Monte Rosa 18.7.-20.7.2014
Nakon tjedan dana praćenja vremena, konačno je došao petak kada smo se rano ujutro krenuli osvajati (skoro za sve) prve 4-tisućake. Za ekspediciju se nas odlučilo 9. Kombijem je prvi došao Marko, koji je u Šentjurju pokupio Mileka, Martu, Nežu i Marj ana, zatim u Štorama Valtera i mene (Rajko), u Arji Vasi Jožeta i još u Lukovici Majdu. Zanimivost ekspedicije je da smo iz sedam općina u Sloveniji! Nakon 8 sati vožnje stigli smo u Alagnu i nakon kratkog zalogaja kupili karte za skraćeni uspon od 2000 vm (7 sati hoda). Žičara nas je dovela na 3260 m visoku Punto Indren. Osjećaj je ostao dobar unatoč brzom promjeni visine. Tu se zapravo počeo naš uspon. Do koće Gnifetti na 3647m popeli smo se pješice u prvom osjećaju rjeđeg zraka. Prema planu trebali smo isti dan obaviti aklimatizacijsku turu na Piramide Vincent 4215 m. U koći Gnifetti imali smo rezerviranu sobu gdje smo ostavili višak prtljage. U 17h krenulo nas četvoro prema Piramidi Vincent. Ledenjak iznad koće bio je uglavnom dobro pokriven, ipak nas je počastio nekoliko zloslutnih pukotina. U približavanju 4000 m nadmorske visine većina nas prvi put osjetila ograničenja kad uspon na vrh više ne ovisi o kondiciji, želji i motivaciji. Vrh Piramide Vincent (4215m) dosegli su Jože, Majda, Milek i ja. Slijedio je brz spust u koću i promatranje stanja koje se osim manjih glavobolja i aspirina nije pogoršalo. Večera, smijeh, općenito dobro raspoloženje ekipe popravilo je čak i one male visinske probleme. Spavanje, budilica u 5, doručak, lijepo vrijeme, prije 7 bili smo već u konopcima i na putu prema vrhovima Monte Rose, duga staza preko ledenjaka koji se sporo penju testirala volju nekim, osjećaj je bio puno bolji, brza aklimatizacija prethodni dan uspjela. Odlučili smo se popeti prvo na Zumsteinspitze 4563 m. Zumsteinspitze ponudio je lijep prozračan istočni greben, zadnjih 50 m stijena, gdje barem na neko vrijeme zaboraviš na nedostatak kisika. Na vrhu u 11:15, slikali smo se i nazdravili.
Lijepi pogledi s vrha nagradili su naš trud. Odlučili smo se popeti još na Signalkuppe 4554 m, gdje stoji najviša koća u Europi, Regina Margherita s laboratorijem i opservatorijem. Na povratku osvojili smo još vrh Balmenhorna 4167m.
Treći dan, prije odlaska ujutro, vrijeme se u trenu promijenilo i kišne kapi nas pratile do žičare na sedlu Punta Indren. Prošli smo mimo koće Mantova koju smo pri usponu zaobišli preko stijen. Kad smo izašli iz gondole, sunce nas je u Alagni već ponovno obasjalo, puni lijepih dojmova vratili smo se kući.
Ekspedicija je u svemu potpuno uspjela, prva iskustva iznad 4000 m, 4 osvojena vrha iznad 4000 m, bez većih aklimatizacijskih problema, dovoljno lijepog vremena i naravno nepozabnih doživljaja. Na Monte Rosi bili su Valter Jelen, Rajko Grosek, Milek Javornik, Marta Močivnik, Neža Močivnik, Marko Artič, Marjan Marzidovšek, Jože Polanšek i Majda Kovačič.