| katty18. 08. 2013 09:29:43 |
Savjet s Facebooka nas uvjerio da se bacimo na naš prvi tri tisućak. Po slikama sudimo da nas čeka stvarno čudovit i prilično lak vrh, koji je zapravo najviši u okolici.
Budući da su pristupi parkiralištu loše opisani, traženje tog izhodišta bilo je već prilično mala avantura... haha, ali srećom se dobro završilo. Ova dolina Debanttal je prilično čudovita i uz neke druge s druge strane prelaza pripada Nacionalnom parku Hohe Tauern. Makadamska staza vijuga uz ugodan potok, koji je pri povratku u dolinu vrlo dobrodošao :-). Cijela staza je lijepo uređena i samo povremeno malo strmije se diže. Do parkirališta na desnoj strani može se vidjeti i neke privatne vikendice, sve naravno alpskog stila....
Prvi pogled na parkiralište šokantan... prvo se čudite i pitate se što vrag, svi ti gore idu, onda razmišljate gdje parkirati auto :-o, jer je bilo sve popunjeno.... E pa valjda, ništa strašno, nešto će se naći. Ovo parkiralište je na 1368 m, pa ako dobro razmislimo, čeka nas skoro 2000 m visinske razlike... o međunarodno, to nije ni tako loše... No, pune entuzijazma i želje za novim avanturama brzo smo počeli puziti gore... Potok koji smo prešli bio je prilično umirujući, magla koja je bila stalno iznad nas malo zastrašujuća... ali ništa strašno, što smo iskusili malo kasnije kad smo išli gore prema prelazu. Držali smo se oznake 393 koja nas vodi do koče Wangenitzsee. Uz stazu, djelomično kroz smrekovnu šumu, gledali smo malo i za gljive – neke našle, ali na povratku nas više nisu čekale, malo više gore brale smo jagode i borovnice, pa je bilo i slatkoća. Staza se u ključevima polako i uporno diže, dovodi nas do planine Pußnigalm gdje su nas dočekale prilično simpačne i marljive krave. Napravile smo kratku pauzu, tražile sunce ali nismo našle, pa smo brzo nastavile. Nakon nekog vremena hoda nismo bile sigurne jesmo li na pravoj stazi, pa smo pitali prolaznike je li put dobar. No, malo više gore bile su table, pa smo znale da se nismo izgubile. Hehehe... Tu se staza malo poravna, pa do sedla nekoliko puta strmo gore... inače nije problem, ali ova magla nas je mučila... bile smo vrtoglave cijeli put pa smo se sporo penjale. Šljunak malo prije sedla malo zlopak, gore ok, dolje baš za pad. Na sedlu smo duboko disale i popile nešto, pa nastavile... Malo niže vidjele smo jezera... lijevo Kreuzsee-2483 m, ono direkt ispod koče Wangenitzsee-2465 m, u koje se levi jezero oteče. Magla koja se kovitlala svuda nije dopuštala poglede, svi vrhovi bili u njoj, pa smo bile tužne jer nismo ni znale što radimo. Do koče 1140 m, od tu do vrha još 780 m. Gostoljubivost u koči i dobra hrana nas zadržavaju unutra. Na kraju smo otišle pogledati oko jezera. Flora se ovdje zbog drugih uvjeta i stijena dosta razlikuje od naših, nema edelweissa ni sviđa, o svizcima ni traga. Ipak na povratku u koču primijetile smo ljude koji su se vraćali s našeg vrha... Po info koje smo dobile, lijepa staza nas čekala pa smo se veselile.
Jutro koje nas je probudilo bilo je čudovito... Zlatne stijene, plavo svjetlucavo donje jezero, svježe jutro, bez oblaka... bajka ili fantazija kako kaže Monika... Uz smještaj doručak uključen koji nas je brzo čekao. Brzo smo krenule polako prema vrhu. Na tri mjesta lanci 8-10 m za sigurnost. Ovčji glasovi nas pratio... Ponekad treba dugo shvatiti gdje su ovce... i stvarno su na svakoj travnatoj polici čak i nad ponorom. Travnata, djelomično šljunčana staza do prvog snježnog polja. Gore ravno, dolje ne jer su naše stope brzo nestale čineći stazu klizalištem... grrr, neodgovornost :-(. Opet šljunak, sporo do 3000 m. U umjerenom ritmu na široki greben s pogledom na vrh. Još 20 min hoda i malo snijega, pa 100 m gore i gotovo. Vrh povremeno u magli bio nevjerojatno posjećen u petak. Nije čudno, nudi super poglede na bliske i daleke vrhove s Grossglocknerom naprijed.... Vidjele smo ga samo sekundu jer je magla prekrivala. Šteta. Na prvom 3k se slikale, upisale knjigu koja pokazuje da moji sunarodnjaci ne dolaze redovito. Ostale sat, gledale oko  , pa polako natrag. Na šljunku oprezno. Cijeli put super pogledi na okolne vrhove bez posjetitelja... samo križevi. Sviđci ih je dosta, izbjegavali nas pa nismo vidjeli... ali čuli. Sreli obitelj oko 14 h prema vrhu. Rekli im za snijeg i 2,5 h do vrha, odlučili se vratiti. Pametno po obući. Pauza na livadi, pa nakon 2,5 h do koče. Još pauza pa brzo dolje.
Petzeck ostavio lijep dojam. Vratićemo se, još puno za vidjeti... Debanttal, vidimo se!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37
|
|