Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Amariana / Stranica 1

Amariana

Ispis

bagi8. 06. 2010 17:59:06

Planina koju kao lijep piramidalni vrh možemo promatrati s Zapadnih Julijaca u smjeru prema Tolmezzu zove se Amariana. Proslovila se kao odličan razglednik, ali u subotu unatoč lijepoj vremenskoj napovedi lokalni uvjeti su već rano natjerali maglu u njene strmine jezen

. Sunce nas je za uspon nagradilo tek u vršnom dijelu i omogućilo razglede po vrhovima daleko uokolo nasmeh

. Više o pristupu u *Opisima planina*. Naj spomenem da je uska, vijugava, ali asfaltirana planinska cesta očišćena zimske naklade i prolazna bez problema. Nema ni prometnih ograničenja za vožnju po njoj. LP Bagi

Amariana Oznaka staze i vrijeme potrebno za uspon

Amariana Prvi dio staze prolazi kroz šumu

Amariana Vrhovno stjenovje, osigurano čeličnom užadi

Amariana Avriklja je svuda puno po stenama

(+2)

VanSims2. 10. 2010 23:20:01

Bio danas gore. Res super gora. No kod mene se magla nije razišla i bio sam oštećen za pogled. mrk pogled

Vidio neke gorske trkače tako na gozdnoj stazi kao i na cesti koja vodi na prijevoj.

Uostalom zanimljiva staza, posebno taj žleb sa zajlama.

Jože.3. 10. 2010 07:50:33

Prije nekoliko godina obavio kružnu stazu na ovu goru. U Karniji pređem most i prvi odvojak desno još par stotina metara, gdje parkiram. Staza počinje s oznakom 415 i dovodi do napuštenog skloništa Monte Forcella, na 1098 metara. Tu staza skreće lijevo, prvo ravno, kasnije se strmo penje na greben, kojem slijedimo do planine Aiars.( tu sam prije mjesec dana okrenuo jer nisam imao potrebne zimske opreme ) S planine skrećem blago lijevo do grebena i njime do kraja, gdje treba malo sići u škrbinu i nakon nekoliko minuta već stojim na vrhu. Sam vrh i sjeverno pobočje još puno snijega. Pogled prekrasan. Silazim natrag u škrbinu i stazom 414, koja je na početku osigurana nekoliko čeličnih užadi, do sedla Cristo di Forca, ( do tu se neki dovežu jezen

) neko vrijeme po makadamskoj cesti, gdje ponovno skrećem na stazu i niže se opet priključujem cesti koja vodi na sedlo. Do Amara nije daleko onda, naravno onda treba cestom do početka, što nije previše ugodno, osobito ljeti. Ali zraven lijep tolmun gdje se možeš rashladiti. Lijepa kružna staza, pa još nije zahtjevna. ( na žalost mi je ostalo samo dvije slikice )

Amariana - desno dolje početak staze 415 - Monte Forcella se ne vidi, je skrajno desno - (slika je posuđena)

(+2)

VanSims3. 10. 2010 13:10:08

Do sedla sam se također dovezao zadrega

Vidio sam kao što sam rekao i puno trkača. Kad sam silazio po užadi me je jedan kad je vidio da još dugo neću doći dolje, samo obilazio po stenama. Kao koza se penjao po njima! nasmeh

sabina.727. 02. 2011 20:58:53

Danas sam se namjeravala popeti na ovu goru, ali sam zbog pogrešno odabrane obuće okrenula malo prije vrha, jer bih se osjećala sigurnije s derezama koje nisam mogla obuti.....tehnička prepreka mrk pogled

! Startala sam skoro u selu Amaro, tako sam napravila dosta visinske razlike. Prvi dio kroz šumu je ugodan, onda se staza vijuga po zaraslim strminama gdje ima puno suhog granja i viharnika. Kad se nađeš pod samom gorom treba po klizištu eek

, u zadnjem dijelu potrebna potpuno zimska oprema i opreznost. Gaz bila napravljen do točke do koje sam išla, onda je pod mekanim snijegom bilo ledenije i mislim da je još tko okrenuo na toj točki, praktički pod vrhom. Možda lakše ako se ranije skrene u stijene i malo popne, ali sama nisam smjela. Na stazi osim jednog kamzika nasmeh

, nisam srela druge žive duše.

(+2)

svicr14. 01. 2012 22:19:57

Na Amarianu smo planirali rano proljeće, ali budući da je zima bila skromna sa snijegom, odlučili smo iskoristiti to. Već kad smo se jutros vozili Železnom dolinom, nazirao se lijep dan. U mjestu Amaro, 8 km prije Tolmezza (Tumeča) skrenuli smo strmom cestom u južna pobočja Amariane. Dva zavoja prije prijevoja Cristo di Forca, na visini oko 1000m, led nas je zaustavio na cesti. Do kraja ceste smo klizali pješice i malo prije prijevoja skrenuli s ceste na označenu stazu. Lijepo provučena staza nas još po suhom dovodi do travnatih pobočja, gdje počinje snijeg i mjesto po mjesto i led. Do ulaza u žleb opremljen užadi prešli smo neke ostatke manjih klizišta. Uzdžuž užadi popeli smo do škrbine(dereze preporučljive), gdje se nam otvorio pogled na prekrasne vrhove Karnijaca. Po lijepo zasniprenom grebenu uživali smo u pogledima sve do vrha. Silazak u toplom siječanjskom suncu bio je dodatna potvrda ispravnog izbora današnje ture cool

pogled prema moru s prelaza Cristo di Forca

vršne strmine i žleb pod škrbinom, kroz koji je speljana staza na vrh

ispod vrha u žlabu opremljenom jeklenicom

u prednjem planu skupina Sernia i Grauzarie

Još jedan pogled na istok, prema našim planinama

još jedan zaokret i gorska rijeka dosegnut će svoj cilj u moru

vršni greben kao razgraničenje između toplog juga i hladnog sjevera

(+1)

kofetarca15. 01. 2012 09:26:02

Izbor včerajšnje ture bio je res pravi unatoč tome što nisam očekivala "zimu" na vrhu. Pogledi sa svih strana nadoknadili su to drobanje po zasneženoj travi nasmeh

Kao što čitam kod prethodnika, ova piramidalna gora i neke je iznenadila zimskim uvjetima prema vrhu mežikanje

(+1)

sabina.76. 07. 2014 21:31:57

Danas smo se probudili vrlo rano, tako da smo u pet ujutro već krenuli prema današnjem cilju, to je bila planina Amariana u Karnijskim Alpama. U Karniji smo napustili autocestu, vozili do sela Amaro i parkirali. Prvo smo malo hodali po asfaltu, zatim skrenuli lijevo i uspinjali se bujno zaraslim stazom 414 do prelaza Cristo di Forca na 1058 m. Do tu se većina doveze autom, jer ima uređeno parkirište gdje je danes bilo dosta automobila. Ondje se staza nastavlja kroz šumu i livade pune raznovrsnog cvijeća. Raj za botanike! Nakon sat hoda put se otvara, po travnatim strminama se popnemo do stijena, gdje je i kraća lakša penjačka staza koja nas vodi do vrha gdje stoji kip Marije sa zvoncem. Danas je bilo dosta ljudi na vrhu, slovenskog i talijanskog govora. Vrlo razgledna planina!!!!! Na nju se treba popeti vrlo rano, jer inače je prevruće. Ako se kreće iz sela Amaro, put je prilično dug i radiš oko 1500 metara visinske razlike. U donjem dijelu dobro se poprskati sredstvom protiv krpelja!!! Vrijedna posjeta! nasmeh

Ovdje počinje staza, ako se popneš do prelaza Cristo di Forca.

Sišli smo asfaltiranom cestom, ali je prilično duga. Izbjegli smo moguće krpelje na stazi.

(+5)

sla1. 08. 2014 07:46:05

Jučer sam i ja posjetila tu lijepu planinu s još ljepšim imenom. Krenula sam s sedla i nakon pet minuta bila sam mokra od glave do pete. Ali ne toliko zbog kiše, nego zbog "džungleskog šavja" koje mi je često dosezalo preko glave. Po povratku sam bacila sve odjeću s sebe i iz planinarki izlila vodu. Ipak sam bila zadovoljna izletom na tak kišni dan nasmeh

(+4)

potepinka24. 01. 2016 14:28:36

Ove godine imamo pravu siječanjsku rasprodaju proljetnog vremena i takve rasprodaje se ne smije propustiti. nasmeh

Petak je bio jedan takav dan i na vrhu Amariane bi razglede mogli platiti punu cijenu. velik nasmeh

Uvjeti su bili ugodni, jeklenice u stjenovitoj grapi nisu bile smrznute. Grapa je strma, malo smrznutog snijega samo u zadnjem dijelu (vršni greben).

Sigurno vrijedno posjeta, a ako vam se čini da je više vožnje do tamo nego hoda potom, možete se na povratku zaustaviti u Pontebbi na klizalištu i uživati u drugim zimskim zadovoljstvima. nasmeh

neki su uživali u razgledima iz drugog kuta

od škrbine dalje među rušljem ima nešto smrznutog snijega

približan Zuc dal Bor... (razmere možete provjeriti na licu mjesta - već znate koji);

(+4)

ljubitelj gora22. 04. 2018 18:47:27

Autom po planinskoj cesti (Parcheggio Forca del Cristo 980 m) i po označenoj stazi prema vrhu Amariane. Još ima malo snijega ispod vrha, u grapi, ali se dalo ići bez zimske opreme. Jeklenice su vani. Super razgledi s vrha, silazak istim putem. Iz Polhograjskog brda tamo i natrag 350km (napravljeno na plin).

nije uzrokovao veće poteškoće, bili su koraci

silazak, oko 4 su se vratili, cca 10 ih je bilo na vrhu

(+6)

malimiha28. 04. 2018 16:46:26

Danas smo se moja bolja polovica, Milan i ja odpravili na Amariano. Staza bez posebnosti. Ali to je stvarno vrlo lijep razglednik, koji se definitivno isplati posjetiti.

(+4)

2061alessio8. 11. 2018 11:51:33

za Bagi i ostale ovog foruma bih preporučio put Carlo Treu, na karti Tabacco 013: parking u selu Amaro blizu crkve (ondje gdje je kota 322) i zatim desno slijedite put (crni na karti) uzvodno uz potok Rio Sgenaulie do kote 922 Stavolo Posselie, ovdje malo lijevo i direktno gore kroz šumu i na kraju po travi i grebenu cijeli put slijediv ali nije/ili slabo označen (studeni 2011), neki možići i u zadnjem dijelu od kote 1526 dalje kar "on sight" do označene staze 415 na grebenu, sad lijevo do Amariane i potom silazak cijelom stazom 414 do izlazišta; ili desno kružna staza 415 preko Ricovero Monte Forcella do donjeg bijelog puta i dalje po asfaltu do Amaro. Uživajte.

(+3)

bagi8. 11. 2018 14:20:33

Hvala Alessio, već sam dodao na popis ideja za sljedeću godinu nasmeh

Još jedno pitanje ... je li to smjer koji sam nacrtao žutom linijom na zemljevidu?

(+1)

2061alessio8. 11. 2018 19:34:59

to je to, zadnji dio oko kote 1526 sam išao gore prilično direktno ali je "on sight" ovdje i tamo slijedio između trave i stijena slaba staza, ako Amariano pogledaš s ceste sela Carnia, onda ćeš vidjeti/pogoditi da put ide gore kao jedna ravna linija, skoro "direttissima" bi rekao. mežikanje

p.s. nešto ću napisati za novu temu CUESTA SPIOLET jer je skoro nastavak vaše ture na Piciat.

(+4)

Sabina Grahek1. 01. 2019 20:43:51

Poslije četiri godine vratili smo se na planinu Amariano iz sela Amaro. Neki se voze autom po uskoj asfaltiranoj planinskoj cesti do prelaza Cristo de Forca na 1058 m i tako uštede sat i pol hoda. Meni se taj prvi dio uspona kroz šumu sviđa, vremena je bilo dovoljno, tako da..........
Nakon dva sata prelazimo na travnate strmine i otvaraju se široki razgledi. U zadnjem dijelu nas čekaju jeklenice, potpuno obnovljene, koje nas vode prvo do grebena pa do vrha. Zadnji dio staze je malo poledica i potrebna je opreznost. Zadnji dan u godini proveli smo tako. Šest sati hoda, šest sati ugodnog napora koji te obnavlja, regenerira. Možeš disati punim plućima, proširiti obzorje i skupljati dragocjenu kondiciju za nove podvige. Kad se vratiš na polazno parkiralište i pogledaš prema vrhu, čudiš se koliko čovjek može proći za par sati.

Posljednji dio uspona po jeklenicama, sve je lijepo obnovljeno.

(+13)

lojze18256. 06. 2019 14:22:40

Možda netko zna kakvi su uvjeti na stazi 415 na Amariano? Vjerojatno više nema snijega, ali ipak..

haridautovic1. 11. 2019 19:13:42

1.11.2019 - Monte Amariana - zapanjujući razglednik - staza lijepo speljana, dobro vidljiva, odlično praćiva i dobro zaštićena. Trebaš kondiciju i malo iskustva za dobre dvije ure uspona koji te ostavlja bez riječi.

(+5)

mirank11. 10. 2021 20:54:20

Jedan auto smo ostavili na istočnom kraju Amara, drugim smo se odvezli na sedlo Cristo di Forca. Uspon po stazi 414 do grebena prošao je u potpuno normalnim uvjetima, samo tu i tamo vidne prve krpice snijega. Na sedlu je zahladnjelo i puhao vjetar sve do vrha jer staza ide cijelo vrijeme po grebenu. Pogledi su bili još uvijek dobri, dok su u jugoistočnoj smjeru Kaninsko i Montaževo gorje bile u oblacima. No, prije 12 godina iz magle su virili samo vrhovi iznad 1800m nasmeh

. Silazili smo stazom 415, koja se cijelo vrijeme drži izuzetno razglednog istočnog grebena i bila bi još ljepša da nas ne muči vjetar. Ručak smo si priredili tek u zavjetrju kod skloništa Pian d Ajars, odakle se staza nastavlja malo ispod grebena u zaraslim područjima. Sljedeći sat hoda ne gubimo puno visine do skloništa Monte Forcella. Tamo staza skreće na južne padine, gdje lijepa i prilično utabana staza mimo dviju planina ili napola napuštenih farma vodi u dolinu Bele ravno kod dva duga mosta na regionalnoj cesti. Do Amara je odande još 2-3km

Po vršnom grebenu - otraga se vidi slabije shojenu stazu 415

pogled s puta spusta (415) na glavni vrh

u nedjelju osim nas vjerojatno nije vidjela nikoga

u dijelu napuštene planine sklonište Pian d Aiars

(+2)

bagi24. 11. 2021 17:15:29

Una bella giornata in montagna ...

Sad i tada naučimo neke talijanske riječi i one savršeno odgovaraju ovom posjetu odličnom razgledniku Monte Amariana. Napravili smo kružnu varijantu po nama nepoznatim stazama i otkrili mnogo prekrasnih stvari. U trenu smo potrošili dan do zadnje svjetlosti, čak je noć morala priteći u pomoć velik nasmeh

. Nakupljeno bogatih 29 km staze i 2200 visinskih metara.

Za polazište smo odabrali manje parkiralište pored zaselka Campiolo Alto. Kod prve kuće uz cestu je putokaz za stazu 417. Dugo nas je vodila desnom stranom klanca rijeke Torrente Giagno, koji sam po sebi vrijedi posjeta. Nakon dobrog kilometra staza napušta klanac i penje se prema izuzetno zanimljivom selu Stavoli. To je i glavni razlog za brojne uređene mostiće i stube.

Selo Stavoli Moggio Udinese nema drugog pristupa osim kojim smo došli mi. Nema ceste, samo teretna žičara preko klanca i ona tek od šezdesetih. Nekad je tu živjelo 200 obitelji, imali su čak i školu. Danas ima vikend karaktera, ali patina ostaje. Za to brinu i odlične reprodukcije fotografija starih seljačkih vremena s trojezičnim objašnjenjima. Pregledom se vratiš desetljećima unatrag i spoznaš koliko je tada bilo teško živjeti. Preporučujem nasmeh

.

I dalje smo dugo nailazili na ostatke nekadašnjih vremena, ali priroda ih polako uzima natrag. Kad ih nema više, staza postaje stazica. U šumi je lijepo praćiva, u travi malo manje. Markacija je dovoljna i nismo imali posebnih sumnji. Ubrzo smo bili na sedlu Sella di Dagna i preko vrha Cuel di Giai do podnožja Amariane. Tu počinje strmi i dugi uspon stazom 443. Vodi sjevernim padinama, pa je sjenovita i hladna. Više je bilo i nekih ostataka snijega, ali nisu smetali hodu. Odmah ispod vrha se staza 443 spaja s vrlo zahtjevnim pristupom Amariani, stazom Sentiero Dalla Marta ( KLIK ).

Vrh je bio obasjan suncem na tamnoplavoj pozadini i odgovarajući su bili i beskrajni pogledi. Ugodne temperature i bez vjetra zvali su na duži odmor, ali nismo si mogli priuštiti puno. Nakon kratkog zalogaja i malo martinčenja krenuli smo dalje, opet u nepoznato.

Slijedili smo grebensku varijantu označenu 415. Takav lijep i razgledger greben stvarno nismo očekivali. Stalan hod ipak nije, jer je stazica obično uska i travnata. Razlog vjerojatno udaljena polazišta i dugi pristup. Kako god, mi smo maksimalno uživali u pogledima i jurili dan. Kad greben popusti, staza skreće na sjenovitu sjevernu stranu i počinje strmo silaziti. Zbog obilja jesenskog lišća i odgovarajuće opreznosti nismo mogli brzo silaziti. Tako je bilo sve do skloništa Forcella, gdje se dan polako opraštao.

Zbog odlične podloge staze dalje nas to nije brinulo i odjurili smo u dolinu. Izvorni plan silaska smo zbog bliske tame malo promijenili i odabrali sigurniji silazak označenom stazom do biciklističke staze. Odmah prije nje smo morali upaliti naše zvjezdice, koje su nam osvijetljavale cestu duljih 5 km sve do jutarnjeg polazišta. Ali noć ima svoju moć i i ti kilometri su brzo prošli. Posebno zahvaljujući brzom hodu zbog hladnoće velik nasmeh

.

Koordinate polazišta (parkiralište pored sela): 46.400709, 13.161229