Popis foruma / Italija / Ostali planinski masivi - Italija / Tržaški Kras / Stranica 3

Tržaški Kras

Ispis

bagi16. 01. 2024 08:17:05

Nema na čemu Simon nasmeh

. Lijepa mjesta su to i ako trebaš GPS trag, samo javi.

bagi18. 01. 2024 12:58:24

Opet smo odabrali za polazište Orlek blizu Fernetiča. Cilj je bio istražiti brojne brežuljke i udoline znatno lijevih od prošlog kruga. I ovaj put bila je kružna varijanta, kao međuciljevi Opčine s jedne strane i Bazovica s druge strane kruga.

Ovaj put su sve staze bile izuzetno ugodne, čak i na grebenu iznad Tršćanskog zaljeva. Ovdje je sigurno prolazila neka granica, jer je očuvano puno graničnih kamenova, jednako tako se nađu postolja za topove i brojni rovovi. Za razliku od prethodnih istraživanja sreli smo puno pješaka, prilično trkača također. Očito se osjeća blizina Trsta i da ljudi traže opuštanje u prirodi. I mi smo takvi i jedva čekamo nastavak nasmeh

.

Koordinate polazišta (terenište iza sela Orlek): 45.6898500N, 13.8396786E

Parkiramo kao prošli put pored igrališta u Orleku. I početni smjer je isti.

A već nakon nekoliko stotina metara nastavljamo po novoj trasi. Pratimo oznake 2A.

Iako smo na Primorskem, pred nama su brojne zimske prepreke :)

Uskoro konačno obasja sunce i odmah je sve prijateljskije.

Pred nama je Škratova zemlja. Nema ih na vidiku, vjerojatno se sakrili od hladnoće :)

Ponovno smo u Opčinama, ovaj put s druge strane.

Tipična kavana … nešto za popiti, nešto za pojesti, prije svega italijanski glasna :)

Skrećemo na razgledni greben iznad Tršćanskog zaljeva. Ovdje ima dosta mejnika iz 19. stoljeća.

Banovski brijeg s odašiljačima i radarem obalne straže

Grebenasta staza je lijepa i cijelo vrijeme dobro označena.

Prelazimo s brda na brdo. Cijelo vrijeme su tragovi utvrđenih položaja, vjerojatno još iz prvog rata.

Još jedan od međuvršnih uspona, Goli vrh.

Pašnjak s ovcama. Ove sigurno ne smrzavaju.

Golf igralište uz stazu. Čudno susrećemo samo žene.

Nenavadno veliki znak za ulicu Srečka Kosovela

Uskoro smo kod zadnjih kuća i polako se vraćamo prema polazištu

Uskoro smo na još jednoj prekrasnoj stazi … pješačka staza Josef Ressel

Josef Ludvík František Ressel je izumitelj brodskog vijka, živio je u Trstu

Staza je bogato opremljena informativnim tablama svih vrsta

Malo prije granice Resslova staza se završava, oznaka 3 ostaje

Jedna od mnogih tabli *Confine di stato* upozorava na blizinu granice

Već smo u Orleku. Kratki zaključni dio je isti kao jutarnji.

Sveukupno se nazbilo 24 km i 600 metara uspona.

(+5)

bagi23. 01. 2024 13:57:04

Snijeg i prava dosadna hladnoća u većem dijelu Slovenije odgovorni su za ponovni posjet susjedima, ovaj put već osmi. Već smo istražili dosta oko tamo, još dosta novog nas čeka nasmeh

. Ovaj put predio uz talijanski dio Soče, koji bi mirno mogli nazvati stazama Soške fronte. U žestokim bitkama između Austro-Ugarske i Italije ovdje je izgubilo život i mnogo Slovenaca i ne kažu uzalud *Doberdob, grob slovenskih momaka*. Žao za njih, kao i za stotine tisuća drugih vojničkih duša koje su izgubile živote u ovim krajevima u ime političkih interesa.

Da su tu prolazile prve borbene linije primijetio sam već u prvom dijelu puta, na vrhovima Monte S. Michele. Ima četiri vrha, jedan ima i slovensko ime Debela Griža. Toliko jarkova, rovova i podzemnih labirinta rijetko vidiš. Greben su držale austro-ugarske jedinice, posebno puno mađarskih vojnika. Po njima su i ulice u obližnjem selu Martinščina (San Martino del Carso).

I brežuljak Mali Brestovec u zadnjem dijelu puta apsolutno vrijedi posjeta. Sav je probušen, podzemni labirinti uređeni za ogled. U njima je muzej na otvorenom s objašnjenjima tadašnjih događaja. Većina je napisana i na slovenskom, tako da razumijevanje neće biti problem. Do najvišeg vrha brežuljka dolazimo stazom koja ide oko brežuljka. Tamo su i neke ploče s objašnjenjima i veliki obelisk u spomen i podsjetnik.

Od svega me najviše dirnula beskrajna kosturnica na padini brežuljka Sei Busi pored sela Sredipolje (Redipuglia). Tamo su ostaci 100.187 vojnika 3. talijanske armije pali na fronti uz rijeku Soču. To je najveći takav spomenik u cijeloj Italiji, vjerojatno i Europi.

Sve je u suštini ogromno terasasto stubište, na vrhu kojeg stoje tri kamena križa. Terasa ima 22, na njima po abecednom redu ostaci 39.857 identificiranih vojnika. Na vrhu pod križevima su još dvije ogromne grobnice prekrivene bakrenim pločama. Tamo ostaci 60.330 vojnika kojima nisu mogli utvrditi podrijetlo. A utisci kad se šetaš među desecima tisuća mrtvih? Iznenađenje, tuga, ljutnja, prije svega poštovanje ...

Koordinate polazišta (Miren): 45°53'40.8"N 13°36'30.1"E

Parkiram u selu Miren na manjem parkiralištu uz rijeku Vipavu

Kroz stari dio sela uputim se prema talijanskoj granici

Put do nje nije baš za hvaliti, ali mraz barem luže zaključao u ledeni oklop :)

Još malo i uskoro prelazim granicu. Ispred mene je selo Rupa, ondje karabinijer koji me čudno gleda :)

Takvih spomenika je u pograničnim selima Krasa svuda puno

Lijepo, slovenščina na drugoj strani granice :)

Željeznički most preko Vipave blizu zaselka Rubije

Malo dalje iz sela skrećem s glavne ceste desno u šumu

Pratim dobro označenu stazu s oznakom 073, cilj Monte S. Michele

Još nekoliko mjeseci i sve će se zelenjeti :)

Na označenom mjestu napuštam stazu 073 i penjem se na greben

U njemu su četiri označena vrha, svi prva borbena linija. Ovdje je prvi vrh (Cima 1)

Ogroman broj utvrđenih jarkova i labirinta. Ovaj je pod Debelom Grižom (Cima 2)

Pored je informativna tabla na tri jezika s fotografijama iz tog razdoblja

Treći, glavni vrh. Pod njim je sve iskopano brojnim topničkim linijama na sve strane

Brdo ne obilazim u potpunosti, ali ipak nabrojim osam takvih linija. Visina svake cca 4 m

Pogled u unutrašnjost jedne od njih. Kroz ovu podzemnicu samo organizirano uz vodiča

Nastavljam prema selu Martinščina (San Martino del Carso)

Na početku sela. Žuti putokaz ukazuje na prisutnost mađarskih jedinica na ovoj fronti

Na kraju sela skrećem na stazu 070, ali nakon nekoliko stotina metara lijevo

Opet hodam uz brojne utvrđene jarkove tik uz glavnu cestu

Nažalost tu su se dogodile najtamnije strane borbi u Prvom svjetskom ratu, napad kemijskim oružjem

Nastavljam put kroz lijepe krajeve s tužnom poviješću

Čopad magaraća mi razvесeli dan. Nije rijetko da se osjećam kao jedan od njih :)

Sljedeći cilj je Polač (Polazzo), gdje se brežuljci konačno prelaze u ravnicu

To se odmah vidi. Sve je još uvijek nekako zeleno, ambijent drugačiji

Agave su tu uobičajene ukrasne biljke. U pozadini su Dolomiti

Također je stil crkava potpuno drugačiji

Samo malo dalje na rubu sela Sredipolje, iznenađenje … ogromna kosturnica Sacrario di Redipuglia

Poseban osjećaj te obuzme kad se šetaš po terasama među bezbrojnim poginulim vojnicima

Na vrhu. Ovdje dolje su ostaci još gotovo 40.000 nepoznatih vojnika

Pun dojmova nastavljam put kroz jedno od najgorih bojišta … Doberdobska planota

Svuda su utvrđeni rovovi, neki održavani u spomen na te dane

Mnogo je i informativnih ploča. Ovo je dio jedne …

Čak i oznaku *Padlim slovenskim vojakom* opazim …

Doberdob. Tijekom rata bio je skoro potpuno uništen i kasnije obnovljen

Vrijeme me već malo pritišće, pa se ne zaustavljam

Zaselak Vižintini. Put me vodi direktno kroz njega

Još uvijek Vižintini. Uz glavnu cestu tražim nastavak

Moj sljedeći cilj, Mali Brestovec po stazi 074

Staza je lijepa, sunce me još uvijek grije, samo moja stalna družba ovaj put nažalost nedostaje

Još jedno od iznenađenja staze. Ulaz u svijet podzemnih zakloništa

Tu unutra treba. Oznake su nedvosmislene

Čelke ne trebam, kišobran bi bio korisniji

Ambijent je lijepo opremljen, u svakom bočnom rovu nalazi se komadić povijesti

Sve vreme na tlu su i metalne ploče, njihova poruka mi je nepoznata

Po stazi 074 odjurim prema glavnoj cesti u smjeru Gabrje / Miren

Dan mi ističe, zato napuštam glavnu cestu i uzimam prečicu prema Mirnu

Staza je napuštena, zato mi u bočnoj grapi uspijeva slikati mitraljez vojne žičnice

Prečica je čudne sorte, zarasla i upitno prohodna. Hoće, neće?

Kar odahnem se :) Nakon nekoliko sumnji i ogrebotina na rukama konačno dolazim do prvih kuća

Približavam se centru grada. Ovdje skrećem lijevo na prečicu

Zatim kod općinske kuće skrećem lijevo preko Vipave

Večer. Dan ide na odmor, ja pa prema polazištu

GPS trag. Ukupno se nakupilo 34 km i 900 visinskih metara

(+7)

piotr23. 01. 2024 15:32:51

Poučna, uzbudljiva i ukratko, krasna predstavitev zamejstva.. nasmeh

(+6)

bagi13. 02. 2024 11:32:59

Za ovaj posjet susjedima odabrali smo kraću i ležerniju šetnju, baš pravu za lošu vremensku prognozu. Naslov teme je Tršćanski Kras, pa smo krenuli ravno u Trst. Pješice naravno nasmeh

.

Parkirali smo u Bazovici, koju smo posjetili u jednom od prethodnih istraživanja. Ali staza ima puno u ovim krajevima i uglavnom se trase mogu planirati bez ponavljanja. I ovaj put tako je bilo i po nepoznatoj stazi brzo smo bili u Trstu. Nekad je centar vrvelo Jugoslavena, sada je to čisto, uređeno mjesto. Najveći procvat Trst doživio u vrijeme Austro-Ugarske, kad je bio glavno pristanište monarhije. Povijesno odgovarajuće u gradu ima puno toga za vidjeti i šetnja kroz središnji dio bila je poseban užitak.

Vraćali smo se po trasi bivše uske željeznice koja je povezivala Trst i Poreč. Duga je bila 123 km i imala je 11 mostova, 6 viadukta i 35 stanica. Mnogo toga još je očuvano, trasa pretvorena u biciklističku i pješačku stazu. U zaleđu Trsta staza prekrivena nekim asfaltom, dalje makadam podloga. Čudno, nismo sreli puno biciklista, iako ih je obično puno. Možda vrijeme i ne previše prijatne temperature, ali nama je to baš odgovaralo velik nasmeh

. Brzo smo bili visoko iznad Trsta, gdje smo kod Jezera skrenuli prema Bazovici i nakon manje od sata stigli na polazište. Više u foto priči ...

Koordinate polazišta (Bazovica): 45°38'34.9"N 13°51'58.8"E

Parkiramo na rubu Bazovice na jednom od rijetkih parkinga.

Slijedi dobra kava i grickalice, tek tada počinjemo ozbiljnije hodati :)

Prometnom centru izbjegavamo bočnim ulicama.

Uskoro smo na selu, ako se tako može reći :)

Ipak je to Kras, jer su posvuda oznake za ovu ili onu jamu.

Nastavljamo po oznakama, staza ima oznaku 044A.

Prijeći krasni prelom počinjemo silaziti prema moru. Nasipi uz put svjedoče o nekadašnjoj važnosti ove veze.

Ispred nas je Sveti Ivan, predgrađe Trsta.

Automobili su parkirani svuda, mnogi su i udubljeni.

Skutera je puno i oni su zapravo najpraktičnije prometno sredstvo.

Prostora nema ni lijevo ni desno, pa idemo ravno sredinom :)

Već smo u Trstu. U prednjem planu Fontana del Giano Bifronte.

Pridružujemo se svakodnevnom ritmu i radoznalo promatramo okolinu.

Ulice su izuzetno čiste, zbog vikenda nije ni previše ljudi.

Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona uz Veliki kanal.

Ovdje si dopustimo kavu u spomen na bivša vremena Ponte Rossa

Bila je nekad kupovna Meka za Jugoslavene izbliza i daleko, danas je tu samo običan pazar

Kanal je izgrađen za dostavu manjim čamcima, Ponte Rosso pa prvi, još drveni most, kojem su godinama dodali crvenkasti odtenek

Sve što je više od sadašnjih tri mosta preko Velikog kanala parkirano je uz obalu

Glavni trg u Trstu je Piazza Unità d'Italia, izgrađen još u vrijeme Austro-Ugarske

Za čistoću brinu veoma zanimljivi usisivači pod budnim okom upravitelja :)

Nastavljamo na prvi tržaški brežuljak u smjeru crkve Marije Snežne

Do tamo vodi dosta nepotrebnih strmih stuba …

Nastavljamo dalje i uskoro smo u predvorju Sv. Justa

Da se i danas strijeljalo s takvima, ne bi bilo toliko gorje po svijetu

Posjećujemo crkvu Sv. Justa staru nekoliko stoljeća

Na susjednom brežuljku je crkva Sv. Jakova, koja ima za mene velik značaj :)

Ovdje je bio kraj moje prve od svih dugih staza, kad sam u jednom potezu prešao 300 km. Ovo iskustvo mi je otvorilo potpuno drugačiji svijet :)

Još i njezin interijer. Ovdje se klanjamo sjećanju onih koji više nisu s nama

Za povratak biramo trasu bivše željezničke veze Trst - Poreč

U neposrednoj blizini Trsta koriste je uglavnom šetači pasa i trkači

Ali je lijepo uređena i ima odvojene trake za bicikliste i pješake

Sva izložena mjesta su zaštićena ogradom, na prijelazima preko cesta su nedvosmislene oznake

Ispod ogromnog bolničkog kompleksa asfalt se završava i nastavljamo makadamom

Jedan od šest viadukata Parenzanke (također Poreška proga, Vinogradniška, Istranka, TPC …)

123 km duga veza med Trstom i Porečem imala je i 8 tunela ukupne duljine 1530 m.

Stanice su bile građene po pravilima austro-ugarskih državnih željeznica, lijepe na pogled i funkcionalne.

Trasa željeznice s razgledišta nad Glinščicom. Najveći nagib je 28‰, najveća brzina vlaka bila je 31 km/h.

Već smo u San Lorenzu sa slovenskim imenom Jezero, čiji izvor ne prepoznajem.

Slijedi još malo pješačenja uz rub asfaltnog puta prema Bazovici i brzo smo na izhodištu.

GPS trag prohođenog puta. Ovaj put nam se nakupilo 23 km i 600 visinskih metara.

(+4)

turbo13. 02. 2024 12:48:11

Ljepo, krasni krajevi, i meni dosta ljubi. Po prilici vam preporučujem ušće Soče u Jadran, krasno, samo ne u mokrom, jer je blata do koljena. Zatim Grado i obližnji Akvileja, svuda puno lijepog za pogledati i krasne šetnje u samim gradićima i okolici.

http://riservafoceisonzo.it/
https://www.zadovoljna.si/potovanja/grado.html
https://www.burger.si/Italy/Aquileia/uvod_SLO.html
https://www.thewalkofpeace.com/sl/locations/aquileia/

(+2)

bagi14. 02. 2024 11:25:13

Hvala na linkovima nasmeh

. Te krajeve smo već obišli, posebice jer je tu početak zanimljive staze Camino Celeste. To je talijanska varijanta Jakovljevog puta s krajem na Višarjama, baš kao naša gorenjska grana. Još poveznica ... KLIK

(+2)

bagi22. 03. 2024 12:34:58

Proljeće nezaustavljivo dolazi u naše krajeve, još više se to primjećuje uz more. Izbor područja dakle nije bio upitan, mi smo se malo kolebali između posjeta našoj primorskoj ili talijanskoj strani. Na kraju smo odabrali ovu posljednju u duhu istraživanja Tržaškog Krasa. Ovaj put smo prošli područje između Trsta i Milja te dalje do Lazareta, vraćali smo se malo po slovenskoj, malo po talijanskoj strani.

Za posjet obalnim krajevima sad je baš pravo vrijeme nasmeh

. Sve cvate i cvjeta u bezbrojnih nijansama, trava je ponegdje već tako visoka da je kosaju. Zrak je ujutro tako ugodno hladan da bi ga jeo, uskoro sunce pospravi višak odjeće u ruksak.

Staze su svih vrsta podloge. Mnogo je seoskog asfalta, dosta i šumskih putova. Između zaselaka Mačkolje i Dolina šumski put dobro koriste i divlje svinje, kojih ima po tragovima sasvim dosta. Jedna je čak pobjegla tik pred nama, moglo bi biti i obrnuto velik nasmeh

. Više o tijeku staze u foto priči i zemljevidu GPS zapisa.

Koordinate polazišta (parkiralište iznad sela Dolina): 45°35'57.8"N 13°51'34.0"E

Parkiramo iznad sela Dolina na jednom od razinovanih parkinga kod groblja

Smjer hoda bit će suprotno smjeru kazaljke sata, pa se prvo spustimo u selo

Sve je još mirno, nikoga nigdje, ali smo tu s posebnim namenom …

Pekara, slastičarna, kofica … što bi se više htjelo :)

Na Kandelabrovoj stazi nas uhvati prvo sunce

Malo prije Žalja dolazimo u ne previše zanimivu industrijsku zonu

Što brže možemo izbjegnemo je usponom na padinu iznad grada

Hvala TOPO aplikacijama koje omogućavaju pronalaženje alternativnih putova na licu mjesta

Već smo u predgrađu Milja, ali kroz centar nećemo ići

Na trenutak posjećujemo more. Do njega ćemo doći još jednom

U nastavku se prvo strmo uspinjemo i visoko iznad mora divimo proljeću

Ne prođe dugo i opet slijedi spust. To će se ponoviti još nekoliko puta

Ulica stoji mala crkviца San Sebastiano, iznenađujuće otvorena

Iskoristimo to i pogledamo unutrašnjost. Kod nas su crkve čvrsto zaključane

Quito važna crkva Santa Maria Assunta s lijepim parkom oko nje

Također povijesni podaci na jednoj od info tabli

Ova je također otvorena za javnost. Freske datiraju u 13. stoljeće

Odmah uz crkvu je i prekrasan vidikovac. Ovdje se vide naše planine Rombon, Krn, Jalovec i Triglav

Ovoga puta se ništa od navedenog ne vidi, pogled na Tržaški zaljev ipak je lijep

Puno je tematskih putova, od granične Sentiero 1 do Sentiero Italia, Traversate Muggesana do Via Flavie

Kako god već, svi putovi vode strmo prema dolje :)

Ali ne dugo. Uskoro prelazimo na udoban poprečni put, sličan našim trim stazama

Granični Lazaret i opet more. Pronalazimo odličan prostor za odmor :)

Uskoro je uzimamo prečicom prema slovenskoj granici

U međuvremenu nailazimo i na izrovanog Pasqualija, koji možda čak i radi

Do graničnih stražara ne idemo, nego tik pred granicom skrećemo na lokalnu cestu prema Čamporam

Selo je na brežuljku, dolje vinogradi, već pripremljeni za novu sezonu

Uskoro skrećemo prema Colombanu i dalje po grebenu prema Hrvatinima

Na sjevernim padinama sve je puno maslinika, čak netko vuče tri ogromna stabla traktorom

Nije stidljivo djevojče, niti je tako hladno. Samo mobitel je postao svjetski gospodar i bolje se vidi pod jaknom :)

Santa Barbara, odnosno Korošci na naš način. I tamo ćemo biti tik tak...

Opet kod susjeda. Nijedan granični objekt iz prošlosti nije vidljiv

Super, dobro nam ide. 30 km je već iza nas :)

Povezujuća staza u okolici Milja. Te modre oznake pripadaju samo Muggesanima

Na vidiku Mačkolje, staza do sela je strm i vruć

Mačka se ne vidi, ljudi nitko. Sunce već previše prži :)

Padina Malog Krasa ima uzletnu pistu za zmajare i danas je očito pravi dan

Završavamo krug. Još popodnevni pogled na selo Dolina i već se vraćamo kući

Traga kako ju je nacrtao Garmin. Izmjereno 35 km i 900 uspona

(+4)

bagi2. 04. 2024 18:36:56

Ponovno sam posjetio mjesta najžešćih borbi prvog svjetskog rata u Posočju. I ovaj put na talijanskoj strani, razlog je grobište mađarskih vojnika u Foljanu. Kad sam prije nekog vremena posjetio poznatu i veličanstvenu kosturnicu u Sredipolju, tek kod kuće sam primijetio da je samo nekoliko stranica dalje slična, ali mnogo manje pompozna. Posvećena je Mađarima koji su pali daleko od kuće u ime austrougarske monarhije. Glavni cilj je dakle bio poznat, do njega sam nacrtao potpuno novu stazu.

Krenuo sam odmah preko granice, u obližnjim Gabrju. Od tamo prema već poznatom Monte S. Michele, ali s druge strane nego prvi put. Zbog toga su pogledi bili potpuno drugačiji, kako u blizini glavnog Cime 3, tako i dalje nepoznate Cime 4.

S grebena sam se spustio u Furlansku niziju i slijedio Soču, na talijanskom Isonzo. Kroz bezbrojne mjesta stigao sam do glavnog cilja, grobišta mađarskih vojnika u Foljanu. Što da kažem, danas nažalost ništa drugačije. Svi su pali i danas padaju za političke ciljeve, bez obzira na cijenu i stranu za koju se bore. Tužno, vrlo tužno. Kolektivno sjećanje se nevjerojatno brzo gubi.

Vraćao sam se prema Martinščini, Črncima i Brežicama. Usred sam posjetio i brežuljak Škofnik, koji ima na vrhu utvrđeni kompleks iz vremena hladnog rata. Sasvim nas se bojali, susjedni Talijani velik nasmeh

. Još malo hoda i već sam bio na polazištu. Više u foto priči ...

Koordinate polazišta (pokraj sela Gabrje): 45.8871853N, 13.5859064E

Veliko parkiralište pred selom Gabrje još je bilo prazno

Kolovoz me vodi među brojnim vinogradima

Također ima puno čebelnjaka, ali su drugačiji od naših

Ponovno na povijesnom Monte San Michele / Cima 3, ovaj put s druge strane

Pred ulazom u podzemne labirinte izloženo je nešto oružja iz Prvog svjetskog rata

Ovaj je vjerojatno još Napoleon koristio :)

Svi su usmjereni ovdje dolje pa je zato ovaj vrh imao stratešku poziciju

Ulaz u podzemlje. Tu su se ukopali Talijani

Komadić tunela, onoliko koliko se vidi od zaključanog ulaza

To je Cima 4, vojno važan vrh na ovom grebenu

Silazim u dolinu po Mađarskoj stazi. Ovi su se borili za Austro-Ugarsku

Približavam se Furlanskoj niziji, konkretno selu Zdravščine. Crkve su već tipične za ove krajeve

Nema baš puno života na ulicama, čak psi ne šetaju vlasnike :)

Soča se ovdje poplavila, zato intenzivno obnavljaju nasipe

Na suprotnoj strani rijeke pojavljuje se nešto zanimljivo za mene :)

Prečim most i već sam u Gradišću ob Soči. Kod znakova skrećem desno ...

Staza me dovodi do stare utvrde koju je nekad Benelska republika podigla kao obranu pred Turcima

U međuvremenu je povijest više puta promiješala karte. Ovdje su bili i zatvori za zarobljenike iz Prvog svjetskog rata

Oko slikovitog zida uređena je pješačka staza i bez oklijevanja me odnijelo njome :)

Iza utvrde je staro gradsko središte gdje se u parku svake treće nedjelje održava tržnica starina

U međuvremenu se nalazi ulaz u kuću i privatna kapelica

Već sam iz Gradišča i nastavljam po nasipu uz Soču

Osnovna škola, samo tako šarene i zanimljive još nisam vidio :)

Prečim i bočni kanal Soče pod imenom Canale Principale Dottori. Provučen je sve do Monfalconeja / Tržiča

Ovo je već Foljano, glavni cilj današnje ture

Ovo me je dovelo do još jednog groblja iz Prvog svjetskog rata

Ovdje je pokopano 14.550 austro-ugarskih vojnika, uglavnom Mađara

Nije tako pompozan kao talijanska kosturnica u obližnjem Sredipolju, ali jednako tužan

U Polači završavam s Furlanskom nizijom i skrećem lijevo u brežulje

Prečim željeznicu, uz koju sam i ovaj put našao ostatke izbjeglica, odjeće naravno :)

Još malo i već sam na tipičnom krškom putiću. Kretam se na visini od preko 100 m

Ovo nisam očekivao. Usred ničega predam se pojavljuje spomenik visok preko 10 m posvećen nekom Filippu Coridoniju

Prve kuće Martinščine. Bio sam već ovdje, ali s druge strane

Muzej je manjih dimenzija, šteta što je ovaj put zatvoren

U sredini između ulica opet je spomenik Mađarima

Lijepa crkva San Martino Vescovo u sredini sela

Završetak i novi početak. Opet predam je šumska staza

Tako lijepo se vijuga kroz livade i kroz nisku vegetaciju. Čisti užitak :)

Vjerovali ili ne, ovdje su doma Črnci :)

Kod jedne od kuća bohoti bezbroj perunika. Lijepo :)

Cijeli dan na ovim stazama nisam sreo nikoga. Istina je da uvijek idem malo po svom :)

Pčele na paši, pčelinjaci poređani kao vojnici :)

Posjetio sam i obližnji brežuljak Škofnik s zanimljivom poviješću

Utvrde na vrhu iznenađujuće nisu ostaci iz WW1, nego hladnog rata. Oporište je radilo čak između 1970. i 1991.

Ali Italijani su se bojali *neprijatelja* iz mjesta tamo preko :)

Brežici. Do izlazne točke nije više daleko

Selo je potpuno slovensko. Sve piše na slovenskom i tako se i razgovaraju

Ali na groblju je tipično obilježje koje sam danas već više puta vidio

Posvećen je palih Mađarima koji su očito činili većinu austro-ugarske vojske u ovim krajevima

Gabrje s drugog kraja nego na početku staze

Auto još uvijek stoji sam, samo mnogo je toplije nego ujutro :)

GPS trag prohođene staze. Nakupljalo se 28 km i 700 visinskih metara

(+6)

miri2. 04. 2024 19:42:41

Potrudio si se s opisom. Čestitke.

(+3)

mirank2. 04. 2024 19:50:09

Moram te ispraviti, na slici 32 nije Soča nego jedan od uzporednih kanala i Sagrado ima također kao većina tamošnjih, uglavnom Slovenima naseljenih mjesta, i naše ime-Zagraj. Vjerojatno zbog brane; lijepi krajevi s teškom poviješću, svakako ima što vidjeti nasmeh

(+4)

lino2. 04. 2024 20:53:10

Bagi, kao uvijek vrlo zanimljivi izleti s zanimljivim opisima i čudesnim fotografijama. Sretno obojici dalje! nasmeh

(+2)

bagi3. 04. 2024 04:43:13

Hvala svima, primedbe uzeti u obzir nasmeh

(+3)

turbo3. 04. 2024 06:56:17

Bagi,
fotografija 42. Nevjerojatno, ali istinito. Taj spomenik, obelisk, podigao je sam Benito Mussolini u spomen na svog prijatelja Filippa Corridonija, koji je ovdje pao u Prvom svjetskom ratu. I tunel na cesti koja vodi na planinu (malgu) Poccet pod vrhom Dunje i Lipnika, je Benitovo djelo, na svodu je još uvijek fašistički grb, nekad sam imao sreću pa sam tamo sreo starijeg domaćina koji mi je pokazao grb i rekao malo povijesti.

https://www.turismofvg.it/en/110015/filippo-corridoni-memorial

https://it.wikipedia.org/wiki/Filippo_Corridoni

(+2)

bagi3. 04. 2024 11:05:23

He he, zato je tako ružan velik nasmeh

. Zaista, dosta obilježja iz prve vojne vidio sam u ovim krajevima i taj obelisk je svakako najbezukusniji. Ali Duce je na taj način iščupao prijatelja iz zaborava, to pa ...

(+4)

tulipan3. 04. 2024 15:31:00

Okusi se mijenjaju velik nasmeh

(+1)

bagi10. 04. 2024 14:38:42

Na Krasu se uvijek nešto novo nađe, sploh u manje poznatom zamejstvu. Ovaj put prvi cilj bilo je Doberdobsko jezero, drugi pa izvori Timave. Da imaju u blizini jednog od najbolje očuvanih dinosaurusa u jednom komadu pa nisam ni znao nasmeh

. To i još mnogo toga našlo se na ovom putovanju s početkom i završetkom u Duinu. Više o tijeku staze u foto priči ...

Koordinate izhodišta (Duino): 45°46'24.0"N 13°36'27.7"E

Parkiram na besplatnom parkiralištu za posjetitelje Devinskog grada i Rilkejeve staze

Upuštam se u smjeru Sesljana, ali uskoro skrećem lijevo u brežulje

Na jedinom nadvozu miljama uokolo prelazim željeznicu

Uspijeva još malo strmine, zatim se staza umiri i skreće u šumu

Skrećem na stazu 79. Čudno, na ploči su samo talijanska imena, što je rjeđe nego pravilo

A oznake me uskoro usmjere na pohodničku stazu

Staza je neobično uska, ali besprijekorno označena. Uskoro će je prekriti vegetacija

Vrh Gnojin s ostacima nekakvih vojnih položaja

Već gotovo 2 km krećem se uskim stazama tik uz granicu

Konačno kod graničnog prelaza dolazim do glavne ceste

Po njoj hodam još dobar kilometer, nakon čega dolazim u Jamlje

U selu napuštam glavnu cestu i preko bočnog puta dolazim do Doberdobskog jezera

Pješačka staza kod info table skreće desno i brzo sam kod jezera

Obje vojske prisvojile su si jezerske obale zbog vodotoka

S donje strane jezera se ne vidi mnogo, zato se odlučujem za uspon na obližnji hrib

Ovaj će biti, brežuljak pod imenom Gradina.

Do njega vodi put 78. Uz njega je sve do vrha brežuljka povučen obrambeni jarak

Još oznaka puta koji se na kraju pokaže službeno zatvorenim. Zašto baš, nemam pojma :)

Danas se već nakupilo nekoliko takvih staza

Vojno važan vrh, jer je pogled s njega izuzetan

Doberdobsko jezero s vrha. Njegova razina može oscilirati do 10 m, što ću uskoro vidjeti :)

Spuštam se drugom stranom, gdje su u pomoći čak i čelične žice

Staza vodi do vojnih položaja visoko na hribu, jer su odande imali dobar nadzor nad zbivanjem

Na njoj je napisano i na našem jeziku kako i što

Nekad je to vjerojatno bila stožerna postaja, sada je sklonište CAI.

Ovdje prolaze i Alpe Adria i Sentiero Italia.

Uskoro sam opet na obali i slijedim stazu 72.

Ono o nivanju razine je očito vrlo istinito ...

Mene ni najmanje ne zanima što tu piše :)

Jedan od mnogih podvodnih izvorića. Čini se da se jezero napaja iz Soče i Vipave.

Nekako se probijem preko poplavljene staze i do sljedećeg raskrižja su cipele već suhe :)

Opet ulazim u vojno važnije područje. Ovdje su obrambeni rovovi Trincea Cuzzi.

I ovdje je info tabla o tome što se dogodilo ovdje.

Ali to nije sve. Nedaleko na brežuljku Golec je cijeli kompleks utvrda.

S današnjim očima izgleda prilično neobično, ali neka smisla je moralo imati.

Sve zajedno pripada tematskom parku *Grande Guerra*, ali iznenađenja se još nisu završila ...

Još jedan brežuljak je u blizini, nazvan kar *Quota Enrico Toti*.

Na njemu je uređen memorijalni park, na kamenjima sa strane su navedene različite vojne jedinice.

Ovo također :) Priroda je neuništiva, mi pa jesmo.

Dokaz kako se priroda obnavlja. Spaljena stabla će s vremenom prekriti nova.

Još jedno spomeničko obilježje, ovaj put na spaljenom brežuljku Sablici.

Ovaj bunker je malo dalje. S obzirom na očuvanost nisam siguran u koje razdoblje spada

Oznake za Camino Flavia, odnosno Žajbljevu stazu. To smo već više puta sreli, velik dio i prošli

Sljedeći cilj su izvori Timave, kratke rijeke koja se brzo ulijeva u Jadransko more

Prije toga nailazim na nezaključanu crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Štivanu

Arhitektura crkava mi je uvijek zanimljiva, pa s veseljem pregledam interijer

Informativna ploča o tri izvora Timave. Prvi je u neposrednoj blizini crkve

To je to. Sličan je izvorima naše Vipave

Dio trećeg izvora je odveden do hidroelektrane

U blizini je i Ribičko naselje i naravno noge me nose i u tom smjeru :)

Ogroman broj jedrilica je parkiran na suhom, još više ih je u vodi u širokim kanalima

Ribarskih čamaca ima samo za uzorak, ali snažno se ističu iz bezobličnosti

Nastavljam do restorana na kraju ceste, zatim skrećem strmo lijevo na stazu 1

Dinozaver Antonio, jedan od najočuvanijih na svijetu. Original je u Prirodoslovnom muzeju u Trstu.

Polako zaključujem krug. Već sam u predgrađu Devina

Ulaz u Devinski grad. Red na kraju hodnika je za ulaznice

Krug je nakon dugih kilometara zatvoren. Bio je pun zanimljivosti i gotovo ljetnih temperatura

Nagomilalo se 30 km i 900 visinskih metara

(+3)

turbo10. 04. 2024 15:56:03

Krasno! Prije nekoliko godina bio često ovdje, obično parkirao gore kod prijamnog centra, pa dolje do jezera i malo okolo. I Prelosno sam našao nasmeh

Ispod prijamnog centra su stjenke, često su se penjali po tom kamenju mežikanje

Par zanimljivosti još na ovoj poveznici:
https://www.riservanaturalegradina.com/sl/

(+2)

turbo1. 06. 2024 11:19:58

Dan mladosti, 2024

U ovim krajevima je divno i na biciklu, ako nakon šetnje zaplivaš u more, još bolje. Od Marine Julie do Trsta i natrag vodila me staza, u svakom mjestu uz put bilo je barem za malu knjižicu sjećanja, kojima sam dodao i današnje. Kratki boravak na razglednoj točki otprilike na pola puta tamo i u Trstu, razgleda za vrijeme vožnje nebroj, brodovi, galebovi, ribarski čamci, oni i one koji se sunčaju, i neki od njih koji plivaju. Natrag istom stazom odnosno cestom, tu bicikl zamijenim za kupaći kostim i odmah na plažu. Plivanje užitak, iako sam morao pet minuta pješice do dovoljno duboke vode. Imenitno, prije ljetne gužve i vrućine ponoviti ovdje negdje blizu, pa opet kraj ljeta i, nadam se barem, duboko u jesen nasmeh

https://tubojan.blogspot.com/2024/05/marina-julia-trst-marina-julia.html