Glinščici su danas radili na veliko, čistili staze i drveće, radila je civilna zaštita, barem po autima sudim.
Dan lijep, znakovi proljeća već veselo virkaju na planini, skratka, ako još niste bili, ova dolina nudi obilje mogućnosti za ugodno lutanje ili ferrate.